DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ing R. Savnavka (Zagreb): BADÄN KAO SIROVINA ZA PROIZVODNJU BILJNIH ŠTAVILA Gigantska izgradnja naše domaće industrije, poletan tempo razvitka svih grana narodne privrede, planska obnova cijele naše države traže ogromne količine najraznovrsnijih sirovina. Među te sirovine spada zbog visokog procenta treslovine i badan, zeljasta šumska biljka iz familije Saxifragaceae. Naša industrija hrastovih i kestenovih štavila zauzimala je dosada u svjetskoj trgovini sa štavilima po kvaliteti a i po kvantiteti svojih proizvoda veoma ugledno mjesto. Međutim stare hrastove sastojine su u izdisaju, kestenove šume su velikim dijelom isječene. Nameće se samo sobom pitanje, kako ćemo doći do novih domaćih odonsno kod nas uzgojenih sirovina za proizvodnju štavila, da možemo podmiriti potrebe naše industrije za proizvodnju štavila i potrebe naše kožarske industrije. Između ostalih sirovina za proizvodnju štavila dolazi u pitanje i badan. Treba dakle da se i mi pobliže upoznamo sa tom biljkom kao sirovinom za proizvodnju štavila barem po podacima iz naše i strane literature, dok ne dođemo do vlastitih podataka o uzgoju i njezi te biljke u našim krajevima, o njenom sadržaju tanina i njenoj upotrebljivosti u našoj industriji. U njegovoj domovini u Sibirija1 upotrebljavaju domoroci badan već odavno za štavljenje koža u domaćem obrtu (1) dok je u Evropi kao sirovina za štavila poznat tek od 1823. god. (13). Godine 1925. počeli su Rusiji u okolici Lenjingrada prvim pokusima uzgoja badana kao industrijske biljke. Prva stečena iskustva objavio je god. 1928. akademik Sukačev. Još iste godine ušao je badan u industriju. Pokusi uzgoja badana vršeni su u SSSR u velikim razmjerima, pa se i sada još vrše (1). U Evropi počeli su sa pokusima uzgoja badana prvi Česi u proljeće god. 1929. Za njima su se god. 1932. poveli i Nijemci (3), a onda i drugi, naročito Estonci, koji su vršili vrlo egzaktne pokuse. Opći opis Badan, bodan, čagir1) Bergenia crassifolia (L.) Engl. (4) (5) (6) (= Saxifraga crassifolia (4)) je trajna biljka sa mesnatim, posve naročito razgranatim do 25 mm pa i više debelim podankom. Površina kore podanka sastavljena je od okruglih ljusaka, koje zahvataju jedne u druge. Boja mu je tamnosmeđa. Svježi badanov korijen se lako lomi, dok je osušen veoma tvrd. Na prelomu je bijeložut (po Smetkinu ružičast). Pojedine skupine provodnih vlakanaca moguće je prostim okom razaznati. Podanci ne rastu u dubinu, nego se šire jedno 10 cm ispod zemlje (7,14). Podanak raste veoma sporo, ali može da naraste do 1 m. U prve tri godine se korijen jako grana, a u četvrtoj i petoj počinje se vodo !) U ruskoj enciklopediji ..... ......... »..........., .... ....., Moskva 1932, spomenuta je B. crassifolia pod imenom »....., ......... ..., .......« Prof Dr. D. Đurović zabilježio je u svom riječniku: Rečnik rusko-srpskohrvatski, Beograd 1946. naziv te biljke pod ...... U njemačkoj literaturi opisan je badan pod nazivima Badan, Bodan, Bodawurzel der grosse. Herder (1932) ga spominje kao Boda i Bodanwurzel. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ravno širiti na sve strane (1). Gnamm navodi, da se glavni korijen spušta do 2 m duboko u zemlju, i da iz sporednog korijenja, koje se odvaja od glavnog korijena, izrastu novi lisnati džbunovi. Isto tako izbijaju iz staroga korijena u proljeće novi džbunovi, ako se ovaj pri vađenju prelomi (13). Listovi se razvijaju samo pri zemlji u niskim džbunovima, 15—40 cm visokim (17). Oblika su duguljastog, jajolikog ili ovalnog. Prosječna mu je dužina 15 cm, a širina 12 cm. Temeljni listovi su mesnati, goli, nešto nazubljeni sa udubljenim žlijezdama (4); žilavi su kao koža, stalno su zelene boje, odozgor sjajni (3), a ne otpadaju ni zimi (1). Badan kao podstojna biljka u šumi Na 20—30 cm dugom, debelom i mesnatom dršku razvijaju se u paštitastom cvatu ružičasti, crveni ili bijeli (6) odnosno ružičasto-ljubičasti cvjetovi u raznim nijansama (1). Cvjetovi su građeni po broju pet, a imaju 2—3 tučka. Badan cvate rano u proljeće. U našim krajevima cvate već u mjesecu februaru, a u sjevernijim krajevima u mjesecu aprilu i maju, pa i junu, dok u Francuskoj cvate već tokom zime. Sjeme je sitno, splošteno, sazrijeva u svojoj postojbini usred ljeta (juli) u malim tobolcima, koji raspucaju. P. A. Jakimov razlikovao je odmah u početku dvije vrste badana i to Saxifraga crassifolia i Saxifraga crassifolia sibirica. Ova podjela nije botanički priznata, ali je od praktične važnosti. Saxifraga crassifolia raste na svježim, srazmjerno malo vlažnim šljunkovitim tlima i na kamenitim obroncima u zasjeni, a korijenje joj je relativno tanko (10—12 mm) i kratko .Korijen se lako lomi a i otprema sakupljenog korijenja sa strmenitih vrleti je većinom veoma teška. Saxifraga crassifolia sibirica nalazi se na sjevernim, travnim obroncima, koji imaju dosta vlage, u šumama cedrova i sibirske jele. Njeno korijenje je 84 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 23 <-- 23 --> PDF |
deblje (25 mm) i duže, te dostigne dužinu do 2,5 m. Zato je korijenje od Saxifraga sibirica izdašnije, a sabiranje lakše (15). Sukačev i Bogdanov razlikuju pet do sedam vrsta po geografskim nalazištima, koje se morfološki, fiziiološki i ekološki među sobom jasno razlikuju. Po geografskom staništu razvile su se karakteristične forme. Kod kultiviran ja dolaze te razlike jasno do izražaja u pogledu otpornosti protiv mrazevima, količine lišća, sadržaju treslovina i t. d. (16). Domovina je badana na Altaju, na Sajanskom Gorju, u Zabajkalskoj oblasti, na brdima Istočnog Primorja i u sjevernoj Mongoliji (1). Povarnicin i Sukačev označuju kao postojbinu badana unutrašnjost srednje Azije od Altaja do Zabajkala, gdje se srednja godišnja temperatura kreće između +5 i 0°C, i gdje prosječna godišnja količina taloga iznosi okruglo 500—800 mm (2). A. Smetkin navodi, da je badan vrlo rasprostranjen u Srbiriji, naročito u Altaju, gdje pokriva stjenovite padine. Najpoznatija nalazišta nalaze se na području Čemala, na sjevernim padinama gorskog grebena Narim, na vodotocima Use, Tomi, Kondome (po Serebrenikovu), međutim domoroci, veli Smetkin, tvrde, da badan još češće dolazi istočno od Čemala, gdje mu je i korijenje bolje razvijeno. I na području Bajkalskog Jezera a i s druge strane njegove strane nalazi se u velikim količinama kao i na mnogim drugim mjestima oblasti Tomsk, Semipalatinsk, Irkutsk, Jenisejsk. Smetkin ističe, da badan uglavnom raste na brdskim padinama osim na južnim, jer su južne padine za badan obično presuhe. Sjeverna granica njegovog rasprostiranja podudara se sa sjevernom granicom šumske vegetacije. Badan se penje od 300—2400 m n. m. Na granici šumske vegetacije još je pun životne snage, ali u većim visinama zakržlja. Najpovoljniji položaji za njegovo uspijevanje leže između 300—500 m (14). U nas se uzgaja badan kao ukrasna biljka u parkovima i baščama a naročito na grobljima. Mjestimice se u srednjoj Evropi nalazi i podivljao i to u šumskim sastojinama (3). Hegi spominje kao nalazište podivljalog badana Lindenberg u Bavarskoj, Ahrensberg u Hanoveru, Kapuzinerberg kod Salzburga. Badan je u svojoj postojbini vrlo skromna biljka, koja raste i na mršavim i na kamenitim tlima, ako su dovoljno vlažna. Najbolje mu prijaju jelove ili limbove sastojine u biljnim asocijacijama, koje se označuju sa Abietum hylocomiosum i Cembretum hylocomiosum (2). Tu bira svijetle šume čineći često neprekinute i neprohodne pokrove (1), koji se kadkada protežu na kilometre (3). Penje se u brda, visoko iznad mora, do iznad granica listača (3). Badan traži veliku vlagu u zraku kao i dovoljno vlažna tla, ali izbjegava močvarna tla. On zato i uspijeva najbolje na sjevernim i sjeverozapadnim obroncima na obalama vodotoka (2). I naš Biankini je već naglasio, da su za rast badana najpovoljnija polusjenasta svježa mjesta sa dovoljno vlage i da najbolje uspijeva u pukotinama kamenja, kroz koje se cijedi voda (8). Zakorovljeno, travom obraslo tlo ne podnosi badan. Na takvim staništima zaostaje badan ubrzo u rastu u velikoj mjeri (2). Po izvještajima nekih ruskih autora širi se badan tako jako, da iz svoje okoline istisne sve druge biljke. Samo neke vrste mahovina slažu se s njim. Ovo je od velikog značaja za sabiranje i dobivanje podanaka, jer se tada podanci badana ne miješaju sa korijenjem drugih biljaka, te se tako dobiva čišća roba (7). 85 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Pokusi uzgoja U SSSR su odmah na početku detaljnijeg proučavanja badana uvidjeli, da prirodna nalazišta badana u Sibiru, iako veoma bogata, ne će moći nadomjestiti pretežni dio uvoza štavila iz inostranstva, kako su se bili nadali. Naročita ekspedicija, koja je bila obrazovana, da prouči autohtona nalazišta badana, da istraži stojbinu, klimatske prilike, uslove povoljne za rast i t. d., ustanovila je, da ima nekoliko vrsta badana, koje se među sobom razlikuju i morfološkifiziološki. Prinosi podanaka i lišća, otpornost protiv mraza, sadržaj treslovina i t. d. nisu u svih vrsta jednaki. Razlike u sadržaju treslovine podleže katkad veoma velikom kolebanju (1). Iskorišćavanje badanovog korijenja u velikim razmjerima — a to traži industrijska prerada — dovelo bi s druge strane uza svo bogatstvo ogromnih nalazišta postepeno ali sigurno do potpuno istrebljenja i uništenja badanovih zaliha, pogotovo ako se uzme u obzir spori rast badana i veoma nagao razvitak taninske i kožarske industrije. Osim toga su prirodna nalazišta badana u Sibiru veoma daleko od kulturnih i industrijskih centara. Pa napokon i ogromni areal prirodnih nalazišta badana u brdskim krajevima, gdje je gotovo svaki saobraćaj nemoguć, učinili bi iskorišćavanje badana teškim i skupim u tolikoj mjeri, da bi mogućnost sistematskog i racionalnog njegovog iskorišćavanja došla u pitanje. Sve te činjenice diktirale su same po sebi detaljno proučavanje te sirovine, a naročito uvođenje vještačkog uzgoja badana na plantažama (1), na što su upućivale i biljke uzgojene u botaničkoj bašti u Lenjingradu. Na autohtonim nalazištima badana u Sibiru dolazilo je u pitanje samo sabiranje podanaka. Lišće se nije sabiralo, jer se sabiranje a naročito sušenje sukulentnog lišća ne bi isplaćivalo. Na plantažama naprotiv glavna pažnja posvećuje se uzgoju lišća naročito otkako je uspjelo uzgojem na plantažama znatno povećati procenat treslovine u lišću. Prvi pokusi sa kulturama badana potječu, kako smo već spomenuli iz god. 1925. Vršeni su u istraživačkom botaničkom vrtu lenjingradske šumarske akademije. Prvi pokusi nisu bili izvedeni sa sjemenom autohtonih biljaka nego uglavnom sa podanoima i sjemenom ukrasnih biljaka iz glavnog botaničkog vrta. Istom kad je spomenuta ekspedicija donijela sobom veće količine podanaka i sjemena zabajkalske provenijencije, podignute su osnovne kulture sa materijalom originalne provenijencije. Za dvije godine bile su pokusne plohe povećane na 0,7 ha, a na njima zasađeno 35.000 biljaka (1). Od prvih stečenih iskustava sa uzgojem ove biljke, koju je objavio Sukačev, mogu se prema podacima Polanskog istaknuti ovi važniji momenti: a) Klijavost svježeg sjemena iznosi 85%, ali trajanje dovoljne klijavosti je srazmjerno kratko. U slobodnoj prirodi klija sjeme otprilike mjesec dana poslije sjetve. Biljke su u prvoj godini malih dimenzija. Na jesen posijano sjeme klija prije, a i sadnice su jače nego one, koje potječu od proljetne sjetve. b) Za dobro uspijevanje kulture badana potrebna su svakako staništa sa mnogo zračne vlage a barem u prvoj godini dobro i svježe tlo. Za klijanje sjemena je neophodon potrebno mnogo trajne vlage. c) Podizanje kultura vegetativnim putem je lakše i bolje. Za taj način uzgoja najbolje su 15—30 cm duge sadnice, koje potječu od mladih podanaka. Stari podanci nisu zgodni, jer nemaju dovoljno snažne pupove za razvoj jakih sadnica. Sadnice se mogu presađivati sa lišćem ili bez lišća. 86 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 25 <-- 25 --> PDF |
d) Rast i unutarnji sastav badanovih biljaka zavisi u prvom redu od njihove provenijencije. Naročito je važna nadmorska visina. e) Badan se može bez ikakve štete za rast i razvoj biljaka saditi i u šumi pa i onda, ako su ove gusto sklopljene, jer dobro podnosi zasjenu (2). Pokusi su nastavljeni te je ujedno proučavano i djelovanje raznih klimatskih i vremenskih promjena. Odmah je prva godina, koja je bila veoma suha, dala važan podatak za uzgoj badana, jer su se bez obzira na veliku sušu sve biljke bile primile. Godina 1928. bila je jako kišovita, ali su kulture uz sve to veoma lijepo napredovale. God. 1929. pale su temperature, kad je snijeg već bio okopnio, do —15°C, ali kultura nije pretrpjela nikakve štete, samo je lišće bilo djelomično´ oštećeno. Isto to se je dogodilo i god. 1930., ali se je badan vrlo brzo oporavio. Dalje se je pokazalo, da badan najbolje uspjeva u sjevernim i zapadnim oblastima, dok u južnim i istočnim nisu sa uzgojem badana postignuti povoljni rezultati (1). U SSSR osnovano je više od dvadeset pokusnih stanica, koje ispitivaju mjere uzgoja i njege badana. Opsežnim naučnim ispitivanjem u SSSR-u uspjelo je postepeno, da se na agrikulturnim plantažama na oranicama podigne procenat treslovine i u lišću na 25% prema ranijih 17%, i da se berba vrši dvaput u jednoj godini. U tim radovima stekao je najviše zasluga Pahomov. U Češkoj je prve pokuse uzgoja badana proveo u proljeću god, 1929. ing. B. Polansky djelomice u rasadniku državnog pokusnog zavoda za uzgajanje šuma u šumskom predjelu Bilovice (kod Brna), a djelomice u gradskim šumama Brna u šumskom predjelu Svinošice na području šumarije Kufin. Za te prve pokuse upotrebljeno je sjeme koje je ing. Polansky uspio, iako u maloj količini, dobiti iz Lenjingrada. Manja količina biljaka nabavljena je u Borotinu (Moravska) u vrtlarskom zavodu. Prethodni rezultati stečenih iskustava objavljeni su god. 1931. Te je prethodne rezultate ing. Polansky ovako formulirao: a) Uz odgovarajuće deponiranje sadrži badanovo sjeme dovoljnu sposobnost klijanja tri godine. b) Za klijanje badanovog sjemena potrebna je i u nas odgovarajuća vlaga tla. U prirodi treba zato preferirati jesenju sjetvu. c) Za daljnji rast i napredovanje badanovih sadnica i mladih biljaka poželjna je vlaga zraka i tla. Kod slobodnog rasta t. j . na nekultiviranim staništima raste badan na grubo šljunkovitom tlu sa dovoljnom količinom plodnog humusa bujnije nego na isto takvim tlima ali sitnozrnate strukture. Badan podnosi sušu, pa i u velikoj mjeri, a da ne pogiba, ali tada zaostaje u rastu, a eventualno prestaje i posve rasti. d) U umjerenoj zasjeni raste badan bolje nego na sunčanim položajima, iako može bez naročite štete da podnese, da se nenadano izloži djelovanju sunca. Badan je dovoljno otporan proti svih naših niskih temperatura zraka. e) Obzirom na zahtjeve badana na vlagu a eventualno i na svijetlo mogu kao indikatori za pronalaženje odgovarajućih staništa u šumama poslužiti neke vrste mahovina i to: Hypnum Schreiben Wild., H. Crista sastrensis L., Hylocomium splendens Dill., H. triquetrum L., Polytrichum commune L., Funaria hygrometrica L., i Dytrichum pollitum Hpe (2). 87 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Razvoj daljnjih pokusa u Češkoj iznijećemo uglavom po izlaganjima samog Polanskog. Da bi se pitanje uzgoja badana točnije proučilo, povećani su i prošireni prvobitni pokusi. U tu svrhu osnovana je u Bilovice u rasadniku državnog pokusnog zavoda za uzgoj šuma matična kultura i to u prirodi i u stakleniku. Matična kultura u prirodi određena je za dobivanje vlastitog sjemena, dok je uglavnom za sjetvu sjemena određen staklenik, gdje se potrebna količina vlage zemlje i zraka mogu lakše regulisati. Pokusi su prije svega pokazali, da biljke kupljene od vrtlara ne valjaju za uzgoj na neobrađenom tlu, jer brzo degeneriraju i polako posve pogibaju. Uzroci degeneracije leže po svoj prilici u tome, što su kupljene biljke većim dijelom uzgojene vegetativnim putem, tako da tokom vremena zastarče, oslabe i izgube svoju životnu sposobnost. Kupljene biljke dolaze nadalje iz vrtlarski dobro uređene zemlje u neobrađeno tlo, te se nepovoljnijim novim prilikama ne mogu prilagoditi. Analogno ruskim iskustvima pokazalo se je i na češkim pokusnim plohama, da trava i u manjim količinama zagušuje badan i to mnogo više ondje, gdje biljke moraju da podnesu jaču zasjenu. Ako je badan zavladao površinom tla prije korova ne trpi više nikakve štete od korova. Mahovina prija badanu, češće mu i koristi. I kisela tla utječu štetno na rast badana. U Svinošicama je na kiselim tlima biljka badana potpuno zakržljala. Lišće se je i po veličini i po količini smanjilo upola, nego što je bilo za vrijeme sadnje. Najbolji rast pokazao je badan na staništima sa velikim kamenjem. Međutim su biljke u Svinošicama nasuprot iskustava iz SSSR bile bujnije, ako nisu rasle u zasjeni. Svi su dotadašnji pokusi bili izvedeni u šumskim sastojinama. God. 1933. zasnovao je ing. Polanskv daljnje pokuse da bi ispitao mogućnost agrotehničkog uzgoja badana na plantažama. Pokazalo se naime u svim dotadašnjim pokusima, da badanu izvanredno pogoduje svaka vanjska obrada tla. Rezultati tih pokusa bili su iznad svakog očekivanja, iako je godina 1934. bila jako sušna. Biljke, koje su za vrijeme sadnje imale 3—4 lista duga oko 5 cm, razvile su se bujno u 2—3 džbuna sa 15—30 listova dugih do 20 cm. Povoljno djelovanje okopavanja vidjelo se je na biljkama svih provedenih pokusa. Jesenja sadnja pokazala je bolji i brži rast i veću otpornost, ali su se razlike tokom vegetacionog perioda intenzivnijom obradom tla izjednačile. Podanak se je na agrikulturnom zemljištu razvio u mnogobrojno korijenje, dok je glavni korijen ostao dosta nerazvijen. Biljke uzgojene iz sjemena bile su mnogo bujnije i jače i nisu bile u tolikoj mjeri sklone degeneraciji kao one uzgojene vegetativnim putem (2). Ing. Polansky ispitivao je i kvalitetu badanovog sjemena, te je pokusima ustanovio, da je klijavost badanovog sjemena ne samo velika, nego da se i tok klijanja brzo odvija. Osim toga je našao ,đa je nakon sazrijevanja sjemena potrebno izvjesno vrijeme, da se sposobnost klijanja u punoj mjeri razvije, što se razabire iz niže skrižaljke: 88 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Starost sjemena 1 mjesec 5 mjeseci 11 mjeseci 6. dana proklijalo je zrnaca 0 , 0 53 7. dana „ „ „ 0 0 21 8. dana „ „ „ 51 57 14 9. dana „ „ „ 19 41 5 10. dana „ „ „ 21 2 0 11. dana „ „ „ 6 0 0 12. dana „ „ „ 1 0 0 Svega 98 100 "93 Težina u Češkoj ubranog sjemena iznosila je 0,1898 g za 1000 sjemenaka, tako da 1 kg sjemenja ima 5,370.000 sjemenaka (2). Iz rezultata izvedenih pokusa sa uzgojem badana na poljoprivrednim zemljištima izveo je ing. Polansky zaključak, da se badan obzirom na mogućnosti njegove mogostrane tehničke upotrebe može smatrati kao korisna biljka budućnosti. Ali je rezimirajući stečena iskustva ujedno naglasio, da dotadanji pokusi ne daju još nikakvih konačnih rezultata, po kojima bi se moglo ocijeniti, do kojih će se granica ova biljka moći gospodarski iskoristiti. Zato treba površine za uzgoj badana na poljoprivrednim zemljištima proširiti, a pokuse produbiti, da bi se ispitalo, da li bi se za tri nova pitanja, koja treba smatrati osnovnim za racionalni uzgoj badana, moglo naći rješenje. Ta su tri pitanja ova: 1. Izbor odgovarajućih rasa t. j . a) izbor biljaka sa najbujnijim rastom b) izbor biljaka sa što većim sadržajem treslovina. Uzgoj takve rase bi se mogao praktički ostvariti vještačkim oplođivanjem u vezi sa daljnjom selekcijom. 2. Ustanovljenje najpovoljnijeg vremena berbe t. j . ustanovljenje vremena, kada je badanovo lišće najbogatije treslovinama. 3. Ustanovljenje načina iskorišćavanja t. j . koja se količina lišća može biljci odjedamput oduzeti, koliko se puta u godini može lišće trgati i napokon, kako treba postupati sa dobivenim lišćem. Dvogodišnji pokusi, da se badan uvede u sjeverno njemačke šume nisu doveli do željenog uspjeha. Bast badana na tamošnjim pjeskovitim i ilovastim tlima bez neke naročite njege bio je osrednji, a i sadržaj treslovine (15%) bio je srazmjerno nizak. Šta više pokusi su nakon dvije godine obustavljeni. Kožarska industrija proglasila je uzgoj badana konkurencijom hrastovoj kori iz šuma guljača. Međutim nisu Nijemci mogli preći preko rezultata pokusa provedenih u SSSR i u Češkoj a naročito ne preko uspjeha Pahomova, koji je, kako je već istaknuto, na poljoprivrednim plantažama sadržaj treslovine u lišću badana podigao na 25% i postigao dvije žetve badanovog lišća. Bazirajući na podacima Hegija, da se badan u bavarskim šumama nalazi podivljao, polagali su Nijemci veće nade u uzgoj badana u gorskim šumama u južnoj Njemačkoj. Liese je uoči rata ističući potrebe Njemačke na tehničkom drvetu predlagao, da se po mogućnosti sve šumske površine upotrebe za uzgoj vrednijeg drveta. pa da se i šume guljače pretvore u visoke hrastove šume, koje daju 89 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 28 <-- 28 --> PDF |
veći prinos na tehničkom drvetu i ne iscrpljuju tako jako snagu tla kao šume guljače, a da se potrebe kožarske industrije na hrastovim štavilima podmire uzgojem badana. Ukoliko će se to moći provesti, i na kojim tlima će se badan moći uzgojiti u većim količinama, moraće daljnja istraživanja razjasniti (3), (12). Moramo spomenuti, da je i u nas vršen pokušaj sa uzgojem badana, da bi se pokusima provjerili podaci iz literature u našim prilikama. Pokusi su izvršeni od Sumskoindustrijskog poduzeća u Belišću god. 1939. Sjeme za te pokuse stavio je iz predusretljivosti na raspolaganje ing. Polansky. Već su prvi radovi razbili velike nade u tu biljku, koja je obzirom na visok procenat treslovine toliko bećavala. Iako je sjetva savjesno i pravilno izvedena u stakleniku, niklo je samo 10°/o sjemena. Dobivene biljčice presađene su još istog proljeća u rasadnik, gdje su ostale do narednog proljeća, dakle godinu dana. Razvoj sadnica preko ljeta ne može se nazvati povoljnim. Sadnice su bile slabije, nego što se je očekivalo. Tog istog proljeća presađene su biljke na plantaže u otstojanju od 50X50 cm. Ni razvoj sadnica na plantažama nije zadovoljavao. Taj se je slabi razvoj pripisivao pomanjkanju oborina, jer je godina bila izrazito sušna. Pošto badan za nesmetan razvoj treba mnogo vode, bilo od oborina bilo od posebnih naprava za natapanje, došlo je poduzeće pozivajući se na male količine oborina u ovim krajevima do zaključka, da bi za uspješan razvoj badana trebalo vještački izraditi naprave za natapanje. Vjerovatno bi se povoljniji rezultati bili postigli, da su sadnice dulje ostale i u stakleniku a pogotovo u rasadniku. Kulture su, kako smo vidjeli, izvedene sa jednogodišnjim sadnicama u proljeće. U Češkoj su vrlo dobri rezultati bili postignuti sa dvogodišnjim sadnicama presađenim u kulture u jesen. Izvedene analize dale su ovaj sastav badanovog lišća uzgojenog u Belišću u procentima: I II treslovine .... . 10,3 15,4 netreslovine 25,7 27,5 netopivo 39,5 42,6 vode . 14,5 14,5 ToÖ,0 100,0 boja prema tintometru Livibonde 3,9 9,5 Analiza I odnosi se na zeleno (nezrelo) lišće, a analiza II na crvenkasto (zrelo) lišće. Datumi, kada su analize izvedene, odnosno kada je lišće brano, nisu označeni. Razmjer treslovina prema netreslovinama iznosi u prvom slučaju 1 : 2,5, a u drugom gotovo 1:2 (1 : 1,78). S jedne strane uvjerenje, da su za uspješan uzgoj badana potrebne posebne naprave za natapanje, a s druge neuspjeh u podizanju prvih kultura badana, nadalje mišljenje, da je sušenje mesnatog lišća zasada još nerješiv problem, a napon i nepovoljan sastav badanovog lišća prema izvedenim analizama, odvratili su poduzeće od daljnjih pokusa uzgoja badana u posebnim kulturama. Rezimirajući sve gore istaknute momente smatralo je poduzeće u ono vrijeme uzgoj badana u nas posve neracionalnim. 90 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Metode podizanja badanovih kultura Iako pokusi badana nisu još privedeni kraju, te su mnoga pitanja ostala još neobjašnjena, ipak se iz rezultata dosadanjih pokusa mogu izljuštiti glavni momenti, koji su za uzgoj od važnosti. Mi ovdje ne ćemo ponovno iznositi one činjenice, koje su već istaknute, ukoliko su razni pokusi i ruski i češki u principu dali iste rezultate. Iznijećemo samo ona agrotehnička, uputstva, koja još nisu opisana, a koja su popabirčena sa raznih strana. Badan se može razmnožiti, kako smo već vidjeli sijanjem sjemena, ili vegetativnim putem korenjacima, ili dijelovima samog podanka. Po stečenim iskustvima Polanskoga počinje sjeme klijati za jedno mjesec dana, a do jeseni se rasad posve razvije. Slijedećeg proljeća se rasad presadi u rasadnik na udaljenost od 3—5 cm i ostavi do jeseni pod umjerenom zasjenom. Na jesen su biljke obično tako uznapredovale, da se bez bojazni mogu još iste jeseni kao dvogodišnje sadnice presaditi neposredno na površinu kulture (2). Po ruskim podacima izvode se kulture badana brže i bolje vegetativnim putem sa razvijenim korenjacima, koji potječu .od mladih podanaka. Na dvogodišnjim i trogodišnjim biljkama razviju se po dva, tri i više izdanaka. Za sadnju mogu se upotrebitj ne samo biljke nego i od njih odijeljeni izdanci kao korenjaci. Strukovi se mogu saditi sa lišćem i bez lišća. Ako su u tih korenjaka korijenčići dobro razvijeni ili stabljike 3—4 cm duge, mogu se neposredno zasaditi na plantažama (10). Kao rasadni materijal mogu se uzeti i komadi korijena (podanka), koji preostaju od odijeljivanja korenjaka, a isto tako i odijeljeni korenjaci sa stabljikom kraćom od 3 cm. Ali se takav defektni materijal mora prethodno pikirati na posebnoj tabli. Za pikiranje treba uzeti dobru kompostnu zemlju. Na manjim površinama izvodi se sadnja u trokutnom vezu tako, da su redovi udaljeni jedan od drugoga 70 cm, dok rastojanje strukova u pojedinim redovima iznosi 30 cm. Ako je rasadni materijal sitan, mogu se biljke zasaditi i na manjem rastojanju i to na 25 cm pa čak i na 20 cm. Na većim površinama se sadnja badana redovno izvodi u brazdama napravljenim plugom. Brazde su razdaleko jedna od druge 60 cm, a rastojanje među strukovima uzima se 20, 25 i 30 cm, što zavisi od kvalitete raspoloživog materijala i od strukture zemlje (10). Drugi autori izražavaju rastojanje biljaka brojem biljaka na 1 m2. Preporučuje se, da se u početku sadi 8—10 biljaka na 1 m2, i da se onda kultura prorijedi tako, da na 1 m2 ostane najviše 5 biljaka (1). Sadnja badana može se na. lakim tlima izvesti u jesen, dok ne nastupe mrazevi. Na teškim tlima mora se sadnja obustaviti već dvije do tri nedjelje prije nastupa mrazova. Proljetna sadnja mora se izvesti sve do mjeseca juna pa i kasnije, što zavisi od meteoroloških uslova i stepena vlažnosti zemlje (10). Pri sadnji sadnica i korenjaka zakopa se u zemlju i stabljika, tako da vani ostane samo lisnati čuperak (rozeta). Da bi se razvili što duži podahci, pogodniji je kosi položaj stabljike u zemlji. 91 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Kada korenjaci, koje treba zasaditi, nemaju korijenčiča, a stabljika je kraća od 6—7 cm, onda treba pri sadnji staviti u zemlju i osnovu rozete ali ne više od 3—4 cm, da se ne bi zatrpao i najgornji pupoljak (10). Sporije nego korenjaci sa lišćem razvijaju se dijelovi podanaka u biljke. Treba upotrebiti samo dijelove mladih podanaka, duge 10—20 cm sa bočnim okom. Dijelovi podanaka se ukoso polože na padinu plužne brazde i pokriju zemljom tako, da im gornji dio bude jedno 2—3 cm ispod zemlje. Za sadnju podanaka najpovoljnije je proljeće, ali se podanci mogu i u jeseni zasaditi. Na otvorenim vjetrovitim mjestima treba nasade badana zaštiti od vjetra vjetrobranim prugama od drveća i grmlja ili običnim željezničkim sniježnim branama. Ako se rasadni materijal ne može sav zasaditi, može se i utrapiti. Utrapljeni materijal zadrži godinama svoju životnu sposobnost. Rasadni materijal se mora utrapiti na uzdignutom mjestu, da bi se izbjeglo ma i kratkotrajno preplavljivanje. Mjesto, gdje će se rasadni materijal utrapiti, mora također biti zaštićeno od djelovanja vjetra i od direktne insolacije. Preko zime treba badan utrapiti pod zaštitom šume. Iako badan ne stavlja velike zahtjeve na tlo, ipak treba izbjegavati teška glinena i pjeskovita zemljišta. Badan se loše razvija na zbijenim, bestrukturnim tlima, a isto tako i na podvodnim i poplavnim tlima, pa makar poplave i ne trajale duže od 7—10 dana (10). Umjetno gnojenje slabo djeluje na rast badana. Najbolje je u tu svrhu upotrebiti stajski gnoj (1). Najpogodnije su sjeverne i susjedne ekspozicije tla. Na južnim ekspozicijama je prinos lišća i podanaka manji (10). Tehnika iskorišcavanja badanovog korijenja i lišća O izvođenju sabiranja podanaka i lišća i o daljnoj manipulaciji poslije sabiranja žetve su podaci također prilično oskudni. Badanov korijen se bez poteškoća čupa iz zemlje, pri čemu se lako lomi. Naročito se lako čupa iz zemlje Saxifraga crassifolia sibirica. Toga korijena može jedan radnik sakupiti na dan do 600 kg. Od prve vrste (Saxifraga crassifolia) može jedan radnik sakupiti samo 300—450 kg. U istom članku spominje Jakimov izvodeći kalkulaciju cijena, da jedan radnik može dnevno sakupiti prosječno 10 puda (164 kg) (15). Korijen se u junu i početkom jula rukom čupa. Na sabiralište doneseni korijen treba odmah razastrijeti na kosim drvenim potporištima pod krovom, sličnim onim, koji se upotrebljavaju za sušenje djeteline. Na ovaj način se korijen prethodno uz dobru ventilaciju brzo prosuši, da bi sačuvao svoja dobra svojstva. Slojevi korijena ne smiju biti deblji od 12 cm (15). Često treba debelo, mesnato korijenje prije sušenja razrezati, da se sušenje pospješi (14). Badan se ne smije ostavljati u velikim hrpama, jer se zbog velikog sadržaja škroba lako uhvati plijesan i brzo prelazi u vrijenje, koje prouzrokuje znatan gubitak treslovine (15) (17). Prosušeni korijen mora se na svaki način naknadno osušiti u zagrijanim sušarama, jer korijen, koji nije dobro osušen, lako popljesnivi. Sušenje pod vedrim nebom traje 3—4 nedjelje, a ako su na sabiralištima kiše česte, treba i veći broj zaštitnih krovova. P. A. Jakimov predložio je primitivnu sušaru, 92 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 31 <-- 31 --> PDF |
kojoj je površina za sušenje u cijeloj dužini nagnuta od mjesta ulaska korijena u sušaru do mjesto izlaza. Peć (1X2X1,5 visoka) mora biti u zemlji ispod mjesta, gdje iz sušare izlazi suhi materijal. Dimnjak se nalazi ispod površine za sušenje. Na taj način dolazi topao zrak najprije u doticaj sa gotovo već suhim a onda tek sa još vlažnim materijalom. Nagnuta površina za sušenje dozvoljava neprekidno pokretanje materijala odozgor, gdje ulazi u sušaru, do nižeg izlaza. Pokretanje materijala izvodi se grabljama. Prostor za sušenje od ..´6 m može, ako sloj korijenja nije deblji od 12 cm, primiti oko 1000 kg sirovog korijenja. Efekat toga uređaja za sušenje zavisi od stepena prethodnog sušenja, i iznosi 1000—1500 kg na 24 sata. Temperatura zagrijavanja sušare ne smije da pređe granicu, na kojoj se škrob, koga u korijenu ima mnogo, pretvara u čiriz. Prebrzo sušeni badan gubi po podacima E. Gelca na treslovinama (15): Oznaka uzorka Treslovine Netreslovina Badan sa svijetlom površinom preloma sporo sušen 20,0 21,5 10,8 5,4 2,5 Badan sa crvenom površinom preloma, brzo sušen 15,4 9,6 3,5 9,3 3,0 Kod preuzimanja korijena treba skrenuti pažnju naročito na ove momente: 1) da lom bude jasno crvenkast, 2) da ne bude plijesni, 3) da prerezi ne pocrne, 4) da je korijenje dovoljno suho, 5) da se lako lomi i 6) da je što deblje. 1 kg osušenog korijenja usitnjenog u veličini graška zauzima prostor od 4 dm3 (4,1). Badan se lako da sažeti, tako da u vagon može da stane 10.000 kg. Ako se korijenje prethodno samelje i preša u brikete, može se u vagon natovariti i 15.000 kg (14). Na prostranim područjima autohtonog badana na obalama Jeniseja ustanovilo se je, da pokusna ploha od 10 m2 daje 8—24 kg sirovog korijena, što bi otprilike odgovaralo količini od 4.000—12.000 kg suhog korijenja po ha. Na kultiviranim površinama ustanovilo se je, da 1 m2 daje prosječno 2 kg sirovog korijena i 1,5 kg lišća, što nakon sušenja iznosi 1 kg suhog korijena i 0,5 kg lišća, dakle po 1 ha 10.000 kg suhog korijena i 5,000 kg suhog lišća. Ovi su brojevi možda previsoki, jer se po drugim navodima računa, da prinos od kultura, za koje uglavnom dolaze u obzir samo neplodni brdski i brežuljkasti tereni, iznosi oko 3.200 kg suhog korijena po ha odnosno kod petogodišnjeg spacija žetve prosječno 640 kg/ha godišnje (17). U Češkoj se godišnji prinos po ha cijeni na 6.000 kg sirovog badanovog lišća sa prosječno 12°/o treslovine (18). U početku je u trgovinu dolazio samo suh badanov korijen, u komadima velikim kao prst. Ti su komadi na površini smeđi, uzdužno bradavičasti, poprijeko prstenasti s tragovima sporednog korijenja. Lome se glatko, a presjek im je unutar crvenosmeđeg pluta crvenkast. Osnovno tkivo sadrži mnogo škroba u sitnim jednostavnim crncima i druže oksalata. Pojedine stanice sadrže netopivu žutu ili smeđu boju (flobafen?) (9). 93 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Po Jablonku (Vestnik 1929) može se sirov badanov korijen sačuvati u velikim hrpama dva do tri mjeseca, a da mu se ne smanji sadržaj treslovine, ako se hrpe pokriju smrčevim granama. Ako korjen badana premrzne izgubi i uz najopreznije sušenje do 50% sadržaja treslovine. Istodobno korijen jako pocrveni (13). Zbog velikih poteškoća sabiranja badanovog korijenja na udaljenim prostranim besputnim površinama prebačeno je sada glavno težište na badanov list pogotovo nakon uspjeha Pahomova. Da lišće izraste potrebno je svakako dva i po mjeseca. Zato se lišće mora sabirati ljeti, nipošto u jeseni, da bi biljke do zime imale već novo lišće, koje im je potrebno, da dobro prezime (1). Lišće se može sušiti a i konzervirati ansiliranjem. Ono je mesnato, sukulentno te sadrži mnogo vode. Iz toga razloga se lišće teško suši. Najbolje se suši izrezano. Trajanje sušenja snizi se u tom slučaju na 5—8 dana. Eksperimentalno je dokazano, da sušenje u usitnjenom stanju ne snižava procenat treslovine. Isto se tako ne snižava sadržaj treslovine pri sušenju lišća na suncu a ni pri povišenoj temperaturi, tako da se i povišena temperatura može upotrebi « 15—20 sati. Ansiliranjem se lišće konzervira u silosima. Mora se spriješiti i najmanji pristup zraka u silos. Za jedno mjesec dana izaziva i najmanje prodiranje zraka u silos plijesan i gnjiloću, tako da za vrijeme od 4—5 mjeseci može cijela zaliha biti uništena. Prvih pet dana sadrži lišće svoju prvobitnu boju, a onda tokom druga dva dana mijenja boju, dok ne postane zelenkastožuto. Tu nijansu zadrži onda lišće do kraja. Veće količine lišća konzerviraju se u buradima. Pošto se sadržaj treslovine ne mijenja ni za 255 dana, moglo bi se od sušenja lišća odustati, jer se lišće vrlo teško suši. Silaža nije važna samo kao sredstvo konzerviranja lišća do daljnje prerade nego i za proizvodnju hidrohinona. Badanovo lišće može se već četvrte godine poslije sjetve sa uspjehom iskorišćavati, a ako je kultura osnovana vegetativnim putem korjenjacima, onda već i treće godine. Ispočetka dobiva se po 1 ha oko 10 t sirovog Usta, odnosno 0,5 t treslovine i 60 kg hidrohinona, a poslije se prinos (urod) podvostruči. Prve tri odnosno prve dvije godine ne daje badan dakako nikakvog prinosa, jer je tada još u razvitku. Ako se badanovo lišće trga iz godine u godinu, iscrpe se biljke u velikoj mjeri, pa da se to spriječi, daje se badanu nakon svake četvrte godine jednogodišnji odmor, kada biljke miruju i skupljaju odmarajući se nove snage. Kemijski sastav i prerada badana U svojoj postojbini sadrži badan u svim svojim dijelovima prilično mnogo treslovina. Treslovinama je najbogatiji podanak, jer sadrži oko 25°/o treslovina. Lišće sadrži samo 17% treslovine. U Sibiriji upotrebljava se korijen badana obično zajedno sa vrbovom korom za štavljenje potplatnih koža. Smetkin je već ranije ukazao na važnost ove sirovine i naprednosti, koje bi one pružila taninskoj industriji. Sadržaj treslovina u korijenju i u lišću se veoma mijenja. Smetkin i Jakimov (13) dali su slijedeće prosječne vrijednosti za sastav badanovog korijena: 94 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 33 <-- 33 --> PDF |
tresiovine .... netreslovine. 20,2 207 netopivovoda ..... . 48,6 10,5 100,0% Sadržaj tresiovine u biljaka odgojenih u Češkoj i Njemačkoj je manji. Prosječni sadržaj tresiovine u korijenu badana uzgojenog u Češkoj iznosi oko 20°/o, dok je sadržaj tresiovine u Njemačkoj odgojenih biljaka iznosio po istraživanjima u Kaiser-Wilhelm institutu za ispitivanje koža samo oko 15%. Čuli smo već, da ima više vrsta badana, kojima sadržaj treslovina vrlo varira prema provenijenciji a isto tako i omjer tresiovine prema netreslovinama. Markov je analizirao korijenje iz prigorja Altaja a Oettinger iz bajkalskog područja pa su našli: U prigorju Altaja U bajkalskoj oblasti treslovina . . . . 17,2% treslovina ... . 70,5% netreslovina . . . . 17,7% netreslovine . . . 15,2% (14) netopivo 2,6% Kako se iz ovih analiza vidi, razlika u sadržaju treslovina badana iz prigorja Altaja i z bajkalske oblasti je prilično velika i za industrijsko iskorišćavanje od prilično velikog značaja. Na sadržaj tanina utječe u velikoj mjeri i nadmorska visina. Povarnin je našao, da se sa većom nadmorskom visinom, naročito preko 1000 m, penje i sadržaj treslovina, ali da istovremeno pada i veličina prinosa: idmorska 450 visina na 1 m2 nalazi se korijena u 0,8—0,2 prosušenog kg sadržaj treslovina 15,1 900 4,8 19,0 1.100 4,8 19,5 1.400 2,4—3,2 19,6 1.400 2,4 20,2 2.000 0,8 22,1 2,300—2.400 0,4 22,5 Praktički se ova činjenica ne da iskoristiti, jer porast sadržaja tresiovine sa visinom ne podnosi povećane troškove transporta pri sabiranju korijena u većim visinama (14). Sadržaj vode u svježem korijenu je to manji, što je viša nadmorska visina nalazišta. Korijenje badana sa nalazišta u nadmorskoj visini od 200 m izgubi sušenje pri 100°C oko 60% svoje težine a korijenje, koje je uzraslo u visini od 600 m n. m. izgubi samo 40—45% vode (14). Prosječni sastav korijena, kakav dolazi u trgovini, dao je Kubelka- Nemec sa tresiovine ... . 18,7% netreslovine ... . 22,7% netopive tvari . . . 44,1% voda 14,5% 100,0% 95 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 34 <-- 34 --> PDF |
I sadržaj treslovine u lišću badana varira jako prema provenijenciji. Po Markovu sadrži lišće altajskog badana 17,0% treslovina, 13,5% netreslovina i 1,5% netopivih tvari, dok lišće iz bajkalskog područja po analizi Saveza malih kožara .sadrži 16,7% treslovina, 15,5% netreslovina i 9,3% šećera. Nakon usklodištenja pod snijegom za vrijeme zime, sadržalo je lišće 10,9% treslovine, 60% netreslovine (14). Smetkin je našao u suhom lišću badana 5,78% pepela. Analiza sastava domaćeg badanovog lišća dala je u Češkoj ovaj sastav za osušeno i sirovo lišće: treslovine 15,2% 9,0% netreslovine 27,7% 18,2% netopivih tvari 42,6% 58,3% vode .>% 14,5% 100,0% 100,0% Iz ovih se rezultata razabire, da sirovo lišće daje za oko 40% manje treslovina nego osušeno lišće. Razmjer treslovina prema netreslovinama je veoma nepovoljan (1 : 2) zbog visokog procenta šećera (gotovo 16%). PH analitičke izlužine od osušenog lišća iznosi 4,9. Izlužina je veoma svijetla. Boja određena po Lovibondu dala je za žutu 3,4, za crvenu 0,6, a za crnu 0,1 (7). Pokusi provedeni u Estoniji dali su za vlastito svježe lišće 7,5% treslovina i 17,7% netreslovina, a za predhodno sušeno lišće 15,89%—18,30% treslovina i 17,74—27,80% netreslovina. Izrezano sušeno lišće imalo je ovaj sastav 17,98% treslovina i 25,87% netreslovina (16). U Mađarskoj pravio je pokuse uzgoja badana S. Krisztics, pa je kod novih kultura našao u lišću 10,2% treslovina i 19,8°/o netreslovina, a u korijenju 13% treslovina i 11% netreslovina. Najpovoljnija temperatura za ekstrahiranje treslovine leži po izvedenim pokusima od P. Pavlovića između 70—80°C, što se najbolje razabire iz slijedeće tabele: Granične temperature izlučivanja Treslovine Netreslovine Broj u 20—26° 13,56 25,28 34,9 30—38° 14,30 25,02 36,4 40—49° 18,30 25,48 42,8 53—60° 18,50 25,35 42,2 64—70° 19,47 26,47 42,3 70—80° 21,84 30,52 41,7 80—90° 20,32 27,70 42,3 90—100° 20,45 28,81 41,5 (20) U SSSR izvršeni su i sistematski pokusi proizvodnje ekstrakta od badanovog korijenja. Kod tih pokusa naišlo se je na velike poteškoće zbog visokog procenta netreslovina, jer se one lakše ekstrahiraju od treslovina. Ipak su postignuti pozitivni rezultati kombinovanjem hladne i tople ekstrakcije po postupku frakcionirane ekstrakcije Smetkin i Jakimov. U lenjingradskim i moskovskim laboratorijima pravljeni su pokusi, da se izrade podesne metode 96 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 35 <-- 35 --> PDF |
za ekstrahiranje badanovih treslovina t. j . da se izrade ekonomski provedivi postupci oplemenjivanja štavila i da se popravi razmjer treslovina prema netreslovinama. Postignute tekovine prenesene su sa uspjehom u kožarske tvornice i tvornice štavila (19). Takav laboratorijski priređen tekući ekstrakt dao je treslovina ... . 20 —25 % netreslovina .. . 10 —13 % netopivih tvari . . 0,8— 1,5% vode 60 —65 % Postupak frakcionirane ekstrakcije po Smetkinu i Jakimovu sastoji se u tome, da se izluživanje izvodi u dvije faze. Najprije se nezdrobljeni materijal izlužuje hladnom vodom od 4—6°C. U toj prvoj fazi ekstrahiraju se uglavnom netreslovine, a u drugoj se fazi izlužuje zdrobljeni materijal na običan način pri višim temperaturama. Nakon provedene prve faze imala je dobivena rastopina ovaj sastav: treslovina 6,4°/o netreslovine 16,9% (od toga 5,0% šećera) netopive tvari ... . 0,3% Isti materijal izlužen ponovno pri 100°C dao je konačnu rastopinu ovog sadržaja: treslovine 13,4% netreslovine ....´ . 4,8% (od toga 0,9% šećera) netopive tvari ... . 3,5% Postupak Smetkina i Jakimova proveden je i u Češkoj sa lišćem domaćeg uzgoja. U hladnu lužinu dolivenu sa vodom od 2o°C prelazi samo 4% treslovine i 19,5% netreslovine sa preko 11% šećera. Druga topla izlučina sadrži 11,2% treslovine i samo 8,2% netreslovine, od čega je 4,5% šećera. Iz toga proizlazi, da se glavni dio netreslovina može odvojiti od treslovina ekstrakcijom pri niskim temperaturama. Po E. Helmanu uspjelo je Estoncima, da po vlastitoj izrađenoj metodi proizvedu ekstrakt sa 15% vode, 61% treslovine, 14,5% netreslovine i 8,9% netopivog. Štavljenje provedeno čistim ekstraktom dalo je gustu kožu, koja se nije lomila, a koja je po boji bila slična koži štavljenoj hrastovom korom. U prerezu bila je koža tamna. Uzrok se nije mogao ustanoviti (16). Badan proštavi kožu srazmjerno brzo. Boja stavljene kože je svijetla pri tome ima povoljan odsjev u bojama (7). Korijen badana daje treslovinu približno iste kvalitete kao hrastova šuma guljača. Lišće sadrži treslovinu slabije kvalitete. Po Smetkinu može se pot platna koža štaviti u jamama sa mljevenim korijenom a i sa badanovim ekstrak tom. Koža učinjena badanovim ekstraktom je lijepe žute do narančastocrvene boje. Pokusi štavljenja dali su i u laboratoriju i u tvorničkom pogonu veoma dobre rezultate. Badan je također veoma povoljan materijal za učinjanje gor njih koža (juhtovina), osobito ako se miješa sa vrbovom korom dao je vanredne rezultate (14). Ansilirano badanovo lišće zaslužuje naročitu pažnju. Ansilaža niukoliko ne mijenja treslovine, ali netreslovine pretrpe fermentacijom lišća neke važne 97 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 36 <-- 36 --> PDF |
promjene. Glikozid arbutin (C12H16O2 + H20) se po navodima Dr. K. J. Mostovojeva pri ahsilaži badanovog lišja lako cijepa u hidrohinon (.0.4/../2) i u šećer. Sadržaj treslovina se u tom procesu ne umanjuje. Hidrohinon je veoma važan produkt u fotoindustriji i u kemiji boja. Dobivanje hidrohinona ansilažom badanovog lišća je tako značajno, da je badanovo lišće postalo važnija sirovina za proizvodnju hidrohinona, koji se je dosada ´proizvodio sintetički od importiranih sirovina, nego za proizvodnju štavila. Treslovine se ekstrahiraju nakon iskorišćavanja hidrohinona. Ostatak se može upotrebiti kao krmivo. Iz treslovine badanovog lišća može se onda za mehaničke i tehničke svrhe izdvojiti tanin, galna kiselina (.0.„/../3 COOH+H20) i pirogalna kiselina (C0H3/OH/3). Osim toga se badanovo lišće upotrebljava za proizvodnju t. zv. čaganiškog (čagarijskog) čaja, koji služi kao nadomjestak za pravi čaj. Rezimirajući sve to, što je izneseno o badanu, o njegovom uzgoju i njezi, o sabiranju korijenja i lišća, o manipulaciji sa dobivenom sirovinom, i napokon o preradi badana, vidimo, da je u podacima prikupljenm iz raznih članaka i opisa mnogo toga ostalo neodređeno i neobjašnjeno. Ima mnogo momenata, koje će daljnja detaljna istraživanja i pokusi morati rasvijetliti, pa da se može pravilno ocijeniti, dali i u koliko će se moći ostvariti sva očekivanja, želje i nade, koje vežemo za badan kao novu sirovinu za proizvodnju štavila. Vidjeli smo, koliki interes svagdje vlada za badan i kako se neumorno svagdje radi oko istraživanja pojedinih faktora, koji su od važnosti za spomenutu ocjenu. Ta će istraživanja sigurno trajati još duže vremena i to tim više, što će se obzirom na veliku promjenljivost sadržaja treslovine u badanu i njegovu zavisnost od vanjskih faktora specijalna ispitivanja morati provesti za svaki kraj, gdje se badan želi uzgajati. Već je Polansky donio tematiku daljnih istraživanja sažetu u tri tačke. Sušenje badanovog lišća udariće sigurno na veoma velike poteškoće. Badan je sukulentna biljka debela mesnata lista, koji prema tome sadrži mnogo vode. Brzo evaporiranje te vode iz velikih količina lišća dobivenih sa prostranih plantaža zadavaće teškog posla. Vjerovatno je i Polansky imao to pred očima, kad je u trećoj tački svoje tematike napisao, da treba ustanoviti, kako treba postupiti sa dobivenim lišćem. Možda će se ovo pitanje moći riješiti konzerviranjem lišća putem ansiliranja. Time bi se dobio i hidrohinon, koji je produkat vredniji od samog štavila, pa bi on i proizvodnju štavila učinio rentabilni j om. Treba svakako voditi računa i o nepovoljnom razmjeru razmjeru treslovina i netreslovina, naročito o visokom postotku šećera. Istaknut je postupak frakcionirane ekstrakcije Smetkina i Jakimova, koji je ne samo u principu nego i u industrijskoj praksi uspio, što se svagdje priznaje. Ovo nekoliko negativnih momenata ne ističemo zbog nekog nepovjerenja prema badanu. Da takvo nepovjerenje postoji, ne bi ni ovaj članak bio sastavljen. Oni su izneseni samo radi toga, da se istakne neophodna potreba daljnjeg temeljitog proučavanja badana na širokoj osnovici, da bi se uzmogle svladati sve poteškoće, koje se pojavljuju u njegovom uzgoju, iskorišćavanju i konačnoj preradi. Potrebno je što više, da se i mi u doba iznalaženja novih sirovina za našu kožarsku industriju i za našu industriju štavila ponovno bacimo na ta istraživanja prilagodivši ih našim prilkama i našim potrebama po 98 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 37 <-- 37 --> PDF |
služivši se ujedno već stečenim iskustvima dosadašnjih istraživača. Čovjek, koji se trudi i radi gledajući jasno cilj pred sobom, svladaće sve prepreke, koje mu stanu na put u izvođenju postavljenih zadataka. Istaknuli smo i u ovom članku na više mjesta, kako je čovjek smišljenim radom već počeo savladavati zapreke u iskorišćavanju badana. U tom savladavanju sadanjih poteškoća u uzgoju badana treba i naše šumarstvo da sudjeluje, jer bi badan za naše šumsko gospodarstvo kao sekundaran šumski proizvod mogao biti od većeg značaja, bilo da se uzgaja u sastojinama kao donji pokrov, bilo da se agrotehničkim metodama uzgaja na progalinama, čistinama, paljikama i si. kao plantaža. Institut za šum. istraživanja N. R. H. u Zagrebu uzeo je iz toga razloga u program svojih radova, da u smislu gore izloženog u godini 1949. zasnuje pokuse uzgoja badana u našim krajevima. Upotrebljena djela, radovi i dr. 1) Lesniška prace g. 1935, str. str. 300; Literarni rozhledy: Trudy Leeotehničeskoj Akademii N. 4. (42), Badan, Bergenia crassifolia. 2) Lesnickä prace, 1935, str. 413. Ing. Boh. Polansky: Uzgajanje treslovih biljaka. 3) Forstarschiv, g. 1934. 15. VIII. sv. 16.: V. J. Liese, Dobivanje treslovine iz badana u Njemačkoj. 4) Dr. G. Hegi: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, IV. 2 str. 566. 5) A. Engler i K. Prantl HI/1, Leipzig 1891. 6) Hrvatska enciklopedija II, 1941, 7) Ing. Dr. V. Kubelka i ing, Dr. Nemec: Tfisliva rostlinä, Brno 1941, 8. P. L. Biankini: O uzgoju i njegovanju cvijeća, uresnog grmlja i drveća, Šibenik, 1888. 9) Dr. J. V. Wiesner: Sirovine biljnog carstva, Leipzig 1927. 1,0) Kratka uputstva za sadnju badana na plantažama, iz »Dubitel« OIZ, dostavljen od Ministarstva industrije FNRJ . .11) Šumsko-industrijsko poduzeće Belišće: Izvještaj iz 1,941., Nasadi biljaka za proizvodnju treslovine. 12) Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Geselschaft. Nr. 51 g. 1938. str. 198. 13) H. Gnamm: Die Gerbstoffe und Gerbmittel, Stuttgart, 1933. 14) A. Smetkin: Korijen badana, sibirskog štavila. Collegium Zeitsch. des Internt. Verein d. Leder-Industrie-Chemiker, 1924. str. 255. 15) P. A. Jakimov: O dobivanju badanovog korijena. Coll. 1925. str. 574. 16) Egmont Helmer, Tallinn: Pokusi sa badanom u Estoniji. Coll. 1937. str. 447. 17) Dr. M. Bergmann, dr. ing. H, Gnamm, Dr. W. Vogel: Die Gerbung mit Pflanzengerbstoffen. Wien 1931. 18) Vladimir Nemec: Pokusi sa nekim domaćim štavnim materijalom. Čehoslovačka. Coll. 1937. str. 152. 19) J. Lokšin, docent: Tehnički napredak u kožarskoj industriji. Coll. 1926. 20) P. Pavlović: O utjecaju temperature na istraživanje hrastovog drveta, vrbove kore, smrčeve kore i badana. Coll. 1926. str. 570. ..... KAK ..1... ... ............ ...........1. ......... Bo ..... . ........ ...... ..... ... ........ ...., ........ .... ......... ........ ...... (Saxifraga crassifolia), ............ . ...... 6...... ....... ... ..... ... ............ ............. .......... ...... ....... .. .... ......: ..... ........ — ......! ............ — ...... .......... ......... ....... — ....... ............. .......... ..... . ........ — .......... ...... . ........... ....... . ..... ................ ........ ....... .....>....., ... ...... ....... ......... ......... 6.1 ....... .......... ......, ... ............... ....... ........ ...ioiiiero .. ..... ......... .......... ..... . 1949 .... ......-................. ........ no ....... .... . ....... ......... . ..........) ..........1. OIILITOB .......... ... ...... . ..... ...... 99 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 38 <-- 38 --> PDF |
SAXIFRAGA CRASSIFOLIA AS A RAW MATERIAL FOR PRODUCTION TANING MATERIAL TAKEN FROM PLANTS In the time of researching of new raw materials for taning the leather, the author brings out a detail description of Saxifraga crassifolia, which as a raw material for production of taning material made from plants awecked in Europe a great interest. The article is made in 5 parts: The universal description — The experiments of education — The method of the building of culturs of Saxifraga crassifolia — The technic of making use of saxifraga. Having resumed all this the author gives the conclusion, that our forest economy must also cultivate the saxifraga as a secundar forest production, which could be of greater importance. In connection within the Institut for forest researches of the People´s Republic of Croatia in Zagreb will found in 1949-th year the necceesary experiments of education of Saxifraga crassifolia in our countries. Ing. Rudolf Cividini (Ljubljana) POMAK TRUPCA U JARMACI KAO OSNOVNI TEHNIČKI NORMATIV RADA JARMAČE Uvodne napomene Racionalizacija proizvodnog procesa pilane odnosi se u velikoj mjeri na maksimalno iskorištenje i povećanje proizvodnosti jarmače. Jarmača, više nego koji drugi osnovni stroj, diktira tempo cijelog proizvodnog procesa pilanskog trijema a i cijele pilane. Ona je pokazatelj uspješnosti rada pilane. I normiranje, kao jedna od najefikasnijih mjera racionalizacije rada, traži u pilanskoj industriji prije svega rješenje za radno mjesto jarmače. Često, a pogotovo u manjim pilanma, proizvodni proces na drugim radnim mjestima u pilanskom trijemu usko je povezan sa radom jarmače a ujedno su tu uslovi tehničkog unormiranja jako složeni. Radi toga ćemo morati barem u početku tehničkog normiranja vezati ostala radna mjesta pilanskog trijema na normu jarmače a po brigadnom sistemu. Inače bi se moglo dogoditi, da nas troškovi normiranja i ostalih radova koji su vezani na radne norme stoje više nego sami troškovi rada na dotičnim radnim mjestima. Uredbom od 11 decembra 1948 (Službeni list br. 109/1948) te Upustvom o strukturi i shemi tehničke norme (Službeni list 111 od 25. XII. 1948) propisano je u svim granama narodnog gospodarstva uvađanje normiranja rada po analitičko-proračunskoj metodi normiranja, kojom se dobija tzv. tehnička radna norma. U socijalističkom svijetu je principijelno pitanje uvađanja tehničkih normi te napuštanja empiričko-statističkih normi uglavnom pokrenuto rješenjem XVII konferencije SKP(b). Od toga vremena se iskristalizirala i definicija tehničke radne norme kao i metoda tehničkog normiranja. Socijalističko poimanje racionalizacije rada je kao najviši cilj normiranju rada postavilo: podizanje proizvodnosti rada. Primjena ovog zahtjeva diskvalificirala je sumarne metode normiranja, koje su davale empiričko-statičku radnu normu. Ta se norma pokazala statičkom i nesposobnom da otkriva rezerve povišenja proizvodnosti rada. Ona je stabilizirala postignuti tempo rada 100 |