DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ing R. Savnavka (Zagreb): BADÄN KAO SIROVINA ZA PROIZVODNJU BILJNIH ŠTAVILA Gigantska izgradnja naše domaće industrije, poletan tempo razvitka svih grana narodne privrede, planska obnova cijele naše države traže ogromne količine najraznovrsnijih sirovina. Među te sirovine spada zbog visokog procenta treslovine i badan, zeljasta šumska biljka iz familije Saxifragaceae. Naša industrija hrastovih i kestenovih štavila zauzimala je dosada u svjetskoj trgovini sa štavilima po kvaliteti a i po kvantiteti svojih proizvoda veoma ugledno mjesto. Međutim stare hrastove sastojine su u izdisaju, kestenove šume su velikim dijelom isječene. Nameće se samo sobom pitanje, kako ćemo doći do novih domaćih odonsno kod nas uzgojenih sirovina za proizvodnju štavila, da možemo podmiriti potrebe naše industrije za proizvodnju štavila i potrebe naše kožarske industrije. Između ostalih sirovina za proizvodnju štavila dolazi u pitanje i badan. Treba dakle da se i mi pobliže upoznamo sa tom biljkom kao sirovinom za proizvodnju štavila barem po podacima iz naše i strane literature, dok ne dođemo do vlastitih podataka o uzgoju i njezi te biljke u našim krajevima, o njenom sadržaju tanina i njenoj upotrebljivosti u našoj industriji. U njegovoj domovini u Sibirija1 upotrebljavaju domoroci badan već odavno za štavljenje koža u domaćem obrtu (1) dok je u Evropi kao sirovina za štavila poznat tek od 1823. god. (13). Godine 1925. počeli su Rusiji u okolici Lenjingrada prvim pokusima uzgoja badana kao industrijske biljke. Prva stečena iskustva objavio je god. 1928. akademik Sukačev. Još iste godine ušao je badan u industriju. Pokusi uzgoja badana vršeni su u SSSR u velikim razmjerima, pa se i sada još vrše (1). U Evropi počeli su sa pokusima uzgoja badana prvi Česi u proljeće god. 1929. Za njima su se god. 1932. poveli i Nijemci (3), a onda i drugi, naročito Estonci, koji su vršili vrlo egzaktne pokuse. Opći opis Badan, bodan, čagir1) Bergenia crassifolia (L.) Engl. (4) (5) (6) (= Saxifraga crassifolia (4)) je trajna biljka sa mesnatim, posve naročito razgranatim do 25 mm pa i više debelim podankom. Površina kore podanka sastavljena je od okruglih ljusaka, koje zahvataju jedne u druge. Boja mu je tamnosmeđa. Svježi badanov korijen se lako lomi, dok je osušen veoma tvrd. Na prelomu je bijeložut (po Smetkinu ružičast). Pojedine skupine provodnih vlakanaca moguće je prostim okom razaznati. Podanci ne rastu u dubinu, nego se šire jedno 10 cm ispod zemlje (7,14). Podanak raste veoma sporo, ali može da naraste do 1 m. U prve tri godine se korijen jako grana, a u četvrtoj i petoj počinje se vodo !) U ruskoj enciklopediji ..... ......... »..........., .... ....., Moskva 1932, spomenuta je B. crassifolia pod imenom »....., ......... ..., .......« Prof Dr. D. Đurović zabilježio je u svom riječniku: Rečnik rusko-srpskohrvatski, Beograd 1946. naziv te biljke pod ...... U njemačkoj literaturi opisan je badan pod nazivima Badan, Bodan, Bodawurzel der grosse. Herder (1932) ga spominje kao Boda i Bodanwurzel. 83 |