DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA
1 TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE


GODIŠTE 73. MART-APRIL GODINA 1949


Ing. Z. Potočić (Zagreb)


PLANIRANJE ŠUMARSTVA


Uvod


Nalazimo se na početku treće godine našeg prvog Petogodišnjeg
plana. Dvije godine sticanja iskustva u planiranju šumarstva daju nam
pravo, da se samokritički osvrnemo na to planiranje, da ga analiziramo,
da dobre postavke tog planiranja ne samo usvojimo, nego da ih produbimo
i proširimo, a nedostatke da uklonimo. Međutim, prije nego se
udubimo u tu analizu, potrebno je, da prije svega raščistimo načelno
pitanje: što je to planiranje i koja mu je svrha, što je predmet planiranja,
te da li je uopće nužno planiranje.


Pod planiranjem razumijevamo: sistematsko rukovođenje cjelokupnom
narodnom privredom. Planiranje je privredno rukovođenje i
predviđanje, naučno duboko opravdano i temeljeno na nauci marksizmalenjinizma.


Osnovni zadatak odnosno snovna postavka planiranja uopće jest:
cjelokupna društvena proizvodnja treba da bude jednaka društvenoj
potrebi.


Planiranje je moguće samo u takovom društvenom uređenju, gdje su
barem najvažnija proizvodna sredstva, t. zv. komandne pozicije, iz vlasništva
pojedinaca prešla u društveno vlasništvo. Ovaj uslov je u našoj
državi ispunjen, te smo zbog toga u stanju provoditi plansku privredu.
No ne samo da smo u stanju provoditi plansku privredu ,nego je to upravo
neumitna nužnost! Rukovođenje kompliciranom društvenom privredom,
koja ima zadatak podmirenja društvenih potreba, moguće je samo putem
jedinstvenog državnog plana.


U kapitalističkom načinu proizvodnje ne može se primijeniti planska
proizvodnja. Svi pokušaji planiranja u kapitalizmu su pretrpjeli neuspjeh.
Sve se svelo samo na tako zvanu dirigovanu privredu, a i to većinom
u doba rata ili u doba pripreme za rat. Pokretačka snaga kapitalističke
proizvodnje proizlazi iz želje za zaradom i za njih proizvodnja znači samo
nužno zlo koje ih prati u ostvarivanju profita. U kapitalističkoj državi
ne postoji jedan opći jedinstveni plan, nego mnoštvo pojedinačnih planova,
koji se u provođenju međusobno sukobljavaju i rađaju propašću


65