DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 23 <-- 23 --> PDF |
deblje (25 mm) i duže, te dostigne dužinu do 2,5 m. Zato je korijenje od Saxifraga sibirica izdašnije, a sabiranje lakše (15). Sukačev i Bogdanov razlikuju pet do sedam vrsta po geografskim nalazištima, koje se morfološki, fiziiološki i ekološki među sobom jasno razlikuju. Po geografskom staništu razvile su se karakteristične forme. Kod kultiviran ja dolaze te razlike jasno do izražaja u pogledu otpornosti protiv mrazevima, količine lišća, sadržaju treslovina i t. d. (16). Domovina je badana na Altaju, na Sajanskom Gorju, u Zabajkalskoj oblasti, na brdima Istočnog Primorja i u sjevernoj Mongoliji (1). Povarnicin i Sukačev označuju kao postojbinu badana unutrašnjost srednje Azije od Altaja do Zabajkala, gdje se srednja godišnja temperatura kreće između +5 i 0°C, i gdje prosječna godišnja količina taloga iznosi okruglo 500—800 mm (2). A. Smetkin navodi, da je badan vrlo rasprostranjen u Srbiriji, naročito u Altaju, gdje pokriva stjenovite padine. Najpoznatija nalazišta nalaze se na području Čemala, na sjevernim padinama gorskog grebena Narim, na vodotocima Use, Tomi, Kondome (po Serebrenikovu), međutim domoroci, veli Smetkin, tvrde, da badan još češće dolazi istočno od Čemala, gdje mu je i korijenje bolje razvijeno. I na području Bajkalskog Jezera a i s druge strane njegove strane nalazi se u velikim količinama kao i na mnogim drugim mjestima oblasti Tomsk, Semipalatinsk, Irkutsk, Jenisejsk. Smetkin ističe, da badan uglavnom raste na brdskim padinama osim na južnim, jer su južne padine za badan obično presuhe. Sjeverna granica njegovog rasprostiranja podudara se sa sjevernom granicom šumske vegetacije. Badan se penje od 300—2400 m n. m. Na granici šumske vegetacije još je pun životne snage, ali u većim visinama zakržlja. Najpovoljniji položaji za njegovo uspijevanje leže između 300—500 m (14). U nas se uzgaja badan kao ukrasna biljka u parkovima i baščama a naročito na grobljima. Mjestimice se u srednjoj Evropi nalazi i podivljao i to u šumskim sastojinama (3). Hegi spominje kao nalazište podivljalog badana Lindenberg u Bavarskoj, Ahrensberg u Hanoveru, Kapuzinerberg kod Salzburga. Badan je u svojoj postojbini vrlo skromna biljka, koja raste i na mršavim i na kamenitim tlima, ako su dovoljno vlažna. Najbolje mu prijaju jelove ili limbove sastojine u biljnim asocijacijama, koje se označuju sa Abietum hylocomiosum i Cembretum hylocomiosum (2). Tu bira svijetle šume čineći često neprekinute i neprohodne pokrove (1), koji se kadkada protežu na kilometre (3). Penje se u brda, visoko iznad mora, do iznad granica listača (3). Badan traži veliku vlagu u zraku kao i dovoljno vlažna tla, ali izbjegava močvarna tla. On zato i uspijeva najbolje na sjevernim i sjeverozapadnim obroncima na obalama vodotoka (2). I naš Biankini je već naglasio, da su za rast badana najpovoljnija polusjenasta svježa mjesta sa dovoljno vlage i da najbolje uspijeva u pukotinama kamenja, kroz koje se cijedi voda (8). Zakorovljeno, travom obraslo tlo ne podnosi badan. Na takvim staništima zaostaje badan ubrzo u rastu u velikoj mjeri (2). Po izvještajima nekih ruskih autora širi se badan tako jako, da iz svoje okoline istisne sve druge biljke. Samo neke vrste mahovina slažu se s njim. Ovo je od velikog značaja za sabiranje i dobivanje podanaka, jer se tada podanci badana ne miješaju sa korijenjem drugih biljaka, te se tako dobiva čišća roba (7). 85 |