DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Pitanje pošumljivanja, pitanje šumskih zaštitnih pojaseva, pitanje
planiranja i normiranja, pitanja mehanizacije i racionalizacije šumsko uzgojnih
i eksploatacijonih radova, mehanizacija i racionalizacija naše drvne
industrije, iskorišćavanje otpadaka, uopće zadaci postavljeni šumarstvu
i drvnoj industriji našim prvim petogodišnjim planom, to su pitanja kojima
će se list baviti u 1949 g.


U želji da se ostvare svi ti veliki zadaci pozivamo na suradnju sve
naše stručnjake. Ostvarivanje tih zadataka pretstavlja prinos ostvarivanju
Petogodišnjeg plana.


Uredništvo se nada da ovaj poziv neće ostati mrtvo slovo i očekuje,
da će on naći odaziva kod sviju te u tome smislu želi svima svojima
suradnicima, čitaocima te svima stručnjacima šumarstva i drvne industrije
mnogo uspjeha u Novoj godini 1949!


Uredništvo


Ing. Vladislav Beltram (Beograd):


ŠUMSKI ZAŠTITNI POJAS I POŠUMLJAVANJE NA PRUGE


Pod uticajem starih shvatanja i u potrazi za najjednostavnijim izlazom
iz situacije, još se i danas pojavljuju pojedinačni glasovi, da treba naše
nizinske šume iskrčiti u korist poljoprivredi, jer da se salaze na relativnom
šumskom tlu.


Zaboravlja se postaviti umjesno pitanje, da li možemo i da li smijemo
biti zadovoljni dosadnjom proizvodnom sposobnošću naše poljoprivrede u
tim predjelima. Umjesto toga traži se na oko lak a u stvari često vrlo opasan
izlaz, slijedeći iskonski instinkt žudnje za zemljom. Pritom se zaboravlja
na historijat i sudbinu mnogih pokrajina, počev od antičkog doba
pa do najnovijih pretvaranja cvatućih pokrajina u pustoši, polja u stepe
i bivšeg plodnog šumskog zemljišta u močvare ili neplodne slatine. Ovaj
posljednji slučaj zaslanjivanja iskrčenih šumskih zemljišta poznat je i našoj
Vojvodini.


Istu tendenciju, makar u postepenom opadanju, zapažamo u ravnici,
u brdu i u planini: širiti areal pašnjaka, polja i ziratnog zemljišta uopće
krčenjem glavnog neprijatelja-šume, bila ona visokog uzrasta ili šikara-
Te pojave poznate su više manje u svim narodnim republikama. Tako


n. pr. u Sloveniji na Dravskom polju poljoprivredi »smeta« šuma, ali se
pri tom ne vide velike mogućnosti melioracije postojećih poljoprivrednih
površina, većih nego ih zaprema šuma, koje u oskudici kreča leže djelomično
puste ili slabo obrađene. Sama šuma, međutim, pokriva plitka,
šljunkovita tla. Jednako je opet šuma na smetnji pašnjaku u planini.*
* U zaključcima konferencije o poljezaštitnim pojasima kod Saveznog ministarstva
poljoprivrede i šumarstva dne 12. I. 1948 kao naročito ugrožene oblasti od vjetra
i suše u NR Sloveniji ističu se: Prekmurje, Dravsk o pol j e, i krš. (Šum. list,
1 1948, str. 19).


ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Zimska zaštita oranica


Na bezbroj mjesta, n. pr. u Lici, leže ogromna opodzoljena (beskrečna)
duboka zemljišta pusta, dok je zemljoradnik iskrčio šumu u stranama. Još
i danas vidimo čudnu sliku, nasljeđe prošlosti: ravnica, dubine tla do 2
metra, jest neobrađena, a seljak prevrće zemlju na padinama. Kada snijeg
zimi prestane da pada, tada obično slijedi uragan sa strašnim metežem.
Buta urla preko nezaštićene ravnice, diže sa pustih polja snježni pokrivač,
koji bi trebao da štiti zemljište i usjev na njemu te da mu osigurava
vlagu za ljetno doba. Kad nastupi zatišje, vidi se na mnogo mjesta snijeg,
kako se crveni od zemlje, donesene i nabačene vjetrom.


Ta polja ne smiju da se obrađuju uz postojeće prirodne uslove. Naročito
ozimi usjevi ovdje su nemogući. Bez zaštitnog plašta snijega usjevi
pogibaju od smrzavanja, sriježi ili budu prosto otpuhani burom. Naprotiv,
u januaru 1942 godine našli smo kcd —32°C u Lici pod naslagom snijega
od 60 cm zemlju nesmrznutu. Usjeve na takvom zemljištu, koje je ostalo
bez zimske vlage, često pogađa suša. Svaka obrada tla znači ovdje povredu
površine i stvaranje uslova za raznašanje vjetrom plodnog sloja oranice.
Jedan od najvažnijih uslova uspješne poljoprivrede je ovdje zaštita
ozimina od smrzavanja, sprječavanje otpuhavanja tla i zadržavanje vlage.


Pitanje zaštite takvih oranica je vrlo aktuelno, jer se pristupa razoravanju
i privođenju kulturi prostranih ličkih vriština. Na izvjesnim položajima
trebat će pričekati, dok se prethodno se podignu zaštitni šumski
pojasi. Postavljanje pojasa, uostalom, je i predviđeno planom iskorišćavanja
vriština.


Živic a s obje strane ceste zadržava snijeg. Bura stalno ugrožava saobraćaj, zatrpavajući
pod uticajem žjv5ce cestu snijegom.


Zimi 1934/44. godine, za vrijeme narodno oslobodilačke borbe, bili su
u Lici česti i veliki snježni smetovi. Nekoliko puta trebalo je prokrčiti
ceste za prolaz partizanskih kamiona. Nakon višednevnih upornih zalaganja
naroda iz mnogo sela put je bio konačno očišćen. Ali dogodilo se,
da preko noći udari bura (bez padanja snijega) i ujutro su putevi opet bili
zakrčeni. To su uostalom u Lici redovne zimske pojave.


Te pojave uočili su bili i pojedini zemljoradnici i umijeli da ih primijene.
U Cerovcu kod Bruvna pokazao mi je seljak na svome posjedu
odraslu glogovu živicu zasađenu za zadržavanje snijega u polju. Seljaku
u Cerovcu nije trebalo naročito uputstvo. Što je vidio, jednostavno je primijenio
i — nije pogriješio.


4




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Za podizanje ovakvih živica glog je vrlo pogodan. Ako malo pogledamo
oko sebe, naći ćemo svuda podesnih vrsta grmlja za živice. Najvažnije
je, da mnogim primjerima na terenu praktično to pokažemo.


Ma da ova stvar zadire direktno u poljoprivredu, ne treba gubiti iz
vida da je šumarstvo neposredno zainteresirano na zaštiti poljoprivrednog
tla i povećanju njegove produktivne sposobnosti. Na tome treba i raditi,
ako želimo da se šuma zaštiti od tendencija daljneg krčenja i da se rastereti
od šumske paše, kresanja lisnika i brstika te sakupljanja listinca.


Za zadržavanje snijega na poljima puštaju p-reku zime neposječen e prug e
kukuruza . U predjelima jačih vjetrova potrebni su pojasi drveća ili živice.


U krajevima gdje vladaju nešto slabiji vjetrovi, po poljima ostavljaju
redove neposječenih stabljika kukuruza za zadržavanje snijega preko
zime. Naročito je ovo rašireno u SSSR.


Mali procenat, oko 15—20°/o površise pod pojasom živice nadoknadit
će izgubljenu površinu povećanim žetvenim prinosom.
U predjelima sa malim vodenim talogom (Vojvodina, Makedonija i
dr.) ovaj način čuvanja zimske vlage je od velike važnosti.
Podatke za širine i razmake pojasa lako će biti pronaći na terenu,
gdje će se steći i potrebna iskustva.


Vodozaštitni pojasi


Važan je zadatak spriječiti vodooderine na nagnutom terenu, koji se
upotrebljava za poljoprivrednu obradu. Ovdje je potrebna zaštita terena
u pravcu izohipsa.


Zadatak šume je ovdje u sprječavanju erozije, vododerina, bujica i
pretvaranju erozione snage voda u vodne rezerve za sušni period. Šuma
omogućava ujedno stabilan vodni režim i stalnu alimentaciju vodotoka za
dobivanje električne energije. Stalan i umjeren dotok voda sprječava zamuljivanje
korita presušivanje rijeka i poplave a osigurava plovidbu. Na
blažim nagibima ulogu šume može da zamijeni, bar što se tiče sprječavanja
erozionog djelovanja vode. gajenje voćnjaka i livada. U Americi se
mnogo propagira tzv. konturna obrada zemljišta, tj. obrada i zaštita tla u
pravcu izohipsa.


Uz ovakvu, zaštićenu obradu zemljišta neće nam voda svakogodišnje
odnositi neocjenjive količine najboljeg zemljišta i zatrpavati njima rječna
korita. Vodozaštitni pojasi u pogledu sređivanja općeg vodnog režima po
svojoj vrijednosti visoko nadmašuju kanale za odvodnjavanje i navodnjavanje
poljoprivrednog zemljišta.


5




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Raspored šuma vododjelnicom ,duž izohipsa i po jarugama sprječava*ispiranje i odnašanje
zemlje a stvaranje vododerina. Bočni kanali za odvodnjavanje nisu potrebni a
isto tako ni kanali za navodnjavanje, jer je vodni režim u zemljištu u svako doba
povoljan. Suma je regulator koji prima, zadržava i postepeno predaje vlagu niže ležećim
zemljištima), u vidu talnih voda. To su, po Agajevu vodozaštiltne šume
agronomskog značaja, u kojima je čista sječa zabranjena a također i šumska
paša, osobito na vododjelnicamai — Na blažim nagibima šumu mogu da zamijene
voćnjaci i livade. Okopavine u principu su isključene, jer pružaju vodi mogućnost
odiuašanja najboljeg — mulja. — Široko polje primjene ovakve zaštite je u prvom redu
Makedonija-, naročito okrajci Pelagonije.


Vjetrobran -— pojasi kao zaštita protiv isušujućih vjetrova


Vjetrobrani pojasi dolaze u obzir u većim ravnicama naših žitorodnih
predjela, prije svega u Vojvodini i Makedoniji. Značaj takve zaštite najbolje
pokazuju veličanstveni radovi u Ukrajini i uopće u jugoistočnim
oblastima Sovjetskog Saveza. Pomoću tih pojasa čovjek prodire u plodnu
a sušnu stepu, gdje je glavni problem pitanje vlage u tlu. U članku B. V.
Saveljeva »Poljezaštitni šumski pojasi — u službi visokih i stabilnih žetvenih
prinosa« (Šum. list 10—11/1947} dokumentovana je spasonosna uloga
poljozaštitnih pojasa u stepi.


I takve vrste pojasa susrećemo često. Vrlo lijepih primjera nude
bagremove šumice uz rubove oranica u sjevernoj Srbiji. Naravno, da taj
nesistematski poredak u sitno posjedničkoj strukturi seljačkog posjeda
nije tako upadljiv kao mreža pojasa, pravilnih geometrijskih oblika. No,
tih šumica ima toliko, da mogu dobro da posluže za proučavanje njihovog
povoljnog djelovanja,


U dvije sezone, 1933/34 i 1934/35, seljaci na otoku Braču posadili su
blizu 300.000 sadnica uskog čempresa kao burobrane. Sadnja zbog sitnog
posjeda naravno nije vršena po nekom sistemu, ali ti vjetrobrani svojim
primjerom najbolje govore u svoj prilog.


U Hercegovini seljaci polja duhana presijecaju i zaštićuju od isušivanja
uskim pojasima kukuruza.
Ideja osnivanja šumskih pojasa, dakle, postoji već od ranije, nikla
spontano ili pod nečijim uticajem, a postoje i njezini objekti, razbacani


6




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 9     <-- 9 -->        PDF

za zadržavanje snijega, koji dolazi sa sjevera, u razmacima od 1000—1500 m.


i neorganizirano podizani, ali ipak dragocjeni temelji za dalji rad i propagandu.


Osnivanju vjetrobrana i njihovoj njezi pridaje se u SSSR-u velika
pažnja. (Vidi: prof. Eitingen: — Jesenski radovj kod podizanja poljozaštitnih
šuma — Kolhoznoje proizvodstvo br. 8/1948). Zemljište pripremaju
za sadnju dubokim oranjem i višekratnim drljanjem a sadnice okopavaju
raznim kultivatorima.


Pojasi su kombinacija glavnih šumskih vrsta (n. pr, hrasta), sjenovitih
vrsta (n. pr. lipe) i grmlja, jer se traži da tlo u pojasu bude potpuno zastrto,
kako pojas ne bi postao rasadnik korova za polje. Pojas se sastoji
od 15 redova sadnica sa razmakom između redova od 1.5 m a između sadnica
po 1 m. Kod sadnje u poja«u 25°/o mjesta zauzimaju vrste drveća
glavne etaže, 25% vrste donje etaže i 50% grmlje. To vrijedi za sjevernije
predjele. Na jugu SSSR-a, na Krimu, sade i sa 5—10 redova sadnica.


Prema prof. Eitingenu šumski vjetrobrani pojasi dižu prinose žitarica
prosječno za 25—30°/o, voćaka za 50—70% i trava za 100—200°/o. Pritom
su, veli profesor, bespredmetni ili zastarjeli pojmovi, kakvi treba da budu
faktora.


U sušnim godinama, prema V. R. Viljamsu na zemljištima, zaštićenim
vjetrobranima, povećava se prinos za 6—7 puta u odnosu prema prinosima
na otvorenom polju.


7




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Pošumljavanje na pruge


Obim pošumljavanja naših goleti je velik i njegovo izvršenje angažuje
narodne mase u većini naših narodnih republika, jer se godišnje pošumljuju
velike površine. Smišljenim metodama rada možemo da skratimo
rok pošumljavanja i da sa znatno manje utroška energije i vremena postignemo
postavljene zadatke.


Kod velikih površina goleti olakšati i ubrzati ćemo rad pošumlljavanjem
u pojasima. Za to govori više momenata.


Iz dugogodišnjeg iskustva pošumljavanja krša znamo, da su paša i
pošumljavanje u stalnoj opreci i sukobu. Međutim, taj je sukob izazvan
većinom ekskluzivnim stavom i uskim gledanjem i pošumljivača i stočara.
Bez velikih žrtava i ustupaka s obje strane ti se interesi lako daju
uskladiti.


U prugama pošumljene površine krša postepeno- se sklapaju u šumske
komplekse. Pioniri obnove šume su obično razne vrste borova.


Kao što poljoprivreda pomoću šumskih pojasa osvaja stepe a podiže
ih i u staroj, postojećoj zoni zemljoradnje ,tako su i stočarstvu potrebni
šumski zaštitni pojasi, ne samo u stepi nego i na kršu i ostalim goletima.
S druge strane, zadatak pošumljavanja tako je velik, da ga uz današnju
tehniku rada i sistem podizanja šuma jedna generacija ne može privesti
kraju. Umjesto da izvršenje pošumljenja naših goleti protežemo možda na
pola vijeka i više, moramo ići tim, da podesnim metodama i sistemima
rada taj rok skratimo što je moguće više.


U tu svrhu možemo pristupiti pošumljavanju sistemom pojasa. Najveća
zapreka obnosi šume, pitanje koza, rješava se postepenim ukidanjem
te vrste stoke. Za ostalu stoku, prije svega ovce ,treba se brinuti o
mogućnosti ishrane. No, kapacitet ishrane se ne smanjuje, ako vršimo pošumljavanje
na pruge, naprotiv se povećava pod zaštitom šumskih pojasa.
Kod pošumljenosti izvjesne površine sa 20—30% paša na preostalih
70—80% površine može nesmetano da se obavlja. Povremeno može paša
da se vrši i u šumskim pojasima, čim biljke malo porastu. Kod odraslih
sadnica nema više razloga za zabranu paše u kulturama.


8




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 11     <-- 11 -->        PDF

U interesu i pošumljivača i stočara je što brži porast biljaka u šumskim
pojasima. Tu nalaze šsrolko polje primjene ideja i metode ing. D.
Afanasjeva »Ekspresne šume«, bilo takve kakve su iznesene u Š. L. 1938
i 1939 godine bilo modificirane, Đubrenje i okopavanje posađenih biljaka
nalaze opravdanu primjenu. Izbor podesnih, brzorastućih vrsta drvećapodesna tehnika sadnje i sjetve na terenu su osnova rada.


Kao dubrivo ne dolaze u obzir samo stajsko i vještačka đubriva. Osobito
je potrebno istaći jako i dugogodišnje djelovanje prirodno mekih
krečnjaka* na porast šumskih sadnica na silikatnim i ostalim beskrečnim
tlima a slično delovanje ugljene prašine na svim tipovima zemljišta. Ta
dva sretstva stoje nam često na raspolaganje u velikim količinama i to u
neposrednoj blizini.


Povezanost pašnjaka sa šumom u Alpama


Veća disciplina paše, svijest stočara o potrebi zaštite i pomoći šume
pašnjaku a konačno i narodna šumska milicija, kojoj će biti povjereno
čuvanje kultura, zalog su, da paša neće ugrožavati zasađenih pojasa.
Istovremeno pošurnljavanje velikih golih površina značilo bi ukidanje paše
i pogađalo interese stočarstva i narodne privrede uopće.


Još jedan važan momenat govori u prilog ovom sistemu pošumljavanja
i tamo, gdje nema potrebe paše. Pojasi će sami, naletom sjemena, popuniti
preostale međuprostore. Imajući u vidu ovaj momenat, treba odabirati
sjeme onih individua vrsta drveća, koji rano rađaju sjemenom.


* Vidi: Prof. Dr. Richard Lang: Verwitterung und Bodenbildung als Einführung
in die Bodenkunde, Stuttgart, pp 151—152 i Hans Burger : Bodenverbesscrungsversuche,
Mitteilungen der schwaiz. Anstalt für das forstliche Versuchswesen,
XXIV Band, 2 Heft, Zürich.
9




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Naletom sjemena sama će nam priroda pošumiti praznine između pruga.
Kakogod nekom ovakav rad prirode izgleda za današnji tempo života i
rada odviše spoor, on je silan i neprispodobivo jači i brži od rada ljudskih
ruku, samo ako damo prirodi priliku da za nas radi istovremeno na velikim
prostranstvima. Dokaza za takav pošumljavački rad prirode imamo dovoljno
i na našem kršu.


Sistem pošumljavanja na pruge analogan je načinu sječe šume na
kulise, gdje se sječine pošumljuju prirodnim načinom, naletom sjemena na
strane´. U šumarstvu se sječa na kulise davno praktikuje.


Poslije prestanka potrebe paše pojasi će se relativno brzo izmecf«
sebe sklopiti.


JLJLJÜti


Zaštitna uloga šume ističe se od gornje granice njezine vegetacije sve
do ravnih nizinskih predjela


Planina i padina Ravnica


1 stijene polja


2 saivati šum e na tlu, nepodesnom za po


3 pašnjaci gornje šumske granice ljoprivreda na pijesku


4 planinski pašnjaci u depresiji, (zabacivanje za


5 zaštitne šume stanjivanje)


6 vodozaštitne šume (agronomske) šumsk i pojas i (zadržavanje


na poljoprivrednom tlu snijega zaštita od vjetra)


). Zemlja zaštitnih šuma


Kakav se zaštitni značaj pridaje šumi i koliko je na tome urađeno u
SSSR, dokazuje jedan od članaka profesora Eitingena, predavača šumarstva
na poljoprivrednoj akademiji, po imenu Timirjazeva, objavljen u br.
63 »Socialističeskoje zemledelije«, organa Saveznog ministarstva poljoprivrede
SSSR, od 16. III. 1948 godine, kojega prenosimo u cijelosti:


10




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Šumski nasadi u centralno černozemnoj zoni


Srednje-ruska uzvisina, na kojoj leže Voronješka, Kurska, Orlovska i
Tambovska oblast, zaprema preko 10 miliona hektara ziratnog zemljišta.
Osebujnost ove zone je jako površinsko oticanje vode. U sama dva pro


jetna mjeseca, aprilu—-maju, otiču u rijeke dvije trećine godišnjeg gubitka
vode. Potoci ove vode narušuju tlo, odnoseći njegov površinski, najplodniji
sloj. Ljeti rijeke opadaju, talne vode davaju im dio svojih vodnih rezervi.
Zato usjevi na kolhoznim poljima još višše stradavaju od nedostatka vlage.


U centralno černozemnoj zoni osiguranje polja vodom, u vrijeme kada
je poljoprivredne kulture najviše trebaju, ukazuje je kao osnovni zadatak
zemljoradnje. Za uspješno rješenje toga zadatka u širokim razmjerima
treba podići šumske nasade.


Odlukom vlade u slijedećih osam godina (1948—1955) u centralno
černozemnoj zoni na zemljištima kolhoza i državnih dobara bit će podignuto
skoro milion hektara zaštitnih šumskih nasada,


Zašumljenje srednje-ruske uzvisine predviđa prije svega podizanje
šumskih pojasa u cilju navlaživanja polja. »Oblast vododelnica — zahvaljujući
i suviše oštro izraženoj elementarnosti svoga vodnog režima — ne
može se, strogo, uzeto, ubrajati među poljska ili livadska zemljišta. Ona
su prirodna šumska tla. Čim je vododelnica jednom obešumljena, mijenja
se i karakter vodnog režima gornje polovine nagiba« — pisao je akademik
\/. R. Viljams. Kod jakog površinskog oticanja vode, osobito proljetne
vode snježnice brzo se slivaju u nizine, doline, obronke i jaruge i propadaju
zemljoradnji. U centralno-černozemnoj zoni površinsko oticanje vode
(modul oticanja) daje poprečno 3—4 litre u sekundi sa kvadratnog kilometra
,dok na jugu, u stepama Ukrajine i u Zavolžju oticanje iznosi tek
0,5—=1 litru. Šumski pojasevi, zadržavajući vodu, pomoći će smanjenje
površinskog oticanja vode i time pojačano poniranje vode u tlo. Stoga će
biti bolje osigurana vlagom, neophodno potrebnom za normalni razvoj
poljoprivrednog bilja.


Stepama srednje-ruske uzvisine teku Volga i Don, čiji baseni pretstavljaju
ogromnu površinu. Podizanje šumskih pojasa na vododelnicama
ovih rijeka i njihovih pritoka je zadatak prvog reda. Za postizanje najboljeg
čuvanja vlage treba postavljati šumske pojase okomito na pad duž
vododelnica. Pri projektovanju nasada treba stoga na kartama omeđiti
rječne basene a zatim odrediti širine pojasa za zadržavanje vode. Kod
orelaza od basena malih pritoka ka zbirnim rječnim basenima treba povećati
širinu šumskih pojasa.


U posljednjem deceniju prošlog stoljeća V. V. Dokučajev osnovao je
u bivšoj Voronješkoj guberniji, na poljima Kamenite stepe, šumske pojaseve
za borbu protiv suše. Na bregu vodedelnice između Dona i Volge
rječnog basena Ozorko( donskog basena) na površini od 7.915 ha imaju
šumski pojasi za zadržavanje vode širinu 106 metara. Prema zamisli ovog
naučnika čitav uzvišeni dio ovog basena, koji se proteže u dužini 15 km,
trebalo bi pošumiti. Poljoprivredni institut centralno-černozemnog pojasa
imena V. V. Dokučajeva dužan je sada da taj rad ostvari.


11




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 14     <-- 14 -->        PDF

U posljednjem deceniju prošlog stoljeća šumar N. K. Cenko podigao


je na vododelnicama bivše Voronješke, Samarske, Saratovske, Stavro


poljske i Orenburške gubernije šumske pojase, širine 500 do 950 m. Du


žina pojaseva iznosi 1 do 7 km. Ti pojasevi prestavljaju danas jake, polu


vjekovne nasade.


Pojase za zadržavanje vode treba također podizati usred padina, duž


vodnih rezervoara, po jarugama i obroncima. Širina takvih pojasa neka


je najmanje 50 m. Podizanje širokih pojasa za zadržava


nje vode — rad je prvog reda za pošumljenje sjever


n o-r uske uzvisine.


U centralno-černozeinnoj zoni suhi vjetrovi, konačno, nisu tako jaki


kao u Povolžju i u stepama Ukrajine. No, šumski pojasi za zaštitu od vje


trova potrebni su i u ovoj zoni. To su srazmjerno uski nasadi1, koji su


smješteni od sjevera k jugu, okomito na pravac istočnih i jugoistočnih


vjetrova. Oni dijele polja na površine od 25 ha i naviše. Vjetrobrani šumski


pojasi postizavaju svrhu već kod širine 10—20 m.


Šumski pojasi za zadržavanje snijega na poljima pokazali su se korisnima
a polažu se u pravcu istok-zapad, protiv vladajućih zimskih vjetrova.
Ti pojasi mogu biti uži od vjetrobranih pojasa. Prijeratna istraživanja u
Saratovskoj i Hersonskoj oblasti pokazuju, da čak dvoredni pojasi, sa
razmakom između oba reda od 8—10 m, osiguravaju jednolično taloženje
snježnih masa. Visina snježnog pokrivača dostiže pri tom 30 cm, kod čega
na Jugo-istoku ozimine lako prezimljuju. Treba uočiti, da se za jednolično
taloženje snijega po poljima mogu koristiti nasadi pojaseva ne samo drveća
nego i grmlja. Razmak među takvim grmolikim pojasima znatno je manji
negoli je običan razmak medu pojasima za zadržavanje snijega od vrsti
drveća.


Pošumljenje srednje-ruske uzvisine ima kao svoj glavni zadatak zadržavanje
proljetnih voda pa trebaju u tu svrhu prije svega biti zasađeni
šumski pojasi za zadržavanje vode na vođodjelnicama, okomito na pravac
nagiba. Na redu su zatim vjetrobrani šumski pojasi protiv isušujućih
ljetnih vjetrova, nadalje šumski pojasi za zadržavanje snijega protiv zimskih
vjetrova, nasadi po jarugama i obroncima, nasadi u kolhoznim šumama,
pošumljavanje pjeskova, nasadi na zemljištima državnih imanja. Shodno
osnovnom zadatku — sačuvati za zemljoradnju dragocjenu vlagu — projekte
radova na pošumljavanju srednje-ruske uzvisine treba sastavljati
prema rječnim bazenima a ne prema granicama kolhoza.


U tom slučaju postići će se pravilna organizacija poljoprivrednog
područja, koja pretstavlja jednu od osnova nauke Dokučajeva-Viljamsa.
Pri pošumljavanju srednje-ruske uzvisine treba za sadnju upotrebiti u
stepi otporne i dugotrajne vrste drveća. To su hrast, jasen i breza a od
četinjara bor i sibirski ariš. Kao primjesu možemo im dodati vrste, koje
podnose zasjenu, u prvom redu lipu, zatim oštrolisni javor i vez, krušku
i jabuku. Ne valja saditi u šumskih pojasima široko rasprostranjeni jasenolisni
javor (tako zvani amerikanski), koji se u mladosti jako granadaje široku, razgranatu krošnju a bogatim naletom sjemena zakorovljuje
susjedna polja. Od grmolikih vrsti treba ispitati u starim nasadima tatarski
klen, kozju krv, žutu akaciju, lješnjak, jorgovan, šipak itd.


72




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Vrlo je važna i gustina nasada. Pojasi na vododelnicama za zadržavanje
vode moraju biti zbijeni, tu treba gustiina sadnje biti bar 10.000 sadnica
na hektar. Kod osnivanja vjetrobranih pojasa a još više pojasa za
zadržavanje snijega dovoljna" je i polovina gornje količine sadnica.


Kod pretstojećih radova na pošumljavanju treba neophodno predvidjeti
zasađivanje puteva i kolhoznih naselja. Ti nasadi štitit će kolhozna
naselja i puteve od vjetrova, snježnih nanosa, pijeskova i sunčane pripeke.
Oni će pojačati radost rada. Prije više od pola vijeka, poslije strašne suše
i nerodice g. 1891, V. V. Dokučajev je nastojao ostvariti opskrbu vodom
za stepe centralno-černozemne zone. No, u carskoj Rusiji to je bio tek
san. Zamisao se pretvara u stvarnost kod sovjetske vlasti, u uslovima
kolhoznog ustrojstva. U kratkom roku u stepama srednje-ruske uzvisine
bit će na ogromnim površinama osnovani šumski nasadi.


Požrtvovni rad poljoprivrednih i šumarskih stručnjaka donijet će
pobjedu nad sušom, visoke i stalne žetve na kolhoznim poljima.
U istom »Socialističeskom zemledeliju« od 15. IX. 1948 g. Eitingen
veli:


— »Jedini način borbe (bolje rečeno — početka borbe) protiv suše
i stihijske degradacije je gajenje šume, ali ne šume u oazama, nego plansko
i u državnim razmjerima, sa čitavim sistemom njege i održavanja« —
pisao je kratko prije svoje smrti V. R. Viljams o tematskom planu poljoprivrednog
muzeja, koji nosi njegovo ime. Ovoj temi posvetio je čitavu
veliku dvoranu pod geslom: — Šuma pretstavlja moćno agrotehničko
sretstvo!
— Godine 1936 izdvojena je vodozaštitna zona, u koju su uključeni
svi šumski masivi slivova rijeka Volge, Dona, Dnjepra, Urala i gornjeg
toka Zapadne Dvine, svega 71 milion hektara površina. Značajan opseg
radova na pošumljavanju i ograničenje sječa šume, koje ne smiju da premašuju
godišnji prirast mase, čine svrhu gospodarenja šumom u vodozaštitnoj
zoni. Svjetska povjest ne pozna površine takvih razmjera, potčinjene
strogom vodozaštitnom režmu. U svim zaštitnim šumama dozvoljena
je samo sječa šumsko uzgojnog karaktera i sječa starih stabala.
Voda Šemipalatinskog šumsko meliorativnog oglednog polja V. Jevsejenko
objavio je u Soc, zemledeliju od 15. X. 1948 članak pod naslovom:


Šumski pojasi kolhoza »Ševčenko«.


Semipalatinsko šumsko meliorativno ogledno polje Kazahskog naučno
istraživačkog poljoprivrednog instituta provodi ogledne radove u kolhozu
»Ševčenko« Novošuljbinskog rejona. U kolhozu je posađeno uz granice
polja plodoreda preko 35 ha šumskih pojasa, ukupne dužine 34 km (prosječne
širine 10 m).


Od vrsta drveća i grmlja ovdje krasno uspijevaju balzamska topola,
amerikanski javor i brest, poljski brest, rakitnik, kozja krv.


Zahvaljujući šumskim pojasima nakuplja se sada snijeg u debelom
sloju tamo, gdje se ranije nikada nije taložio. Visina snježnog pokrivača
na poljima medu pojasima redovno iznosi bar 80—90 cm. Ljeti, međutim,
šumski pojasi ograđuju kolhozna polja od suhih vjetrova.


Počev od godine 1940 kolhoz dobiva na parcelama između šumskih
pojasa znatno veće žetvene prinose nego u otvorenoj stepi.


.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Prošle godine ozima raž uz pojase dala je 25,4 mtc zrna po 1 ha, na
otvorenom polju samo 15,7 mtc. Tvrda jara pšenica 12,7 mtc prema 8,2
mtc, zob 35 mtc ...... 14,8 mtc.


Ovogodišnje ljeto bilo je u nas jako sušno. Na susjednim kolhozima,
gdje polja nisu zaštićena pojasima, žito je izgaralo od žege, dok je na
kolhozu »Sevčenko« dozorila bogata žetva. Taka je na pr. pšenica medu
pojasima dala 18,5 mtc, u otvorenoj stepi samo 5—6 mtc, zob 22 mtc
prema 7—8 mtc.


Šumski pojasi također pokazuju značajan utkaj na prinos suncokreta,
krumpira i krmnih trava.
Provodeći uzgojne mjere u šumskim pojasima kolhoz godišnje dobiva
do 500 prm ogrjeva i mnogo grade.
Kolhoznici čuvaju svoje nasade i brižljivo ih njeguju.


Poljezaštitni pojasi u kolhozu »Sevčenkj>« služe kao primjer ostalim
kolhozima naše oblasti. Po primjeru ševčenkovaca šumske pojase sade
skoro svi kolhozi Novošuljbiniskog rejona. Mnogo lijepih pojasa ima na
zadružnim poljima »Kirov«, »Lenjinski put«, »Zavjeti Lenjina« i dr.


Nedavno su kolhoznici zadruge »Sevčenko« uputili pismo svim kolhoznicima
i poljoprivrednim mehanizatorima, kako su se na ogledima
svoga kolhoza uvjerili o ogromnom uticaju šumskih pojasa na povišenje
prinosa i pozivaju ostale kolhoznike da podižu takve pojase, kako bi
zauvijek zakrčili put isušujućim vjetrovima »i na taj način naše stepe učinili
plodne a žetvene prinose visoke i stalne«.


, % Zaključak


Socijalistički pravac razvoja naše poljoprivrede omogućuje primjenu
svih tih mjera zaštite zemljišta, čuvanja i ekonomisanja vlagom, zaštite
usjeva od isušvanja vjetrom — štaviše, on je imperativno nalaže.


Dok se ti uslovi stvore, neophodno je pripremiti sve potrebno za izvadanje
radova ove vrste. Prije svega treba pokazati primjernim objektima
na terenu, makar u malim razmjerama, gotovo modelima, značaj zaštite
šume poljoprivredi i načine kako se ona najbrže i najsigurnija stvara. Potrebno
je, međutim, pripremiti i mentalitet, psihološko raspoloženje.
Konferencije ovo pitanje ne mogu konačno da riješe. One moraju da
ga upute na rješavanje na teren. Tamo je potrebna saradnja mnogih.


U tom smislu kod nas je već nađeno a radi se danas još više. Praktični
radovi šumara ing. Br. Jovkovića, ing. Tr. Nikolovskog i ostalih stručnjaka
i nestručnjaka znatni su doprinosi rješavanju ovog zadatka.


Pitanje šumskih zaštitnih pojasa postaje i kod nas savremeno i goruće.
Stručnjaci na terenu mogu lako naći već postoćeje elemente za njegovo
proučavanje. Treba zanimat se na vrijeme i ne čekati, da taj rad uđe
u zadatak operativnog plana.


Literatura:


Avajev: Travopoljni sistem zemljoradnje, Beograd 1.47.
Gladiševskij: Poljezaščitnije ljesnije polosi, 1945.
Strukov: Zadržavanje snega i vode od otopljenog snega na njivama, Beograd 1948.


14




ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 17     <-- 17 -->        PDF

...... ..... . .............. ........


..... ............ ............. ........ ............ . ............ ......


........... . .. .. ....., .. ........... ........... ......... .......... .........
.......... . ......... ........, . .... ....., . ...... .............. ........
....... ........ ... ........, ... ...... ......... . .. .. ..... . ..... .. ..............
... .. ............ ........... ........., . .... ...., ... .............
f...... ......... .......... ........ ............., ............. ....... .....
»......... ....-rb, a .... ......1 ......... ............ .........) ......... . ..»
...... .....
. .......... ..... .......... .... ... ...... . .......... ............ .....
...... ..1.....1. .....,


THE SHELTER-BELTS AND THE FORESTING IN STRIPES


The aiutohr points out the neccessairity of building of field- and Watherprotecting
belter-belts in Yugoslavia, At same time he proposis, that the foresting of enermous
eurfaces of mattocks and devastated forest zones could be done in the form of stripes,
with the aim that as more as possible surfaces could remain for willows» This stripes
are at same time also one of the meliorative measures on the devastated willows-
rocky grounds. With bettering of the economical terms of the people in the mattocks,
the neccessarity of the willows will successiv fall, and the zones will automaticly with
the naturale foresting connect in compact zones.


After all he shows the Soviet Union as a country, where the forests are very
intensive cultivated, with all types of protections.


log. Nenad Prokopi je vić, Novi Sad:


FUNKCIJA I POTREBA PODIZANJA ŠUMSKIH POJASEVA
U AUTONOMNOJ POKRAJINI VOJVODINI


I. Osnovni zadaci. Petogodišnji plan razvitka narodne privrede Narodne
republike Srbije u godinama 1947—1951, razvijajući privredne snage
Narodne republike Srbije, postavio je pred Autonomnu pokrajinu Vojvodinu,
između ostalih, sledeće osnovne zadatke:
a) u poljoprivredi: »Premašiti poljoprivrednu proizvodnju iz 1939 godine
ü svim glavnim granama proizvodnje« i
b) u šumarstvu: »Pošumiti u toku 5 godina ... 10 hiljada hektara
zaštitnih pojaseva od mraza i vetra«.
Premašenje se poljoprivredne iproizvodnje predviđa, uglavnom, na
dva načina i to:


1. osvajanjem setvenih površina putem melioracije pašnjačkih, slatinastih,
podvodnih i drugih neiskorišćenih površina sposobnih za obrađivanje
i
2. povećanjem žetvenih prinosa putem upotrebe poljoprivrednih mašina;
primenom savremenih agrotehničkih i agrohemiskih sretstava; uvođenjem
novih biljnih kultura; navodnjavanjem i odvodnjavanjem pomoću
rekonstrukcije postojećih i izgradnjom novih sistema kanala; podizanjem
šumskih zaštitnih pojaseva i napokon poboljšanjem organizacije i metoda
rada u poljoprivredi,
15