DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Drugim riječima između najveće visine propiljka i zbroja svih visina propiljaka
mora postojati izvjesna proporcionalnost. Budući da 2 h raste brže
nego h, postavlja i taj zahtjev granice debljini trupaca i »težini« rasporeda
listova. To i opet ne samo gornju, nego i donju granicu, jer nije racionalno
ne iskorištavati raspoloživu pogonsku snagu. Tako u našem prednjem primjeru
snaga s kojom jarmača raspolaže nije racionalno iskorištena. U slučaju h> H
nastupa veći potrošak snage nego što nam pokazuje formula (13), pa računanje
potroška pogonske snage treba izvađati po tom kriteriju samo do granice
h = H, što će doći u obzir tek kod novijih jarmača sa dovoljno velikim H,
odnosno kod starijih za raspiljivanje tanje oblovine.


c) Racionalno iskorištenje konstruktivnih mogućnosti jarmače postavlja
kako smo već prije vidjeli zahtjeve što šireg intervala mijenjanja veličine pomaka
te mogućnost mijenjanja prevjesa pila i zaleta pomaka. Stare jarmače
imaju vrlo uske intervale veličine pomaka. Apsolutna veličina toga intervala
može se doduše mijenjati sa mjenjanjem veličine proturucice, no granice intervala
na ručici za mijenjanje veličine pomaka ostaju jednako blizu. Veličinu
proturucice ne možemo naime mijenjati svakih četiri sata. Kod nas poznajemo
samo jedan način mijenjanja prevjesa a to je ako imamo kopče sa utorom.
Tu je veličina prevjesa ograničena, jer kod povećanja prevjesa, pada sigurnost
napinjanja listova. Tek najmodernije jarmače posjeduju mogućnost automatskog
mijenjanja kuta zaleta pomaka, čime se kod istog prevjesa a različitih
pomaka izjednačuje gubitak hoda kod jarmača tipa b) i c). Najmodernije jarmače
tipa d) posjeduju napravu za automatsko mijenjanje prevjesa´ mijenjanjem
nagiba samog jarma kod promjene veličine pomaka. Posve je neracic*nalno
ako pomak dobiven iz obaju prednjih kriterija pređe gornju granicu
konstruktivnih mogućnosti, jer se na dotičnoj jarmači veći pomak ne može
postići. Zato moramo veličinu proturucice kod starih jarmača regulirati za
onu debljinu trupaca koju će dotična jarmača piliti. Ako nam se kod normiranja
pojavi slučaj, da izračunani pomaci pređu najveći mogući konstruktivni
pomak, moramo ih reducirati na ovaj potonji. Kod tanke oblovine ili niskih
prizama kod kojih su najveće visine propiljaka tako malene, da se tek njihovi
višekratnici približuju visini hoda jarma, moramo radi racionalnog iskorištenja
navedenih faktora proizvodnosti jarmače forsirati obavezno piljenje na
jednom toliko trupaca, odnosno prizama složenih jedna na drugu, koliko iznosi
taj višekratnik.


Zaključak


Na jednoj te istoj jarmači može se piliti oblovina samo određenih dimenzija
sa određenim rasporedima listova pila (određene »težine španunga«), da
budu zadovoljeni svi zahtjevi racionalnog iskorištenja proizvodnih sposobnosti
jarmače. Kod nas (vrijedi za Sloveniju) na pilanama mekog drveta, koje imaju
najčešće po jednu do dvije jarmače, nedovoljno ili u najboljem slučaju nesigurno
opskrbljene pogonskom snagom moramo računati, da se na jednoj te
istoj jarmači pili oblovina svih mogućih dimenzija, vrsta drveta, vlažnostiprovenjencije. Uz to su još i starijih tipova.


Većina naših jarmača radi, a da im rad nije bio nikada indiciran, niti je
mehanizam za pomak trupca po indiciranju bio rektificiran. Mi danas uopće


119