DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Po Jablonku (Vestnik 1929) može se sirov badanov korijen sačuvati u velikim
hrpama dva do tri mjeseca, a da mu se ne smanji sadržaj treslovine, ako
se hrpe pokriju smrčevim granama. Ako korjen badana premrzne izgubi i
uz najopreznije sušenje do 50% sadržaja treslovine. Istodobno korijen jako
pocrveni (13). Zbog velikih poteškoća sabiranja badanovog korijenja na udaljenim
prostranim besputnim površinama prebačeno je sada glavno težište
na badanov list pogotovo nakon uspjeha Pahomova.


Da lišće izraste potrebno je svakako dva i po mjeseca. Zato se lišće mora
sabirati ljeti, nipošto u jeseni, da bi biljke do zime imale već novo lišće, koje
im je potrebno, da dobro prezime (1).


Lišće se može sušiti a i konzervirati ansiliranjem. Ono je mesnato, sukulentno
te sadrži mnogo vode. Iz toga razloga se lišće teško suši. Najbolje se
suši izrezano. Trajanje sušenja snizi se u tom slučaju na 5—8 dana. Eksperimentalno
je dokazano, da sušenje u usitnjenom stanju ne snižava procenat
treslovine. Isto se tako ne snižava sadržaj treslovine pri sušenju lišća na suncu
a ni pri povišenoj temperaturi, tako da se i povišena temperatura može upotrebi
« 15—20 sati.


Ansiliranjem se lišće konzervira u silosima. Mora se spriješiti i najmanji
pristup zraka u silos. Za jedno mjesec dana izaziva i najmanje prodiranje
zraka u silos plijesan i gnjiloću, tako da za vrijeme od 4—5 mjeseci može
cijela zaliha biti uništena. Prvih pet dana sadrži lišće svoju prvobitnu boju,
a onda tokom druga dva dana mijenja boju, dok ne postane zelenkastožuto.
Tu nijansu zadrži onda lišće do kraja. Veće količine lišća konzerviraju se u
buradima. Pošto se sadržaj treslovine ne mijenja ni za 255 dana, moglo bi se
od sušenja lišća odustati, jer se lišće vrlo teško suši. Silaža nije važna samo
kao sredstvo konzerviranja lišća do daljnje prerade nego i za proizvodnju
hidrohinona.


Badanovo lišće može se već četvrte godine poslije sjetve sa uspjehom
iskorišćavati, a ako je kultura osnovana vegetativnim putem korjenjacima,
onda već i treće godine. Ispočetka dobiva se po 1 ha oko 10 t sirovog Usta,
odnosno 0,5 t treslovine i 60 kg hidrohinona, a poslije se prinos (urod) podvostruči.
Prve tri odnosno prve dvije godine ne daje badan dakako nikakvog
prinosa, jer je tada još u razvitku.


Ako se badanovo lišće trga iz godine u godinu, iscrpe se biljke u velikoj
mjeri, pa da se to spriječi, daje se badanu nakon svake četvrte godine jednogodišnji
odmor, kada biljke miruju i skupljaju odmarajući se nove snage.


Kemijski sastav i prerada badana


U svojoj postojbini sadrži badan u svim svojim dijelovima prilično mnogo
treslovina. Treslovinama je najbogatiji podanak, jer sadrži oko 25°/o treslovina.
Lišće sadrži samo 17% treslovine.


U Sibiriji upotrebljava se korijen badana obično zajedno sa vrbovom
korom za štavljenje potplatnih koža. Smetkin je već ranije ukazao na važnost
ove sirovine i naprednosti, koje bi one pružila taninskoj industriji.


Sadržaj treslovina u korijenju i u lišću se veoma mijenja. Smetkin i
Jakimov (13) dali su slijedeće prosječne vrijednosti za sastav badanovog
korijena:


94