DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 32 <-- 32 --> PDF |
šumskog i poljoprivrednog seoskog gospodarstva stepske zone u cilju postizavanja viših prinosa, koji ne bi bili zavisni o prirodnoj stihiji. Od 1892—1897 god. bio je vođa naučne ekspedicije u stepi. Njegova inicijativa dala je niz pokusnih stanica (Hrenovoje, Kamena Stepa). One su odigrale vanredno važnu ulogu u naučnoistraiivalačkom, eksperimentalnom i teoretskom pogledu. I premda je prvo naučno postavljeno podizanje šuma u stepi započeto već 1843, ipak osnutkom Kamenostepske stanice 1892 počinje prava historija borbe protiv suše. Kamenostepska stanica nalazi se u Talovskom rajonu Voronješke oblasti, t. j. u polusuhoj zoni jugoistoka Rusije. Na njoj su već od osnivanja vršeni pokusi, mjerenja i promatranja u pravcu podizanja šuma kao i poljozaštitnih pojaseva. Iskustvo te stanice od neprocjenjive je koristi za poljoprivrednu praksu u tom pogledu. Ma da ta stanica, danas Poljoprivredni institut, ima za sobom preko 50 godina djelovanja i rada, ipak kompleks mjera, u nauci poznat pod imenom Vi 1 jams ovim, nije još obuhvatio u potpunosti sva polja stanice, iako je uvađan od 1936 god. Poljozaštitni pojasi štite tek 28,3°/o obradive površine, 31 % oranica leži još u stepi, a 40,6% je tek djelomično zaštićeno mlađim pojasima. Od 9 plodoreda tek je jedan prešao cijelu krug (rotaciju), a ostali se nalaze na raznim stupnjevima. Razumljivo je da za to treba vremena, ali je već i to bilo dovoljno da pokaže nesumnjive prednosti nove agrikulture. Dovoljno je da se istakne da je za posljednjih 10 godina urod žitarica udvostručen. Dosadanja pošumljavanja i pojasi uklonili su svaku eroziju na terenu Instituta itd. Kasnije, naročito poslije 1931, osnovan je znatan broj sličnih stanica i po ostalim dijelima stepe i stepskih šuma. Od Novosiljske stanice, osnovane 1919 u pitanju intenziviranja poljoprivrede, od prvih poljozaštitnih pojaseva podignutih koncem prošlog stoljeća, ta se nastojanja provlače kao crvena nit kroz čitavu bližu prošlost do danas. Na temelju tih rezultata i iskustava mogla je u našim danima izrasti takva aktivnost, nepoznata do sada. Ovaj grandiozni plan 1949—65 god. počiva na naporima čitavih generacija i on treba da u SSSRu radikalno i za rel. kratko vrijeme riješi problem suše u osnovnim poljoprivrednim rejonima zemlje. Poslije 1917, a naročito poslije kolektivizacije poljoprivrede 1931 god., podizanje šuma i poljozaštitnih pojaseva u stepi i šumskoj stepi ušlo je u novu fazu i dobilo prvostepenu važnost (Stalji n na XVII. Kongresu SKPfb]). Ono je oko 1934 pitanje posve praktičnog karaktera. Više nitko ne sumnja u to da šuma i pojasi djeluju povoljno na klimatske odnose na poljima, na vlagu tla, da indirektno osiguravaju dobar urod itd. Tako se podizanje poljozaštitnih pojaseva pojavljuje pred kolhoze kao nužno rješenje,, a država izdaje uputstva i naredbe o čuvanju postojećih šuma, o podizanju novih (god. 1931, 1934, 1938, 1944). To sve ulazi u prvi red u borbi za stabilan prinos poljoprivrednih kultura černozemske oblasti. S obzirom na historijat i dostignuća ruske nauke i prakse, vidimo da Rusija uživa prioritet u tom pitanju u svijetu. Mnogo prije drugih zemalja, ne uzimajući u obzir sve ono prije pjatiljetki, kolhozna polja okružuju poljozaštitni pojasi, i to od god. 1931 poprima masovnost i sistem. 30 |