DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA 1 TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 73. MART-APRIL GODINA 1949 Ing. Z. Potočić (Zagreb) PLANIRANJE ŠUMARSTVA Uvod Nalazimo se na početku treće godine našeg prvog Petogodišnjeg plana. Dvije godine sticanja iskustva u planiranju šumarstva daju nam pravo, da se samokritički osvrnemo na to planiranje, da ga analiziramo, da dobre postavke tog planiranja ne samo usvojimo, nego da ih produbimo i proširimo, a nedostatke da uklonimo. Međutim, prije nego se udubimo u tu analizu, potrebno je, da prije svega raščistimo načelno pitanje: što je to planiranje i koja mu je svrha, što je predmet planiranja, te da li je uopće nužno planiranje. Pod planiranjem razumijevamo: sistematsko rukovođenje cjelokupnom narodnom privredom. Planiranje je privredno rukovođenje i predviđanje, naučno duboko opravdano i temeljeno na nauci marksizmalenjinizma. Osnovni zadatak odnosno snovna postavka planiranja uopće jest: cjelokupna društvena proizvodnja treba da bude jednaka društvenoj potrebi. Planiranje je moguće samo u takovom društvenom uređenju, gdje su barem najvažnija proizvodna sredstva, t. zv. komandne pozicije, iz vlasništva pojedinaca prešla u društveno vlasništvo. Ovaj uslov je u našoj državi ispunjen, te smo zbog toga u stanju provoditi plansku privredu. No ne samo da smo u stanju provoditi plansku privredu ,nego je to upravo neumitna nužnost! Rukovođenje kompliciranom društvenom privredom, koja ima zadatak podmirenja društvenih potreba, moguće je samo putem jedinstvenog državnog plana. U kapitalističkom načinu proizvodnje ne može se primijeniti planska proizvodnja. Svi pokušaji planiranja u kapitalizmu su pretrpjeli neuspjeh. Sve se svelo samo na tako zvanu dirigovanu privredu, a i to većinom u doba rata ili u doba pripreme za rat. Pokretačka snaga kapitalističke proizvodnje proizlazi iz želje za zaradom i za njih proizvodnja znači samo nužno zlo koje ih prati u ostvarivanju profita. U kapitalističkoj državi ne postoji jedan opći jedinstveni plan, nego mnoštvo pojedinačnih planova, koji se u provođenju međusobno sukobljavaju i rađaju propašću 65 |