DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 38     <-- 38 -->        PDF

SAXIFRAGA CRASSIFOLIA AS A RAW MATERIAL FOR PRODUCTION
TANING MATERIAL TAKEN FROM PLANTS


In the time of researching of new raw materials for taning the leather, the author
brings out a detail description of Saxifraga crassifolia, which as a raw material for
production of taning material made from plants awecked in Europe a great interest.
The article is made in 5 parts: The universal description — The experiments of education
— The method of the building of culturs of Saxifraga crassifolia — The technic
of making use of saxifraga.


Having resumed all this the author gives the conclusion, that our forest economy
must also cultivate the saxifraga as a secundar forest production, which could be
of greater importance. In connection within the Institut for forest researches of the
People´s Republic of Croatia in Zagreb will found in 1949-th year the necceesary
experiments of education of Saxifraga crassifolia in our countries.


Ing. Rudolf Cividini (Ljubljana)


POMAK TRUPCA U JARMACI
KAO OSNOVNI TEHNIČKI NORMATIV RADA JARMAČE


Uvodne napomene


Racionalizacija proizvodnog procesa pilane odnosi se u velikoj mjeri na
maksimalno iskorištenje i povećanje proizvodnosti jarmače. Jarmača, više nego
koji drugi osnovni stroj, diktira tempo cijelog proizvodnog procesa pilanskog
trijema a i cijele pilane. Ona je pokazatelj uspješnosti rada pilane.


I normiranje, kao jedna od najefikasnijih mjera racionalizacije rada, traži
u pilanskoj industriji prije svega rješenje za radno mjesto jarmače. Često, a
pogotovo u manjim pilanma, proizvodni proces na drugim radnim mjestima
u pilanskom trijemu usko je povezan sa radom jarmače a ujedno su tu uslovi
tehničkog unormiranja jako složeni. Radi toga ćemo morati barem u početku
tehničkog normiranja vezati ostala radna mjesta pilanskog trijema na normu
jarmače a po brigadnom sistemu. Inače bi se moglo dogoditi, da nas troškovi
normiranja i ostalih radova koji su vezani na radne norme stoje više nego
sami troškovi rada na dotičnim radnim mjestima.


Uredbom od 11 decembra 1948 (Službeni list br. 109/1948) te Upustvom


o strukturi i shemi tehničke norme (Službeni list 111 od 25. XII. 1948) propisano
je u svim granama narodnog gospodarstva uvađanje normiranja rada po
analitičko-proračunskoj metodi normiranja, kojom se dobija tzv. tehnička
radna norma. U socijalističkom svijetu je principijelno pitanje uvađanja
tehničkih normi te napuštanja empiričko-statističkih normi uglavnom pokrenuto
rješenjem XVII konferencije SKP(b). Od toga vremena se iskristalizirala
i definicija tehničke radne norme kao i metoda tehničkog normiranja.
Socijalističko poimanje racionalizacije rada je kao najviši cilj normiranju
rada postavilo: podizanje proizvodnosti rada. Primjena ovog zahtjeva diskvalificirala
je sumarne metode normiranja, koje su davale empiričko-statičku
radnu normu. Ta se norma pokazala statičkom i nesposobnom da otkriva rezerve
povišenja proizvodnosti rada. Ona je stabilizirala postignuti tempo rada


100




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 39     <-- 39 -->        PDF

"sa svim postojećim gubicima na radnom vremenu te je omogućavala stvaranje
tzv. uravnilovke. Sve se to očitovalo i kod postojećih empiričko-statističkih
radnih normi u našoj pilanskoj industriji. Tako je i u pilanskoj industriji
pitanje uvođenja radnih normi po analitičko-proračunskoj metodi postalo
vrlo aktuelno, a osobito pitanje prilagođivosti tehničkog stanja naših postrojenja,
prije svega jarmača, zahtjevima, koje na njih postavlja ta metoda.


Bit analitičko proračunske metode normiranja jeste u provađanju slijedećih
osnovnih operacija: a) studij proizvodnih mogućnosti radnog mjesta, b)
projektiranje najproduktivnijeg režima rada na radnom mjestu i c) izračunavanje
potrebnog vremena za operacije na radnom mjestu a prema sastavnim
elementima radnog vremena. Ove operacije se ne provađaju sumarno za cijelo
radno vrijeme radnog mjesta, već za njegove sastavne elemente. Tehnička
radna norma, da udovolji zahtjevu otkrivanja rezervi proizvodnosti, mora biti
sastavljena iz vremenskih normi sastavnih elemenata radnog vremena odnosne
operacije, koja je predmet normiranja. Radi toga radno vrijeme raščlanjujemo
na dijelove potroška vremena prema karakteru rada na dotičnom radnom mjestu.
Ishodišni materijal za izvođenje tih operacija kod rada na stroju sa mehaničkim
pomicanjem, kao što je to jarmača, daju nam: a) tehnički proračun
strojnog vremena, b) kronometraža operativnog vremena i c) fotografija
radnog dana.


Tehničkom proračunu je cilj utvrditi vremensku normu strojnog vremena
na osnovu tehničkih podataka (normativa) i tehnoloških te kinematičkih zakonitosti
rada stroja tj. postrojenja. Da se izvrši tehnički proračun strojnog vremena
treba imati tehnički opis stroja sa odgovarajućim podacima. Isto tako
moraju biti utvrđeni svi tehnički normativi koji uplivišu na iskorištenje strojnog
vremena, pogotovo tehnički normativi materijala. Iz danih podataka izračuna
se strojno vrijeme dotičnog stroja tako da ono bude u skladu sa
konstrukcijom stroja.


Kod tehničkog računanja strojnog vremena ne uzimamo u obzir otstupanja
koja nastaju radi tehničkih nedostataka na stroju, a koja se bez većih rekonstrukcijskih
zahvata u stroju mogu otstraniti. To su na pr. neodgovarajuće
remenice i remeni, pomanjkanje ili neispravno stanje dijelova koji se bez
teškoća mogu popraviti, slabo stanje radnih instrumenata (listova), vibracije
i oscilacije dijelova koji su u gibanju i si. Analitičko-proračunska metoda normiranja
zahtjeva da stroj bude pred normiranjem doveden u ispravno stanje.
Nužno je također da se u tehnički opis stroja redovito unašaju podaci o
tehničkim promjenama koje su posljedica bilo istrošenja dijelova stroja, bilo
konstruktivnih izmjena. Osobito važno je unašanje podataka o starenju materijala
(umornost čelika).


Osnovni pokazatelj iskorištenja proizvodnosti jarmače je veličina pomaka
trupca po jednom hodu jarma (za vrijeme jednog okretaja glavne osi jarmače).
Pomak po hodu je osnovni tehnički normativ za izračunavanje strojnog vremena
jarmače. Računanje pomaka kod jarmače je dosta kompliciran postupak,
pa ću ga u kratko opisati.


Proizvodnost jarmače je uslovljena kapacitetom radnog instrumenta te
kinematičkim odnošajima gibanja jarma i trupca. Osim toga ona je uslovljena
i potrošnjom pogonske snage i konstrukcijom mehanizma za pomicanje trupca.
Razmotrit ćemo ih redom.


101




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Radni kapacitet listova pila


List pile vrši radnju piljenja gibajući se sa jarmom iz gornje mrtve točke
prema donjoj. Na putu iz gornje mrtve točke prema donjoj otkida zub, prolazeći
kroz drvo debljine h, iver stanovite debljine . i širine b = s + 2š ako
je pila sa stlačenim ili rombičnim zubima (si. 1). Debljinu drveta h nazivamo
u tom slučaju visinom propiljka; s je debljina lista pile a š je proširenje zuba


na svaku stranu. Volumen otkinutog ivera bit će:
I = hb 8 (1)
do istog izraza ćemo doći i kod razvrnutih zubi (si. 2). Tu je
-h b .´
2
jer tek po dva zuba otpile cijelu širinu propiljka na svom hodu kroz drvo


debljine h. No kako iz skice 2 vidimo 8´ = 28 pa gornji izraz opet prelazi u oblik
I = h b 8.


SI. 1 SI. 2.


Kod otkidanja zubom, iver se deformira, smota u zubnoj šupljini i pretvara
se u piljevinu. Volumen piljevine je uslijed te deformacije veći nego
što je bio volumen otkinutog ivera dok je bio još u sastavu drveta. Omjer
između novo nastalog volumena piljevine i volumena ivera nazivamo koeficijentom
volumena piljevine a označujemo ga sa u. Prema tome volumen piljevine,
koja nastaje radom jednog zuba je:


I = nhb8 (2)


Profil zuba mora biti takav da se ta količina piljevine može smjestiti u
pazuhu zuba. Ako je pazuho zuba manje nego što je volumen proizvedene
piljevine, nastaje pritisak piljevine na dno i stijene propiljka te s time dolazi
do smanjenja debljine ivera, zaribavanja piljevine među list pile i stijene
propiljka, zagrijavanja pile, skretanja pile, povećanja potroška snage za
piljenje itd.


Volumen pazuha zuba možemo izračunati za svaku vrstu zubi geometrijskim
putem. Za to treba poznavati elemente profila zubi. Površinu pazuha
možemo izračunati tako da zub u naravnoj veličini narišemo na milimetarski


102




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 41     <-- 41 -->        PDF

papir pa zbrojimo kvadratne milimetre, a možemo to učiniti i aproksimativno
stereometrijskim putem, ako su nam poznati razmak zubi t, visina zubi v
i nagib zuba ai (si. 3)


SI. 3


tv + uv


(3)
mm-


Površinu pazuha zuba se obično označava kvadratom razmaka zubi:
F = öt2 jer je profil zuba faktično određen veličinom razmaka zubi t.- U tom


slučaju — = ö je koeficijent profila zuba i uvijek je manji od 1 (po Fišeru


0 = 0,145 ... 0,750.) Volumen pazuha zuba je tada dan izrazom:


i´ = e-t*b (4)


Za pravilni rad zuba volumen pazuha zuba mora biti jednak volumenu
proizvedene piljevine, dakle:
e t2b = a b h 8


. odatle debljina ivera, kojega može zub odsijecati na svome putu kroz drvo
debljine h iznosi
_h


. = ~ et2 (5)


Izrazom (5) je određena proizvodnost radnog instrumenta. On nam govori
da debljina ivera po jednom zubu može biti to veća što je veća površina pazuha
zuba te što su manji koeficijent volumena piljevine i visina propiljka.
Iz toga zakona neposredno slijedi zakon kinematike proizvodnosti jarmače.


Radnju piljenja vrši jaram sa upregnutim listovima gibajući se od gornje
mrtve točke prema donjoj. Pri tome svaki zub odsijeca iver debljine .. Osim
toga mehanizam za pomicanje trupca mora trupac uvijek pomaknuti prema
liniji zubi toliko koliko zubi u radnom hodu jarma odrežu drveta.


Razmotrit ćemo rad najopterećenije pile, a to je ona koja je najbliže centru
trupca sa srednjom visinom propiljka h. Tu visinu propiljka h nazivamo najveća
visina propiljka dotičnog rasporeda pila. Pretpostavimo da su gibanje
jarma i pomak trupca tako pdešeni da je debljina ivera što ga svaki zub od


103




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 42     <-- 42 -->        PDF

sijeca na cijelom njegovom putu H jednaka. To nastupa u slučaju kad je zakon
gibanja jarma jednak zakonu gibanja trupca. Osim toga pretpostavimo da
između linije zubi i dna propiljka u početku radong hoda jarma nema razmaka.
Onda će broj zubi koji rade biti (si. 4):


öornjo mr/rO ....


alo/n/a mrt*** hčko


SI. 4


H + h


z =


No svi ovi zubi ne prolaze kroz cijelu visinu propiljka. Broj zubi koji
prolaze cijelom visinom propiljka t. j . broj potpuno opterećenih zubi kako je


H — li


iz skice vidljivo je: z1 = —-—


Broj zubi koji nisu potpuno opterećeni je:
2h
z2 = z — .. « — ~


Ukupni broj posve opterećenih zubi bit će onda:


H


*. = *i +


t
Do istog rezultata dolazimo i u slučajevima h = H te h > H. Ako je debljina
ivera koju odsijeca svaki zub 8, onda je ukupna debljina ivera što ga dotičn
list ispili u jednom hodu


. = . .


104




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 43     <-- 43 -->        PDF

No debljina ivera po zubu je ograničena količinom piljevine koja može stati
i pazuho zuba. Volumen nastale piljevine uz konstantne b, a i h ovisan je


o debljini ivera pa smo za dopustivu vrijednost . izveli izraz (5). Uvrstivši
izraz (5) za . u gornju formulu dobivamo:
"?? .


Za tu veličinu prema tome treba da se za vrijeme jednog okretaja glavne
osovine pomakne trupac prema liniji zubi lista. Tu veličinu nazivamo pomak
trupca po jednom hodu jarma ili ukratko pomak. Izrazom (6) je dan osnovni
zakon kinematike proizvodnosti jarmače. Isti izraz ćemo dobiti uz neznatne
aproksimatizacije i za ostale načine pomaka trupca


Ako pretpostavimo da je za otpore rezanja koji nastaju kod piljenja svih
listova sa pomakom . osigurana dovoljna snaga na glavnoj osovini jamače,
možemo smatrati formulu (6) kao izraz za maksimalni mogući pomak trupca.
U tom slučaju nema drugog ograničenja veličine pomaka osim mogućnosti
smještaja piljevine u zubnim šupljinama. Budući da najviše piljevine proizvedu
zubi koji pile kroz cijelu najveću visinu propiljka h, to pomak . cijelog
trupca određuje baš taj najjače opterećeni list t. j . onaj koji pili najbliže
centru trupca i onaj zub koji radi kroz cijelu tu visinu propiljka.


Analizirajući izraz (6) dolazimo do zaključka da je pomak . proporcionalno
to veći što je veći H i manji h; uz uslove konstantnog izraza:


Promatrajući ovaj izraz za jednu te istu jarmaču, dakle uz uslove konstantnog
H, možemo izraz (6) pisati u obliku


. h = const.


Iz ovoga izraza slijedi, da je kod jedne te iste jarmače veličina pomaka
obrnuto proporcionalna sa najvećom visinom propiljka t. j . pomak treba
stalno mijenjati s obzirom na visinu propiljka h.


Iz toga zakona slijedi i pravilo koje je Starčević u svom članku čisto
empirički postavio, t. j . da u slučaju kada je visina propiljka jednaka visini


hoda jarma t. j . h = H nastupa slučaj: . = 2— = const. Uz jednom utvr


c
đene veličine 0, t i o je pomak po jednom hodu kod svih jarmača, ako je visina
najvećeg propiljka jednaka visini hoda, jednak. To pravilo je dalekosežne
važnosti za normiranje rada, jer ono omogućava komparaciju rada na svim
jarmačama te jednostavno tabelarno izračunavanje kapaciteta za svaku
jarmaču.


Pomak po zubu, kod danih elemenata, smije imati samo određenu veličinu
koja odgovara otpornosti materijala iz kojeg je načinjen list. U protivnom
bi se moglo dogoditi, da se zubi lome kod svladavanja otpora piljenja ako bi
taj bio veći od čvrstoće čelika na izvijanje. Otpornost zuba dana je uglavnom


debljinom lista pa je u praksi koeficijent otpornosti dan izrazom (Anikin):


9


E=— (7)


105




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 44     <-- 44 -->        PDF

U Sovjetskom savezu su u upotrebi prema vrstama drveta slijedeći koeficijenti
čvrstoće čelika utvrđeni empirički (Anikin):


za tvrdo drvo: E = 0,2 ... 0,3
za meko drvo: E = 0,3 .. . 0,4


Iz izraza (7) slijedi:


5 = E s = (0,2 . . . 0,4) 1,8 = 0,36 . . . 0,72 mm ... . (7a


gdje je debljina pile s m 1,8 mm.
To znači da debljina ivera ne bi smjela preći vrijednost 0,72 mm (vidi primjer
na str. 16).


Kinematika gibanja jarma i trupca


Gore izvedeni zakon kinematike proizvodnosti jarmače postavlja na međusobni
odnos gibanja jarma i naprave za pomicanje trupca izvjesne zahtjeve.
Ti zahtjevi ukratko izraženi su slijedeći:


1. Debljina ivera . mora biti na cijelom radnom putu takva da je opterećenje
zuba stalno jednako (zahtjev izjednačenja radnje zuba sa zakonom
gibanja jarma, t. j . brzinom jarma u raznim položajima otklona ručice).
Drugim riječima odnos između brzine pile i brzine pomicanja mora biti
konstantan.
2 Listovi moraju piliti po mogućnosti na cijelom radnom hodu jarma
(što veće iskorištenje visine hoda).


3. Kod praznog hoda jarma vrhovi zubi ne smiju strugati u drvo. Oni
moraju biti odmaknuti od dna propiljka na cijelom svom putu prema gornjoj
mrtvoj točki jarma, kako ne bi strugali o vlakanca koja su se poslije devijacije
izravnala i kako bi što lakše ispadala piljevina. (Zahtjev što manjeg zagrijavanja
i zatupljivanja zubi).
4. Mora postojati mogućnost što jednostavnijeg mijenjanja veličine pomaka
kod mijenjanja visine propiljka za vrijeme rada (zahtjev iskorištenja
maksimalno mogućeg pomaka prema izrazu (6).)
5. Mehanizam za pomicanje trupca mora da se u toku rada što manje
troši kako bi njegov rad bio što pravilniji i sa što manje gubitka.
Razmotrit ćemo sve tipove mehanizma za pomak trupca i vidjeti kako
oni ispunjavaju gornjih pet osnovnih zahtjeva.
a) Pomak na prekide za vrijeme praznog hoda zadovoljava donekle prvi
zahtjev time što je zakon gibanja periferije valjaka za pomicanje trupca analogan
gibanju jarma. Trajektorije gibanja zubnih vrhova su među sobom
paralelni pravci (si. 5). Ipak su zubi u okolišu mrtvih točaka jače opterećeni,
jer je brzina jarma u oba okoliša mala. Indikatorski diagram u tom slučaju
predstavlja pravac a — b (si. 6). Drugi zahtjev bit će zadovoljen ako budu
pile tako nagnute, da je horizontalna projekcija linije zubnih vrhova u dužini
veličine hoda jarma jednaka veličini pomaka po jednom hodu jarma. Trajektorije
zubnih vrhova su vertikalni pravci (si. 5). Dakle prevjes mora biti
jednak pomaku a = .. Na indikatorskom diagramu pretstavljene su linije
zubnih vrhova sa prevjesom pravcem a-—b. Da se udovolji trećem zahtjevu
mora početak pomaka zakašnjavati s obzirom na početak praznog hoda jarma,
kako bi šiljci zubiju već u samom početku praznog hoda jarma odmaknuli od


106




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 45     <-- 45 -->        PDF

dna propiljka. Indikatorski diagram sada predstavlja krivulja a—b—c—d—e
(si. 7). No uz uslove a = . (pravac a — f) početak piljenja nastupa prije nego
se trupac prestao gibati. Ta okolnost je nepovoljna, jer zubi već kod samog
početka radnog hoda, dok im je brzina sasma mala, zadiru jače u drvo. To
izaziva naglo zatupljivanje zubi i ružnu piljenu površinu. Budući da gibanje
trupca za vrijeme radnog hoda traje sve dok nije jaram prevalio put koji
odgovara zakašnjenju pomaka, treba pile nagnuti tako, da vrhovi zubi zarezu


SI 5 SI. 6 SI. 7


najranije u momentu prestanka pomaka t. j . u točki d (pravac a—i na sL_7).
Praktički iz toga slijedi da pile kod tako udešenih naprava ne rade na cijeloj
visini hoda već gube od njega toliko, koliko jaram prevali od svoje donje
mrtve točke do početka pomaka (dužina f — d = g na si. 7). Korisni učinak
hoda bit će dakle .. = .. (t. j. dužina d-a), gdje je [A koeficijent korisnog
učinka radnog hoda jarma manji od 1. Tako će i broj zubi koji dođu u rad
biti odgovarajuće manji. Kod ovog tipa jarmača obično nije ispunjen četvrti
a još manje peti zahtjev. Pojedini dijelovi mehanizma za pomak trupca radi
udarca podvrgnuti su naglom trošenju. Uslijed istrošenja dijelova mehanizma
može doći do jako nepravilnog rada, što se očituje u deformaciji indikatorskog
diagrama, jer pomak ne nastupa u pravom momentu. Na taj način može nastupiti
vrlo veliki gubitak radnog hoda koji često puta iznosi do 50%.


b) Pomak na prekide za vrijeme radnog hoda jarma zadovoljava prvi
zahtjev analogno kao i prednji. Indikatorski diagram ima u tom slučaju
obratni smisao (pravac a — b na si. 8). Drugi zahtjev ispunjen je time što su
trajektorije zubnih vrhova među sobom paralelni pravci nagnuti prema vertikali
pod kutem v koji je toliki, da zadovolji izraz (po si. 9): tgY = A/H.
Teoretski, prevjes pila kod ovog pomaka nije potreban. Radi zadovoljenja
trećem zahtjevu mora se pilama dati prevjes kako bi se odmah u početku
praznog hoda jarma odmaknuli zubni šiljci od dna propiljka. Uslijed toga


107




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 46     <-- 46 -->        PDF

nastane osjetljiv gubitak hoda. Smanjujemo ga time, da pomaku damo t. zv.
zalet. To znači da pomak trupca počinje već kod 135—150° otklona ručice od
donje mrtve točke t. j . prije nego jaram dostigne gornju mrtvu točku. Time
diagram prelazi iz pravca u konveksnu krivulju a—b—c—d—e (si. 10). Isto


SI. 8 SI. 9


tako pomak završi prije nego dođe jaram u donju mrtvu točku, pa debljina
ivera radi toga prema dolnjem dijelu propiljka postaje sve manja, što je svakako
povoljna odlika ovoga tipa. Kad bi prevjes bio tolik da pile zapile u
gornjoj mrtvoj točki, bilo bi to s obzirom na odnos brzine pila i pomaka nepovoljno,
te bi donji dio listova pila bio preopterećen. Nastala bi opasnost skre-


Sl. M)


tanja pile, hrapava površina uslijed predebelog ivera i t. d. To izbjegavamo
donekle time, da damo pilama veći prevjes nego što je pomak do dolaska
jarma u gornju mrtvu točku (pravac a — i na si. 10).


108




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 47     <-- 47 -->        PDF

i tu dolazi do izvjesnog gubitka na radnom hodu te je korisni učinak
hoda Hk = [., gdje je .. manji od 1. Četvrti zahtjev može se zadovoljiti u
ograničenoj mjeri. Ovaj tip pomaka je lošiji od prethodnoga što se tiče ispunjenja
petog zahtjeva. Uslijed toga što se pomak trupca odvija za vrijeme
samog piljenja, mehanizam za pomicanje je podvrgnut velikim naprezanjima
te naglom istrošenju dijelova. Iz istog razloga je i jaram jače opterećen i
izložen udarcima. Kod jarmača ovog tipa pomaka, već nakon kratkog vremena,
rad postaje posve nepravilan, a koeficijent korisnog učinka hoda može
pasti čak ispod 0,5 (si. 11). Osim toga je opterećenje pogonskog stroja nejednoličnije
i hod remena nemiran.


SI. 11


c) Mehanizam za pomak trupca kod oba hoda jarma ujedinjuje u sebi
prednost oba tipa mehanizama na prekide, što je bila i intencija konstrukcije.
Prije svega se tu radi o ispunjenju zahtjeva 1., 3. i 4. Manji dio pomaka na
jedan okretaj glavne osovine jarmače desi se za vrijeme praznog hoda a veći
za vrijeme radnog hoda. Pri tome ima pomak hod praznog hoda uobičajeno
zakašnjenje a pomak kod radnog hoda uobičajeni zalet. Time se postiže, da
pomak kod radnog hoda nastupa u momentu dok je trupac još u gibanju od
pomaka kod praznog hoda. Osim toga je prednost ovog sistema u tome_što
je veličina pomaka kod radnog hoda relativno manja nego kod prijašnjeg
sistema a napinjanje pila uslijed manje apsolutne veličine prevjesa sigurnije
nego kod a). Diagram gibanja jarma pokazuje krivulja a — b — c — d—e — f
(si. 12). Treći zahtjev je osim zakašnjenjem i zaletom ispunjen davanjem odgovarajućeg
prevjesa pilama koji mora biti veći od pomaka kod praznog hoda.
Gubitak hoda je u pravilu malen. Četvrti zahtjev je ispunjen skoro kao kod
mehanizma pod b) radi toga što je pomak kod praznog hoda manji od onoga
kod radnog.


Osnovna greška ovoga tipa je neispunjavanje zahtjeva 5. Kompliciranost
samog mehanizma brzinu trošenja mehanizma pospješuje više nego kod tipa
pod b). Već nakon kratkog rada jarmače ovog tipa nastupa jako istrošenje
dijelova mehanizma te rad jarmače postaje posve nepravilan. Time se praktički
gubi prednost ovoga tipa prema prvima dvjema.


109




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Praksa je pokazala da jarmače svih triju tipova pomaka na prekide dobro
rade kod relativno malog broja okretaja glavne osovine (do 250 u minuti) i
debelih trupaca koji uvjetuju male veličine pomaka te analogno kod tipa a)
i male prevjese. Kod većeg broja okretaja, sila inercije trupca sa kolicima
na valjcima za pomak raste sa kvadratom broja okretaja glavne osovine. Radi
toga deformacija pojedinih dijelova mehanizma za pomak još jače raste pored
naprijed navedenih razloga. Tako nastaje još jače narušavanje točnosti rada
mehanizma, a i sam mehanizam se brže troši i uništava, pa gubitak hoda
postiže znatne veličine.


cl) Mehanizam sa neprekidnim jednoličnim pomicanjem trupca ne zadovoljava
prva tri postavljena zahtjeva. Gibanje jarma odvija se po funkciji
cosinusa dok je gibanje trupca jednolično neprekidno. Radi toga nije moguće
postići među tima dvjema gibanjima jednak odnos u svim momentima jednog
okretaja glavne osovine. Brzina pila je najmanja u okolišu obiju mrtvih točaka.
Budući da je brzina trupca u odnosu sa brzinom pila u okolišu obiju
mrtvih točaka daleko veća nego u ostalim dijelovima hoda jarma, nastupa
kod početka praznog hoda jarma struganje zubnih vrhova u dno propiljka te
piljenje leđima zuba na dužini a — b (si. 13). Na početku radnog hoda i pri
svršetku radnog hoda radi nesrazmjera u gibanju jarma i pomaka zahvaćaju
zubi preveliku debljinu ivera. Debljina ivera je nejednaka i najveća je baš
u momentima kada je brzina piljenja najmanja t. j . u najnepovoljnijim momentima
(si. 14). To se ispoljava u pojavi dugih resa (brkova) te ružnoj hrapavoj
piljenoj površini u donjem dijelu propiljka, što najnepovoljnije djeluje
na kvalitetu dasaka dobivenih raspiljivanjem prizmi. Da donekle smanjimo
upliv gore spomenutih mana ove konstrukcije dajemo pilama prevjes veći
od polovice veličine pomaka kako bi to teoretski odgovaralo. Prema indikatorokom
diagramu (si. 13) umjesto da damo pilama prevjes u pravcu a—c
dajemo pilama prevjes u pravcu a — i (obično a = 0,625 — 0,657 .). Kod toga


110




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 49     <-- 49 -->        PDF

pak opet dolazi do gubitka radnog hoda jđrmače pa je korisna dužina hoda
Hk = jjuH, gdje je .. (koeficijent korisnog učinka hoda) manji od 1. Četvrti i
peti zahtjev ovaj tip jarmače zadovoljava u većoj mjeri nego ostali tipovi.


Jarmače tipova a), b) i c) čisto teoretski ispunjavaju osnovne zakone kinematike
jarma i mehanizma za pomak bolje nego jarmače tipa d). No, radi
prevelikih modifikacija se zakašnjenjem odnosno zaletom pomaka, prevjesom
te trošenjem dijelova mehanizma za pomak, imaju jarmače tipa a), b) i c)
teoretski veće manjkavosti nego jarmače tipa d). Od jarmača tipova a), b) i c)


SI. 14 SI. 15


najbolje ispunjava osnovne zahtjeve tip a). One naime posve zadovoljavaju
zahtjev 2), u zaodvoljavajućoj mjeri zahtjev 1) i 3) a zahtjev 5) u daleko jačoj
mjeri nego tipovi b) i c). Tipovi b) i c) ne zadovoljavaju zahtjevu 1), jer
uslijed nastalog nesrazmjera između gibanja pila i trupaca, odsjecaju zubi u
početku radnog hoda iver veće debljine nego kasnije. Ispunjenje zahtjeva 3)
u zadovoljavajućoj mjeri je podvrgnuto kompliciranijim zakonitostima nego
kod tipa a). Zahtjev 5) zadovoljavaju tipovi b) i c) u manjoj mjeri nego tip a).
Ako apstrahiramo zahtjev 4) kojeg mogu u ograničenoj mjeri zadovoljiti svi
tipovi, vidimo da tipovi b) i c) u stvari zadovoljavaju samo zahtjev 2). Osim
toga se praktički gubi i prednost tipa a) u ispunjenju zahtjeva 1) radi toga,
jer se ona pokazuje samo za prvih 30° otklona ručice dok u daljim položajima
otklona ručice daje i tip d) zadovoljavajuće rezultate. Indikatorski
diagram tipa a) gubi svoju idealnu formu na cijelom putu jarma radi gibivosti
i vibracije ojnice, a osobito u mrtvim točkama radi velikog opterećenja.


Prednost tipa d) je i u tome što se veličina pomaka može regulirati u vrlo
širokim granicama. Time je uz mogućnost mijenjanja nagiba cijelog jarma,
kao što je to kod moderinh jarmača, dana mogućnost znatnog povišenja apsolutne
veličine pomaka. Povećanje apsolutne veličine pomaka dovodi do visoke
produktivnosti jarmača ovoga tipa koje kompenzira njezine nedostatke. Kao
znatan efektivni nedostatak ostaje struganje zubi u dno propiljka te rese na
donjim rubovima dasaka. Mogućnost znatnog povećanja pomaka dala je poleta
razvoju stahanovskog pokreta u pilanama sovjetskih poduzeća, te su stahanovci
jarmačari stvarno za nekoliko puta prekoračili sve norme koje su im
bile postavljene na osnovu starih koeficijenata volumena piljevine.


111




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 50     <-- 50 -->        PDF

O računanju pomaka


Iz analize kinematičkih odnosa gibanja jarma i trupca možemo izvesti
zaključak da kod svih tipova mehanizma za pomak trupca radi reguliranja
veličine gubitka hoda jarma moramo mijenjati nagib pila. Apsolutna veličina
tog mijenjanja a s njom i upliv na gubitak hoda je najveća kod tipa a) a najmanja
kod tipa b), dok tip d) stoji u sredini. Radi toga jarmače tipa b) imaju
obično zakovane pile na kopče. Kod njih je moguće mjenjati prevjes pila
samo u granicama razmaka između vrata kopče i obiju ploča nosača jarma.


Ako prednja razmatranja primjenimo na osnovni zakon kinematike proizvodnosti
jarmače izražen analitički formulom (6) vidimo, da niti za jedan od
tipova mehanizama za pomak trupca, ne možemo u tu formulu uvrstiti H
već samo njegov korisni dio. Izraz (6) poprima oblik:


A = ej.*n . (8)
a h
gdje .. znači koeficijent korisnog učinka hoda odnosno iskorištenja hoda.


Prevjes pila, apstrahirajući mogućnost mijenjanja nagiba jarma koju
posjeduju jarmače najnovije američke, sovjetske i nordijske produkcije, a
kojih mi ne posjedujemo, može se mijenjati u većoj mjeri samo u slučaju ako
imamo kopče sa utorom. U Sloveniji raspolažemo uglavnom sa pilama koje
su čvrsto zakovane na kopčama i to još najviše samo sa jednim prevjesom.
Radi toga moramo računati sa varijabilnošću koeficijenta korisnog učinka
hoda.


Mnogo teže je pitanje varijabilnosti koeficijenta korisnog učinka hoda
kod jarmača sa pomakom tipa a), b) i c), koja nastaje uslijed neispunjavanja
zahtjeva 5). Ta je po veličini amplitude i po svojoj apsolutnoj vrijednosti,
neusporedivo teže naravi nego prijašnja. Ako nemamo indikatorskog diagrama
jarmače ne možemo ju čak niti registrirati. Nepoznavanje toga koeficijenta
oduzima nam mogućnost tehničkog norrriiranja jarmače, a da o komparabilnosti
rada jarmača i ne govorimo.


Da možemo polučiti konstantnost izraza 8), morali bi prethodno polučiti
konstantnost izraza ©t, t. j . profila zubi, koeficijenta volumena piljevine a
i koeficijenta korisnog iskorištenja hoda ...


Zahtjev kontsantnosti izraza © t jest zahtjev standardiziranja listova pila
za jarmače. Naša pilanska industrija raspolaže sa pilama različite provenijencije
sa različitim zubnim profilima. Tu različitost zubnih profila brusači na
raznim pogonima povećavaju finesama iz vlastite prakse. Listovi pila koje
smo prije rata nabavljali iz Remscheid-a imali su najčešće dužinu 1600 mm,
a kod te dužine t = 26 mm i © = 0,35. Odatle produkt © t = 9,10, koji za naše
prilike za piljenje svježih trupaca jele i smreke možemo smatrati normalnim.
Pitanje veličine koeficijenta volumena piljevine je mnogo teže. U tom pogledu
postoje velika razilaženja i kontradikcije. Srednjeevropski pisci se nekako
slažu sa a = 2,5 ... 3, dok naprotiv sovjetski pisci navađaju rad stahanovaca
sa (po Vlasovu i Minkeviču):


za četinjače u = 0,4 . . . 0,7
za listače a = 0,8 . . . 1,5


112




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Sovjetski standard propisuje o = 1,5 ... 2. Vlastiti podaci posve manjkaju.
Po dosadašnjim iskustvima moglo bi se uzeti za naše prilike i jarmače starih
tipova:


jela i smreka u = 2,0 ... 2,5


tvrde listače, ariš i bor a = 2,5 ... 3


Kod modernih jarmača mogli bi i mi uzeti a = 1,5—2,0, napose u područjima
sa drvetom jednolike strukture i mekih kvrga manjih dimenzija
(Gorenjska).


U svakom slučaju dok ne dođemo vlastitim istraživanjima do rješenja pitanja
veličine koeficijenta volumena piljevine možemo ga smatrati samo za
konvencionalnu veličinu. Svakako moramo kod propisivanja te veličine biti
oprezni, jer tehnička svojstva naših vrsta drveta nisu ista kao kod sjevernih
vrsta. Veličina <. faktično pretstavlja veliku rezervu povišenja proizvodnosti
jarmače. To dokazuju rezultati stahanovskog rada, a da se ni u kojem slučaju
nije pogoršala kvaliteta piljene površine. Kod takvog rada traži se dakako
visoko kvalitetna pripremljenost listova pila, te posvećivanje velike pažnje
jarmači i napinjanju pila. Koeficijent volumena piljevine <. je dakako ovisan


o vrsti drveta, stepenu vlažnosti, vremenskim prilikama (led) te o greškama
drveta, što se sve uzima u obzir kod računanja pomaka, pa se uzimaju u račun
i odgovarajući koeficijenti.
Ako bi primjerice upotrijebili gornje veličine dobili bi:


u. H
za jelu i smreku A = 3,64 ... 4,55 —.— mm (9)


h


za tvrde listače ariš i bor . = 3,03 ... 3,64 .15. m m (9a)


h


Ne smijemo zaboraviti na još jedan faktor varijabilnosti izraza (8) a to
je pitanje čistoće piljene površine. Čistoća piljene površine ovisna je od brzine
piljenja, oštrine zuba, elastičnosti zuba, građe i grešaka drveta, vlažnosti
drveta, položaja piljenice u trupcu (blistača, bočnica), kuta rezanja ß te debljine
ivera 8. Što je debljina ivera veća to veća je i hrapavost piljene površine.
Drvo nejednolične građe ili sa mnogo tvrdih kvrga prouzrokuje skretanje
lista, koje je to veće što veća je debljina ivera ..


Pitanje čistoće (glatkoće) piljene površine nije niti u nauci niti u praksi
posve pročišćeno te do danas nije uspjelo postaviti eksaktna objektivna mjerila.
Postoje uglavnom samo subjektivni kriteriji prosuđivanja i tolerancije
hrapavosti. Veća hrapavost prouzrokuje kod dalje preradbe suvišne gubitke
sirovine i rada, pa je nepoželjna. Osim toga prouzrokuje veće zadržavanje i
upijanje vlage. Za mjerenje hrapavosti konstruirao je Marchet indikator te
se iz diagrama koji on iscrta može utvrditi dubina hrapavosti. On nije kod
nas nigdje u upotrebi te nam nije poznata njegova vrijednost.


Sovjetski standard OST — 7099 propisuje za običnu građu bolje kakvoće
tolerancije dubine zareza do 1 mm a slabije kakvoće do 2 mm. Za eksportnu
građu OST — 7461 i 7961 propisuje tolerancije dubine zareza do 0,75 mm
(Vlasov 171). U našoj praksi postavljaju se dosta visoki zahtjevi na čistoću
piljene površine. Kod čamovine dopuštaju veću hrapavost nego kod tvrđih
lišćara, no to se uz obične uslove postizava bez naročitih mjera. Što je naime
čvrstoća rezanja veća to ljepša je i glađa površina jer se iverje to pravilnije




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 52     <-- 52 -->        PDF

otkida. Osim toga je kod tvrdih lišćara i debljina ivera iz istih razloga manja.
Biermann tvrdi da debljina ivera po zubu kod lista jarmače za h = 275 mm
ne bi smjela prijeći veličinu 0,22 mm. Ta debljina pada proporcionalno sa rastenjem
visine propiljka. Po mom mišljenju je to zastarjelo gledanje, jer se
danas novijim načinima brušenja i razvraćanja zubi (vijčano razvraćanje),
postižu tako lijepe piljene površine da se ta Biermannova granica može preći.
Svakako to pitanje pretstavlja najveću poteškoću kod determiniranja veličine a.


Tim putem bismo eto došli do osnovnog tehničkog normativa jarmače.
Na osnovu ovog kriterija izrađene su u Sovjetskom savezu tablice pomaka
za_H = 500 mm i razne debljine trupaca na tanjem kraju. No tu nije uzet
u obzir koeficijent iskorištenja hoda jarmače .. Za naše prilike bolje odgovara
postupak sa najvećom visinom propiljka koja se utvrđuje iz danog rasporeda
pila i prosječnog srednjeg promjera trupca, kako nam pokazuje niži
primjer.


Dosadašnji rezultati snimanja rada naših jarmača u Sloveniji su pokazali
da niti jedna ne ispunjava uslove formule 8) i 8a). Tako na primjer jarmača I.
jedne pilane tvrtke Topham sa H = 500 mm, brojem okretaja u min. n = 270
pilila je kod jednog snimanja trupce srednjeg promjera 34 cm. Raspored pila
bio je 1/222 1/19 3/12,5 (si. 15). Pomak je bio 4,5 mm po hodu. Gubitak hoda
je nepoznat. Uzmimo, da je korisno iskorištenje hoda bilo .. «=» 0,85 a koeficijent
volumena piljevine a = 2,5. Najveća visina propiljka h = 25,75 cm.
Tu veličinu smo dobili interpoliranjem iz Pristerove tablice. Po formuli 9a)
izračunamo pomak po hodu . = 6,01 mm. Kod drugih jarmača koje smo snimali
su pomaci bili još manji. Pomak po zubu je: . = —— = 0,312 mm, dakle


n
nije dosegao niti donju granicu s obzirom na čvrstoću zubiju prema izrazu
(7a).


Na istoj pilani smo među ostalim dokumentima našli tablicu, koju je
izradilo prijašnje vodstvo pilane za pomake po hodu u milimetrima. Debljine
trupaca su razvrstane u dvocentimetarske stepene. Svaki stepen ima tri vrijednosti
pomaka: za ružnu, lijepu i vrlo lijepu oblovinu (smrekovina). Trupac
opisanog snimka bi otprilike odgovarao debljinskom stepenu 34 cm. Vrijednosti
pomaka za taj stepen su 4,5, 7,5 i 8,5 mm. Dakle A se kreće u intervalu
4,5 ... 8,5, dok bi se po našoj formuli 9a) kretao u intervalu 6,01... 7,23 mm.
Budući da se radi 0 modernijoj jarmači moglo bi se uzeti o = 1,5 pa bismo
kao gornju granicu veličine pomaka za dani slučaj dobili vrijednost .=10.. .
Novo montirana jarmača tipa Hoffmann u jednoj pilani (proizvod Titovih
zavoda Litostroj) je kod pokusnog piljenja faktično i tu granicu prešla. Da
već u početku normiranja rada pređemo tu gornju granicu za naše prilike
ne bi imalo smisla, jer naši jarmačari nisu još dostigli niti donju granicu.
No vjerujem, kad se po uvađanju pravilnih tehničkih normi razvije socijalističko
takmičenje na našim pilanama, da ćemo biti vrlo skoro svjedoci prekoračenja
te naše sadašnje gornje granice veličine pomaka.


Tako izračunat pomak je faktično najveći mogući pomak što ga trupcu
možemo dati kod određenog kapaciteta zubnih pazuha za piljevinu. Njega
možemo postići samo uz pretpostavku da jarmača raspolaže sa dovoljno pogonske
snage na glavnoj osovini, da gubitak hoda možemo registrirati i popraviti,
te da je tu izračunanu veličinu pomaka uopće moguće izvesti sa posto




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 53     <-- 53 -->        PDF

jećom konstrukcijom mehanizma za pomak i prevjesom pila. U koliko koja
od navedenih pretpostavki nije ispunjena treba u tom smislu provesti
korekturu.


Iz gornjih izlaganja ujedno slijedi, da ukupna visina propiljaka u principu
ne pretstavlja faktor koji upliviše na veličinu pomaka. Ukupna veličina propiljaka
upliviše na potrošak pogonske snage. U koliko veličina pogonske snage
odgovara za danu sumu visina svih propiljaka i izračunani pomak nema za
veličinu pomaka drugog ograničenja osim najveće visine propiljka.


Računanje pomaka iz pogonske snage s kojom raspolaže jarmača
na glavnoj osovini


Prof. Minkevič daje jednostavan način utvrđivanja potrebe pogonske
«nage, odnosno veličine pomaka s obzirom na zbroj visina svih propiljaka i
prema snazi s kojom raspolaže jarmača na svojoj glavnoj osovini. Količina
pogonske snage s kojom raspolaže jarmača na glavnoj osovini određuje gornju
granicu svih pomaka dotične jarmače.


Snaga s kojom treba jarmača da raspolaže na svojoj glavnoj osovini kako
bi mogla ispuniti zahtjeve najvećeg mogućeg kapaciteta jarmače, sastoji se
iz snage koja se troši na piljenje Np, snage koja se troši na prazni hod jarmače


t. j . na pokretanje dijelova jarmače NPh, te snage koja se troši na mehanizam
za pomicanje trupca NPom. Potrebna snaga jarmače dana je izrazom:
N = Np + 1,1 NPh + NpOm (10)
Pv
Snaga potrebna za piljenje po Voigtu iznosi Np = _-_- Ks, gdje je P otpor
75
piljenja u kg a v = ——-m/sek. je srednja brzina piljenja. Pod otporom piljenja


Ov


je obuhvatio samo otpore, koji nastaju uslijed rezanja slobodnim rezilom.
Međutim zub pile vrši radnju piljenja koja pretstavlja mnogo kompliciraniji
tehnološki proces pa su otpori drveta protiv piljenja mnogo složenije prirode.
Empiričkim putem došlo se do jednostavnijeg kriterija t. j . da je otpor piljenja
proporcionalan volumenu ispiljenog drveta. Tako se došlo do Fišer-Demferove
skraćene formule:


akbShAn „. ,1n .


Np =


-^60 Ks ....... . (10a)
gdje je a koeficijent tuposti zubi. On u pravilu ne upliviše neposredno na kapacitet
nego tek posredno uslijed povećanja potrošnje pogonske snage na piljenje.
Zato je i ispravno da on kao i zbroj visina propiljaka dođe do izražaja
samo u gornjoj granici pomaka koju determinira potreba pogonske snage.
Koeficijent tuposti zubi određuje se u praksi po Fišerovoj empiričkoj formuli:


a = 1 + 0,145 T — 0,005 T« (11)


T je trajanje rada sa jednom izmjenom pila u satima, a k je koeficijent proporcionalnosti,
koji označuje radnju potrebnu da se jedan cm3 drveta u jednoj
sek. pretvori u piljevinu a izražen je u kilogram metara/cm3. Njegova veličin
koleb d 6.. 20 kgm/cms zavisi vrsti drveta njegovoj vlažnosti




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 54     <-- 54 -->        PDF

kvaliteti iista pile, pravcu piljenja, kutu rezanja kratke oštrice, debljini pröpiljka,
trenju pila o vlakanaca, broju zubi, razmaku zubi, brzini piljenjabrzini pomicanja. Po Hartigu se on kreće od 10... 20 kgm/cm3. Po prof.
Fantoniju bi bio za jelovinu 11,25 kgm/cm3 a u literaturi se nalazi i brojka
12 kgm/cm3. S obzirom na vrstu drveta množi se taj faktor k = 12 kgm/cms
u praksi sa slijedećim faktorima: za jelu 1,0, za bor 1,1, za ariš 1,1, za bukvu
1,09 i za hrast 1,25. S obzirom na vlažnost množi se taj koeficijent sa slijedećim
faktorima (Voigt): za plavljeno drvo 0,48... 0,6, za svježe oboreno drvo
0,6 ... 0,75, za polusuho 0,72 ,.. 0,95, za zračno suho drvo 0,85 ... 1,05, za
umjetno suho drvo 0,95... 1,15. Kod ovog koeficijenta će važnu ulogu u Sloveniji
igrati provenjencija, jer je učešće grešaka drveta različito po provenjenciji.
Tako će ovaj koeficijent imati izvjesni interval kod jedne te iste vrste
S´ obzirom na učešće grešaka naročito s obzirom na učešće i tvrdoću kvrga.


Zbroj visina propiljaka računa se aproksimativno po izrazu:


2 h = o dsr i (12)


gdje je o koeficijent zaobljenosti poprečnog presjeka trupca. Po Vlasovu iznosi
on kod piljenja u cijelo 0,65... 0,80. Višu vrijednost ima u slučaju ako se u
sredini rasporeda pila nalazi nekoliko tanjih dasaka, manju vrijednost pak
ako se trupac samo obrubljuje. Kod raspiljivanja prizama o = 1, a mjesto
srednjeg promjera trupca se uzima visina prizme, i je broj pila koje u polovici
dužine trupca dođu u rad. Vrijednost za zbroj visina propiljaka možemo najlakše
i najtočnije dobiti iz Pristerove tablice, tako da se kod dotičnog srednjeg
promjera trupca uzme pod širinom prizme udaljenost lista od centra trupca
pa se pod »ležištem« čita visina propiljka dotičnog lista pile. Taj postupak
se ponovi za sve pile. Tako dobivene visine propiljaka za pojedine listove pila
se zbroje.


S h uvrštava se u formulu (10) u mm, pomak . u metrima a širina propiljka
b u milimetrima.
Snaga potrebna za pokretanje dijelova jarmače u praznom hodu računa
se (poFlatscher-u):


a) kod ležajeva na trenje NPh = 0,00000053 Gn*H


b) kod ležajeva sa prstenastim mazanjem Nph = 0,00000037 Gn2H


c) kod valjkastih ležajeva Nph = 0,0000000725 Gn*H


G je težina jarma sa svim dijelovima u kilogramima.


Snaga potrebna za pomicanje trupca izračunava se po izrazu:


Qu


NpOm = -=~


751] pom
.| pOm je koeficijent korisnog učinka pomaka a iznosi za jarmače u Sovjetskom
savezu prosječno 0,4, što bi i za nas odgovaralo, kod ne previše rasklimanih
jarmača.


Q je otpor pomicanja u kilogramima a obično se uzima da je jednak


ye TU"«
otporu piljenja P. Kako je po Voigt-u P = -, slijedi:


75 30 NP A


N Om = ´ ´ " -NPA


P




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Odnos enage koja se troši na piljenje i snage s kojom raspolaže jarmača na
glavnoj osovini nazivamo korisnim iskorištenjem prenesene pogonske snage
jarmače. Prema tome je koeficijent korisnog iskorištenja snage dan izrazom:


Np


U Sovjetskom savezu uzima se -.™ = 0,75, što bi također i za nas odgovaralo
za jarmače tipa c) i d). Kod jarmača tipa a) će biti veći, jer se kod njih u formuli
za N ne uzima u obzir Npom dok će kod jarmače tipa b) biti manji, jer se
računu za N dodaje veličina NPom u punoj mjeri. Prema tome možemo potrebnu
snagu za pogon jarmača izračiti formulom:


Np 75 60 .|5„


T|sn ak b S h . n


a odatle izraz za maksimalni pomak za dani raspored pila u jarmu:
. 75-60-risn´N
akbShn


Na osnovu ove formule izradio je Cniimod skraćenu formulu uvrstivši za:
risn = 0,75, a = 1,15, k = 6,5 (vrijedi samo za jelovinu) b = 3,2. Ta ima oblik:
. 140 N


Shn


Apliciravši to na naše prilike mogli bismo uzeti: *isn = 0,75, a = 1,3, k = 12


(radi tvrdih kvrga, vrijedi samo za jelovinu. Množi se sa naprijed navedenim


faktorima za svaku vrstu drveta i stepen vlage) b = 3,2, s = 2 mm, š = 0,6 mm;


s + 2 š = 3,2 mm). Na taj način dobijemo sličan izraz za maksimalni pomak


kod danog rasporeda pila i pogonske snage na glavnoj osovini jarmače:


*-ŠgL (13)


2J h´n


Primjer : Naša jarmača raspolaže na glavnoj osovini sa snagom N = 55 Ks.


Uzmimo prijašnji raspored pila. Zbroj visina propiljaka je po Pristerovoj tablici


Eh - 1.280 mm


1.280-270 ,, E


. = U* mm


* -72,.L.5.Kako vidimo, pomak izračunan po formuli 8a) je s obzirom na pogonsku snagu
s kojom raspolaže jarmača na svojoj glavnoj osovini eprovediv.
Ako bi pomak za dani slučaj izračunat po formuli 8) bio veći od onoga izračunatog
iz formule (13), morali bismo zadržati ovaj potonji za izračunavanje kapaciteta.


Sličan slučaj je sa konstruktivnim mogućnostima mehanizma za pomak


trupca. Mehanizmi za pomak trupca pogotovo oni sa pomakom na prekide,


napose pak kod starih jarmača, imaju vrlo skučen interval za reguliranje


veličine pomaka. Osobito loše se to očituje kod jarmača za piljenje tanke


oblovine.


Pod konstruktivnim mogućnostima treba tretirati interval mogućnosti


mijenjanja prevjesa što vrijedi naročito za jarmače tipa a). Taj, kako smo već


prije vidjeli također u velikoj mjeri upliviše na veličinu pomaka.


117




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Granice racionalnosti veličine pomaka


Tehnička norma mora biti pokazatelj proizvodnog kapaciteta radnog
mjesta preračunana na puno i racionalno iskorištenje svih konstruktivnih
mogućnosti stroja. To znači da normiranje rada traži postavljanje normi u
granicama racionalnosti proizvodnog procesa radnog mjesta jarmače. Kod
računanja osnovnog tehničkog normativa jarmače a to je pomak po jednom
hodu jarma, postavlja analitičko-proračunska metoda normiranja nedvojbeno
izražen zahtjev da se veličina pomaka mora kretati u granicama racionalnog
iskorištenja svih proizvodnih faktora jarmače. Glavni proizvodni faktori jarmače
su: a) radni kapacitet listova pila, b) snaga s kojom jarmača raspolaže
na svojoj glavnoj osovini te c) konstruktivne mogućnosti mehanizma za pomak
i naprava za mjenjanje nagiba pila.


a) Radni kapacitet stroja je racionalno iskorišten onda, ako je najveća
visina propiljka jednaka visini hoda jarma. U tom slučaju naime svaki zub
najopterećenijeg lista pile radi. Ako je najveća visina propiljka veća od visine
hoda jarma, što je najčešće slučaj kod jarmača starih tipova za razrezivanje
debele oblovine, onda izvjesni broj zubi ostaje stalno u drvetu. Taj broj zubi


nam daje izraz .. — . Radi toga što ti zubi nikada ne izađu u radnom


hodu iz drveta, sva piljevina koju oni proizvedu ostane u propiljku. Ta pak
vrši poznate nam smetnje, koje se očituju u smanjenju veličine pomaka i u
nesrazmjerno većem potrošku snage nego što nam daje kriterij izraza (13).
Da se oslobodimo te piljevine isključujemo u praksi izvjesni broj zubi iz rada
time, da ih ostavimo nerazvrnute. Oni tada vrše samo funkciju čišćenja propiljka
od piljevine (Räumer). No daleko je još od toga da bi ti zubi svoju
funkciju posve izvršili, a osim toga se smanjuje time radni kapacitet pile.


Ako je najveća visina propiljka najopterećenijeg lista pile manja od visine
hoda jarma, izvjesni broj zubi uopće ne dođe u rad, t. j . ostaje stalno


H — h
izvan drveta. Broj tih zubi daje izraz z2 = — . Taj slučaj nastupa najčešće
kod modernih jarmača sa velikom visinom hoda jarma (H = 500... 600 mm
i više) i piljenja tanke oblovine. Time nastupa kod davanja velikih pomaka
velika razlika u opterećenju zubi koji rade na cijeloj visini najvišeg propiljka
i onih koji ne rade, što se očituje i u razlici istrošenja. Da ostane linija zubnih
vrhova ravna mora brusač neopterećene zube daleko jače brusiti nego opterećene,
pa nas u tom pogledu velika razlika između h i H dovodi do apsurda
u potrošku rada i materijala. Osim toga kapacitet radnog instrumenta nije
racionalno iskorišten.


Najveća visina propiljka je određena srednjom debljinom trupca i rasporedom
pila. To znači, da zahtjev racionalnog iskorištenja radnog kapaciteta
radnih instrumenata postavlja granicu ovim dvjema činiteljima.


b) Racionalno iskorištenje pogonske snage postavlja zahtjev, da se pile
trupci takvog srednjeg promjera, sa takvim rasporedom pila, da pomak .


izračunan po kriteriju formule (8) zadovolji kriterij izraza (13). To je onda,
kada je:
e_t Hl*´ = 72,12 N
a h nS h
118




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Drugim riječima između najveće visine propiljka i zbroja svih visina propiljaka
mora postojati izvjesna proporcionalnost. Budući da 2 h raste brže
nego h, postavlja i taj zahtjev granice debljini trupaca i »težini« rasporeda
listova. To i opet ne samo gornju, nego i donju granicu, jer nije racionalno
ne iskorištavati raspoloživu pogonsku snagu. Tako u našem prednjem primjeru
snaga s kojom jarmača raspolaže nije racionalno iskorištena. U slučaju h> H
nastupa veći potrošak snage nego što nam pokazuje formula (13), pa računanje
potroška pogonske snage treba izvađati po tom kriteriju samo do granice
h = H, što će doći u obzir tek kod novijih jarmača sa dovoljno velikim H,
odnosno kod starijih za raspiljivanje tanje oblovine.


c) Racionalno iskorištenje konstruktivnih mogućnosti jarmače postavlja
kako smo već prije vidjeli zahtjeve što šireg intervala mijenjanja veličine pomaka
te mogućnost mijenjanja prevjesa pila i zaleta pomaka. Stare jarmače
imaju vrlo uske intervale veličine pomaka. Apsolutna veličina toga intervala
može se doduše mijenjati sa mjenjanjem veličine proturucice, no granice intervala
na ručici za mijenjanje veličine pomaka ostaju jednako blizu. Veličinu
proturucice ne možemo naime mijenjati svakih četiri sata. Kod nas poznajemo
samo jedan način mijenjanja prevjesa a to je ako imamo kopče sa utorom.
Tu je veličina prevjesa ograničena, jer kod povećanja prevjesa, pada sigurnost
napinjanja listova. Tek najmodernije jarmače posjeduju mogućnost automatskog
mijenjanja kuta zaleta pomaka, čime se kod istog prevjesa a različitih
pomaka izjednačuje gubitak hoda kod jarmača tipa b) i c). Najmodernije jarmače
tipa d) posjeduju napravu za automatsko mijenjanje prevjesa´ mijenjanjem
nagiba samog jarma kod promjene veličine pomaka. Posve je neracic*nalno
ako pomak dobiven iz obaju prednjih kriterija pređe gornju granicu
konstruktivnih mogućnosti, jer se na dotičnoj jarmači veći pomak ne može
postići. Zato moramo veličinu proturucice kod starih jarmača regulirati za
onu debljinu trupaca koju će dotična jarmača piliti. Ako nam se kod normiranja
pojavi slučaj, da izračunani pomaci pređu najveći mogući konstruktivni
pomak, moramo ih reducirati na ovaj potonji. Kod tanke oblovine ili niskih
prizama kod kojih su najveće visine propiljaka tako malene, da se tek njihovi
višekratnici približuju visini hoda jarma, moramo radi racionalnog iskorištenja
navedenih faktora proizvodnosti jarmače forsirati obavezno piljenje na
jednom toliko trupaca, odnosno prizama složenih jedna na drugu, koliko iznosi
taj višekratnik.


Zaključak


Na jednoj te istoj jarmači može se piliti oblovina samo određenih dimenzija
sa određenim rasporedima listova pila (određene »težine španunga«), da
budu zadovoljeni svi zahtjevi racionalnog iskorištenja proizvodnih sposobnosti
jarmače. Kod nas (vrijedi za Sloveniju) na pilanama mekog drveta, koje imaju
najčešće po jednu do dvije jarmače, nedovoljno ili u najboljem slučaju nesigurno
opskrbljene pogonskom snagom moramo računati, da se na jednoj te
istoj jarmači pili oblovina svih mogućih dimenzija, vrsta drveta, vlažnostiprovenjencije. Uz to su još i starijih tipova.


Većina naših jarmača radi, a da im rad nije bio nikada indiciran, niti je
mehanizam za pomak trupca po indiciranju bio rektificiran. Mi danas uopće


119




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 58     <-- 58 -->        PDF

nemamo prave slike o radu bilo koje naše jarmače te o stvarnom gubitku
radnog hoda. Radi toga su ti gubici vrlo različiti kod različitih jarmača. Jarmačari
nam doduše po osjećaju mogu dati o tome izvjesne podatke, no to je
za tehničko normiranje nedovoljno. Kod računanja norme treba proučiti rad
dotične jarmače, što ćemo najlakše učiniti snimanjem indikatorskog diagrama.
Na osnovu njega treba rektificirati mehanizam za pomak, i time poboljšati
korisni učinak jarma. Pri racionalizaciji rada u pilanskoj industriji, napose
pak kod normiranja rada, pokazuje se potreba, da se barem veća poduzeća
opskrbe indikatorima za jarmače.


Tehnički račun, radi složenosti faktora koji dolaze u njemu, ne će nam
sam još uvijek dati dovoljno utemeljenu normu operativnog vremena radnog
mjesta jarmače. Nju ćemo biti prisiljeni još utvrđivati kronometražom operativnog
vremena. Iz tehničkog računa dobivena norma operativnog vremena
služit će nam u tom slučaju samo kao putokaz. Zato ni u kojem slučaju nije
na mjestu mišljenje nekih stručnjaka, da treba postavljati tehničke norme
jarmače samim računom bez kronometričkih opažanja potroška operativnog
vremena. Naprotiv, u mnogim slučajevima, će biti nemoguće izvesti tehnički
račun radi nemogućnosti registriranja svih faktora u radu jarmače. To osobito
vrijedi za stare rasklimane jarmače. U mnogim slučajevima bit će nemoguće
indicirati rad jarmače, ili će se indikatorski diagram iz bilo kojih razloga
pokazati nepouzdanim. U samom početku, manjkati će nam indikatori. U
tim slučajevima ćemo se moći poslužit isamo kronometražom za normiranje
operativnog vremena jarmače.


Literatura:


1. ...... .. .. ........... .............., .............., ......... 1940.
2. Bierman , ..: Blockbandsäge oder Gattersäge, Holz al Roh- und Werckstoff,
1942, str. 275.
3. Esterer , M., Dipl Ing: Zeitgemässe Sägewerktechnik, Holz, 1938, str. 180.
4. Fan ton i, prof. ing. R.: Vertikalne jarmače, Šumarski list, 1942; str. 161
—202.
5. Huf nagi, L. u. Fl at sc her: Handbuch der kaufm. Holzverwertung und
Sägebetrieb, Wien, 1929.
6. K o 11 m a n n, dr. ing, F.: Technologie des Holzes, V. Julius Springer, Berlin,
1936.
7. ........ A, M., .......... ............, .............., ...... 1938.
8. Ministerstvo lesnoi promišlennosti SSSR, otdel truda i zaplati: Tehničeskoe
normirovanie v fanernoi promišlennosti, Goslestehizdat, Moskva—Leningrad, 1946.
9. Pris t er, M.: Skrižaljka za jednostavno praktično iskorišćenje trupaca kod
rezanja i tesanja, vlastita naklada, Zagreb, 1923.
10. Službeni list FNRJ br. 109 i ., god. 1048.
1.1. Starcević , J,: »Elementi normiranja u drvnoj industriji«, Šumarski list.
1948, str. 212—230.
12. ...... .. .., .......... ............, .............., ......-......... 1939.
...... ...... . ........... ...., ... ........ ...........


..... ......1 ........... ....1.


............. ...10 ....... n ..... ........ .... ............. . ........
........... ............ ...... .. .... ............. ............ .......
...... ...... .. ...... . ............ ....... ............... ........... ........
......... ........ OCHOBHOÜ ........... ...... ..... ....... ... ........... ....
......... ...... ...... .. 1 ...... ...., .......... »eri, ......-. .......... . ....


1.


* —*




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 59     <-- 59 -->        PDF

...... ........... ...., ..... ........ . ........ ......, ... . -....... ..........
......, ..... ......... ...... ............, .... ......, ... ...........,
........... .......... .... ..... .. .. .........»1... .............. .........
. ..........1. ... .. ..... ......., ..... ... ....... ........... .......... ....
paiubi, .......... .......... .. ........... ...... ..1.... .. ...... ............
......... ..... .......... ............) .......... ........., a ....>......
........... .......... .... .... .......... . ...... . ..1......... ..... ....
...... ........... .... ...... .................. ... ......... ......... ....
...... iiopMhi ....... ...... ....... . ........... ..... ....... ........ .......
.............. ............. .................. ......1 ........... ....1.


THE MOVEMENT OF THE TRUNK IN THE FRAME AS A BASIC
TECHNICAL RULE OF THE WORK OF THE FRAME.


The governement of the Federative Republic of the Peoples of Yugoslavia
prescribed in the end of last year an order for the introduction of the technical
ruling of the work in all enterprises. The determination of the operative time of
work on the machine with mechanical movement is done by tecnical calculation
of the time. The basic tecnical normativ of this calculation for the frame is the
movement of the trunk per 1 walk of the saw frame. Analysing the whole process
of the calculation and of the kinematics of the frame, the author comes to the
principal conclusion, that, because of the condition of our installations,
the koeficient of the useful walk of the saw frame must be included into the formula
for the calculation of the movement. Because of existing kinematic relations at
the frames on our managements, it will be necessary, to fixe certainly the
useful walk of the saw frame, to indicate the frames. Only by an indicator diagram
it is possible to accomplish the rectification of the mechanism for the movement, and
the existing koeficient of the useful walk of the saw frame fixe and include into
the calculation. Besides the work of the frame must be measured by chronometer, to
find out the norm of the operativ time of the frame as sure as possible.


After all he describes in short treats the limits of the rationality of making
use of producting capacities of the frame.


121