DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 15 <-- 15 --> PDF |
. ............. ..>.. ........... .......-........ ....... ...... .. . ... ..... ......... ... .. ... ....... .... ...... .. .... ....... .. ..... .... ............ ........ .. .. ..... ......... .......... ........ ........ ..... .......... ..... ........... ....... ...... COCHU ........... ............ . ...... (........, ......... . ....) ... ........... ......! . ......... ............ ...... . 1948 ..... ... . ......... ..... ......-.......... ........ ....... ........ . ......... ........... ....., ............1. .........-........... ....... ............ . ......... ............ Mepti .......... ........ ..1.... ......... . .......... ........ .... ... ........, ... ......... ....... .. ............. ......... ...... ........ ......). A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OE FINE RESINS OF MACEDONIA The author gives a survey of the chemical composition of the resins of the corsican pine, scotch pine and maeedoni ,n pine (colophony, turpentine oils and impurities) in tlie prodluction of resin in Turpentine factory et Kapina in the year 1948. He gives a detailed review of the physicocheniical analysis for resin, colophony and turpentine oil of the corsican pine which was executed in the chemico-physical Institute at the University of Belgrade, He proposes measures for the increase of the percentage for turpentine oil and the decrease of impurities in the industrial rosinification as a fundamental condition for a qualitative production of the fundamental row-material of the pine resin. Dr Ing Zlatko Vajda, Zagreb SAVREMENA ŠUMSKA TERAPIJA Iako u savremenoj zaštiti šuma dolazi na prvo mjesto stalna i stroga provedba svih preventivnih mjera, ipak treba obratiti punu pažnju i represivnim mjerama, t. j . šumskoj terapiji koju moramo primjeniti bez sustezanja u punoj mjeri i u pravi čas svagdje, gdje se za to ukaže i najmanja potreba. U dugom razdoblju šumske proizvodnje može da se — unatoč naprednog šumskog gospodarenja i primjene savremenih šumsko higijenskih mjera ´—ipak poremeti biocenotska ravnoteža, te da nastupe takove okolnosti, pod kojima se štetnici razmnože u tolikoj mjeri, da ugroze i sam opstanak sastojina. Kad takav slučaj nastupi, zadaća je zaštite šuma, da štetnika izravno suzbije i uništi, te da na taj način štetu otkloni ili da ju bar donekle ograniči. To se događa osobito onda kada sastojine napadnu opasni štetnici, kao gubar, zlatokraj, smrekov prelac, potkom jaci i t. d. koji — kako iz iskustva znamo — mogu da za kratko vrijeme nanesu šumskom gospodarstvu milijunske štete, a štetne posljedice mogu da potraju i desetke godina. Moramo posebno naglasiti, da se potpuno krivo čini, kada se u takovim slučajevima odustaje od izravnog suzbijanja štetnika, uz izliku što nam iskustvo kazuje, da sama priroda svako masovno razmnažanje štetnika vremenom ograničuje i njihov broj toliko smanji, da oni opet postaju ne 269 i |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 16 <-- 16 --> PDF |
škodljivi. Prepustiti napadnute sastojine prirodnom toku gradacije štetnika znači izložiti ih mogućnosti da one budu potpuno uništene. Iako je izravno tehničko suzbijanje štetnika krajnja i vrlo skupa mjera, koje se laćamo kada se svi drugi načini zaštite pokažu nedovoljni — ipak ga treba primijeniti u svim slučajevima, kada su troškovi suzbijanja bar donekle manji od šteta, koje bi mogle nastati po šumsko gospodarstvo, da se tim mjerama uopće nije pristupilo. (10) Čim se u nekoj sastojini pojavi kakova bolest ili štetnik, treba da se po načelima savremene šumske terapije, za tako ugroženu sastojinu što prije postavi,´ po mogućnosti što vjernija diagnoza i što sigurnija prognoza. Diagnoza, t. j . označivanje bolesti, osniva se na ispravnom ustanovljivanju oznaka, t. j . simptoma, koji su karakteristični za prepoznavanje izvjesne bolesti i za njeno konačno identificiranje. (9) Prognozi je cilj što sigurnije prosuditi daljnji tok i svršetak napada štetnika, odnosno bolesti. Ona ima za suzbijanje štetnika odlučno značenje, jer se na njezinoj osnovi poduzimaju sve mjere suzbijanja. Izostanak tih mjera ili njihovo zakašnjenje može ugroziti i sam opstanak sastojine. (9) Kako je razvoj napadaja insekata, odnosno bolesti, ovisan i o vremenskim prilikama, čiji tok ne možemo unaprijed proreci, svaka prognoza sadrži izvjesni koeficient nesigurnosti. Taj je to veći, što je vrijeme između postavljanja prognoze i pojavljivanja štete — duže. Stoga su za praksu korisnije prognoze na kratki rok. Radi elemenata nesigurnosti, koje sadrži prognoza, treba da su odabrane metode što točnije, tako da dobiveni zaključci budu što upotrebljiviji. (9) Postavljanje ispravne diagnoze, a pogotovo prognoze, ne može se ni zamisliti bez specijalnih šumsko-zaštitnih opažačkih stanica. Savremena šumsko-zaštitna služba treba da obrati posebnu pažnju organiziranju takovih opažačkih stanica u ugroženim šumskim područjima, koje će biti kadre da u svako doba pruže sve potrebne podatke o zdravstvenom stanju područne šumske biocenoze, te podatke o kretanju i razvoju svih vrsti štetnika, kao i korisnih članova, koji u njoj žive. Terapeutske šumsko-zaštitne mjere mogu biti tehničke i biološke. Tehničko suzbijanje štetnika vrši se mehaničkim i kemijskim sredstvima, dok se za biološko suzbijanje upotrebljavaju živi organizmi. Od poznatih mehaničkih metoda, koje se primjenjuju već od prvih početaka organizirane zaštite šuma, spominjemo ove: Odstrel prekobrojne štetne divljači; skupljanje i uništavanje štetnih insekata i miševa na najraznovrsnije načine; hvatanje potkornjaka pomoću lovnih stabala, suzbijanje navale gusjenica pomoću ljepivih prstenova i t. d. Mnogi se od mehaničkih načina danas više ne primenjuju, jer nisu dovoljno praktični i efikasni. Neki se pak vrše samo u šumskim rasadnicima. Tako se na pr. odustalo od hvatanja štetnih leptira pomoću jakih svjetiljaka, dok se gnječenje jaja i Učinaka, hvatanje insekata u stupice i si. vrši u šumskim rasadnicima i ev. malim kulturama. ». Zanimljivi su rezultati najnovijih istraživanja, vršenih u Švicarskoj, u svrhu pronalaženja najefikasnijih i najsigurnjh metoda suzbjanja smrekovih potkornjaka. Istraživanja su vršili g. 1947. i 1948. entomolozi Schnei 270 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 17 <-- 17 --> PDF |
der-Orelli i W. Kuhn, i objavili ih u »Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen br. 9/10-1948. i br. 1-1949. Radi velike i opće važnosti, koju ima suzbijanje potkomjaka u smrekovim šumama, prikazati ćemo nešto opširnije rezultate tih istraživanja i mjere suzbijanja, koje se preporučuju. »Već je 1946, prvi put, u jednom predavanju upozoreno da veliki smrekov potkom jak, Ips typographus, ne prezimi juje samo pod korom, već i u gornjem humusnom sloju tla. Na osnovu 22 tečna pregleda tla, iz raznih područja Švicarske, našlo se da u gornjem sloju tla u 1 dm2 prezimljuje 0—105 komada tih potkomjaka. Mortalitet potkomjaka, koji prezimljuje u tlu je vrlo malen. Ova je činjenica za praksu suzbijanja smrekovih potkornaka od vrlo velike važnosti, jer moramo naime imati na umu, da je kod utvrđivanja smrekovih potkomjaka, koji prezimljuju u tlu, pod stablima, svaki pozitivni nalaz praktički mnogo važniji, nego čitava serija negativnih nalaza. Ti nam naime nalazi pokazuju, da nakon što brižljivo očistimo neko žarište potkom jaka od svih bolesnih i po kukcima napadnutih stabala, moramo u tom istom području slijedećeg proljeća računati s po-novnim rojenjem potkomjaka. Kako nema praktične mogućnosti da potkornjake, koji prezimljuju u šumskom tlu uništimo, na pr. spaljivanjem pokrova tla ili kakovim kemijskim preparatima, treba u takovim područjima i pored ranijih, savjesno provedenih mjera čišćenja zaraženih stabala i suzbijanja lovnim stablima svako proljeće pravovremeno ponovno oboriti dovoljan broj lovnih stabala, kako bi se privuklo i uništilo i one potkornijake, koji su prezimili u tlu. Kod suzbijanja smrekovih potkomjaka moramo se stoga, prema Kuhnit, držati ovih glavnih principa: »Pri svakom suzbijanju potkomjaka treba da budemo svijesnj cilja, energični i brižljivi. Sve sastojine treba pregledati, te bolesna i suha stabla posjeći, bez obzira da li su napadnuta´po komjašu ili kakovoj parazitarnoj gljivi, jer su po gljivi zaražena stabla često napadnuta i po smrekovom Hkotoču (Polygraphus polygraphus). Starije suhare treba također srušiti i koru spaliti, jer iako s nutarnje strane takove kore redovno ne primjećujemo potkornjake, oni se često u dubljim slojavima kore ipak nalaze. (U jednom slučaju našlo se između kore i lika po 1 m2, 22 komada typographus- vrsta). Još češće nailazimo tu na one manje vrste potkomjaka, kao polygraphus i chalcographus — vrste, koje prezimljuju u kori redovno kao ličinke i kukuljice. Pod sva zaražena stabla, kao i lovna stabla, s kojih skidamo koru, treba podložiti ponjave te koru spaliti. Rušenje, izrada i skidanje kore s takovih stabala treba da se vrši pod stalnim nadzorom stručnih lica. Sva zaražena stabla treba do sredine februara srušiti, izraditi, te iz šume izvesti, da bi se zatim na tim mjestima mogao oboriti potreban broj lovnih stabala. Neokorani ovršci pretstavljaju nova žarišta infekcije, pa stoga po potkornjacima napadnute ovrške treba odmah na mjestu potpuno spaliti. Treba pravovremeno ustanoviti žarišta potkomjaka u tlu. Ne smijemo se oslanjati na nepovoljne vremenske prilike, jer potkornjaci podnose temperature do —30° C. Vlažno vrijeme priječi razvoj potkomjaka; ono pod izvjesnim okolnostima povećava napadaj gljiva na pojedine razvojne stadije, ali ne uzrokuje njihovo masovno ugibanje. Da zarazu konačno suzbijemo, treba u svim žarištima — makar ona bila u 271 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ljeto, jesen ili zimi očišćena od svih zaraženih, suhih i bolesnih stabala — slijedećeg proljeća postaviti potreban broj lovnih stabala. Ta lovna stabla treba izabrati medu što jačim vladajućim ili suvladajućim smrekovim stablima. Suncožarom oštećena ili po gljivi mednjači napadnuta stabla nisu pogodna za lovna stabla. Prvu seriju lovnih stabla treba obarati od konca februara do konca marta, Lovna stabla, koja leže na sjevernim ili sjeveroistočnim rubovima sastojinskih progala potkornjake najbolje privlače, jer su tu za njih najpovoljnije temperaturne prilike. U žarištima treba na svakih 4—6 smreka postaviti jedno lovno stablo, ali i u najmanjem žarištu, t. j . gdje je pronađeno jedno zaraženo smreikovo stablo, treba postaviti najmanje dva lovna -stabla. Tri tjedna nakon glavnog napada potkornjaka na prvu seriju lovnih stabala, treba oboriti drugu seriju lovnih stabala i odmah po tom skinuti koru sa stabala prve serije. U švicarskom sredogorju taj se- posao vrši oko sredine mjeseca maja. 0 visinskom položaju i vremenskim prilikama ovisi da li ćemo taj posao morati obaviti ranije ili kasnije od naznačenog´ datuma. Ako se sa skidanjem kore zakasni, tada se često događa, da jedan d:o starih kornjaša dospije da napusli matične hodnike, te da na drugim smrekovim stablima osnuje nova — u odnosu prema prvom — sestrinska ´ legla. Da se čitav plan suzbijanja smrekov´h potkornjaka izvrši u određenom roku, treba pravovremeno osigurati dovoljan broj radnika-drvara. U trajno ugroženim područjima morali bi u tu svrhu postaviti pojedine stalne radnike drvare. Šumarskom rukovodiocu tog posla na terenu, koji stalno i točno kontrolira rubne zone sastojina, kao i sve mjere suzbijanja, treba u slučaju velikog broja lovnih stabala svakako dodijeliti jednog mlađeg pomoćnika. U nekim evropskim zemljama (na pr. u Badenu i Würtenbergu, gdje je u god. 1946. i 1947., uslijed napadaja potkornjaka, uginulo i posušilo se preko 2,5 milijuna m3 smrekovine) kada se zakasnilo sa skidanjem kore s lovnih stabala, pribjeglo se prskanju napadnutih stabala s tekućim preparatom, koji sadrži 4% kalciumarsenata i 3% vitona, a potkornjake, koji prezimljuju u tlu pokušalo se uništiti palenjem gornjeg pokrova tla. U Švicarskoj otklanjanju oba ova načina uništavanja potkornjaka kao nepodesna, a redovno i — opasna. U suhim šumskim područjima ne smiju se, radi opasnosti od požara, spaljivati ni grane ni ovršci, a kamo li da bi se pristupilo palenju gornjeg pokrova tla. Prskanje je tekućim preparatima oteščano, jer je u bezvodne predjele teških brdskih terena teško dopremiti vodu. Stoga u tim slučajevima dolazi u obzir samo insekticid u obliku praha. Izabran je ....-prašak, čije je djelovanje kratkotrajno, ali intenzivno i sigurno. Općenito se preporuča, da se zaprašivanje tim suhim prahom primijeni kod skidanja kore sa jako napadnutih lovnih stabala, ili kada u proljeće ili jesen skidamo koru sa stabala, napadmuth po potkornjacima, odmah nakon njihovog rušenja, kako bi sve potkornjake sigurno i brzo uništili i tako spriječili da se zadubu u okolna stabla. U tu svrhu treba stablo i podlogu t. j . ponjavu, prije i poslije skidanja kore intenzivno zaprašiti navedenim prahom Zaprašivanje možemo primijeniti i u iznimnim slučajevima, kada u suhim predjelima — rad opasnosti od požara — ne ´272 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 19 <-- 19 --> PDF |
smijemo skinutu koru spaliti, ili kada nam na strmim brdskim stranama aije moguće da pod stabla pri skidanju kore podložimo ponjave. I u suzbijanju jelovih potkornjaka (Ips curvidens i Ips spinidens), koji su na pr. u Jurama i mnogim predalpskim područjima postali opasniji od smrekovih potkornjaka u smrekovim sastojinama, nastojalo se posljednje dvije godine pronaći što efikasnije mjere. Uslijed niza osobito toplih i suhih ljeta (1945-—1947) posušiše se tu od jeseni 1947. godine do ljeta 1948. mnogobrojne jele i bez napadaja potkornjaka. Nije egzaktno ustanovljeno, koliki je udio na ugibanju tih stabala imala suša, a koliki, potkornjaci. « Schneider-Orelli i J. Maksimov došli su, prokle godine, istražujuć metode suzbijanja jelovih potkornjaka, do novih rezultata, koje su objavili u Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen br. 9/10-1948. i 3/4-1949. Na osnovu rezultata tih istraživanja sastavili su navedeni entomolozi nove upute za suzbijanje jelovih potkornjaka, koje u cijelosti donosimo; »Pošto samo rani razvojni stadiji, t. j . jaja i mlade ličinke krivozubog jelovog potkornjaka, leže u kori, možemo pravovremenim skidanjem kore a napadnutih stabala na podmetnute ponjave uništiti samo te razvojne stadije i to tako, da koru odmah spalimo. Uspije li nam napadnuta jelova stabla pravovremeno, t. j . prije nego što ličinke potpuno izrastu, okorati, to smo time — ako se svi otpaci brižljivo sakupe i spale — otklonili opasnost od daljnjeg širenja zaraze. Međutim se u praksi ne može ovom zahtjevu, niti uz najbolju volju, udovoljiti, jer napadaj na bjeliku često nastupa prije nego što krošnja počinje žutjeti. Skidanjem kore ne možemo uništiti starije ličinke, koje prodiru više duboko u bjeliku, gdje se u kukasto zavijenim prohodima zakukulje; prije kuMjenja ličinka zatvori ulaznu rupu prohoda pilotinom, koju mladi kornjaš, kad izlazi iz prohoda, izbaci. Stoga i kod najbrižljivijeg skidanja kore sa jelovih stabala, u čiju su bjeliku zašle ličinke — ipak iz tih prohoda u bjeliki naknadno izlijeću mnogobrojni mladi kukci, pa se zadubu u okolne jele. Željeza, koja rabimo pri skidanju kore, ne zadiru toliko u bjeliku da bi njima mogli ličinke, kukuljice i mlade kornjaše iz bjelike izbaciti i uništiti. Sunčanei zrake, i kod najpovoljnije ekspozicije, mogu od tih stadija u bjeliki isušiti najviše 50%. Da sprječimo naknadno izlijetavanje mladih kornjaša iz bjelike okoranih stabala, moramo ona jelova stabla ili dijelove stabala, na kojima za vrijeme skidanja kore ustanovimo, karakteristične znakove napadaja na bjeliku, pomoću prikladne prskalice intenzivno poprskati s novom 0,5°/» Chlordan-emulzijom (nalazi se u trgovini pod raazivom Octanl-Maag). Za intenzivno prskanje 1 m3 oblovine potrebno je 8 litara tekućine. Takovim prskanjem spriječavamo svako izlijetanje potkornjaka. Ako kod skidanja kore potpuno odstranimo sa stabla i sav liko, tada će nam dostajati za potpunu dezinfekciju i koncentracija preparata od 0,3%. Prskamo li stabla pod korom, to nijedna od navedenih koncentracija nije dovoljna, da se štetnik uništi. Kod pokusa dali su vrlo dobre rezultate i preparati B 404 — Parathion, te Arbezol — sredstvo za zaštitu drveta, ali oni za praktičnu upotrebu ne mogu doći u obzir, jer su vrlo skupi, 2 273 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 20 <-- 20 --> PDF |
U pogledu lovnih stabala treba i tu — kao što smo to učinili kod smrekovJh potkom jaka — posebno istaći, da će ona imati uspjeha samo u slučaju-ako prethodno iz područja napadaja i žarišta potkom jaka odstranimo sva stojeća, po potkom jacima napadnuta ili na bilo koji način već oslabljena jelova stabla. Jelova lovna stabla ne privlače jelove potkornjake tako sigurno, kao što smrekova lovna stabla privlače smrekovog pisara. I za jelova lovna stabla treba odabrati samo snažna, debelokora stabla, jer srednje i slabije, osobito glatkokore jele, često uopće ne privlače potkornjake, pa niti u slučaju, da je populacija dovoljno gusta. Da bi za vrijeme dugotrajnog izletanja jelovih potkom jaka imali lovna stabla trajno na´raspolaganju, treba prvu seriju tih stabala oboriti već početkom ožujka, a drugu seriju početkom aprila. Da suzbijanje bude zaista uspješno, neopohdno je potrebno, da cjepanice i ostali cgrjevni materijal, kao grane i ovrške, koje odmah na mjestu ne spalimo, hitno i bezodvlačno iz šume izvezemo. 7s/o tako moramo iz šume što brže izvesti — najmanje na udaljenost, od 1 km — sva okorana lovna i druga stabla, ili dijelove tih stabala, u čijoj se bjeliki nalaze potkornjaci, u koliko nam nije bilo moguće da to drvo, nakon skidanja kore, poprskamo sa naprijed navedenim kemijskim preparatom.« Kako vidimo iz; ovih najnovijih rezultata borbe protiv najštetnijih smrekovih i jelovih potkom jaka u Švicarskoj, pokazala se vrlo uspješnom metoda obaran ja lovnih stabala i uništavanja privučenih potkom jača prikladnih kemijskim sredstvima. Napretkom tehnike u posljednja dva decenija osobito su se razvile kemijske metode suzbijanja štetnika, pa je ovaj način suzbijanja prema mehaničkim metodama pokazao znatan napredak i prednost. Lokalni kemijski postupak ograničen je na slučajeve suzbijanja štetnika, kada je on koncentriran na manje površine, te kada se štetniku može lako prići. Na taj se način uništavaju na pr. gubarova legla — da se premazuju katranom, natapaju petroleumom, kreozotom ili drugim prikladnim sredstvom. Najnovijim lokalnim kemičkim postupkom, kojeg smo naprijed opisali, možemo pomoću Hexan-praska, odnosno Chlordana (Octamui- Maag) — uspješno i sigurno uništili gotovo sve — u smekova odnosno jelova lovna stabla — privučena potkornjake. Uništavanje štetnih insekata, koji žive u tlu, vrši se sumporougljikom, vodenom rastopinom ciankalija, tetraklorom i drugim prikladnim kemijskim sredstvima. Ova se sredstva injiciraju u zaraženo tlo posebnim injektorima. Grčke hrušteva i žičnjaka uspješno uništavamo i tako, da tlo pospemo s cüenskoim salitrom, 40°/» kalij evoim soli, kaiinitom ili vapnenim dušikom uz dodatak pepela, koji pojačava djelovanje söli. Ove su metode ograničene na šumske rasadnike i manje površine šumskih kultura. Uništavanje smrekovih potkor´njaka, koji p´rezimljuju u tlu — zaprašivanjem tla ....praškom -nije dalo nikakovog praktičnog rezultata. Štetne glodavce uništavamo zatrovanih mekama. Pronalaskom i usavršavanjem aeroplana i motornih prašilica uz upotrebu prikladnog sredstva u obliku otrovnog praha — dobila je zaStita šuma u najnovije vrijeme moćno kemijsko sredstvo za suzbijanje štetnih insekata na velikim površinama. 274 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 21 <-- 21 --> PDF |
" Prvo uspješno prašenje iz aviona proveo je godine 1921. Neillie, kada je´ olovnim arsenatom zaprašio, po gusjenicama napadnute sastojine katalpe. Daljnjim se pokusima sa kalcium-arsenatom dokazalo, da se* prašenjem iz aviona troši manje praha i manje vremena nego kod prašenja s motornim rasprašivačima. Jedan avion zapraši isto tako veliku površinu šume, koliku u isto vrijeme može da zapraši 75 motornih zaprašivaea sa zemlje. Dok jedan motorni zaprašivač svlada 12 ha dnevno, to jedan avion svladava 80—400 ha na sat. (U Americi zaprašivanjem iz aviona uništavaju štetnike na plantažama limuna, duhana, rajčica i drugim, a na velikim močvarnim područjima s vrlo dobrim uspjehom uništavaju legla Anophelesa. U SSSR-u i Južnoj Africi zaprašivanje skakavaca iz aviona s natriumarsenitom dalo je osobito dobre rezultate). Otrovi, koji se u obliku praha ili tekućine upotrebljavaju za uništavanje štetnih insekata dijele se na želučane i kontaktne. Kod prvih insekti ugibaju, kada otrovni prah dospije zajedno s hranom u želudac, a kod drugih — već samim dodiram s tim prahom. U prvim godinama razvoja metoda zaprašivanja otrovnim prahom, upotrebljavali su se želučani otrovi i to arsenovi preparati — pretežno kalcium arsenat. Iz razloga što su ti otrovi škodljivi za sve toplokrvne životinje šumske biocenoze, pa i za čovjeka —oni su u najnovije doba zamijenjeni s dodirnim ili kontaktnim otrovima. Do nedavno su se mnogo upotrebljavali nitro-fenoli — specijalno dinitrokrezol, čije se djelovanje pokazalo kao vrlo efikasno, jer za kratko vrijeme, nakon što otrovni prah dođe u dodir s kožom štetnika — ugiba do 95°/o štetnika. Ali i ti su se otrovi pokazali štetnim i po korisne članove šumske biocenoze. U najnovije vrijeme, t. j . prije 4—5 godina, za uništavanje štetnih insekata počeli su se u praksi upotrebi jbvati sve više DDT-preparati (t. j. Diklor-Difenil-Trikloretan), koji su se kao kontaktivni otrovi pokazali osobito djelotvorni, a osim toga su vrlo prikladni, jer nisu nikako štetni po toplokrvne životinje. U Americi su ti otrovi, posljednjih godina, našli — u praktičnom suzbijanju štetnih insekata — široku primjenu. Nakon uspjelih pokusa, provedene su naveliko zasnovane akcije suzbijanja aerokemičkim metodama — ne samo po ravnicama, već i na brdskim položajima, gdje su upotrebljeni autogirosi, t. j . avioni, izgrađeni po principu helikoptera. Tom modernom metodom uspješno je spriječena -godine 1946., kod lječilišta Pontresina u Engađinu u Švicarskoj, u šumi Thais, započeta gradacija sivog ariševog savijača (Semasia diniana Gn), U SSSR-u, kao i u svim drugim naprednim zemljama svijeta, sve se više primjenjuju ove aerokemičke metode za suzbijanje štetnih insekata. I kod nas se s proljeća 1947. godine počelo s pokusima uništavanja gubarovih, zlatokrajevih i siuznikovih gusjenica — zamagljivanjem zaraženih hrastovih sastojina rasprašenim tekućim DDT-preparatom iz. aviona. Pokusi, koji su u proljeće godine 1948. nastavljeni, dali su dobre rezultate, tako da se možemo nadati, da ćemo u buduće moći aero-kemiekom metodom uništiti štetnike i u onim bezizlaznim slučajevima, kada su nam, iz bilo kojih razloga, druge metode zatajile. Ti su pokusi detaljno opisani u radovima instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu štamoanim ove godine u posebnoj knjizi, pa ih nećemo ovdje opširnije prikazivati. Na 275 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-. pominjemo, da se na osnovu rezultata tih pokusa, izvršilo u proljeće ove godine uspješno uništavanje gubarovih gusjenica aerokemičkom metodom, po prvi put kod nas na većim površinama (oko 20.000 ha). U Kanadi se aerokemičke metode primjenjuju, u najnovije vrijeme, i za suzbijanje šumskih požareva. Preko požarnih površina preletavaju helikopteri, koji iz svojih rezervoara bacaju u oganj ista kemijska sredstva koja se upotrebljavaju u ručnim aparatima za gašenje požara. (Revue In ternationale du Bois, 1948. — Les br. 1 i 2 — 1949). Konačno treba još da spomenemo, u kakvom se stadiju danas nalazi suzbijanje štetnika biološkim metodama. Princip tih metoda jest, da za vrijeme masovnog razmnažanja štetnika unosimo u napadnutu sastojinu u povećanom broju njegove prirodne neprijatelje, i tim povećajmo faktore otpora u tolikoj mjeri, da oni prouzrokuju slom gradacije i uništenje štetnika. Ove mjere mogu imati i preventivni karakter kada se izvode u sastoijmama, u kojima prirodna ravnoteža još nije narušena, a u cilju da se ta ravnoteža stabilizira i tako unapred spriječi njeno narušavanje. Terapijske biološke metode se prema tome razlikuju od higijenskih ili preventivnih bioloških metoda, što se one primjenjuju onida, kada je opasnost neposredna, t. j . kada je gradacija štetnika započela, te prestaju — čim je ta gradacija suzbijena, Biološke metode suzbijanje štetnika nisu do sada našle širu primjenu u šumarskoj praksi. One se još uvijek nalaze u stadiju istraživanja i pokusa. Za biološko suzbijanje štetnika podeisni su oni organizmi, koji su sposobni da unište velik broj štetnika, a oni sami da se prirodno, kao i umjetno, dadu brzo i lako u masi razmnožiti. Od insekata pokazali su se prikladni: sitna osa najeznica, Trichogramma evanescens, koja parazitira na jajima mnogih štetnih leptira. Ona može u povoljnim prilikama uzrokovati slom gradacije štetnika, jer razvoj jedne .generacije, uz pogodnu temperaturu, traje samo 2—3 tjedna. Ovamo spada i Anastatus bifasdatus, koji napada gubarova jaja, ali samo svježa, t. j . do 10 dana stara. Djelotvorniji je Schedius Kuioanae, iz Japana, koji za čitavo vrijeme stadija jaja t. j . 280 dana, parazitira na gubarovim jajima — ali nažalost nije uspjelo prenijeti u Evropu. Obzirom n intenzivno uništavanje štetnih gusjenica bili bi podesni i grabežljivi kukci gusjeničari, zajedno s nijhovim ličinkama (Calosona sycophanta i Calosona inquizitor). Ti kukci žive nekoliko godina, lako se aklimatiziraju i — u potrazi za gusjenicama — rasprostranjuju se na širokim područjima po šumskom tlu sve do vrha krošanja šumskog drveća. Masovno razmnažanje tih insekata otežano je i usporeno razmjerno dugim vremenom njihovog razvoja. Kada je gubar godine 1868. jednim slučajem prenesen u Sjev. Ameriku, brzo se tamo rasprostranio, pa, kako nije imao svojih prirodnih neprijatelja, nanosio je — svojim neobično jakim i čestim gradacijama — ogromne štete. Gubar je tamo mogao; biti suzbijen i ravnoteža donekle opet uspostavljena tek kada je američkim entomolozima tispjelo prenijeti u novi gubarov biotop —r i njegove parazite. Početkom ovog stoljeća s uspjehom su uneseni u američke šume — zaražene gubarom — mnogi njegovi paraziti, kao na pr. već spomenuti paraziti gubarovih jaja, Anastatus disparis, iz 276 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Evrope (1910.), te Schedius Kuwanae iz Japana (1909.), muha gusjeničarka, Compsilura concina-ta (1906.), te Calosoma-vrste. Iako tim biološkim mjerama nije uspjelo gubara, u Sjev. Americi, potpuno suzbiti, ipak je mnogo učinjeno već tim, što je i tamo uspostavljena onakova ravnoteža, kakova vlada u evropskim šumama (11). Od parazitarnih gljiva, koje bi mogle poslužiti1 za suzbijanje, napadaja štetnih gusjenica, mogle bi doći u obzir Empusa aulice Reich., te Isaria farinosa Fries. Iako kod nastupa epidemije tih gljiva u prirodi — ugibaju velike mase štetnih insekata, ipak_još nije uspjelo ovakav pomor izazvati na umjetni način, Razlog tomu je svakako, slabo .poznavanje ekoloških zahtjeva tih gljiva, pa na tom polju treba da budu izvršena temeljita istra-, živanja. \ | ;´ ´-´[ JflR Slično, je i s drugim patogenim mikroorganizmima, kao na pr. sa CoccobacUlus vrstama, kojima su u laboratoriju inficirane gusjenice zlatokraja uginule, te iVosezna-bolesti ili Pebrinama, od kojih ugibaju gusjenice suznika, prelaca i drugih leptira. Konačno spominjem i bolest poliedriju´, koju uzrokuju još i. danas nedovoljno istraženi virusi. Ta bolest uzrokuje u prirodi masovno ugibanje gusjenica štetnih leptira, pa je često slomila gradaciju gubara i smrekovog prelca. Ona se može na štetnike prenesti umjetno — infekcijom, a također i hranom. Ipak, umjetno suzbijanje štetnika poliedri]om nije dalo one rezultate, koje bi se, obzirom na njezinu pojavu u prirodi, moglo očekivati. To iz razloga, što za tok poliedrije imaju odlučno značenje i vanjski utjecaji, te što za infekciju i pomor gusjenica uzrokuje ta bolest tek onda, kada je gusjenicama — nakon jakog razmnažanja i golobrsta — ponestalo hrane, pa su oslabile, a uz to su nastale i za njih nepovoljne klimatske prilike. Stoga umjetno suzbijanje gusjenica poliedrijom — ne dolazi zasad u praksi u obzir. Ocjenjujuć dosadanje uspjehe biološkog načina suzbijanja štetnika možemo reći, da je bilo mnogo više uspjeha u poljoprivredi nego u šumarstvu — kako to svjedoče veliki uspjesi na biološkom suzbijanju štetnika poljskih kulturnih biljaka u SSSR-u i SAD-u. Spominjemo nekoliko primjera, kao suzbijanje štitašte uši, Icerya purchasi (koja je ugrozila narančine i limunove kulture u Kalifomiji) — pomoću buba-mare, Vedalia cardinalis — unesene iz Australije; Vedalia je kasnije unesena i u druge zemlje, te u SSSR (1931), gdje je u Suhami spasila kulture mandarina; iz Amerike u Evropu unesena krvava uš na jabukama — Eriosona lanigerum — suzbijena je osom najeznicom, Aphetinus mali; za uništavanje mnogobrojnih štetnika na poljskim kulturama i voćkama s velikim uspjehom se u SSSR-u iskoristila osica Trichograma evanescens, a posljednjih godina uspjelo je tamo suzbiti na velikim područjima — žitne stjenice, pomoću jajnih parazita iz roda Telenomus. (11) U pogledu biološkog načina suzbijanja štetnika u cilju obrane šuma — osim spomenutih uspjeha sa gubarovim parazitima u Americi — nije unatrag 30 godina ništa značajnije učinjeno. Struktura šumske biocenoze je komplikovanija od strukture-poljoprivrednih kultura. To se isto tiče i međusobnom odnosa članova u tim zajednicama. Da unaprijedimo biološku borbu sa\štetnim šumskim insektima, morati ćemo izvršiti još mnoge 277 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 24 <-- 24 --> PDF |
detaljne studije u području biologije štetnih msekata, njihovih neprija telja, parazita i hiperparazita I. i II. reda; morat će nam biti dobro, poznat utjecaj klimatskih faktora na sve te članove šumske biocenoze, te razja šnjena međusobna povezanost i djelatnost svih faktora pojedinih grado cena; kako bi konačno u čitavom tom spletu mogli pravilno iskoristiti onaj biološki faktor, kojim ćemo biti zaista u stanju štetnika sigurno suzbiti. Dođe li se istraživanjima bioloških metoda i njihove primjene u šu marskoj praksi do pozitivnih rezultata, svakako će primjena tih metoda u praksi ovisiti i o tonae, da li će one moći gospodarski konkurirati s već izrađenim drugim efikasnim metoidama suzbijanja, kao na pr. s kemijskom metodom. Iz svega rečenoga zaključujemo, da metode savremene zaštite šuma upućuju u prvom redu na racionalan i, biološkim zakonima prilagođen postupak sa šumom. Počam od obnove i podizanja sastojina, pa tokom či tavog njenog života, treba savjesno i strogo u njima provađati sve higijena ske mjere, te podržavajući prirodnu ravnotežu jačati u njima svira, sred stvima njihovu otpornu snagu protiv svih opasnosti, kojima su stalno izložene. Kao najotporniji šumsko-uzgojni tip neka nam služi kao uzor što raz nadobnija mješovita šuma sa što raznovrsnijim biljnim i životinjskim svijetom. Uz dobro organiziranu opažačku službu po šumama, treba stalno da pratimo štetne uplive svih biotskih i aibiotskih faktora, te unaprijed onemogućimo, a po mogućnosti i uklonimo sve uzročnike tih šteta, U slučaju početka gradacije opasnih štetnika, moramo pravovremeno, t. j . dok su štet nici još biološki slabi, da svim sredstvima pristupimo njihovom suzbjanju. Izbiju li velike epidemje, treba nastojat, da štetnika svim savremenim prikladnim sredstvima suzbijemo i uništimo na čitavoj površini napadnutih šuma. Završavajuć ovaj prikaz, sastavljen na osnovu novije stručne literature, ističemo da smo ga donijeli sa željom da prikazane — a u praksi naše zaštite šuma još neprimljen jene — metode, što prije nađu pravilnu i svestranu primjenu. U nekim će slučajevima trebati te metode prilagoditi našim posebnim prilikama, te prema ukazanoj potrebi, prethodno izvršiti i daljnja praktična istraživanja. Držimo, da ćemo eventualne zapreke, na koje budemo u tom poslu naišli, lako svladati i time pojačati sigurnost naših šuma. LITERATURA: 1. ........!,: .........., ......, 1934. 2. Escherich K.: Forstiinsekten Mitteleuropas, Berlin 1914. 3. Escherich K.: Die Erforschung der Waldferderber, Berlin 1936. 4. František G,: Použiti arsenove jichy k hubenii kurovce smrekoveho, Ceskosl´ovensky les, Öislo 5—7. 5. Kovačević 2.: Bolesti i štetnici u voćnjacima i vinogradima Zagreb, 1946. 6. Kurir A.: Suzbijanje potkornjaka u području St. Valentin i. Amstctten, Allgemeine forst und holzwirtschaftlxhe Zeitung, Wien, 1947, 7. ............ ....... ......... ....: ............ ........ no ..........-, ......—......... 1947. — 278 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1949 str. 25 <-- 25 --> PDF |
8. Schwerdtfeger F.: Prognose und Bekämpfung forstlicher Grossschädlinge, Berlin 1941. 9. Schwerdtfeger: Die Waldkrankheiten, Berlin 1941. 10. Wagner Ch.: Lehrbuch der Forstschutzes, Berlin 1930. 11. Zivojnović S.: Insekt: protiv insekata, Beograd 1949. COBPEMEHHAH ...... ....... B .... ...... ..... .......... ......... ...... ....... ..... .... . ........ .......... ........ ............ ............ ................. .........´ no ...... . Ips typographus . Ipe curvidens, . ...... ....... . .......... ....... ....... .......... ........... .......... .:) ........, . ..... .....! ......... .....1. ............. .. ... nop . ......... ............. ....... ......! . ........... ........... . .. .........., a ..... ..1...... ........... . ............. .......... . ....... .......! ..... ............... . ............ ............. CONTEMPORARY FOREST THERAPEUTIC In this article he author gives a description of the present state in the modern forest therapeutic, and the most resent results of the investigations performed in the Swiss Entomological Institute concerning the fight´ aniaiist Ips typographus and Ips curvidens. The article contains also details on the destruction of caterpillars of harmful butterfilies by chemical means from the air. At the end of the article data are given on the application and success of biological methods in forestry in the fight against harmful insects. The, author comes to the conclusion that numerous and universal investigations have to be undertaken in the problematic of forest protestion. Dr. Ž. Kovačević (Zagreb): ZNAČAJ JAJNOG PARASITA ANASTATUS DISPARIS RUSCHKA ZA PRIRODNO SUZBIJANJE GUBÄRA Od 1946—1947 godine opet je došlo do masovne pojave gubara i počinjene su ogromne štete u šumama i voćnjacima. Poznato je međutim, da taj štetnik redovito, a naročito u godini prirodne degradacije strada od različitih prirodnih neprijatelja. Medu njegovim prirodnim neprijateljima kod nas u Zagrebu. U ovom članku želimo čitaoce upoznati ukratko sa nekim duei da se još nalazimo u eri zaraze gubara u našim šumama i voćnjacima bit će od općeg interesa, da se u kratkim crtama upoznamo sa životom i značajem te nametničke osice, koja svojim napadom na gubareva jaja može katkada u većem postotku smanjiti pojavu mladih gusjenica u proljeće. Kuri r A, entomološki stručnjak u Beču napisao je naučnu raspravu o Anastatuisu (5) .po materijalu, koji je svojedobno sabran i proučavan kod nas u Zagrebu. U ovom članku želimo čitaoce upoznati ukratko sa nekim izlaganjima Kurirovim i opažanjima autora ovoga članka. Anastatus disparts je poznati jajni parasit gubara, o kome se kod nas i ranije pisalo (Langhoffer, Kovačević), te se često pomišljalo na to, da se taj parasit umjetno razmnoži i primjeni u borbi protiv gubara. Stoga će biti potrebno, da u tom pravcu iznesemo neke podatke o kojima govori Kurir u 279 |