DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Vidljivo je kako je utjecaj poljozaštitnih šumskih pojaseva od efekta naročito za vrijeme sušnih godina i da potpuno opravdava uložene žrtve. Kod toga treba pretpostavljati da se sa povećanjem totalne površine, koju štite šumski masivi i pojasi, djelovanje tih ploha počinje ispoljavati "kao novi kvalitet, koji djeluje svojom sveukupnošću. Historijat i dostignuća Iz prošlosti se vidi kako su nerodice i suše južnih poljoprivrednih oblasti Rusije zadavale brigu državnim upravljačima unatrag mnogo stoljeća. Vidi se, bez obzira na stupanj tehnike i nauke tadanjeg ruskog društva, da se je problemu prilazilo sporadički i tek pod pritiskom suše i gladi. Za rješavanje tog pitanja bilo je dovoljno pronicljivih ljudi i entuzijasta, ali oni nisu nailazili na široku pomoć i potrebno razumijevanje. Historija ruske žitnice dokaz je kako je stvar rasla preko tadanjeg društva i njegovih upravljača, jer su i sami seljaci spontano pronalazili mjere kojima bi zaštićivali svoja polja od suhih vjetrova i suše. Nije momentano bitno što su se te mjere pokazale preuske i kratkog vijeka, ali u uslovima feudalno- kapitalističkog režima i sitnoposjedničke zemljoradnje nije ni moglo to pitanje (pitanje života milijuna ljudi) naći definitivno rješenje. Okviri privatnog vlasništva na zemlju bili su preuski i sa tog stanovišta bilo je nemoguće uskladiti njegove interese s izdavanjem znatnih suma na podizanje šuma, odnosno pojaseva, koji ne pokazuju odmah veće koristi. Tako je na Kamenostepskoj stanici poslije 1909 godine bilo obustavljeno svako podizanje vjetrobranih poljozaštitnih pojaseva i javno se počelo sumnjati u njihovu vrijednost i ulogu. Taj problem je dakle zahtijevao radikalno rješenje, široke koncepcije i općedržavno mjerilo. Nakon ovoga lako je objasniti zašto je baš sovjetska vlast stvorila uslove za rješenje tog pitanja, naročito otkako je socijalizam 1931 riješio pitanje zemljoradnje. Zanimiva je historija tog problema. Poznato je da je Petar I. god. 1696 dao podići u stepi kod T a g a nrog a hrastovu kulturu. Zabilježeno je jedno zaporoško naređenje o podizanju šumskih masiva po obalama Dnjepra. God. 1804 podigao je vlastelin D a n i 1 e v s k i lijepu srnrekovu sastojinu a borom je posadio pješčane obale rijeke Doneca. Poslije 1838 takove pojave su već češće, vrše se istraživanja o režimu podzemnih stepskih voda itd. Još i danas postoje ostaci poljozaštitnih pojaseva i grupa drveća, koje su seljaci sami podizali, premda su to pojedinačni slučajevi. Poslije velike suše 1891 god,, kada je stepu zahvatila strahovita glad, rješavanje tog pitanja privuklo je mnoge učenjake pedologe, botaničare, šumare i dr.: Dokučajeva, Iz mails kog, Timirjazeva, Visockog, Viljam-sa i mnoge druge. Prvo mjesto u tome svakako pripada Dokučajevu , koji je sjajno umio povezati razvoj teorije s pitanjima prakse. Njegova velika aktivnost u komisijama i istraživanjima ostavila je iza sebe vrlo plodan rad, na temelju kojega je danas izrađena teorija i praksa borbe sa sušom u stepi (»Naše stepe nekad i danas« i druga djela). Položeni su temelji za preustrojstvo 29 |