DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ing. Zdenko Tomašegović, Zagreb: SADAŠNJE MOGUĆNOSTI PRIMJENE FOTOGRAMETRIJE U ŠUMARSTVU Glavna geodetska uprava FNRJ uzela je u zadatak da izradi kartu Jugoslavije u mjerilu 1 : 5000. Ovo predstavlja svakako jedan značajan i odvažan pothvat za cjelokupne ne samo upravne i vojne, već daleko više za sve građevne i privredne potrebe. Šumarstvo pak napose moglo bi iz tog bogatog kartografskog materijala crpsti velike koristi, jer bi se za svako područje dobila po tim podacima i karta šumovitosti prema sadašnjem realnom stanju. Spomenuti se premjer želi izvršiti u najvećem dijelu fotogrametrijskom metodom. Djelomično, gdje zadovoljava, upotrijebiti će se stari premjer, a djelomično će trebati izvršiti premjer i klasičnim metodama. Za šumarstvo bi od naročitog interesa mogao biti fotogrametrijski premjer kojim bi šumarska struka dobila dragocjeni materijal kao nusprodukt geodetskih radova. To bi bile uglavnom kopije fotografskih snimaka. Obzirom na značenje, koje hi mogao imati fotogrametrijski premjer za šumarstvo, Savezno je Ministarstvo šumarstva organiziralo petnaestodnevni kurs fotogrametrije koji se održao u Beogradu cd 3. do 18. aprila 1949. Ovdje su se polaznici kursa upoznali teoretski i praktično sa osnovnim zasadama fotogrametrije i mogućnostima primjene u šumarstvu. No to nije dosta. Stečeno znanje trebati će stalno nadopunjavati, naročito nakon što budu izvršena probna snimanja iz zraka u vezi sa šumarstvom. Osim toga sva stečena znanja i iskustva prenijeti će se štampom (priručnici) po mogućnosti na što veći dio šumarskih inženjera i tehničara, jer nas ne smije nepripravnima zateći vrijeme dobivanja gotovih fotosnimaka. Odmah treba istaknuti da će za potrebe šumarstva pretežno u obzir doći samo aerofotogrametrijska, a malo, gotovo ništa terestrička metoda snimanja. U ravničastim terenima države primijenio bi se sistem pojedinačnih snimak a (iz zraka) koji bi se kasnije koristili kao pojedinačni, redresirani ili neredresirani. U brdovitom terenu primijenila bi se stereofotograme trij a t. j . snimanje u redovima sa odgovarajućim preklapanjima snimaka. Promotrimo u čemu se sastoje te fotogrametrijske metode. Stereofotogrametrijska metoda snimanja daje parove snimaka koji se međusobno preklapaju sa oko 60 do 65%. Ova metoda daje mogućnosti stereoskopskog promatranja i mjerenja. Parovi snimaka stavljeni pravilno pod Stereoskop pružaju očima reljefnu, plastičnu sliku dotičnog terena, koji se može mjeriti i trodimenzionalno pomoću tzv. stereometr a odnosno »lebdećih markica«. Isto tako kao što dva oka. koja se nalaze na krajevima 65 do 75 mm dugačke baze, vide predmete prostorno t. j . u tri dimenzije tako i po dva snimka, učinjena sa krajeva nekoliko stotina metara dugačke baze, promatrana pomoću stereoskopa daju plastičnu sliku terena. Na temelju ovakvog stereoskopskog promatranja mi dobivamo optički model koji je kod nekih fotogrametrijskih instrumenata za restituciju subjektivan, a kod drugih objektivan. Stvaranjem optičkog modela, te njegovom izmjerom mi smo sav teren prenijeli u ured gdje možemo obaviti dobar dio onih poslova koje bismo morali inače izvršiti na terenu. Da je time ušteđeno ne samo vremena i novaca, nego i dragocjene ljudske energije o tome mije potrebno posebno govoriti. 215 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Za topografske radove, pri izradi planova i karata, fotogrametrijske su metode po svojoj točnosti dostigle klasične radove geodetskim stolom ili uobičajenm tahimetrijom, pa se diljem svijeta nalaze već vaše od 30 godina u primjeni. Isto se tako i u šumarstvu nekih zemalja primjenjuju fotogrametrijske metode već gotovo 30 godina kako će to biti niže izloženo. Metoda stereofotogrametrije daje terenu vjeran optičk i mode l sa gotovo nikakvim položajnim ili visinskim deformacijama, samo ako je izvršena pravilna međusobna (relativna) orijentacija snimaka u stereoinstrumentima, a tako i apsolutna orijentacija. Pod apsolutnom orijentacijom snimaka razumjeva se svođenje modela na željeno mjerilo i njegova horizontacija t. j . uklanjanje pogrešniih nagiba u modelu. U modernim stereoinstrumentima vršenje relativne i apsolutne orijentacije snimaka ne predstavlja naročiti problem. Relativno i apsolutno orijentiran model sposoban je za stereoskopsku izmjeru, koja nam može automatskim putem dati planove odnosno karte sa situacijom i konfiguracijom. Veliki stereoinstrumenti neće naći primjene u šumarstvu, bar ne u prvo vrijeme. Ovi, inače skupocjeni instrumenti daju visoku točnost unutar fotogrametrijskih metoda tako, da će u prvo vrijeme služiti kod nas samo za geodetske radove velikih opsega. Za šumarstvo, naročito za prvo vrijeme odlično bi mogli poslužiti stereo skopi sa stereo metrom (si. 1). SI. 1 Pomoću ovih se doduše ne može izvršiti relativna orijentacija (snimci se naime stavljaju na ravnu podlogu tako, da im se kod promatranja ne dodijeljuju nikakvi elementi nagiba koje su stvarno imali u momentu snimanja), a niti apsolutna onako kako je to predviđeno kod velikih instrumenata. Zato je i optički model (kod ove sprave subjektivan) koga promatramo za nešto deformiran. Visinske deformacije korigiramo tako, da nacrtamo diagram popravaka. Odredimo li po visini nekoliko točaka na području dotičnih snimaka klasičnim načinom, te zatim visiine tih točaka na optičkom modelu pomoću stereometra, mogu se dobiti podaci za korekciju. Iz razlika mjerenja na terenu i na modelu dobiva se diagram koji izgleda kao neki slojnični plan i pomoću kojega vršimo korekcije naših stereoskopskih izmjera. 216 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Za šumarske bi potrebe došao dakle u obzir Stereoskop. Ovaj predstavlja priručnu, jeftinu spravu koja može uglavnom zadovoljiti za tražene svrhe. Stereofotogrametrija daje snimke koji se međusobno preklapaju i pružaju reljef terena; metoda pojedinačnih snimaka ne daje ove mogućnosti. Pojedini redovi snimaka, a i sami snimci unutar redova preklapaju se doduše i kod te metode, no ne toliko da bi se dobio potreban stereoefekat. Dok su dobro orijentirani stereoparovi dali iilspravnu sliku terena po položaju i po visini, dotle pojedinačni snimci mogu dati i donekle krivu predodžbu odnosno krivu projekciju. Ovo se događa ili onda ako snimak u momentu eksponaze nije bio horizontalan u prostoru (aerofotogrametrija) ili ako je teren brdovit. Prvo je razumljivo, jer je u fotogrametrijli primijenjena centralna projekcija koja daje vjernu sliku terena ako su zadovoljeni uslovi centralne projekcije. Praktički to znači da bi kod snimanja iz zraka fotografska ploča odnosno film trebali biti strogo horizontalni uz strogo vertikalnu optičku os. Kod terestričke fotogrametrije fotografska bi pak ploča ili film trebala biti strogo vertikalna, a optička os strogo horizontalna. No naročito kod aerofotcgrametrije ti uslovi nisu gotovo nikada ispunjeni. Zato će trebati kod primjene metode pojedinačnih snimaka, vršiti ispravljanje (redresiranje) snimaka. ´foto kcm ora Redresiranje može biti grafičko na pr. pomoću mreže kvadrata koja se nanese na plan, u koji se želi-unijeti neke podatke fotogrametrijske izmjere, i odgovarajući na snimke, uz pomoć određenih na terenu i na snimku identificiranih točaka. Ta mreža na snimku naravno ne mora biti mreža kvadrata ako se radi o zakošenim snimcima. Kod grafičkog redresiranja mogu se koristiti i samo poznate, na terenu klasičnim načinom, određene i na snimcima inedentificirane točke. Prenašanje linija i točaka sa snimka na plan vrši se pomoću spomenute kvadratne mreže 217 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 28 <-- 28 --> PDF |
ili mreže koju definiraju određene točke. Moderni redreseri omogućuju optičko mehaničko rješenje ovoga problema. Utjecaj brdovitosti terena na ispravnost projekcije pojedinih točaka kod metode pojedinačnih snimaka vidi se iz si. 2. Kod preslikavanja točke B vidimo da se ona projicira ne u točku B´ gdje je njena prava ortogonalna projekcija, koja se zapravo u geodetskim planovima traži, nego u B. Položajna pogreška Ar iznosi Ar = — r h gdje je Ah visinska razlika točke B od odabrane projekcione ravnine (vidi si.), h visina Hjeta aviona iznad te ravnine u momentu snimanja, a r horizontalna udaljenost točke B od optičke osi odnosno njenog probodišta sa projekcionom ravninom. Pogreška Ar to je veća što je veći nadirni otklon v, te što su veće visinske razlike u dotičnom području. U optičkoj osim nema pogreške Ar. Točka A u si. 2. preslikava se na pravo mjesto. Iz ovoga se vidi važan razlog izbjegavanju snimanja brdovitog terena metodom pojedinačnih snimaka. Za točnije radove tražit ćemo uvijek redresirane snimke t. j . takove koji su posebnim postupkom u redreserima prevedeni iz perspektive približno vertikalnog snimka u perspektivu strogo vertikalnog snimka. Ovako kopirani snimak predstavlja tzv. fotoplan . Za dobivanje geodetskih podataka (međe šuma, unutrašnje razdjeljenje, vodotoci, putevi itd.) možemo fotoplan koristiti direktno ili na temelju njega načiniti plan. Većinom će biti potrebno takav fotoplan terenskim geodetskim radovima nadopuniti. Sav potreban detalj na fotoplanu možemo izvući tušem, a prema potrebi sam fotografski sloj ukloniti posebnim kemikalijama (crvena sol). Moglo bi se i potreban detalj samo prebaciti na pauspapir. Neredresirani pojedinačni snimci mogu nam poslužiti kod manje točnih ih samo orijentacionih radova. Za šumarske svrhe kako u geodetskom tako i u taksacionom pogledu daleko su dragocjeniji stereoparovi . Sto nam mogu dati stereoparovi? Na temelju modela kojega nam oni daju možemo sa većom sigurnosti razlučiti područje šume od ostaloga te odrediti površine pojedinih kompleksa (po sovjetskim podacima sa točnošću * 1%). Raspoznavanje vrsti drveća treba da ide, bar u prvo vrijeme, paralelno sa kontrolnim indentificiranjem na terenu, odakle možemo dobiti oslonac za dešifriranje snimaka po vrstama drveća. Možda ćemo se morati za prvo vrijeme zadovoljiti u tom pogledu samo sa razlučivanjem crnogorice od bjelogorice, odnosno sa razlučivanjem gospodarski važnijih vrsta (jela i smreka, bor, bukva, hrast, grab). Visine stabala duž prosjeka, puteva, progalina, vodotoka i t. d. (t. j . na onim mjestima gdje se stereoskopski može vidjeti i podnožje kraj stabla i vrh stabla) možemo odrediti sa pogreškom do 1 m. Ovo naravno nakon izvjesnog uvježbavanja (nakon 1 do 2 mjeseca). Izbrajanje stabala vrši se za manje površine pa se odatle zaključuje na broj stabala cijelih sastojina. (Točnost ovakvog prebrojavanja prema njemačkim podacima ± 3%). Starost sastojina ne može se odrediti direktno nego samo indirektno na temelju srednje sastojinske visine, srednjeg sastojinskog promjera krošnje, što je lako na modelu mjeriti na potrebnom broju stabala, te stvarnog broja stabala. Ovo naravno samo u većim dobnim stepenicama (od po 20 i više godina). 218 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Drvna masa sastojine može se odrediti samo na temelju mjerenja promjera krošnje. Pri tome treba za svaku vrst drveta ustanoviti da li postoji funkcionalni odnos između prsnog promjera i promjera krošnje, kako su to na pr. u Njemačkoj utvrdili za obični bor sa koeficijentom 14. Postoje i tablice drvnih masa sastavljene na temelju tzv. obličrtog broja krošnje. Sovjeti navode da su u određivanju drvne mase postigli točnost koja se kretala za razne vrste drveća između * 7% i * 30°/o. Po njemačkim podacima na pokusnim objektima u Saskoj postigla se točnost u određivanju drvne mase sa * 5 do * 7%. Na temelju snimaka moglo bi se uglavnom izvršiti izlučivanje sastojina. Dr. ing. Jan Halaj u svojoj radnji: »Prispevok k odhadu drevnej hmoty s leteckej snimky«, Brno 1949., izvodi jednadžbu pomoću koje se može odrediti prsni promjer uz pomoć elemenata mjerenih na aerosnimcima. Ta jednadžba glasi: ., = 4,9970 + 6,2123 ., + 0,1086 x3 — 0,0470 *4 + 4,9088 x5 gdje je x2 srednji sastojinski prsni promjer u cm, *, širina krošnje u m, ar8 srednja sastojinska visina u m, x± starost sastojine u godinama, a x5 sklop sastojine izražen u apsolutnoj mjeri. Do tog se rezultata došlo na temelju ispitivanja koja su bila izvršena u čistim sastojinama smreke u Češkoj na oko 22.000 stabala. *t i x„ bili su mjereni na svakom stablu, xs, \, x5 bili su mjereni u pojedinim sastojinama kao cjelini. Prema gornjoj jednadžbi dobiva se dakle srednji sastojinski prsni promjer kao funkcija onih veličina koje se mogu odrediti na snimcima. Srednja pogreška određivanja srednjeg sastojinskog promjera koja se dobila upoređenjem sa re zultatima terestričkog mjerenja iznosila je * 3,93 cm ili ± 14,1% izražena relativno. Stereoparovi nam daju osim taksacionih elemenata i podlogu za planiranje pošumljavanja i eksploatacije. Oni nam daju uvid u raspoložive drvne mase te njihov raspored po prostoru i to tako objektivno kao nijedna karta ili plan ili opis sastojina. Stereoparovi mogu nam poslužiti i za trasiranja šumskih transportnih sredstava, uređivanje bujica i t. d. Što više ćemo upoznati fotogrametrijske metode i njima se služiti to više ćemo te metode moći unaprijediti i omogućiti njihov daljnji razvoj koji bi u šumarstvu trebao biti usmjeren u pronalaženju novih i sve točnijih metoda. Uzevši u obzir mnoge hitne zadatke koji se stavljaju pred nas imamo foto grametriju kao odlično pomagalo koje može u razmjerno kratkom vremenu dati zadovoljavajuće rezultate na mnogim područjima. Napokon ako se uzme u obizr da taksator i ne može na svako mjesto svog šumskog područja niti stići, a osim da se vrši uglavnom zaključivanje iz maloga u veliko, onda izgleda da fotogra metrija ne samo da dolazi u obzir, već i da lima izvjesnih prednosti. Što se tiče organizacije fotogrametrijskog premjera poželjno bi i potrebno bilo do se šumarska struka ne samo što više upozna sa fotogrametrijiom nego i da uzme učešća kod planiranja osnovnih radova za taj premjer. Tako na pr. površine koje sada nisu pod šumom, ali su od interesa za buduće šumarske radove trebalo bi prije snimanja obilježiti posebnim signalima — fotoreperima. U šumama bi trebalo fotorepere postaviti onako kako će to najbolje odgovarati ne samo za geodetske potrebe već i za čisto šumarske svrhe. Nadalje će možda biti korisno u šumama poduzeti izvjesne mjere u cilju da stereoskopsko mje renje i dešifriranje snimaka bude što efikasnije (pročistiti prosjeke, mjestimično otvoriti sklop sastojine i t. d.). Ili u pogledu mjerila snimanja gdjegod ne bi 219 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 30 <-- 30 --> PDF |
moglo zadovoljiti mjerilo 1 : 10.000 šumarski bi stručnjaci trebali istaći potrebu krupnijeg mjerila. I doba godine u pogledu snimanja utječe na dešifriranje istih. Zatim smjer lijeta pri snimanju utječe na smjer sjene stabala. Nije svejedno da li je sjena u smjeru lijeta ili okomito na taj smjer. Prvi je slučaj nepovoljniji za stereoskopsko mjerenje visina stabala, jer se ovo vrši u smjeru tzv. baze snimanja, dakle u smjeru lijeta. To praktički znači da bi bolje bilo da se lijet izvrši u smjeru istok zapad. Ovakvi i mnogo drugih sličnih problema stavljaju se na razmišljanje i konačnu odluku koju bi trebalo kao potrebu i želju postaviti pred Glavnu geodetsku upravu koja će u doglednom vremenu vršiti fotogrametrijski premjer. Ing.Roko Benić (Zagreb): PRILOG POZNAVANJU TEHNIKE POUGLJÄVANJÄ I KVALITETA DRVNOG UGLJENA PROIZVEDENOG POUGLJÄVANJEM NA UBRZANI NAČIN Za temelj ovoga prikaza uzet je referat o ispitivanju metode ubrzanog paugljavanja, koji je podnio Zavod za tehnologiju drveta iPolj. šum. fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ministarstvu drvne indu strije NRH. Ispitivanja su izvršena pod rukovodstvom pretstojnika Zavoda za tehnologiju drveta prof. dr. A. Ugreinovića. Kemijska ispitivanja izvršili su Zaivod za anorgansku kern, tehnologiju i metalurgiju Te hničkog fakulteta, te Zavod za agrilkulturnu ikemiju Polj. šum. fa kulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uvod Proizvodnja drvnog ugljena je vrlo stara — možemo reći toliko koliko i kultura čovjeka. Ona je bila i preduvjet za dobivanje metala (bakar, bronza a naročito željezo). Drveni ugalj cijeni se još i danas u metalurgiji jer su u njega mnoge prednosti: visoka snaga ogrijevanja, razmjerno malen sadržaj pepela; on ne sadrži fosfora i sumpora koji su naročito nepoželjni kod dobivanja željeza. Iako je koks od kamenog ugljena na mnogo mjesta zamijenio drveni ugalj, ipak je i danas potražnja drvenog ugljena vrlo velika. Drveni ugalj sa uspjehom zamjenjuje tekuća pogonska goriva motora i postaje na taj način važno pogonsko sredstvo. Metalurgija i danas traži velike količine drvenog ugljena, a i potrošnja u sitnim zanatskim radnjama mu je znatna. Tehnika debijanja drvenog ugljena sporo se je razvijala. Sve do naših dana zadržalo se je dobijanje drvenog ugljena u žežnicama. Najprimitivniji način dobijanja drvenog ugljena bio je onaj, po ktojemu se drvo palilo na otvorenom prostoru. Žeravica se polijevala vodom ili naglo pokrivala zemljom kako to i danas još čine u nekim našim krajevima (naročito sitni kovači u Srbiji). Dobijanje ugljena u uspravnim žežnicama rašireno je po cijelorr^ svijetu. Na razne načine pokušavalo se proces paljenja žežnice skratiti te su tako nastali Poigravanje u uspravnoj žežnici sa postramim dimnjakom preporučio je Ministarstvu drvne industrije NRH Juraj Savić-Nosan. 220 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 31 <-- 31 --> PDF |
postupci ubrzanog paljenja ugljena. Naročito u Švedskoj — zemlji koja obiluje sa šumama, ima razvijenu metalnu industriju i upotrebljava drveni ugaij — pokušavam su razni načini ugljenisanja u žežnicama sa ciljem da se: 1. skrati trajanje pougljavanja, 2. omogući hvatanje katrana koji nastaje kod ugljeni. sanja i 3. rad pougljavanja olakša. PKtSJfK L//.-.5. ........ JUG-SJLVLR SI. 1. Normalna žežniica (koipa); (c = centralni kabao; z = zračnice) Ministarstvo drvne industrije NRH organiziralo je u aprilu ove godine komparativne pokuse pougljavanja po metodi ubrzanog postupka u žežnici sa postranim dimnjakom kako se ona provodi, u Švedskoj sa ciljem da se utvrdi ekonomičnost ubrzanog procesa pougljavanja s obzirem na efekat pougljavanja i kvalitet dobivenog ugljena. Rukovodstvo ovih pokusa povjereno je riješenjem Ministarstva šumarstva FNRJ — Zavodu za tehnologiju drveta Polj. šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji je iste i izvršio. Pokusi su vršeni u Zagrebačkoj Gori u dvije žežnice od kojih je jedna paljena na uobičajeni način kojim vrše pougljavanje ugljenari iz Bistre a druga po ubrzanoj metodi u žežnici sa postranim dimnjakom. Zežnice su bile veličine 20 prm, prosušenog bukovog ugljarskog drveta izrađenog iz prorednog materijala. Prosječna težina 1 prm drveta ustanovljena vaganjem iznosila je 460 kg. Prema podacima u stručnoj literaturi* pougljavanje na ubrzani način u Švedskoj žežnici sa postranim dimnjakom, koji se kod pokusa upotrijebio ima ove prednosti: 1. Plinovi koji se razvijaju kod pougljavanja izlaze kroz dimnjak i brzina njihove cirkulacije može se regulirati poklopcem; 2. Efekat pougljavanja se povećava sa 5 do 12% u uporedbi sa običnom uspravnom žežnicom; 3. Kvalitet dobijenog ugljena obzirom na količinu ugljika je bolji nego kod obične žežnice; 4. Manipulacija pougljavanja je prostija i jedan ugljenar može istovremeno da rukovodi sa nekoliko žežnica; 5. Vrijeme pougljavanja se skraćuje do .. potrebnog vremena kod pougljavanja u običnoj žežnici. 6. Pougljavanje ne zavisi od vremenskih prilika. S druge strane poznata je činjenica da je procenat iskorišćavanja — ako se uzme za osnovicu poređenja težinu — veći kod polaganog nego kod brzog ugljenisanja.** * Vidi: ........, ...... .........., ....., 1937, strane 414 i 415. ** Ugrenović, Tehnika trgovine drvetom TI. str. 343. 221 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Kako ove prednosti koje se navode u stručnoj literaturi nisu bile za naše prilike ispitane, cilj ovoga pokusa bio je da se ustanovi koliko one odgovaraju stvarnosti uopće a našim prilikama napose, te da se u povoljnom slučaju proces ubrzanog pougljavanja preporuči za uvođenje u produkciju. Proces pougljavanja Kao što je već u uvodu napomenuto pougljavanje je vršeno u dvije žežnice od po 20 prm bukovog ugljenarskog drveta. Od tih 20 prm bilo je 17 prm cijepanih oblica promjera 5—12 cm i 3 prm sjecenica promjera ispod 3 cm. Težina 1 prm ovoga ugljarskog drveta iznosila je 460 kg, a ustanovljena je vaganjem. Obje žežnice nalazile su se u Zagrebačkoj Gori uz cestu prema Sljemenu na nadmorskoj visini od cea 880 m. Udaljenost jedne žežnice od druge iznosila je oko 100 m. Upine su bile posebno priređene tako da je polovica žežnice ležala na usjeku, a druga polovica na nasipu, kako se to vidi iz slika. (c = centralni kabao; d = postrani dimnjak; k = kanal; p = pomost; z = zračni ce) Slaganje žežnice Komparativna žežnica za pougljavanje na način kako ga vrše ugljenari iz Bistre prikazana je na si. 1. Promjer kope u dnu iznosio je 5,5 m, opseg žežnice u dnu 17,40 m, a visina žežnice 2,30 m. Slaganje žežnice izvršeno je direktno na zemlju bez gradnje posebnog pomosta. Za paljenje žežnice izgrađen je normalni centralni kabao kakav se inače pravi kod žežnice. Pošto je žežnica složena, pokrivena je slojem listinca i zemljom sa starih upina, te tako spremljena za paljenje. Zežnicu za pougljavanje drveta ubrzanom metodom prikazuje si. 2. Veličina žežnice je ista kao i one komparativne. Kod slaganja ove žežnice obratila se naročita pažnja na pomost. Pomost je načinjen tako da su na zemlju postavljene lege (cjepanice) u razmaku da se na njih može slagati pomost i da omogućuju nesmetanu cirkulaciju zraka ispod pomosta. Pomost na legama postavljen je tako gusto da se na njemu omogući slaganje drveta. Slaganje žežnice na pomostu izvršeno je na uobičajeni način, (vidi si. 3), a za paljenje i ovdje je izgrađen centralni kabao kao kod obične žežnice. Sa južne strane žežnice sagrađen je specijalni kanal (SI. 4). Stijene kanala načinjene su od kamena. Kanal je odozgo djelomično pokriven drvetom. 222 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 33 <-- 33 --> PDF |
a djelomično kamenom, te slojem listinca i zemljom. Na kanalu je ostavljen otvor za postavljanje dimnjaka. Sa strane kanal nije zatvoren, jer se zatvaranje vrši tek onda pošto je žežnica zapaljena i pougljavanje započelo. Dimnjak se sastojao od 4 daske dužine 1,30 m a širine 30 cm. Za reguliranje promaje u dimnjaku načinjen je posebni poklopac od daske veličine 30/30 cm. SI. 3. Pomost žežnice za ubrzano paljenje ugljena; (k = kana! prema dimnjaku; l = lege; m = mosmice; z = cirkulacija zraka ispod pomosta) Paljenje žežnice Komparativna žežnica zapaljena je kroz centralni kabao na uobičajeni način. I žežnica u kojoj je vršeno pougljavanje na ubrzani način zapaljena je kroz centralni kabao, ali prije paljenja pristupilo se zagrijavanju kanala na taj način da je na izlazu kanala naložena vatra. Ovo zagrijavanje ima cilj da rstvoi cirkulaciju zraka u žežnidii i da povlači hladni zrak iz žežnice. Zagrijavanje otvora kanala trajalo je 1 sat i 10 min. a tada je ubačen žar u centralni kabao i isti je do vrha napunjen suhim materijalom. Čim je materijal u centralnom kablu počeo gorjeti gornji otvor kabla je zatvoren. Na suprotnoj strani od kanala načinjena su pri dnu žežnice dva otvora (zračnice) za omogućavanje cirkulacije zraka. Vatra na izlazu kanala podržavana je i dalje sa ciljem da izvlači dim iz žežnice. Kada su iz kanala počeli izlaziti plameni jezic — znak da je vatra zahvatila žežnicu — otstranjena je vatra sa izlaza kanala, postavljen dimnjak, a izlaz zatvoren kamenjem i zatrpan zemljom da se omogući što bolja cirkulacija plinova kroz dimnjak. Paljenje je trajalo cea 15 sati. Reguliranje promaje vršeno je poklopcem dimnjaka i otvaranjem zračnica pri dnu žežnice na suprotnoj strani od dimnjaka. Trajanje pougljavanja Trajanje pougljavanja u žežnici paljenoj po običnom načinu kako ga provode ugljenari u Zagrebačkoj gori i u po ubrzanom postupku prikazano je u tablici 1. Čim je žežnica dogorila odstranjen je dimnjak, svi otvori zatvoreni a žežnica ostavljena da se hladi. 223 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Trajanje pougljavanja Tablica 1 Način pougljavanja Dan i sat kada 1 Dan i sat kada je žežhica zavatra zahvatila paljena glavu žežnice Dan i sat svršetka pougljavanja Trajanje pougljavanja od ubacivanja prve vatre Obični postupak 31. III. 1949 u 6 satj 31. III. 1949 u 9 sati 30 min. 7. IV. 1949 18 sat i 180 sati Ubrzani postupak 6. IV. 1949 u 8 sati 25 min. 6. IV, 1949 u 22 sata 10. IV. 1949u 12 sati 110 sati i Razlika — _ | 70 sati Prema tome trajanje pcugljavanja ubrzanim postupkom je skraćeno za cea 70 sati ili za oko Vs. Napominje se da je loženje vatre na izlazu kanala počelo oko 1 sat i 10 min. prije ubacivanja žari u centralni kabao. Prema podacima Ministarstva drvne industrije NRH kod paljenja velike žežnice od 130 prm iznosilo je vrijeme pougljavanja 10,5 dana, dok za kopu iste veličine na dosada uobičajeni način iznosi oko 30 dana. Prema tome trajanje pougljavanja kod velike žežnice smanjuje se i do ´/. vremena potrebnog za pougljavanje na uobičajeni način. SI. 4. Detalji konstrukcije kanala i dimnjaka (d = dimnjak; k = kanal; v = ložište vaitre za zagrijavanje kanala) Efekat pougljavanja Razgrtanje žežnice vršeno je nakon hlađenja, koje je trajalo kod žežnice paljene na uobičajeni način 18 sati, a kod žežnice paljene ubrzanim postupkom nakon hlađenja od cea 20 sati. 224 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Efekat pougljavanja na oba načina prikazuje tablica 2. Efekat pougljavanja Tablica 2 Način pougljavanja Sadržaj žežnice Težina 1 prm drveta Ukupna ] težina ! Dobiveno drveta i ugljena u žežnici j Tezmsko. ,lskoristenje´ , " . drva dao le A 1 ugljena prm 1 kg % ! kg Obični postupak 20 460 9200 1835 20 92 ; Ubrzani postupak 20 460 9200 1637 18 82 Razlika — -198 2 10 Iz tablice se vidi da je efekat pougljavanja ubrzanim postupkom za 2°/o manji nego efekat pougljavanja običnim postupkom. Količina ugljena dobivena pougljavanjem ubrzanim postupkom u relaciji prema količini ugljena dobivenoj pougljavanjem u običnoj žežnici manja je za 10 kg odnosno za 10,8°/o. Kvalitet ugljena dobivenog pougljavanjem po ubrzanom postupku Fizićko-kemijska svojstva drvenog ugljena Prema propisima standarda drveni ugalj iz žežnica mora ispunjavati ove tehničke uslove: Uslovi kvalitete drvenog ugljena Tablica 3 | Drveni ugljen iz žežnica (kopa) U s 1 o v ; I , ; i . Kvalit. ! Kvalit. ^ i ´ Ukupno vlage najviše 8% j 10% 15°/» Pepeo u odnosu na suhu tvar najviše ! 2,5% i 3,5% 7% ´ Hlapljivi sastojci u odnosu na suhu tvar najviše . . j * 14% j 16,5% 19% Ostatak koksiranja (C - fix) u odnosu na suhu tvar i najmanje . j 83,5«/» I 80»/.´ 74»/» Da se ispita kvalitet drvenog ugljena iz žežnice paljene na obični način u usporedbi sa onom paljenom po ubrzanom postupku uzete su iz svake žežnice po 4 probe svaka u količini od cea 5 kg ugljena. Probe su uzimane sa raznih strana žežnice unakrst kako je to prikazano na slici 5 a iz visine cea 0,5 m nad zemljom. Na ovim probama određena su tehnička i kemijska svojstva ugljena kako slijedi: 225 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 36 <-- 36 --> PDF |
SI. 5. Raspored uzoraka ugljena uzetih za ispitivanje (I = sjever; II = jug; III = zapada IV = istok) Sadržaj vlage Sadržaj vlage prikazuje tablica 4. Sadržaj vlage ugljena Tablica 4 Način pougl javan ja I II Uzor e III °/o v I a g e IV Sredina Obični postupak Ubrzani postupak Razlika 2,97 3,43 2,71 2,36 3,81 5,68 4,22 4,45 3,42 4,14 0,72 Prema tome sadržaj vlage odgovara propisima standarda za I kvalitetu drvenog ugljena paljenog i na jedan i na drugi način. No ipak količina vlage u brzo paljenom ugljenu je za 0,72% veća nego kod ugljena paljenog na obični način. Vlaga je određena sušenjem ugljena u sušioniku kod temperature od 100 * 5°C u trajanju od 4 sata (standard propisuje samo 2 sata) t. j , dok uzorci nisu zadržali konstantnu težinu. Sadržaj pepela-, Sadržaj pepela u ispitanim uzorcima prikazuje tablica 5. 226 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Sadržaj pepela Tablica 5 Uzore: Način pougljavamja I | II | III IV Sredina °/.´ pepel a Obični postupka 2,67 2,51 3,62 3,21 3,00 Ubrzani postupak 2,16 1,80 2,46 2,35 2.9 Razlik a ! —0,81 Sadržaj pepela kod brzo paljenog ugljena je za 0,81% manji nego kod ugljena paljenog uobičajenim načinom odnosno u relaciji prema njemu manji za 27%. Obzirom na sadržaj pepela u odnosu na suhu tvar, drvni ugljen dobiven paljenjem po obrzanom postupku odgovara standardnom propisu za drveni ugljen I kvalitete a kvalitativno je nešto bolji od ugljena paljenog na obični način. Hlapljivi sastojci Količina hlapljivih sastojaka prikazana je u tablici 6. Hlapljivi sastojci Talblica 6 Uzor c i u g I jena Način pougljavanja I II m IV Sredina °/o suhe t v a r i Obični postupak 1.1,45 10,91 14,36 19,12 13,71 Ubrzani postupak 23,28 28,20 9,77 12,04 18,32 Razlika — + 4,61 I ~~ Drveni ugljen dobiven pougljavanjem na ubrzani način imao je prosječno za 4,61% veći sadržaj hlapljivih sastojaka nego ugalj dobiven pougljavanjem u komparativnoj običnoj žežnici. Ovaj postotak hlapljivih sastojaka odgovara standardnim propisima za ugljen iz žežnice III kvalitete, dok bi ugljen paljen običnim načinom, obzirom na sadržaj hlapljivih sastojaka spadao u I kvalitetu. Naročito se opaža veliki postotak hlapljivih sastojaka u uzorcima uzetim sa strane dimnjaka (II) i suprotno od njega (I) tj. u smjeru zračnica, dok su uzorci ugljena uzeti okomito na ovaj pravac imali manji sadržaj hlapljivih sastojaka. Ovo bi se donekle moglo objasniti djelovanjem promaje i taloženjem sastojaka katrana u ugljenu. 227 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Ostatak koksiranja Pod ostatkom koksiranja (C—fix) razumijeva se u propisima standarda postotak, koji ostaje ako se postotak pepela i hlapljivih sastojaka odbiju od 100. Ostatak koksiranja bi prema tome približno predstavljao sadržaj ugljika. Ostatak koksiranja od naših ispitivanja prikazan je u tablici 7. Ostatak koksiranja Tablica 7 Način pougl javan ja I Uzorc iII ug l III Vi jen a IV Sredina Obični postupak Ubrzan postupak Razlik a 85,88 7436 86,58 70 — — 82,02 87,77 77,67 85,61 — 83,39 79,49 3,80 Brzo paljeni ugalj ima prema tome za 3,80% manji otsatak koksiranja nego ugalj paljen običnim načinom. Relativna razlika u ostatku koksiranja iznosi u odnosu na obični postupak 4,56%. Prema propisima standarda, ispitivani drveni ugalj paljen po starom načinu spadao bi obzirom na ostatak koksiranja u I. kvalitetu, a ugalj paljen ubrzanim postupkom u .. kvalitetu. Sadržaj pepela i hlapljivih sastojaka određeni su u Zavodu za agrikulturnu kemiju Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Kalorijska vrijednost Kalorijska vrijednost određena je u Zavodu za anorgansku kemjisku tehnologiju i metalurgiju Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je iznosila: Kalorijska vrijednost Tablica 8 U z o i c i ug l jen a i Način pougljavanja I II III IV Sredina CalAg Obični postupak 7680 7930 7740 7640 7750 Ubrzani postupak 7410 7520 7450 7480 7460 Razl i k a — — — — 295 Razlika u kalorijskoj vrijednosti uvjetovana je manjim sadržajem ugljika, koji je vidljiv iz ostatka koksiranja (C — fix). Ugalj dobiven ubrzanim postupkom ima ogrijevnu snagu (kalorijsku vrijednost) za 295 Cal/kg ih za 4% nižu nego ugalj paljen u običnoj kapi. 228 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Volumna težina Volumna težina ugljena određena je tako da su izrađene probe u obliku kockice 3X3X 3 cm te određen njihov kubni sadržaj i težina u prirodnom stanju i nakon sušenja u sušioniku. Volumna težina drv. ugljena Tablica 9 Volumna težina Sadržaj Sadržaj Način pougl javan ja Težina Težina vlage vlage %´ g/´cm3 %>´ g/cm3 Obični postupak 0»/o 0,400 5,34 0,415 Ubrzanj postupak 0»/o 0,447 4,48 0,467 Razlik a OVo +0,047 +0,052 Volumna težina određena je za ugalj paljen u običnoj kopi na 9 uzoraka, a za brzo paljeni ugalj na 10 uzoraka. Rezultati u tablici 9 pokazuju aritmetsku sredinu. Brzo paljeni ugalj pokazivao je prema tome veću volumnu težinu za 0,047 gr/cm3 ili za 11% kod 0°/o sadržaja vlage. Mehanička svojstva drvenog ugljena Čvrstoća na pritisak Iz tehničkih razloga ispitali smo samo čvrstoću na pritisak u smjeru vlakanaca. Čvrstoća je ispitana na probama oblika prizme 2,5 /2,5/6 cm. Rezultate ovih ispitivanja prikazuje tablica 10. Čvrstoća na pritisak u smjeru vlakanaca Tablica 10 Čvrstoća na pritisak Način I | II | III IV Sredina pougljavanja Kg/cm2 Običnj 94 ... 126 ... 167 100 ... 119... 136 100 ... 1,12 ... 125 85 ... 1,12... 129 85... 117 ...167 postupak Ubrzani 68 ... 93 ... 105 40... 71... 103 52 ... 114 ... 166 34 ... 105 ... 178 34... 98... 178 postupak Razlika — — — — -49 229 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Prema podacima ispitivanja izlazi da je čvrstoća na pritisak u smjeru vlakanaca za 10 kg/cm2 manja kod drvnog ugljena paljenog ubrzanim postupkom u odnosu prema normalno paljenom ugljenu odnosno da je ista manja za 16,2°/». Čvrstoća ovog ugljena prema tome ne odgovara za upotrebu u metalurgiji gdje se uz ostala svojstva traži i veća čvrstoća na pritisak. Smanjena čvrstoća na pritisak je posljedica velike poroznosti uslijed prebrzog sušenja u žežnici. Ugalj naime pokazuje veliki broj u glavnom radijalnih pukotina, koje jako umanjuju njegovu čvrstoću. Za ispitivanje čvrstoće uzeto je za ugalj paljen u običnoj kopi 11 proba, a za ugalj paljen ubrzanim postupkom 12 proba. i Zaključak i Izvedeni komparativni pokusi ispitivanja pougljavanja ubrzanim načinom imadu samo relativnu vrijednost jer se odnose: 1. na premalen broj žežnica (na ugalj iz dvije žežnice); 2. na veličinu žežnice od 20 prm; 3. vrijeme paljenja žežnica nije koordiniralo i 4. žežnica paljena ubrzanim načinom imala je izgrađen pomost a komparativna žežnica slagana je direktno na zemlju. Po traženju Ministarstva drvne industrije NRH izvršio je u januaru o. g. Tehnički fakultet zagrebačkog sveučilišta ispitivanje uzoraka ugljena iz žežnice od 130 prm paljene ubrzanim postupkom te je dobio slijedeće rezultate: Sadržaj pepela 2 0;,/o suhe tvari; Hlapljivi sastojci 6,5 do 11,0°/. od suhe tvari; Ostatak koksiranja 84,7 do 89,7% Kakrijska vrijednost 7580 Kal/kg - Čvrstoća na pritisak u smjeru vlakanaca iznosila je 48 do 111 kg/cm2, a čvrstoća na pritisak poprečno na smjer vlakanaca 28 do 49 kg/cm2. Iz naših ispitivanja koja su naprijed iznesena kao i iz podataka ispitivanja uzoraka ugljena, koje je izvršio Tehnički fakultet po traženju Ministarstva drvne industrije NRH može se zaključiti slijedeće; 1. Kod žežnice veličine 20 pm, skraćuje se ubrzanim postupkom trajanje pougljavanja za Vs; 2. Težinski efekat pougljavanja ubrzanim načinom je za 2e/o niži nego kod pougljavanja u običnoj žežnici; 3. Prema svojim kemijskim svojstvima (sadržaj pepela, sadržaj hlapljivih sastojaka i ostatak koksiranja) ugalj dobiven pougljivanjem ubrzanim, postupkom kvalitativno zaostaje za normalno paljenim ugljenom iz žežnice. 4. Kalorijska vrijednost brzo paljenog ugljena je za 4°/o niža od one ugljena paljenog u običnoj žežnici; 5. Obzirom na čvrstoću na pritisak brzo paljeni ugalj je lošije kvalitete i ne može se upotrijebiti tamo gdje se traži velika čvrstoća (visoke peći u metalurgiji). Prema tome brzo paljenje ugljena u uspravnoj žežnici sa postranim dimnjakom ima ove prednosti i mane: 230 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Prednosti : Trajanje pougljavanja se skraćuje; Rad ugljenara je olakšan jer dim izlazi proz postrani dimnjak i ne čini smetnje ugljenaru koji mora da se kreće po žežnici; Mane : Efekat pougljavanja je niži nego kod pougljavanja u običnoj žežnici; Dobiveni ugalj je slabijeg kvaliteta nego onaj ispaljen na sporiji obični način. Uzevši u obzir prednosti i mane opisanog postupka ubrzanog pougljavanja dolazi se do zaključka da se isti ne može upotrijebiti u onom slučaju gdje se radi o proizvodnji drvnog ugljena za potrebe metalurgije (visoke peći). U drugim slučajevima gdje se ne traže visoka kvalitativna svojstva drvenog ugljena nego hitna dobava ugljena dobro će doći novi način iako ima manji efekat pougljavanja. Napominjemo da se u slučaju pougljavanja ubrzanim postupkom ne radi o nekom novom načinu, nego o uvođenju u našu praksu poznate švedske metode paljenja ugljena u žežnici sa postranim dimnjakom (Skorstens milors). * * # .......... K .......... C ......... ............ . . .......... .......... .... ........... ........ .......... ............ . ...... ........ .......... ...... ............1. .......... .......... ...... ... ...................-...... .......... ........... ............, . ..... ............ ....... ........... ........... ...... a ..... ........ .... ........... .... ......... Ha (K´HonuHHH ........... .... ....... ..... ........ ......>.,.. ...........: 1) ................. ............ ........... .. */. .........1. ........ ... ............. .... .......... . 20 ........ ......; 2) ............ .......... ........ .... ......... ........... .. 2°/. ....; 3) ........ .. ........ .......... ........ (.......... ....., .......... ....... ......... ...... . ....... ..........) .........1. ...... .... ..... ....... ........, ... ..... .............. ............. ............. .. ... nop ........; 4) ............ ..1.... ............ .......... .... .. 4Vo .... ............ .... ........... ........ ............... .. ... nop; 5) ......... ............. ........) ...... ..1........ .... .. 16% .... ... ......... ............. ......... .... »......... .............. .. ... nop ......... .... ...... .......... ............. ......... ............ .......... .............1. .......... ...... ............... .. ..1...... ..1..1..... . ...., .... ..... .. ..... ............. . ............ .....1 .............. . ..... ......... . 20 ... .. ............. ..........! ............. ......... . ..... ..... ........ . 6...... ..... (....... .. 130 ... .. ..............) ..... ........... ........... ........., ... ... ..... .......... . 1/. ....... .............. ... ............ ........ .. ... nop .............. CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF THE CHARCOAL BURNING AND THE QUALITY OF THE CHARCOAL BURNED BY THE FAST METHOD OF CHARCOAL BURNING In this article are reported the results of the researches observed in The Institute of Wood Technology of the Faculty of Agriculture and Forestry of the University of Zagreb. 231 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1949 str. 42 <-- 42 --> PDF |
The aims of these researches were to investigate the method of fast charcoal burning and the quality of the fast burned charcoal by this method. The results of these researches are: 1. The time necessary for burning by this fast method is shortened for a charcoaä pile of 20 stere to 2/. of the usual method; 2. The effect of the burning of this charcoal is less for 2"/o than that of the ord:nary one; 3. With regard to the chemical qualities (the contents of ash, the quantity of the volatile contents, the rest of the coking), the fast burned charcoal is of a lower quality than the chacoal burned in the pile by the ordinary method; 4. The calorific power of the fast burned charcoal is 4°/o lower than that of the ordinary one; 5. The compression strenght of fast burned charcoal is 16°/o lower than that of charcoal burned by the ordinary method. Because of the reduced compression´s strenght, that is a consequence of numerous radial slits due to the fast drying tin the charcoal pile, this charcoal is of no use in metallurgy. The results of the researches correspond to a charcoal pile of 20 stere. The time required for charcoal burning for larger charcoal piles (about 130 stere) shortens even to Vs of the time necessary for the charcoal burning by the present method. Jovan Starčević (Sarajevo): TEHNIČKO NOIMIRANJE TRAČNE PILE Uvod Prije nego pređemo na raspravljanje o predmetu potrebno je naglasiti da pri izlaganju imamo u vidu pilu za piljenje oblovine, koja je kod nas poznata pod imenom Brent a (po konstruktoru). Tračne pile u raznim drugim izvedbama za upotrebu u stolarijama ili kao pomoćni strojevi u pilani za paranje planki ili madrijera nisu predmet ove rasprave. Tračna pila za trupce (Brenta), dobija sve veće značenje naročito u pilanama tvrdog drva, gdje se skoro bez izuzetka primjenjuje individualn i način prerade. Za piljenje bulova ona će uskoro biti isključivo primjenjivana s obzirom na racionalnije iskorišćenje drveta po vrijednosti i količini. To dolazi iz dva razloga: prvo, list pile je tanji, pa manje odlazi na piljevinu; drugo, pri njenoj upotrebi kontrolira se kvalitet i struktura svakog pojedinog reza, a prema potrebi mijenja se i debljina daske. Većina naših pilana ,koje prerađuju hrastovinu, posjeduju tračne pile, a u kombiniranim pogonima (pilana i tvornica furnira) tračna pila je neka vrst selekcione i ispitne stanice za sve sumnjive trupce, za koje se po vanjskom izgledu ne može dovoljno prosuditi, da li su sposobni za furnire ili za rezanu građu. Dakle, na tom radnom mjestu točno se utvrđuje kuda spada trupac: za furnire ili za rezanu građu, a nije rijedak slučaj, da se trupac podijeli tako, da jedan dio dobije pilana (napadnuti ili ozlijeđeni dio), a drugi tvornica furnira. Na taj način znatno se poboljšava koeficijenat iskorišćenja drva po vrijednosti i jača financijski efekat preduzeća. Baš uslijed naročitog značaja ovoga stroja, koji prodire sve više u drvnu industriju (paralelno sa omasovljenjem racionalizacije), iznijeti ćemo mogućnosti prosuđivanja kapaciteta stroja na bazi tehničkih normi uzimajući u obzir stepen kvalitet a reza. 232 |