DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 60 <-- 60 --> PDF |
....^..... PRILOG PITANJU PLEMENITIH JAVORA Pod plemeniti m javorom razumijevamo javore dževera strukture, koje su u trgovačkoj praksi nazivali rariteln i ili šaren i javori. Pojedine oblike dževeravih javora u trgovačkoj praksi zovu različitim imenima. Nauka zove pojavu nepravilne strukture dževeravost (vržoljivost). Dževeravost je uslovljena valovitim tokom vlakanaca, a ukazuje se u različitim oblicima: u vidu poprečnih rebara i ustalasalih linija, ikrica, cvjetova, kvržica i kvrga. Za javor rebrasti karakteristična su poprečna rebra. Kod ikrasto g javora je veliki broj sitnih proventivnih i adventivnih pupova zbijen na srazmjerno malenoj površini. Cvjetast i javor nastaje zbog zaraslih proventivnih pupova. Ikrasti i cvjetasti javor nazivaju se još zajedničkim imenom puljka š (puljkaš ikrasti i puljkaš cvjetasti). Javor ptiča r uzrokovan je nerazvijenim advenK^nim pupovima (na tangencijalnom smjeru čvorići teku od periferije prema unutra, kao udubine, konkavno). Javor d ž evarav i (mazer) nastaje gustim i nejednomjernim ispreplitanjem vlakanaca oko preraslih proventivnih pupova (na tangencijalnom smjeru čvorići izbijaju iznutra prema van, konveksno). U javora kozičavo g su aksilarni pupovi, okrugle k v r g e, odrvenjela i odebljala spavajuća oka, nabreklin e i izrasline. Prema izloženome razlikujemo šest vrsta raritetnog javora: 1) rebrasti javor, 2) ikrasti javor, 3) cvjetasti javor, 4) javor ptičar, 5) dževeravi javor (maser) i 6) kozičavi javor. Uzroci dževeravost i. Promatrajući u praksi javore postavlja nam se logično pitanje zašto je jedan javor rebrast, a drugi nije? Prof. dr. A. Ugrenović tumači rebravost uzrocima mehaničke prirode. On kaže: »Pravnost vlakanaca lišćara manja je od pravnotsi trahejida čamovine. Na stepen pravnosti vlakanaca naročito uplivišu sržni trakovi, koji probijaju snopiće i na mjestima proboja vrše devijaciju vlakanaca u tangencijalnoj ravnini. Sto veća je debljina sržnih trakova, to veća je ta devijacija i to manji stepen pravnosti samih vlakanaca. Devijacija vlakanaca može se odigravati i u radijalnoj ravnini. Vjerovatno je da se pri tome radi o uzrocima mehaničke priorde (javor rebraš)«. (Tehnologija´ drveta, str. 68). Na drugom mjestu on piše: »Na rebrastu dževeravost utječe vjerovatno pritisak kore na krivinama, a vjerovatno i sopstvena težina stabla. Otuda najčešća rebravost na točkama najvećega opterećenja: u žilištu i pazusima grana«. Međutim u reviru Pišćetak , šumarije Brinje, našli smo jedan javor prsnoga promjera 84 cm, koji je bio sav rebrast od žilišta do vrha krošnje, čak i grane do 7 cm promjera bile su rebraste. Niti jedna grana nije bila ravna, već sve krive i smotane. Deblo mu je jednako bilo krivo. To stablo učinilo je na mene dojam kao da ima svojstvo rebravosti od svega p os tan k a. Javorova stabla, koja su rasla u njegovoj blizini nisu bila rebrasta. Mehanički uzroci i sopstvena težina toga stabla nisu mogli djelovati na rebravost čak i tankih grana. Prema tome izgleda da tu odlučuju još neki drugi faktori. Moja istraživanja u tom pravcu nisu dalje išla. Napominjem da smo nalazili u Kapeli dosta rebrastih stabala uzraslih u nepravilnom sklopu i na lošijem zemljištu. Iako u praksi stoje navodi prof. Ugrenovića da se dževeravost malokada pojavljuje u najranijoj mladosti, već u starijoj dobi, dakle u vrijeme kad je stabla okrupnjelo i otežalo, ipak se našlo i mladih dževeravih stabala. Tako je u Lovniku kraj Vrbovskog nađeno mlado i pravno stablo bijelog javora, prsnog promjera 30 cm, koje je u prsnoj visini bilo rebrasto. 122 |