DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1949 str. 12 <-- 12 --> PDF |
stavljamo danas plansku privredu i u šumarstvu. Na osnovu temeljito proučenih sadašnjih i budućih potreba, koristeći kao sredstvo najnovije tekovine šumarske nauke, treba da postavimo točno određene i brojčano izražene perspektivne planove. Na temelju tih perspektivnih planova, donesenih za dulji niz godina, treba da sastavimo planove u okviru parcijalnih perspektivinh opće-državnih privrednih planova. Na temelju ovih opet se sastavljaju godišnji tekući planovi, a preko njihovog izvršenja osiguravamo realiziranje svih postavljenih planova. To je jedini ispravan način, da u potpunosti rukovodimo našom šumarskom privredom, A upravo to rukovođenje i jest planiranje. Osvrt na dosadašnje planiranje Prema sadašnjoj podjeli šumarske vrsti djelatnosti na grane, imamo u šumarstvu 4 grane. Od ovih su usko vezane za proizvodnju drvela prve tri grane, pa ćemo razmotriti kako je vršeno njihovo planiranje. Prva je grana 311: poštimljavanje. U pošumljavanju je planirana površina koju treba pošumiti, te površina koju treba meliorirati u Petogodišnjem planu. Planiran je i broj sadnica koji treba u 1951. g, postići. Na osnovu toga su razrađivani godišnji tekući planovi, koji su visoko premašivali prvotne. Na terenu su se odvijali radovi tako, da su se rasadnici popunjavali onim biljkama do čijeg se sjemena najlakše moglo doći, a u nedostatku ovih vadile su se biljke iz prirodnog podmlatka. Uglavnom, pojedine vrste biljaka su sađene na onim terenima gdje imaju uslova za razvitak. Međutim, razabrali smo, da naše potrebe traže od nas proizvodnju drvne mase razvrstane i po sortimentima i po vrsti drveta. Kod pošumljivanja ne možemo, razumljivo, odmah planirati i Sortimente, koje ćemo dobiti kad šuma dođe na red za iskorišćavanje, ali možemo planirati vrste drveta. Mi otprilike znamo da raspolažemo sa dosta malo četinjara, ali mi ne znamo, koliko površine treba da zasadimo tim četinjarima, pa i unutar četinjara koje površine kojim vrstama četinjara. Naše planiranje pošumljavanja svelo se na osvajanje površina za šumarsku proizvodnju, za proizvodnju drvne mase u globalu, što je svakako pozitivno, ali nama to danas inje više dosta. Rekli smo, da se kapacitet prirasta može povisiti, bilo povećanjem površina bilo prirasta po jedinici površine, ili obadva ta faktora. U pošumljavajnu smo se do sada uglavnom držali samo jednog faktora: površine. Drugi faktor, t. j . izbor vrsti drveća sa visok´ra prirastom bio je nedovoljno tretiran. Pogotovo vezivanje znatnijih površina sa brzorastućim vrstama na bazi prcdračunski iznesenih naših potreba, sasvim je izostalo. U planiranju se ne može bazirati na mišljenju, nego na brojčano izraženom predračunu. Svaka ocjena mora imati izvjesnu predračunsku bazu. Drugi faktor, prirast po jedinici površine, bio je isključivo planiran kod melioracija šuma. Ovdje ne možemo mnogo govoriti o vrstama drveća, jer su te već dane u dotičnoj degradiranoj šumi. Ovdje možemo jedino unositi neke vrste ručnim popunjavanjem. Obzirom na činjenicu, da se melioracijom degradiranih šuma (resurekcionom sječom i si.) može znatno povisiti upravo taj drugi faktor: prirast po j´edinici površine i to u vrlo kratkom vremenu i znatno brže nego pošumljavanjem novih površina, to omjer u 5-godišnjem planu melioracije prema pošumljavanju 74 |