DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA
1 TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE


GODIŠTE 73. MART-APRIL GODINA 1949


Ing. Z. Potočić (Zagreb)


PLANIRANJE ŠUMARSTVA


Uvod


Nalazimo se na početku treće godine našeg prvog Petogodišnjeg
plana. Dvije godine sticanja iskustva u planiranju šumarstva daju nam
pravo, da se samokritički osvrnemo na to planiranje, da ga analiziramo,
da dobre postavke tog planiranja ne samo usvojimo, nego da ih produbimo
i proširimo, a nedostatke da uklonimo. Međutim, prije nego se
udubimo u tu analizu, potrebno je, da prije svega raščistimo načelno
pitanje: što je to planiranje i koja mu je svrha, što je predmet planiranja,
te da li je uopće nužno planiranje.


Pod planiranjem razumijevamo: sistematsko rukovođenje cjelokupnom
narodnom privredom. Planiranje je privredno rukovođenje i
predviđanje, naučno duboko opravdano i temeljeno na nauci marksizmalenjinizma.


Osnovni zadatak odnosno snovna postavka planiranja uopće jest:
cjelokupna društvena proizvodnja treba da bude jednaka društvenoj
potrebi.


Planiranje je moguće samo u takovom društvenom uređenju, gdje su
barem najvažnija proizvodna sredstva, t. zv. komandne pozicije, iz vlasništva
pojedinaca prešla u društveno vlasništvo. Ovaj uslov je u našoj
državi ispunjen, te smo zbog toga u stanju provoditi plansku privredu.
No ne samo da smo u stanju provoditi plansku privredu ,nego je to upravo
neumitna nužnost! Rukovođenje kompliciranom društvenom privredom,
koja ima zadatak podmirenja društvenih potreba, moguće je samo putem
jedinstvenog državnog plana.


U kapitalističkom načinu proizvodnje ne može se primijeniti planska
proizvodnja. Svi pokušaji planiranja u kapitalizmu su pretrpjeli neuspjeh.
Sve se svelo samo na tako zvanu dirigovanu privredu, a i to većinom
u doba rata ili u doba pripreme za rat. Pokretačka snaga kapitalističke
proizvodnje proizlazi iz želje za zaradom i za njih proizvodnja znači samo
nužno zlo koje ih prati u ostvarivanju profita. U kapitalističkoj državi
ne postoji jedan opći jedinstveni plan, nego mnoštvo pojedinačnih planova,
koji se u provođenju međusobno sukobljavaju i rađaju propašću


65




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 4     <-- 4 -->        PDF

jednih, a jačanjem drugih. Nitko nije u stanju uskladili svu tu masu planova,
koliko međusobno, toliko ni sa društvenim potrebama. U takvim
prilikama jadno prolazi radnička klasa eksploatirana po buržujsko-kapitalističkoj
klasi. Kapitalistička država nije u stanju regulirati ni ove klasne
odnose ni samu proizvodnju, jer je organ klasne vladavine za održanje
poretka koji ozakonjuje i sve zakone koji vladaju u kapitalističkoj proizvodnji.
U kapitalističkoj državi je nemoguće stvoriti opće državni privredni
plan, jer je to suprotno interesima pojedinačnog planiranja ličnih
profita, te prema tome je to suprotno interesima vladajuće buržoaskokapitalističke
klase,


U kapitalističkom društvu stimulans proizvodnje je: profit, dok je
u socijalizmu direktiva za proizvodnju: zadovoljenje potreba. Prema tome,
da planiranje bude pravilno, potrebno je u prvom redu poznavati sve
potrebe. U drugom je redu potrebno točno poznavati i mogućnosti proizvodnje
pojedinih materijalnih dobara po količini (kapacitetu pojedinih
postrojenja), kako bi se moglo usklađivati proizvodnju sa potrebom. Uz
to je potrebno poznavati prirodne izvore, rudno blago u zemlji, šumsko
bogatstvo, poljoprivredno tlo i njegove mogućnosti, režim voda i
njihovo bogatstvo u ribama. Potrebno je poznavati izvore slobodne radne


snage, socijalni sastav stanovništva .raspoloživi kadar po strukama,
narodni dohodak i opće zakonitosti u postojećoj privredi.


Radi veće preglednosti i radi olakšanja same tehničke obrade plana,
cjelokupna društvena djelatnost !je podijeljena po postojećoj metodologiji
planiranja na 10 vrst adjelatnosti. Te su vrste: 1) Industrija, 2)
Poljoprivreda, 3) Šumarstvo, 4) Građevinarstvo, 5) Saobraćaj, 6) Trgovina,
7) Zanatstvo i kućna radinost, 8) Stambeno-komunalna djelatnost,
9) Kulturno-socijalna djelatnost i 10) Djelatnost državnih organa i ostalo.
Prve četiri djelatnosti su proizvodne djelatnosti, a ostale su neproizvodne.
Vrste djelatnosti su podijeljene na grane. Industrija ima do sada 21 granu,
poljoprivreda 6, šumarstvo 4 i t. d. Grane su podijeljene na više zbirne
grupe. Vise zbirne grupe se dijele na zbirne grupe, zbirne grupe na
osnovne, a osnovne grupe na artikle. Osikn artikala, sve spomenute
vrste djelatnosti, grane i sve vrste grupa su šifrirane određenim sistemom
brojeva. Šumarska vrsta djelatnosti nosi broj 3, a njezine grane jesu:
pošumljavanje (šifra 311), zaštita šuma (312), eksploatacija šuma (313) i
lov (314). U grani 313 eksploatacija šuma, imamo na primjer višu zbirnu
grupu trupci za Jurnir, koja ima šifru 313 01 00 00. Ta viša zbirna grupa
sastoji se od 4 zbirne grupe, od kojih je jedna: trupci za furnir naročite
teksture, a ima šifru 313 01 01 00. Ta zbirna grupa se sastoji od 3 osnovne
grupe, od kojih je jedna: dževerasti trupci tvrdih lišćara, a ima šifru
313 010101. Ta osnovna grupa se sastoji od 3 artikla, na pr. jedan je:
dževerasti javor. Ovo podjeljenje sam noveo samo toliko, da u to dobiju
uvid i oni čitaoci, koji do sada nisu imali prilike da budu u dodiru sa
planiranjem.


Bitnost šumske proizvodnje


Da bismo mogli razmatrati primjenu teorije planiranja na šumarstvo,
potrebno je prethodno da upoznamo bitne značajke proizvodnje za 3 proizvodne
vrste djelatnosti: industriju, poljoprivredu i šumarstvo.


66




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 5     <-- 5 -->        PDF

U prvom redu da razjasnimo što je to proizvodnja! Proizvodnja jest:
rad kojim čovjek prilagođava materiju svojim potrebama. Iz same definicije
proizlazi da su za proizvodnju potrebna tri elementa: rad, materija
koju čovjek obrađuje te oruđa kojima obrađuje tu materiju, ili ukratko:
rad, predmet rada i oruđa za rad. Predmet rada i oruđa za rad čine proizvodna
sredstva. Kod industrijske proizvodnje čine proizvodna sredstva:
sirovine potrebne za odnosnu proizvodnju i strojevi sa tvorničkim zgradama.
U poljoprivredi su proizvodna sredstva: sirovine (to su sjeme i
sadnice) i zemlja sa potrebnim alatom i zgradama. U šumarstvu sačinjavaju
proizvodna sredstva (isto kao u poljoprivredi barem u svom početnom
stadiju!): sirovine (t. j. sjeme i sadnice) i zemlja sa eventualnim
potrebnim alatom i zgradama. Kod industrijske proizvodnje suvereno
vladamo potrebnim kemijsko-tehnološkim procesom, reproduciramo ga
po svojoj volji ili ga mijenjamo. Takvim kemijsko-tehnološkim procesom
u poljoprivrednoj i šumarskoj proizvodnji nismo potpuno ovladali, a ovdje
taj proces nazivamo biološki proces, jer se obavlja u živim bićima kao
što je bilinski i životinjski svijet. U svom prvotnom — početnom stadiju,
proizvodna sredstva i u šumarstvu i u poljoprivredi predstavljaju: sjeme
i sadnice, i zemlja sa alatom i´ zgradama. Međutim, kod šumarstva, u
svom kasnijem i daleko značajnijem obliku, predstavljaju proizvodno
sredstvo i stojeća stabla na kojima se stvara drvna masa. Stabla su, dakle,
neka vrst tvornice, koja proizvodi drvnu masti. Onim momentom kada
čovjek obara stablo u cilju podmirenja neke svoje potrebe, ono prestaje
biti proizvodno sredstvo, i postaje gotov proizvod. Vrijeme proizvodnje
drveta traje mnogo godina, dok drvo postigne tražene dimenzije. Prema


tome sjetva i žetva ne mogu se obavljati iste ili slijedeće godine na istoj
površini kao kod poljoprivrede (ratarstva). Ako promatramo sve šume
u državi zajedno, tada možemo reći da svake godine vršimo sjetvu i žetvu,
samo ne na istim površinama. Prema naprijed iznesenom bitne značajke
šumske proizvodnje su za razliku od poljoprivredne:


1. Sjetva i žetva se u istoj godini proizvodnje ne obavlja na istim
površinama, t. j. proizvodni proces traje nesrazmjerno dulje nego u poljoprivredi.
2. Proizvodno sredstvo momentom sječe postaje gotov proizvod.
Za razliku od industrijske (tvorničke) proizvodnje šumarstvo ima
ove značajke:


1. Biološkim procesom proizvodnje ne vladamo suvereno,
2. Sredstvo za proizvodnju predstavlja uvijek i sredstvo za potrošnju,
t, j. gotov proizvod (iako ne istodobno i tek nakon stanovite obrade),
3. Proizvodnja se vrši na velikom i nezatvorenom prostoru.
Prema izloženom razabiremo da se poljoprivredna i šumska proizvodnja
u nekim bitnim značajkama razlikuju od industrijske proizvodnje
a opet se i šumska proizvodnja razlikuje od poljoprivredne. Radi tih
međusobnih razlika mora se odvojeno razmatrati planiranje šumarstva
od planiranja poljoprivrede s jedne strane, a planiranje obadviju tih vrsta
djelatnosti opet odvojeno od planiranja industrijske proizvodnje.


67




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Kapacitet šumske proizvodnje


Svaka proizvodnja se obavlja u s /om konačnom cilju radi podmirenja
ljudskih potreba. Količina proizvoda neke tvornice određena je i
uglavnom ograničena kapacitetom strojeva.


Ako nam je potrebno proizvoditi veće količine, tada radimo u dvije,
odnosno tri smjene. Ako nam ni to nije dovoljno, gradimo novu tvornicu,


t. j. novi kapacitet. Takvih tvornica možemo graditi po volji, što ovisi
bitno jedino o dobavi sirovina.
Kako stoji s ovime u šumarstvu? Proizvodno sredstvo u šumarstvu
jesu: zemlja, t. j. stanovita površina zemlje i stabla na toj površini, na
kojima se stvara prirast. Kapacitet šumske proizvodnje jest količina novoizvedene
drvne mase u toku jedne godine, t. j. ukupni prirast drvne mase.
Tu količinu proizvodnje možemo iskazati kao umnožak površine sa prosječnim
prirastom po jedinici površine. Za povećanje tog kapaciteta ne
možemo uvoditi dvije ili čak tri smjene, a pogotovo ne možemo graditi
nove kapacitete (nove tvornice). Za povećanje kapaciteta šumske proizvodnje
možemo ili povećati šumske površine ili povisiti prirast po
hektaru, ili povećati obadva ta faktora. Prvi faktor, t. j . šumsku površinu,
ne možemo u nedogled povećavati, jer je i po prirodi a i drugim
potrebama ograničena. Drugi faktor, prirast po hektaru, možemo povećati
i ovdje, u načelu, nema ograničenja. Pitanje je jedino kojim mjerama
se to povećanje izvršava. Neke od tih mjera su praktički moguće
i za momentanu provedbu, a neke mjere će se ispitivati i usavršavati
tokom generacija.


Primjena teorije planiranja u šumarstvu


Osnovna postavka planiranja jest: čitava proizvodnja, t. j. čitavo privredno
djelovanje treba da bude jednako potrošnji i to potrošnji u širem
smislu. Ova postavka izražena u obliku formule glasi:


P (proizvodnja) = R (raspodjela — potrošnja) (1)


P (ili proizvodnja) je funkcija kapaciteta, što znači, da je proizvodnja
(količina proizvodnje) ovisna o kapacitetu u širem smislu (kapacitet u
užem smislu znači proizvodnu mogućnost jednog stroja, a kapacitet u
širem smislu znači, osim stroja i radnu snagu i sirovine).


Budući da je P = K izlazi da je


K = R (2)


K (kapacitet) ovisi o strojevima, o radnoj snazi i o sirovinama. Ako
strojeve i sirovine označimo sa slovom p (postrojenje), a radnu snagu sa r,
možemo izvesti jednadžbu:


K = p + r


prema tome u formulu pod 2. možemo staviti mjesto K, oznaku: p + r,
te dobijemo
p + r = R (3)


što znači da potrošnja (raspodjela) ovisi o postrojenju i radnoj snazi.


68




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Prema Marksovoj podjeli ,cjelokupni proizvod društva ,dakle i cjelokupna
proizvodnja ,raspada se u dva velika odjeljka:


I. Sredstva za proizvodnju: to su robe koje imaju oblik u kome
moraju ući u proizvodnu potrošnju ili bar mogu u nju ući.
II. Sredstva potrošnje: to su robe koje imaju oblik u kome ulaze
u individualnu potrošnju kapitalističke i radničke klase.
I. odjeljak, t. j. sredstva za proizvodnju ćemo označiti s A, a II.
odjeljak, t. j. sredstva za potrošnju sa B.
Prema tome, ako u osnovnu formulu (pod 1.): P = R, umjesto R stavimo
A + B, čime u obliku formule izražavamo Marksovu podjelu proizvodnje
na dva odjeljka, t. j .


P=R=A+B


tada to možemo napraviti i u formuli pod 3. te imamo:
p + r = A + B (4)


U razvijanju ove formule možemo poći i dalje. Sredstva za proizvodnju
(I. odjeljak) mogu se opet dalje raščlaniti na strojeve odnosno uređaje
za proizvodnju i na sirovine, odnosno poluprerađevine, koje su potrebne
za proizvodnju sredstava za proizvodnju. Ako´ one prve označimo sa Atl a
one druge sa Aa i uvrstimo "te oznake u gornju formulu, dobijemo:


. + . = .1 + .. + . (5)


Ovako razvijena formula služi u prvom redu za planiranje industrijske
proizvodnje. Ako se pojedine česti ove formule upoređuju sa ostalim čestima
formule, dobivamo materijal, za izvođenje izvjesnih ekonomskih
zaključaka. U industrijski nerazvijenoj zemlji, kao što je i naša zemlja,
koja ne proizvodi dovoljno sredstava za potrošnju, morat će se obratiti
veća pažnja na povećanu proizvodnju sredstava za proizvodnju, pogotovo
ako se taj manjak ne može lako nadoknaditi uvozom. Obzirom na uvoz
i izvoz, ta se formula može proširiti tako, da se na lijevu stranu formule
doda U (uvoz), a na desnu stranu I (izvoz). Tada formula pod 5
dobiva oblik:


p + r + U - A, + A2 + B + I (6)


Naravno da se uvoz dijeli na sredstva iz grupe A i na sredstva iz
grupe B. U zemljama, koje se žele industrijski izdići na viši nivo,
neosporna je tendencija, da u uvozu budu što više zastupana sredstva
iz grupe A (a naročito iz podgrupe AJ na račun onih iz grupe B. Izvoz
iz industrijski nerazvijenih zemalja sastoji se uglavnom iz grupe B, a iz
grupe A samo podgrupe A«.


Ramotriti ćemo šumsku proizvodnju u okviru općih postavki prednjih
formula.


Lijeva strana formule nam predstavlja proizvodne snage šumarstva
plus uvoz, a desna strana domaću proizvodnu i neproizvodnu potrošnju
plus izvoz. Analizom drvnih sortimenata koje proizvodimo, dobivamo,
da u grupu B spada samo ogrjevno drvo, dok svi ostali sortimenti ulaze
u grupu A.


Šumarstvo, isto kao i poljoprivreda, u suštini je privredno-eksploatacijska
vrsta djelatnosti, a nije inđustrijsko-prcrađivačka. Po prirodi svojih
proizvoda dakle, treba da proizvodi što više sirovina odnosno poluprera


69




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 8     <-- 8 -->        PDF

devina za daljnju preradu bilo u tvornicama, bilo u raznim obrtnim ili
građevinskim poduzećima. Prema tome bi svi proizvodi šumarstva trebali
pripadati podgrupi A2. Ovo nas upućuje na to, da bismo morali težiti k što
jačem preorijentiranju upotrebe ogrjevnog drveta sa individualne potrošnje
na industrijsku preradu.


Industrija općenito proizvodi sredstva iz podgrupe A1( A3 i grupe B.
Izvoz industrijskih proizvoda treba težiti u pravcu isporuka podgrupe
Ai i grupe B, t. j . u pravcu izvoza finalnih proizvoda. U ovom smjeru
treba da se razvija i naša drvna industrija.


Lijeva strana formula, kao što smo spomenuli, predstavlja proizvodne
snage šumarstva plus uvoz. Stavka »uvoz« ovdje ne predstavlja
samo uvoz onih sredstava koja su potrebna šumarstvu u toj proizvodnji,
nego predstavlja i ona sredstva, koja se uvoze u korist povećanja proizvodnje
ostalih vrsti djelatnosti (industrija, poljoprivreda i dr.). Ona
također može predstavljati i sredstva za široku potrošnju. Proizvodne
snage opet predstavljaju površinu šumskog zemljišta pomnoženu sa prosječnim
prirastom drvne mase po jedinici površine te potrebna sredstva
i radnu snagu za izvršenje te proizvodnje. Formula predpostavlja jednakost
lijeve i desne strane. U nekim granama poljoprivredne vrste djelatnosti,
te u industriji tako i jest, dok to u šumarstvu na temelju naprijed
navedenih kapaciteta, nije, U ratarstvu na pr. kod poljoprivrede, ne
može se više proizvesti u jednoj godini, nego što iznese urod, čija se
količina može obračunati umnoškom površine i dobivenog prosječnog
uroda po jedinici površine. U šumarstvu količina posječenog drveta u
jednoj godini može biti veća ili manja od umnoška površine sa prosječnim
prirastom po jedinici površine, jer se može posjeći ne samo prirast, nego
i dio drvne mase na kojoj se taj prirast stvorio. Kako smo već prije obrazložili,
ovo se može dešavati radi dvojakog karaktera drvne mase: s jedne
strane drvna masa predstavlja proizvodno sredstvo, a s druge strane, čim
se posiječe predstavlja gotov proizvod.


Što nam dakle za sada treba da predstavlja kapicitet u šumskoj
proizvodnji, da li proizvodnja drvne mase t. j . ukupni prirast ili količina
koju siječemo?


Budući da sječom podmirujemo naše tekuće potrebe, koje su iskazane
na desnoj strani formule, to nam kapacitet pretstavlja i količina sječe.
Ovaj nam kapacitet u ovim planskim godinama treba da predstavlja
maksimalno moguću količinu drvne mase koju možemo našim snagama
posjeći. Taj se kapacitet sastoji od dva odlučujući faktora: 1. radna snaga,


2. transport. To znači, smijemo samo toliko posjeći, koliko smo u stanju
izvesti iz šume, odnosno obratno, trebamo toliko izvesti iz šume, koliko
posiječemo. Po ovome vidimo, da ta dva faktora moraju biti među sobom
uravnotežena da ne nastane t. zv. usko grlo proizvodnje. Ova vrst rada
(sječa i transport drvnih masa) predstavlja u šumarstvu zasebnu granu
proizvodnje koju nazivamo »eksploatacija šuma«. U spomenutim formulama
nam dakle izraz na lijevoj strani (p i r) predstavlja »kapacitet eks
ploatacije«, a ne »kapacitet prirasta«.
Dakle, u šumarstvu imamo dva kapaciteta. Jedan je: kapacitet prirasta,
a drugi je: kapacitet eksploatacije. Razmotrit ćemo međusobni
odaos tih kapacteta i primjenu formule za njihovo planiranje,


70




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Kapacitet proizvodnje drvne mase na osnovu površine šuma i prosječnog
prirasta drvne mase po jedinici površine, smo već razmatrali.
Ustanovljenje tog kapaciteta je vrlo složen i dugotrajan posao. Zbog toga
se taj prirast ne mjeri svake godine, te nam ustanovljeni podaci služe
za dulji vremenski razmak.


Suština »kapaciteta eksploatacije« sastoji se u količini drvne mase
koju smo u stanju kroz jednu godinu u šumama posjeći, izraditi i izvesti
iz šume. Ovdje ćemo odmah napomenuti one mogućnosti tog kapaciteta
što ga naš narod postiže prilikom sječe drveta za vlastitu potrebu. Taj je,
razumljivo, vrlo visok, čak osjetljivo viši, nego što smo u stanju dozvoliti
da se razvije, uslijed slabog stanja naših šuma. Međutim, kapacitet eksploatacije,
što ga imaju naša poduzeća u iskorišćavanju šuma po planskim
zadacima za industriju i distribuciju, može se znatno povisivati mjerama
za pribavljanje radne snage i nabavom transportnih sredstava, a što je
važno, on se može povisivati u znatno bržem tempu nego »kapacitet prirasta
«. U planskim godinama 1947., 1948. te planiranoj 1949. ovaj kapacitet
neprekidno raste, te je danas već jednak ili čak veći od kapaciteta
prirasta. Razumljivo, da se ukupni kapacitet eksploatacije ne može trajno
povisivati, nego upravo obratno, on će se trebati smanjivati, čim izvrši
postavljeni zadatak. Tada ćemo smanjiti izvoz i pristupiti znatnijoj preorjentaciji
domaće potrošnje drveta i postići najprije uravnoteženje kapaciteta
prirasta s kapacitetom ukupne eksploatacije, a nakon toga ćemo
naše nastojanje usmjeriti na povisivanje kapaciteta prirasta iznad kapaciteta
eksploatacije, kako bi povisili proizvodnu drvnu masu u našim
šumama.


Preostaje nam da razmotrimo kakvu ćemo formulu postaviti za planiranje
šumarstva koje proizvodi stojeću drvnu masu,


Vratimo se malo natrag na osnovnu postavku svakog planiranja. Ta
glas: P = R, odnosno K = R! Kapacitet se izjednačuje sa raspodjelom.
Razvojnim tragom te početne, osnovne formule, doći ćemo do istog konačnog
oblika formule pod 5) odnosno 6). To nam ukazuje na to, da se
ista formula mora upotrebiti i za planiranje proizvodnje stojeće drvne
mase.


Kako ćemo, dakle, postupiti kod planiranja proizvodnje drvne mase,
a kako kod planiranja godišnje eksploatacije na temelju iste formule,
odnosno u čemu je uopće razlika između ta dva planiranja?


Moramo ponovno analizirati kapacitet prirasta i kapacitet eksploaiaeije.
Suštinu tih dvaju kapaciteta već poznamo. Sad ćemo analizirati
jedan pokazatelj, koji se pojavljuje u istoj jedinici mjere i kod jednog
i kod drugog kapaciteta. Pokazatelj kapaciteta prirasta je količina
drvne mase u kubnim metrima, koja godišnje priraste u našim šumama.
Pokazatelj kapaciteta eksploatacije je opet količina drvne mase u
kubnim metrima, koju smo u stanju kroz jednu godinu posjeći, izraditi
i izvesti iz šume. Poznato nam je, da te dvije količine nisu jednake. Naime
količina je prirasta znatno manja od količine, koja se siječe. Kakve će
nam rezultate dati te dvije formule u kojima je desna strana jednaka,
a lijeva se po količini znatno razlikuje.


Struktura drvne mase koja se siječe po godišnjem planskom zadatku
(struktura kapaciteta eksploatacije) određena je desnom stranom formule,
koja nam pokazuje što naša privreda traži u ovom momentu od


71




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 10     <-- 10 -->        PDF

šumarstva. Pod strukturom drvne mase razumijevamo drvne Sortimente
po vrstama drveća. Struktura opet godišnjeg prirasta drvne mase (struktura
kapaciteta prirasta) je točno određena stvarnim stanjem naših šuma.
Međusobno upoređenje struktura tih dvaju drvnih masa nesumnjivo će
nam pokazati značajnih diferencija. U praksi se ovo odrazilo u t, zv.
kritičnim sortimentima, kao što su (na pr. u NR Hrvatskoj): jamsko drvo,
tesana građa, i celulozno drvo četinjara, pa u kritičnim vrstama drveća
(crni grab, lipa, bor i t. d.). Osim toga smo spomenuli, da se prosječni
prirast obračunava za dulji period (10 godina), te ostaje kroz taj period,
uz eventualne manje korekcije, uglavnom nepromijenjen, dok se sječa
svake godine i po količini i po strukturi može mijenjati, a i mijenja se.
Prema tome se formula za kapacitet eksploatacije sastavlja svake godine
i vrijedi za tu godinu. Ona je dinamička i prilagođava se zahtjevima svoje
desne strane. Formula za kapacitet prirasta se ne određuje svake godine.
Njezina lijeva strana nepromijenjena je kroz 10 godina, te je praktički
kroz to vrijeme statičkog karaktera, Desna strana se u tom istom periodu
od 10 godina može promijenti ravno 10 puta. Kroz daljnji period od 10
godina se kapacitet prirasta ne će baš tako bitno mijenjati prema prethodnom
periodu, jer se rezultati šumske privrede ne mogu tako brzo
očitovati, dok se desna strana može opet 10 puta promijeniti. Da uzmognemo
iz te formule crpsti neke podatke, moramo desnu stranu perspektivno
preriv´diti, t. j, perspektivno planirati. Budući da se lijeva strana
ne može la! o i brzo prilagoditi desnoj strani formule, to za tu formulu
ne će moći vrijediti znak jednakosti u matematskom smislu, nego će taj
znak imati smisao direktive za lijevu stranu. Praktički to znači, lijeva
strana mora nastojati povinjavati se (što žurnije svakako!) zahtjevima
desne strane, a odnosi se na dulji niz godina.


Nakon ovog razmatranja iznijeti ćemo sažeto zadatke tih dviju formula*


1. Formula za kapacitet eksploatacije ima zadatak da našoj privredi
pribavi potrebne Sortimente u pojedinim planskim godinama. To znači,
da se ona odnosi posebno na svaku plansku godinu i da se njezina lijeva
strana izjednačuje potpuno sa njezinom desnom stranom, t. j . u potpunosti
vrijedi matematski znak jednakosti.
2. Formula za kapacitet prirasta ima zadatak da našoj privredi osigura
što više onih sortimenata, koji će joj u bližoj ili daljoj budućnosti
perspektivno trebati da bi izvršila zadatke, koji će joj biti zadani prema
njezinom perspektivnom razvoju. To znači, da se ona sastavlja za znatno
dulji period nego što je jedna godina, pa i nego što je jedno petogodište,
a njezina lijeva strana nastoji da što potpunije osigura njezinu desnu
stranu, t. j . znak jednakosti nema matematski karakter, nego dlrektrvan
karakter.
Prva formula se dakle upotrebljava kod sastavljanja godišnjih planova
šumske eksploatacije, a druga formula služi šumarstvu kao djelatnosti
koja proizvodi drvnu masu, a koja treba da crpi svoje zadatke iz
podataka formule, da te zadatke planira za provođenje u djelo na dulji
niz godina, te da cijelo svoje privredno djelovanje usmjeri za izvršenje
tih zadataka.


72




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Eksploatacija šuma, kao proizvodna grana šumarske djelatnosti, ne
razlikuje se u suštini od industrijskih proizvodnih grana. Ta se proizvodnja
sastoji u tome, da se iz sirovine (a to su stojeća stabla u šumi na.
panju) stanovitom obradom pomoću alata i strojeva, upotrebom radne
snage proizvedu dobra u takvom obliku u kakvom za ljudsko društvo
mogu predstavljati upotrebnu vrijednost. Tehnološki proces proizvodnje
nam je potpuno poznat, njime u potpunosti vladamo i možemo ga po
potrebi uvijek reproducirati pa i sve više usavršavati.


S druge strane imamo proizvodnju drvne mase kao osnovni zadatak
šumarstva u cilju podmirenja društvenih potreba, koja se u suštini proizvodnog
procesa razlikuje od industrijske proizvodnje i čijim biološkim
procesom ne vladamo suvereno, niti ga možemo po volji reproducirati.
Na temelju poznavanja naših potreba i poznavanja bioloških zakona koji
vladaju u proizvodnji drvne mase, točnije: u proizvodnji drvnih sortimenata,
moramo tako rukovoditi tim biološkim procesom, da nam osigura
podmirenje potreba.


Općenito, eksploatacija šuma ovisna je o proizvodnji drvne mase.
Eksploatacija nam može privremeno dati i one Sortimente, koje nam
redovni prirast ne osigurava, ali to trajno ne može opstati. Upravo radi
toga moramo obratiti svu pažnju proizvodnji drvne mase izraženo u
sortimentima po vrstama drveća, a ne u globalnoj masi prirasta.


Postavke u ovoj raspravi nisu nove. Planiranje u šumarstvu, moglo
bi se reći, također nije nešto nepoznato i novo. Nosioc planskog gospodarenja
u šumama bila je nauka o uređivanju šuma, čiji se prvi početci
javljaju već u XIII. vijeku. Ipak, između takvog planiranja šumarstva i
planiranja šumarsva u socijalizmu postoje razlike ili tehničke ili načelne
prirode.


Prvo planiranje šumarstva je nastalo kao posljedica bojazni pred
nestašicom drveta, te u feudalnom poretku ima osnovni cilj potrajno
podmirivanje potreba, a to je osnovni zahtjev i u socijalizmu. Tadanje
potrebe nisu bile toliko diferencirane, a i šumarska nauka nije bila razvijena,
te se tehnička strana tog planiranja svela uglavnom samo n uvođenje
šumskih redova. U kapitalizmu se postavljao kao cilj planiranja
šumarstva najprije: postignuće najveće godišnje šumske rente, a kasnije:
postignuće najvišeg čistog prihoda u vidu najviše zemljišne rente.


Polazna točka tog planiranja nije više: zadovoljenje potreba, nego:
što viši profit, a to je načelna razlika. Ne može se reći, da šumarstvo tada
nije podmirivalo potrebe, ali u suštini, to podmirenje potreba bilo je samo
nužno sredstvo, da se dođe do profita. Profit je išao pod ruku sa podmirenjem
potreba samo utoliko, ukoliko su više traženi sortimenti imali i
višu cijenu. To planiranje je tada imalo teoretsko-računsko obrazloženje
i za potpuno prekiđno gospodarenje, jer je baziralo na cijeni i novčanom
izjednačenju prihoda pojedinih kategorija vlasnika kroz prekidni period.
U socijalizmu je osnovni zadatak šumarstva kontinuirano godišnje trajno
podmirenje potreba, te već iz načelnih razloga treba da otpadne pojam
prekidnog gospodarenja.


Pod udarcima kapitalističkog zakona stihije, bili su šumari bespomoćni
te su sa strahom promatrali nestajanje šuma. Ova bezperspektivnost
šumarske privrede vladala je, a i danas još vlada u svim kapitalističkim
zemljama. Nasuprot toj kapitalističkoj bezperspektivnosti, po


73




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 12     <-- 12 -->        PDF

stavljamo danas plansku privredu i u šumarstvu. Na osnovu temeljito
proučenih sadašnjih i budućih potreba, koristeći kao sredstvo najnovije
tekovine šumarske nauke, treba da postavimo točno određene i brojčano
izražene perspektivne planove. Na temelju tih perspektivnih planova,
donesenih za dulji niz godina, treba da sastavimo planove u okviru parcijalnih
perspektivinh opće-državnih privrednih planova. Na temelju ovih
opet se sastavljaju godišnji tekući planovi, a preko njihovog izvršenja
osiguravamo realiziranje svih postavljenih planova. To je jedini ispravan
način, da u potpunosti rukovodimo našom šumarskom privredom, A
upravo to rukovođenje i jest planiranje.


Osvrt na dosadašnje planiranje


Prema sadašnjoj podjeli šumarske vrsti djelatnosti na grane, imamo
u šumarstvu 4 grane. Od ovih su usko vezane za proizvodnju drvela prve
tri grane, pa ćemo razmotriti kako je vršeno njihovo planiranje.


Prva je grana 311: poštimljavanje. U pošumljavanju je planirana površina
koju treba pošumiti, te površina koju treba meliorirati u Petogodišnjem
planu. Planiran je i broj sadnica koji treba u 1951. g, postići.
Na osnovu toga su razrađivani godišnji tekući planovi, koji su visoko
premašivali prvotne. Na terenu su se odvijali radovi tako, da su se rasadnici
popunjavali onim biljkama do čijeg se sjemena najlakše moglo
doći, a u nedostatku ovih vadile su se biljke iz prirodnog podmlatka.
Uglavnom, pojedine vrste biljaka su sađene na onim terenima gdje imaju
uslova za razvitak. Međutim, razabrali smo, da naše potrebe traže od
nas proizvodnju drvne mase razvrstane i po sortimentima i po vrsti
drveta. Kod pošumljivanja ne možemo, razumljivo, odmah planirati i Sortimente,
koje ćemo dobiti kad šuma dođe na red za iskorišćavanje, ali
možemo planirati vrste drveta. Mi otprilike znamo da raspolažemo sa
dosta malo četinjara, ali mi ne znamo, koliko površine treba da zasadimo
tim četinjarima, pa i unutar četinjara koje površine kojim vrstama četinjara.
Naše planiranje pošumljavanja svelo se na osvajanje površina za
šumarsku proizvodnju, za proizvodnju drvne mase u globalu, što je svakako
pozitivno, ali nama to danas inje više dosta. Rekli smo, da se kapacitet
prirasta može povisiti, bilo povećanjem površina bilo prirasta
po jedinici površine, ili obadva ta faktora. U pošumljavajnu smo se do
sada uglavnom držali samo jednog faktora: površine. Drugi faktor, t. j .
izbor vrsti drveća sa visok´ra prirastom bio je nedovoljno tretiran. Pogotovo
vezivanje znatnijih površina sa brzorastućim vrstama na bazi
prcdračunski iznesenih naših potreba, sasvim je izostalo. U planiranju
se ne može bazirati na mišljenju, nego na brojčano izraženom predračunu.
Svaka ocjena mora imati izvjesnu predračunsku bazu.


Drugi faktor, prirast po jedinici površine, bio je isključivo planiran
kod melioracija šuma. Ovdje ne možemo mnogo govoriti o vrstama drveća,
jer su te već dane u dotičnoj degradiranoj šumi. Ovdje možemo
jedino unositi neke vrste ručnim popunjavanjem. Obzirom na činjenicu,
da se melioracijom degradiranih šuma (resurekcionom sječom i si.) može
znatno povisiti upravo taj drugi faktor: prirast po j´edinici površine i to
u vrlo kratkom vremenu i znatno brže nego pošumljavanjem novih površina,
to omjer u 5-godišnjem planu melioracije prema pošumljavanju


74




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 13     <-- 13 -->        PDF

ne smatramo povoljnim. Obzirom da takvih površina imamo preko
300.0C0 ha, ne može nas tempo melioriranja nikako zadovoljiti. Svakako,
oštricu borbe mora se uperiti na svestrano omogućenje melioracije što
znatnijih površina i bez obzira na to, da upravo ovdje ima raznih teškoća
(paša i si.).


Druga grana jest 312: zaštita šuma. U toj grani nemamo uopće 5-godišnjim
planom postavljeno brojčano izražene zadatke, nego je samo deklarativno
naznačeno, da treba poduzeti mjere za zaštitu šuma od požara
i insekata. Stvarno se planiraju samo pojedine mjere putem investicionog
plana. Ova je grana vrlo značajna, jer direktno može utjecati nizom
mjera na visinu prirasta, t. j. na održavanje najpovoljnije visine prirasta
u datim sastojinskim prilikama. Držim, da se najvažnije mjere mogu obračunati
po količini i uvrstiti ne samo u perspektivne nego i u tekuće godišnje
planove u određenim brojkama, i time osigurati njihovo izvršenje.


Treća je grana 313: Eksploatacija šuma. Suštinu te grane smo dovoljno
razmotrili. Metodologija planiranja te grane je donesena, i na to
planiranje se svelo u stvari gotovo cjelokupno planiranje naših planskih
organa. To je razumljivo, jer je ta grana, u našem početnom stadiju opće
državnog planiranja, bila od momenianog i veoma važnog značaja za
razvitak cjelokupne naše socijalističke privrede. U toj će se grani i sama
metodologija još mijenjati, obzirom da nije definitivno skinuto s dnevnog
reda pitanje, dokle zahvata eksploatacija šuma, a gdje počinje saobraćaj.
Razbijanje proizvodnog procesa u eksploataciji na pojedine faze, nastalo
je s jedne strane radi iznalaženja »uskog grla« u proizvodnji, a s druge
strane radi mogućnosti točnijeg ustanovljavanja potreba na radnoj snazi
i potrebnim materijalima za proizvodnju, te time i mogućnošću točnijeg
planiranja sniženja pune cijene koštanja.


Imamo još jednu šumarsku disciplinu, koja ima planski zadatak. To
je uređivanje šuma. Prvi je zadatak bio, da se izvrši inventarizacija šuma.


Inventarizacija (barem u NR Hrvatskoj) potvrdila je naročito u pogledu
drvne mase, dotadašnje približne ocjene. Iz podataka inventarizacije
mogu se izvaditi i potrebni podatci o detaljnijem razvrstanju, odnosno
strukturi postojećih drvnih masa, što nam omogućuje da se udubimo
u razmatranje donošenja okvirnih linija perspektivnih planova šumarstva.
Evo nekoliko karakterističnih neravnomjernosti postojećeg stanja u šumarstvu
NR Hrvatske:


1, Područje četinjara (miješanih sa bukvom) nalazi se na području
krša (Gorski Kotar i Lika). To uvjetuje vrlo oprezne sječe, dok se s druge
strane traže znatne količine radi izvoza, kapitalne izgradnje, te za potrebe
reprodukcije. Potrošno područje četinjaste građe nalazi se uglavnom sjeverno
od Kupe i Save, gdje četinjara praktički nema, Velike mase drveta
putuju sa Krša u Slavoniju.


2. Područje bukve sa odprilike dvije trećine drvne mase, nalazi se
sjeverno od Kupe i Save zauzevši sva brdovita slabo nastanjena područja.
S druge strane u gusto naseljenoj slavonsko-hrvatskoj nizini nalazi se
uglavnom hrast, koji danas samo još u malom postotku predstavlja artikl
široke potrošnje. Zbog toga vlada u nizini oskudica na drvetu, čak i u
onim selima, koja su sa svih strana okružena šumama. Sva kapitalna
izgradnja, u postojećim teškoćama oko pribavljanja građe, s pravom upire
oči u hrastovinu,
75




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 14     <-- 14 -->        PDF

3. Nizinske šume su se velikim dijelom pretvorile u čiste hrastove
šume znatno smanjenog obrasta bez donje etaže krošanja. Produktivnost
tla pada (prirast također), a gusjenice harače. S druge strane, brzo rastuće
vrste drveća zauzele su vrlo skromne površine, bez obzira na svoj
visoki prirast, koji na povoljnim staništima iznosi čak do 30 m3 po 1 ha
godišnje.
4. Nemogućnost trajne opskrbe rudnika kvalitetnim rudnim drvetom.
Po dosadašnjim ispitivanjima može se u rudnicima (u NR Hrvatskoj) najviše
prosječno ići do 18% upotrebe bukovine. Ostalo moraju biti četinjari
ili hrast, odnosno bagrem. A u tome je NR Hrvatska oskudna.
Jedan takav perspektivni plan, koji bi smiono pristupio rješavanju
samo nabrojanih neravnomjernosti, dao bi ogromne rezultate.


U petogodišnjem planu dat je zadatak za uređivanje određene površine
šuma. Upravo se vrše pripreme za otpočimanje radovima, koji će
biti izvršeni u 1949. godini. Međutim donošenjem gospodarske osnove
za neku jedinicu ili privredno područje, određuje se visina ophodnje,
opće i posebne osnove sječa i ostale gospodarske mjere prema postavljenom
cilju gospodarenja s tom jedinicom. Ako taj cilj nije postavljen prema
unaprijed smišljenom perspektivnom planu, doći će uskoro opet do kolizije
sa dnevnim potrebama opće privrede, te će mnogi dijelovi takvih
uređajnih osnova ostati bez vrijednosti unatoč znatnih troškova i uloženog
radnog vremena. Prema tome se nameće goruće pitanje rješavanja generalnih
linija šumske privrede, a tek tada se treba pristupiti uređivanju
šuma u okviru tih linija. Ovo se pitanje potencira stanjem lokalnih šuma,
koje po površini iznose 50% svih šuma u NR Hrvatskoj, dok su po masi
zastupane samo sa 23%. Ovdje će također na mnoizvršiti znatniju preorijentaciju šumske privrede, koju uređivanje
šuma bez perspektivnih generalnih linija, nije u stanju riješiti. Uređivanju
šuma nije to ni zadatak, jer je ono samo oruđe planskih organa da se dođe
do postavljenog cilja. Ono nije nosioc planiranja, t. j. privrednog rukovođenja
šumarstvom.


Utvrđivanje potreba


Potrebe na drvnom materijalu mogu se podijeliti na lokalne potrebe
i potrebe industrije i distribucije. Lokalne potrebe se moraju proučiti uz
puno sudjelovanje lokalnih organa, naročito lokalnih planskih organa,
uzimajući u razmatranje perspektivni razvoj one lokalne privrede, koja
upotrebljava drvo ili kao osnovnu sirovinu ili kao pogonski materijal,
te potrebe široke potrošnje. Ovdje postoje i razne mogućnosti zamjene
drveta sa manje deficitnim materijalom pogotovo imajući u vidu opći napredak
odgovarajućih grana naše privrede. Dobro bi bilo prethodno utvrditi
metodologiju proučavanja lokalnih potreba.


Svakako da te potrebe ne mogu biti milimetarskom točnošću utvrđene
i da će se one mijenjati tokom vremena, ali te promjene neće biti
nagle. Osim toga se učvršćuju sve više i lokalni planski organi koji će
stalno proučavati te potrebe i planski djelovati koordinirano sa višim
planskim organima u pravcu unapređenja šumarstva.


76




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Daleko složenije je proučavanje potreba za Industriju i distribuciju.
Mislim da neće biti naročito teško doći do okvirnih brojaka tih potreba
za one grane privrede, gdje imamo dosta dobre normative za utrošak
drvnih sortimenaia, te gdje možemo približno ocijeniti perspektivu razvoja
tih grana, a raspolažemo u prošle tri planske distribucije sa dobrim
podatcima.


Više proučavanja ćemo morati posvetiti svakako perspektivnom
razvoju drvne industrije i industrije drvenjače, celuloza i papira, odnosno
njihovim potrebama. Okvirnu sliku tih potreba ne može da si postavi
bilo koja republika samostalno, te će ovdje biti potrebna inicijativa saveznih
resora i Savezne planske komisije. Spomenute dvije grane u svom
željenom razvoju su tijesno vezane sa perspektivnim razvojem šumarstva
u cijeloj državi. U naličju ovo znači ,da šumarstvo mora orijentirati svoj
perspektivni plan prema traženju tih grana, t. j. mora proizvesti sirovine
za te dvije grane. Držim da ovo neće biti teško´ postići, jer možemo u
dosta širokim granicama utjecati na omjer između četinjara i bukve
s jedne strane, te na omjer između tvrdih iišćara i mekih lišćara s druge
strane. Ako kod toga još dobro riješimo učešće odgovarajućih brzo rastućih
vrsta drveća, tada možemo reći, da smo čvrsto uhvatili u svoje
ruke kormilo šumske privrede. Na temelju takvih generalnih perspektivnih
linija možemo određivati posebne zadatke pojedinim privrednim
oblastima i privrednim područjima i pristupiti konačno uređenju na;´;ih
šuma sa nedvojbenom sigurnošću da ne griješimo.


Zaključak


Prednja razmatranja treba shvatiti kao načelna razmatranja, a ne
kao tehničko rješenje pojedinih problema šumarstva. Upravo zbog toga
što nama nedostaje jasnih i određenih načelnih pogleda o> cilju šumske
privrede, ne možemo odvojiti glavno od sporednog, cilj od tehničkih
mjera, te se gubimo u nabrajanju mnoštva tehničkih pojedinosti. To su
i pogreške mnogih naših rezolucija. Rad na uzdizanju šumske proizvodnje
treba postaviti planski i sistematski: najprije odrediti generalne linije
s određenim rokom izvršenja. Tek nakon toga se detaljnije razrađuju
zadatci po republikama, privrednim oblastima i privrednim područjima
u okviru tih generalnih linija, također sa rokom izvršenja. Istodobno se
određuju i tehničke mjere za postizanje tih ciljeva, koje su u osnovnoj
gospodarskoj jedinici potpuno detaljirane a prema njezinom zadatku.


Ukoliko je opet i bilo prilično jasnih i načelnih pogleda, to je nedostajalo
smjelosti njihovog iznošenja, t, j . od spoznaje učiniti energični
korak ka izvršenju. Mi smo, općenito, historijski bili vezani sa zapadnom
šumsko-tehničkom literaturom, koja u svojim načelnim gledanjima tretira
šumsku privredu statički-izolirano, te nas i to koči u smjelijem prilaženju
problemima. Šumsku privredu moramo promatrati dialektički i nerazdvojno
povezano s ostalom privredom, t. j . kao privrednu cjelinu, kojom
se rukovodi općedržavnim planovima. Svaki naš šumar zna sve te probleme,
pa ipak, u našem privrednom rukovođenju šumarstvom, nismo se
ni približno uzdigli na stepen da se uhvatimo u koštac i sa lakšim pro


77




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 16     <-- 16 -->        PDF

blemima, nego što ili rješava poljoprivreda. Moramo imati i više vjere
u vlastite proizvodne snage, koje, oslobođene kapitalističkih okova, mogu
riješiti i one probleme, koji se čine i najiskusnijim rutinerima nerješivim.


Pred šumarske pak naučne radnike postavlja se častan zadatak, da
svojim znanjem potpomognu te radove i da time šumarsku nauku neposredno
uključe u izgradnju socijalizma, a time i u izgradnju boljeg života
radnog naroda,


............ ............


D .....´, ................ ........! ...... ............ . .. .......... ...
............ ............ ............ .. .. .......... ............... ........


.......... ...... ... ................ ....., .............., ....................
u ...... ............ ........ no ........, ....... . ............ ............
........ ...... .............. 15 ...... . .... ....... .......... ..... ..........
............, ........... ......... ....... ............: ......... ........
. MOiUHttCTk ............, a ....... ............ ........... . ..... ...........
...... ......... .. i<>, ... ............ ..... no ........ ............ ..............
............, . no ........ .......... .. ....... ............ .. .. .. ............
.......... ...... ........... . ....... ......... ........, ...... ..........
............. ........... ............. ...... ........... na ..... ..........
.......... ......., ... ..... .................... ........... .............
.......... ............. ....... ..... ............ ....... ......, . ... ............
....... iipuMeiiüEiucecn .. ... nop ............ . ........... na .............
...... ....... ...... .........1 ....... ........., .. ...... ...... ...... ...
......... . .............. ...............


THE PLANING (MANAGEMENT) OF THE FORESTRY


The article treats the principles of the planing and their appliance to the planing
of the forestry. The planing i e. the management of the economy is possible and
necessary only in the socialism. The industrial, agricultural and forest production
differ in essence, and the planing is done by special methodologies. In the article
the principal rule of the planing is developed in the shape of a formula, the capacities
of the forest-production are treated: the capacity of the increase and the capacity
of the exploatition, and the formula for the management is appHcated to the both
capacities.


The article explainss that the exploatation of the forests equalizes in essence
to the industrial production, and in essence differs from the forest-production,


i. e. from the production of the wooden mass, which he names in the formula th
capacity of the increase. The article proves the indispensable necessity that the
perspective plans of the forestry must be brought in longer periods than the partial
perspective plans generally done for the state. After the theoretic part, the article
submits to the critilue the existing planing and points out the urgency of the publication
of the general direction for forest-economy, but by all means earlier than on
begins finally to arrange the forests.
78