DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 38 <-- 38 --> PDF |
SAXIFRAGA CRASSIFOLIA AS A RAW MATERIAL FOR PRODUCTION TANING MATERIAL TAKEN FROM PLANTS In the time of researching of new raw materials for taning the leather, the author brings out a detail description of Saxifraga crassifolia, which as a raw material for production of taning material made from plants awecked in Europe a great interest. The article is made in 5 parts: The universal description — The experiments of education — The method of the building of culturs of Saxifraga crassifolia — The technic of making use of saxifraga. Having resumed all this the author gives the conclusion, that our forest economy must also cultivate the saxifraga as a secundar forest production, which could be of greater importance. In connection within the Institut for forest researches of the People´s Republic of Croatia in Zagreb will found in 1949-th year the necceesary experiments of education of Saxifraga crassifolia in our countries. Ing. Rudolf Cividini (Ljubljana) POMAK TRUPCA U JARMACI KAO OSNOVNI TEHNIČKI NORMATIV RADA JARMAČE Uvodne napomene Racionalizacija proizvodnog procesa pilane odnosi se u velikoj mjeri na maksimalno iskorištenje i povećanje proizvodnosti jarmače. Jarmača, više nego koji drugi osnovni stroj, diktira tempo cijelog proizvodnog procesa pilanskog trijema a i cijele pilane. Ona je pokazatelj uspješnosti rada pilane. I normiranje, kao jedna od najefikasnijih mjera racionalizacije rada, traži u pilanskoj industriji prije svega rješenje za radno mjesto jarmače. Često, a pogotovo u manjim pilanma, proizvodni proces na drugim radnim mjestima u pilanskom trijemu usko je povezan sa radom jarmače a ujedno su tu uslovi tehničkog unormiranja jako složeni. Radi toga ćemo morati barem u početku tehničkog normiranja vezati ostala radna mjesta pilanskog trijema na normu jarmače a po brigadnom sistemu. Inače bi se moglo dogoditi, da nas troškovi normiranja i ostalih radova koji su vezani na radne norme stoje više nego sami troškovi rada na dotičnim radnim mjestima. Uredbom od 11 decembra 1948 (Službeni list br. 109/1948) te Upustvom o strukturi i shemi tehničke norme (Službeni list 111 od 25. XII. 1948) propisano je u svim granama narodnog gospodarstva uvađanje normiranja rada po analitičko-proračunskoj metodi normiranja, kojom se dobija tzv. tehnička radna norma. U socijalističkom svijetu je principijelno pitanje uvađanja tehničkih normi te napuštanja empiričko-statističkih normi uglavnom pokrenuto rješenjem XVII konferencije SKP(b). Od toga vremena se iskristalizirala i definicija tehničke radne norme kao i metoda tehničkog normiranja. Socijalističko poimanje racionalizacije rada je kao najviši cilj normiranju rada postavilo: podizanje proizvodnosti rada. Primjena ovog zahtjeva diskvalificirala je sumarne metode normiranja, koje su davale empiričko-statičku radnu normu. Ta se norma pokazala statičkom i nesposobnom da otkriva rezerve povišenja proizvodnosti rada. Ona je stabilizirala postignuti tempo rada 100 |