DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 27 <-- 27 --> PDF |
1) PafioHbi ....... ...... ..... ....... ......... (....... ....., ............. ....) 2) Casibie ........ ..... 3) ...... ........ . ..........., ....... .....1 ... ....... . 4) ....... ........ ..... ........ .. ........ ............ .. .....). ... .......... ........ . ... ................. ..... ..........1 .......: ....... ............ .....1. . ......, ......... ...... ..... . .......... ..... ...., . .......... .....1 . ....... .........., ..........., .......... ...... ...... . ..... .. ...., . >1.......... ........... ........ .. ., .. THE FUNCTION AND THE NECCESSARITIES OF BUILDING OF SHELTERBELTS IN THE AUTONOME PROVINCE OF VOJVODINA In this article, after taske of 5-years Plan´s developement of the national economy of People´s Republic of Serbia in the years 1947—il951, which relates to the Autonome Province of Vojvodina, and where the building of 10.000 ha of shelter-belts ie planed, too, the author treats this actuel question. Having described the climatic characteristics of Vojvodina, the author brings out the action of forest to the particulate elements of the clyma, and the neccessarity of building of shelterbelts in Vojvodina, The committee, which had the task to study the question of cultivation of forest- protecting zones in Vojvodina, fixed as follows: 1. The regions the most threatenned (South of Banat, and South-East of Synnia). 2. The dangeroueest winds. 3. The kinds of trees and bushes, which must be used for plantation and 4. The succession of building oif zones in respect to the property of the ground. The task of the further researching works in: to collect the own dates about the width, the distance and the structure of the shelterbelts the preparation of the soil and the technic of the execution, building cultivation, regulation and protection of the shelterbelts about incomes from the protected superfaces etc. Ing. Boris Zlatarić, Zagreb ULOGA ŠUMARSTVA U BORBI ZA POVEĆANI I STABILAN PRINOS POLJOPRIVREDNIH KULTURA U SSSR-U Ovaj članak je informativnog karaktera. Svrha mu je da ukratko, uz neke podatke, upozna čitaoca sa najnovijom odredbom Sovj. vlade i CK SKP(b) od 20. X. 1948 sa historijatom kao i s problematikom, koja u SSSR-u stoji u vezi sa borbom, za povećanje žetvenog prinosa južnih poljoprivrednih zona evropskog dijela SSSR-a. Uvod Najnovija odluka CK SKP(b) i Sovj. vlade o poduzimanju široko zasnovanih mjera u borbi za visoki i trajni prinos poljoprivrednih kultura na jugu i jugoistoku evropskog dijela SSSR-a ima svoju dugu i zanimivu prethistoriju. Ona govori o borbi društvenih snaga protiv elementarnih prirodnih poteškoća, o borbi za što veću ljetinu, za uklanjanje opasnosti od gladi i neimaštine. U toj borbi sa prirodom nisu se uvijek jednako angažirale ljudske snage i sposobnosti. Poznato je da je tek socijalistička revolucija 1917 god. dala potrebne-uvjete za uspješno planiranje i izvođenje golemih radova na tom području. 25 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Možda nemamo üvijek u vidu, da su veliki dio Ukrajine, zatim južna stepska zona itd. stalno izloženi opasnostima od suše, pijeska, erozije, da je tako ugrožen onaj najplodniji dio SSSR-a, koga su oduvijek zvali sitnicom. Najnoviji plan 1949—65 god. treba da tome stane na kraj i to na površini, koja prelazi površinu mnogih evropskih država zajedno. Danas kolhoznici, radnici MTS, sovhoza itd. (kako to ističe uvodnik Pravde od 24. X. 1948) »dobivaju u ruke snažno oružje u borbi za plansko preobražavanje prirode i procvat poljoprivrede u zonama stepe i stepskih šuma. Inicijativa za to potekla je od S t al jina, koji je već od 1924 god. isticao potrebu izvođenja odgovarajućih mjera, dokazujući da u socijalističkom društvu postoje sve mogućnosti za rješenje problema suše u tim rajonima. Problem Ne bi se mogli razumjeti svi napori i mjere već od nekoliko vjekova unazad (a uz to da to bude i korisno za našu praksu), ako se ne bi upoznali uvjeti koji kod toga pitanja dolaze u obzir. Mi ćemo ih ovdje iznijeti samo približno i generalno. Evropski dio SSSR-a su pedolozi i geobotaničari razdijelili na zone, koje se od sjevera prema jugu redaju izvjesnom pravilnošću. Za nas su u ovom pitanju od interesa dvije; zona stepskih šuma i zona stepe, t. j. južni i jugoistočni dio evrop, dijela SSSR-a (štp je vidljiv iz priložene karte). Uslijed posebnih klimatskih faktora tu su se razvila prvoklasna crna i smeđa tla, razni tipovi černozema. Suha kontinentalna klima u tim zonama nije svuda jednolika već je na sjeveru modificirana utjecajem šumske zone, u južnom dijelu zone stepskih šuma osjeća se utjecaj stepe, dok na jugoistoku stepa poprima karakter polupustinjske klime. To se odražava u količini oborina, kojih na pr. zapadno od Dnjepra (zona stepskih šuma) padne godišnje oko 450 mm a negdje (kao na pr. u Hotinjskoj šumskoj oblasti) i do 600 mm. Prema jugu napreduje kserofitizacija i oborina ima sve manje, tako na pr. kod Budžaka ispod 300 mm, pa i manje. Prema riječima B e r g a stepa dakle pretstavlja prelaz od šume k pustinji. Već ta konstatacija sama ilustrira težinu borbe za podizanje šume tamo, gdje za šumu nema potrebnih uvjeta. Glavne vrste poljoprivrednih kultura u zoni stepskih šuma su raž i zob, a u stepi — pšenica. Po svojoj plodnosti te su zone predodređene da budu žitnica i da osiguraju blagostanje zemlje. Međutim na raspored kultura, na intenzitet gospodarenja i konačno na prinos kultura presudno utječu izvjesni faktori, čije je djelovanje spontano, stihijsko i do danas uglavnom van domašaja utjecaja čovjeka. To su: suha klima (suše), neke osobine reljefa, suhi vjetrovi, živi pijesci itd. # Premda u makroreljefu tih zona nema nekih znatnijih visinskih razlika, ipak vrše poseban utjecaj visoravni, jaruge, vododerine i slične pojave. Te osobitosti utječu sa svoje strane i na plodnost tla, modificirajući klimatske faktore. Poznati su stepski mrazevi na udubljenjima, zatim stepska inverzija temperature itd. (Berg). 26 f j |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Procesi erozije u stepi su jaki i protežu se na čitavom potezu do najnižeg dijela potoka ili rijeke. To zahtijeva učvršćenje čitavog teritorija, pošumljavanje jaruga, vododjelnica. Otvorena prema jugoistoku, stepa dolazi pod utjecaj hladnih istočnih vjetrova a uslijed velike površine živih pijesaka susjedne kulture stalno su izložene opasnostima. Nabrojeni faktori ponajčešće djeluju kompleksno. Njihov, utjecaj odražava se u smanjenom prinosu poljoprivrednih kultura i gospodarstvo SSSR-a uslijed toga trpi silne gubitke. Historija tih zona poznavala je mnogo gladi i nerodice, tim više što je suša česta pojava. Kako se često sušne godine ponavljaju, ilustrira već sama činjenica, da je u zadnjih 65 godina bilo 22 sušnih. Tako su zadnjih 15 godina bile sušne: 1933, 1934, 1936, 1939, 1940, 1945, 1946 i 1948. Ali štete i gubitci ne poznaju se samo u količini, nego i na težini zrna, njegovoj kvaliteti itd., što uvećava gubitak. U svemu tome pomanjkanje šuma u tim prostranim zonama još više otežava borbu čovjeka s prirodom. Ono se je osjećalo to više, što su tokom vremena mnoge šume posječene, čime-je povećana erozija i poremećeni odnosi u mnogim rajonima. U vezi s tim dobro kaže Sozikin — u stepi svako ogoljavanje terena dovodi do ispoljavanja stepskog karaktera klime. Iskustvo Nije dakle čudo da se je već odavna uočila veza između pomanjkanja šuma i takvih nepovoljnih posljedica. Za poljoprivredu je ta fatalnost oživljavala novom snagom što je poljoprivreda postajala intezivnija, naročito otkako su se revolucijom promijenili socijalni odnosi na selu. Ovdje ne ulazimo u pitanje blagotvornog djelovanja šume uopće, jer su to općepoznate stvari. Ali u pitanju stepe i stepskih šuma podizanje šuma, šumskih masiva ili užih šumskih pojaseva dobiva poseban značaj. Brzo se uvidjelo, da pojasi od šumskog drveća podignuti preko polja, u višemanje pravilnim linijama, pokazuju povoljno djelovanje u relaciji na vjetar, snijeg, vlagu itd. Kod toga nas interesiraju dvije stvari: djelovanje poljozaštitnih pojaseva na mikrostanište, te efekt koji se odražava u prinosu poljoprivrednih kultura. Prema mnogim autorima obilne sovjetske literature .po tom pitanju, a u prvom redu prema iskustvu biv. Kamenostepske stanice (sada Poljoprivredni institut centralne černozemske oblasti, po imenu D o- k u č a j e v a), djelovanje šumskih poljozaštitnih pojaseva sastoji se u tome što je na poljima, zaštićenim vjetrobranim pojasima, brzina vjetra smanjena i do 35—-40%, manje je ishlapljivanje iz tla što povoljno utječe na vlagu tla, transpiracija i ishlapljivanje opada i do 30%, relativna zračna vlaga, za razliku od otvorene stepe, bila je veća za 3—5%; snijeg je pravilnije raspoređen na poljima, njegov pokrov je i za 1,5—2 puta deblji, polaganije se topi i tlo se u proljeće bolje natapa vodom; naglo oticanje oborinske vode spriječeno je i time je otklonjena opasnost od erozija, a tlo zadržava veće količine vode itd. 27 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Efektivno djelovanje na veličinu prinosa kultura ogleda se u tome, što upoređujući stanje i prinose sa onima na otvorenoj stepi, poljozaštitni šumski pojasi na poljima, koje štite, znatno povećavaju prinose kultura. Tako na pr. povećava se prinos sijena i do 30%, krtolastih biljaka do 50%, jarih žitarica 10—20%, ozimih žitarica 25—30%, industr. biljaka 15—20%. Od interesa su podaci, koje je spomenuti institut dobio sušne 1946 godine, upoređujući neka svoja zaštićena polja s poljima susjednih nezaštićenih gospodarstava Talovskog rajona, Voronješke oblasti (K r i 1 o v, 1947). Te je sušne godine naime prinos na zaštićenim poljima Instituta s travo poljnim sistemom bio veći 5 puta (ozima raž), odnosno 8 puta (ozima pšenica) od srednjeg prinosa istih kultura na poljima Talovskog rajona. Treba reći da se ta oblast smatra jednom od najboljih u Voronješkom rajonu: tu je 1943-45 srednji urod bio 11,3 c/ha, a 1946 god. 1,5—3,5 c/ha. S druge strane taj je prinos bio samo za 20% niži od srednjeg uroda ozimih žitarica što ga je Institut postigao u normalno vlažnoj godini, đok je istodobno prinos ozime pšenice u kolhozu »Nižnaja Vedluga« sušne 1946 godine (u poređenju sa 1944-45 god.) bio niži 4 puta, a kod jarih žitarica i za 5—6 puta. Te poredbe jasno svjedoče o stabilnosti prinosa na poljima zaštićenim vjetrobranim pojasima. Pokazalo se da od poljoprivrednih kultura ozime žitarice najbolje koriste zaštitne pojase, jare žitarice slabije a neke biljke (suncokret) gotovo nikako. Efektivnost zaštitnih pojaseva ne ogleda se samo u kvantitetu nego i u kvalitetu zrna, duljini klasa, u broju zrnaca u klasu, i aps. težini zrna itd. To se dobro vidi iz analize elemenata strukture uroda ozime pšenice na poljima Instituta 1946 godine (prema Krilovu, 1947): Plodorod i broj polja Dužina klasa (cm) Broj klasića u klasu razv:> jenih ne| razvisvega jenih ´ Broj zrna u jednom klasu Broj zrna na jednoj biljci " Aps, težina Poljski, usred pojaseva 7,5 14,2 3,1 17,3 23,2 42,7 24,2 Poljski u stepi, polje br. 6 6.0 M,2 4,1 15,3 15,3 17,8 22,2 Polje br. 2 kolhoza »Nižnaja Vedluga« , . 5,5 9,0 3,4 12,4 14,2 16,7 18,8 Kod potpunog usvajanja svih mjera, prema naučavanju DokučajevaViijamsa, dobio se prinos jare pšenice od 10,5 c/ha, zobi 15 c/ha itd. Na poljima stanice Kujbiševske oblasti (Karuzin, 1948), blagotvorni utjecaj pojaseva proizveo je povećanje prinosa i za 50%. 28 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Vidljivo je kako je utjecaj poljozaštitnih šumskih pojaseva od efekta naročito za vrijeme sušnih godina i da potpuno opravdava uložene žrtve. Kod toga treba pretpostavljati da se sa povećanjem totalne površine, koju štite šumski masivi i pojasi, djelovanje tih ploha počinje ispoljavati "kao novi kvalitet, koji djeluje svojom sveukupnošću. Historijat i dostignuća Iz prošlosti se vidi kako su nerodice i suše južnih poljoprivrednih oblasti Rusije zadavale brigu državnim upravljačima unatrag mnogo stoljeća. Vidi se, bez obzira na stupanj tehnike i nauke tadanjeg ruskog društva, da se je problemu prilazilo sporadički i tek pod pritiskom suše i gladi. Za rješavanje tog pitanja bilo je dovoljno pronicljivih ljudi i entuzijasta, ali oni nisu nailazili na široku pomoć i potrebno razumijevanje. Historija ruske žitnice dokaz je kako je stvar rasla preko tadanjeg društva i njegovih upravljača, jer su i sami seljaci spontano pronalazili mjere kojima bi zaštićivali svoja polja od suhih vjetrova i suše. Nije momentano bitno što su se te mjere pokazale preuske i kratkog vijeka, ali u uslovima feudalno- kapitalističkog režima i sitnoposjedničke zemljoradnje nije ni moglo to pitanje (pitanje života milijuna ljudi) naći definitivno rješenje. Okviri privatnog vlasništva na zemlju bili su preuski i sa tog stanovišta bilo je nemoguće uskladiti njegove interese s izdavanjem znatnih suma na podizanje šuma, odnosno pojaseva, koji ne pokazuju odmah veće koristi. Tako je na Kamenostepskoj stanici poslije 1909 godine bilo obustavljeno svako podizanje vjetrobranih poljozaštitnih pojaseva i javno se počelo sumnjati u njihovu vrijednost i ulogu. Taj problem je dakle zahtijevao radikalno rješenje, široke koncepcije i općedržavno mjerilo. Nakon ovoga lako je objasniti zašto je baš sovjetska vlast stvorila uslove za rješenje tog pitanja, naročito otkako je socijalizam 1931 riješio pitanje zemljoradnje. Zanimiva je historija tog problema. Poznato je da je Petar I. god. 1696 dao podići u stepi kod T a g a nrog a hrastovu kulturu. Zabilježeno je jedno zaporoško naređenje o podizanju šumskih masiva po obalama Dnjepra. God. 1804 podigao je vlastelin D a n i 1 e v s k i lijepu srnrekovu sastojinu a borom je posadio pješčane obale rijeke Doneca. Poslije 1838 takove pojave su već češće, vrše se istraživanja o režimu podzemnih stepskih voda itd. Još i danas postoje ostaci poljozaštitnih pojaseva i grupa drveća, koje su seljaci sami podizali, premda su to pojedinačni slučajevi. Poslije velike suše 1891 god,, kada je stepu zahvatila strahovita glad, rješavanje tog pitanja privuklo je mnoge učenjake pedologe, botaničare, šumare i dr.: Dokučajeva, Iz mails kog, Timirjazeva, Visockog, Viljam-sa i mnoge druge. Prvo mjesto u tome svakako pripada Dokučajevu , koji je sjajno umio povezati razvoj teorije s pitanjima prakse. Njegova velika aktivnost u komisijama i istraživanjima ostavila je iza sebe vrlo plodan rad, na temelju kojega je danas izrađena teorija i praksa borbe sa sušom u stepi (»Naše stepe nekad i danas« i druga djela). Položeni su temelji za preustrojstvo 29 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 32 <-- 32 --> PDF |
šumskog i poljoprivrednog seoskog gospodarstva stepske zone u cilju postizavanja viših prinosa, koji ne bi bili zavisni o prirodnoj stihiji. Od 1892—1897 god. bio je vođa naučne ekspedicije u stepi. Njegova inicijativa dala je niz pokusnih stanica (Hrenovoje, Kamena Stepa). One su odigrale vanredno važnu ulogu u naučnoistraiivalačkom, eksperimentalnom i teoretskom pogledu. I premda je prvo naučno postavljeno podizanje šuma u stepi započeto već 1843, ipak osnutkom Kamenostepske stanice 1892 počinje prava historija borbe protiv suše. Kamenostepska stanica nalazi se u Talovskom rajonu Voronješke oblasti, t. j. u polusuhoj zoni jugoistoka Rusije. Na njoj su već od osnivanja vršeni pokusi, mjerenja i promatranja u pravcu podizanja šuma kao i poljozaštitnih pojaseva. Iskustvo te stanice od neprocjenjive je koristi za poljoprivrednu praksu u tom pogledu. Ma da ta stanica, danas Poljoprivredni institut, ima za sobom preko 50 godina djelovanja i rada, ipak kompleks mjera, u nauci poznat pod imenom Vi 1 jams ovim, nije još obuhvatio u potpunosti sva polja stanice, iako je uvađan od 1936 god. Poljozaštitni pojasi štite tek 28,3°/o obradive površine, 31 % oranica leži još u stepi, a 40,6% je tek djelomično zaštićeno mlađim pojasima. Od 9 plodoreda tek je jedan prešao cijelu krug (rotaciju), a ostali se nalaze na raznim stupnjevima. Razumljivo je da za to treba vremena, ali je već i to bilo dovoljno da pokaže nesumnjive prednosti nove agrikulture. Dovoljno je da se istakne da je za posljednjih 10 godina urod žitarica udvostručen. Dosadanja pošumljavanja i pojasi uklonili su svaku eroziju na terenu Instituta itd. Kasnije, naročito poslije 1931, osnovan je znatan broj sličnih stanica i po ostalim dijelima stepe i stepskih šuma. Od Novosiljske stanice, osnovane 1919 u pitanju intenziviranja poljoprivrede, od prvih poljozaštitnih pojaseva podignutih koncem prošlog stoljeća, ta se nastojanja provlače kao crvena nit kroz čitavu bližu prošlost do danas. Na temelju tih rezultata i iskustava mogla je u našim danima izrasti takva aktivnost, nepoznata do sada. Ovaj grandiozni plan 1949—65 god. počiva na naporima čitavih generacija i on treba da u SSSRu radikalno i za rel. kratko vrijeme riješi problem suše u osnovnim poljoprivrednim rejonima zemlje. Poslije 1917, a naročito poslije kolektivizacije poljoprivrede 1931 god., podizanje šuma i poljozaštitnih pojaseva u stepi i šumskoj stepi ušlo je u novu fazu i dobilo prvostepenu važnost (Stalji n na XVII. Kongresu SKPfb]). Ono je oko 1934 pitanje posve praktičnog karaktera. Više nitko ne sumnja u to da šuma i pojasi djeluju povoljno na klimatske odnose na poljima, na vlagu tla, da indirektno osiguravaju dobar urod itd. Tako se podizanje poljozaštitnih pojaseva pojavljuje pred kolhoze kao nužno rješenje,, a država izdaje uputstva i naredbe o čuvanju postojećih šuma, o podizanju novih (god. 1931, 1934, 1938, 1944). To sve ulazi u prvi red u borbi za stabilan prinos poljoprivrednih kultura černozemske oblasti. S obzirom na historijat i dostignuća ruske nauke i prakse, vidimo da Rusija uživa prioritet u tom pitanju u svijetu. Mnogo prije drugih zemalja, ne uzimajući u obzir sve ono prije pjatiljetki, kolhozna polja okružuju poljozaštitni pojasi, i to od god. 1931 poprima masovnost i sistem. 30 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Od god. 1931—41 podignuto je u 42.000 kolhoza stepske zone evrop. dijela SSSRa 452.000 ha poljozaštitnih pojaseva, 170.000 ha šumskih nasada, 214.700 ha pošumljenih pijesaka (Handbekov). Pomoć u izvođenju radova dala je 2421 MTS. Podignuto je 1.920 kolhoznih rasadnika sa površinom od 3.619 ha, 364 drž. rasadnika sa 41.712 ha itd. Najbolja postignuća imala je Ukrajina sa 259.000 ha pojaseva. Tako je do prije rata bilo već kolhoza, čija su sva polja štitili vjetrobrani pojasi. Oko gradova podizani su t. zv. zeleni pojasi, što je poznato iz dnevne štampe. Za vrijeme rata radovi su privremeno obustavljeni a uslijed razaranja okupatora, naročito u Ukrajini, u dobrom stanju ostao je tek manji dio površine pojaseva. Treba međutim istaknuti i drugi dio osnovnih mjera u borbi za stabilan prirod: Naučavanja Dokučajeva, Viljamsa i drugih dokazala su prednost travopoljnog sistema u poljoprivredi, koji intenzivira poljoprivredu uvođenjem pravilnih plodoreda, sijanjem trave na ugarima, pravilnim sistemom obradbe tla, čišćenjem strništa, dobrim sistemom nagnojavanja, većom pažnjom na sorte, podizanjem poljozaštitnih pojaseva itd. Te mjere se provode danas na poljima stanica i naprednih kolhoza i sovhoza i one karakteriziraju današnju socijalističku poljoprivredu SSSR-a. Ukratko se može ovako ormulirati: Očuvanje postojećih šuma, sistematsko podizanje novih šuma i poljozaštitnih pojaseva, uvođenje travopoljnog sistema. U pjatiijetki 1946—50 predviđene su znatne plohe novih pojaseva, zatim popravljanja starih, oštećenih i zanemarenih za vrijeme rata. Pitanja praktičnog rješavanja U praktičnom uvođenju navedenih mjera trebalo je prethodno mnogo toga riješiti. Tu su se javljala pitanja: u kojoj množini valja podizati pojase, kako da budu široki, kakvog sastava, na koji način da se pomlađuju itd. U pitanju množin e mišljenje stručnjaka Poljoprivrednog instituta černozemske oblasti glasi, da bi na svakih 100 ha obradive zemlje trebalo podignuti 4—6 ha poljozaštitnih pojaseva. Za cijeli SSSR bi kao minimum trebalo uzgojiti oko 5 mil. ha pojaseva. Najnoviji 15-godišnji plan predviđa podizanje 117.900 ha državnih i 4,172.500 ha kolhoznih i sovhoznih poljozaštitnih pojasa, što zajedno iznosi 4,290.400 ha. Ubrojimo li i ostale planirane površine (pošumljavanje pijesaka, padina, vododerina itd.), to onda zajedno sa prednjim iznosi 6,148.900 hektara. Dugo je bilo sporno pitanje širin a pojaseva. Polazeći od Doku čajeva, Viljamsa i dr., isticalo se da tek širi pojasi mogu dati pravi efekt zaštite usjevima. Oni su se naime zalagali za pojaseve, koji bi svojom površinom iznosili i do 10°/o obradive površine (ne uzimajući u obzir šumske masive i kulture na padinama, jarugama i si.). Njihovi pojasi nikada nisu bili uži od 20 m. Posve uski pojasi (ispod 20 m) ne dolaze za stepu nikako u obzir, iako su neki (Raskin, G 1 a d j š e v s k i, K a r u 31 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 34 <-- 34 --> PDF |
z i n, P a m f i 1 o v) sa takvima eksperimentirali i postavljali mogućnost njihove primijene. I j U tom je pravcu Kamena Stepa dala svoje iskustvo i — kao što je bilo za očekivati — širi pojasi (na pr. 64 m), podignuti 1900—1905 godine, nasuprot uskih (11 m), pokazali su znatne prednosti: na širim pojasima stvorilo se pravo šumsko tlo, vlaga tla bila je veća, tlo dublje, manjeg aciditeta, djelovanje s obzirom na vjetar i snijeg uspješnije itd. Najnoviji plan 1949—65 uzima ove činjenice u obzir i traži podizanje državnih poljozaštitnih šumskih pojaseva sa širino m od 100 m, zatim nekoliko paralelnih u svrhu pojačanja efekta i si. Kakav treba da je pojas s obzirom na ostala svojstva? Da bi se polučila svrha, pojas treba da postigne što veće visin e jer tada bolje zadržava vjetar. S tim u vezi postavljalo se pitanje brzorastućih vrsta drveća. S druge strane, po mišljenju stručnjaka, u zoni stepskih šuma kao i u stepi hrast lužnjak treba da pretstavlja osnovnu vrstu u poljozaštitnom pojasu. U SSSR-u, imajući to u vidu, razlikuju kod toga glavne vrste drveća, zatim privremene vrste i grmove. Glavne ili osnovne vrste će u budućnosti pretstavljati glavnu masti pojasa i one treba da od ukupnog broja čine oko 60% (Ključnikov, 1941). To su: lužnjak, bijeli jasen, pensilvanski jasen, mliječ, lipa i dr. Privremen e vrste imaju drugu namjenu. To su uglavnom brzorastuće vrste, koje svojim brzim rastom osiguravaju što raniji efekt poljozaštitnog šumskog pojasa. Napredovanjem i razvojem osnovnih vrsta privremene vrste za kojih 10—15 godina rpomalo otpadaju iz pojasa. Tu su: breza, topola, negundovac i dr. Grmovi zastiru tlo i doprinose djelovanju prizemnog dijela pojasa. U obzir dolaze: bazga, lijeska, žestilj, sibir. karagana i dr. Broj privremenih vrsta, odnosno broj grmova, iznosi po 20% od ukupnog broja vrsta u pojasu. Kod izbor a vrst a treba uvažavati zahtjev pojedinih vrsta prema svjetlu, odnosno zasjenjivanju te na mogućnost prirodnog pomlađivanja u pojasu. Kombinacijom heliofilnih i skiofilnih vrsta postižemo da se u poljozaštitnom pojasu razviju slojevi krošanja, koji daju punoću pojasu. Pri tome treba imati u vidu da sam pojas ne smije biti pregust i neproboja n poput zida, jer u tom slučaju ne razbija vjetar nego ga samo prebacuje, snijeg nepovoljno rasprostire nagomilavajući ga pred pojasom i si. Kako smo istakli, želi se postići da pojasi u odraslijoj dobi budu sastavljeni uglavnom od hrasta lužnjaka kao najvrjednije vrste drveća u tim zonama. Ali to naravno zahtijeva pažnju i oprez kod sadnje vrsta u redove, gdje se uz hrast sade i takve vrste, koje brže rastu i dolaze u položaj da zasjenjuju hrast. Da se ovakove pojave izbjegnu, smišljen je takav poredaj vrsta kod sadnje u redove, koji ipak osigurava dobar razvoj hrastu. Jedan od takvih načina podizanja pojaseva, koji se danas prakticira u stepskim zonama, jest t. zv. koridorna sadnja hrasta lužnjaka brzorastućim vrstama i grmovima (Ključnikov) . Prema toj shemi, sađene mlade hrastove biljke stiješnjene su samo sa strane, dok odozgo imaju mnogo 32 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 35 <-- 35 --> PDF |
prostora i svijetla. Prema dosadanjim opažanjima hrast se tu vrlo dobro razvija. Prema toj shemi sadnja se provađa ovako: 1. red: negundovac 2. red: divlja jabuka, sib. karagana 3´. red: lužnjak, sib. karagana 4. red: pensilv. jasen itd. (oko 16 redova). Redovi su razdaleko 1,5 m, a razmještaj brzorastućih vrsta je takav, da one dolaze tek u svakom 5. redu, tako da je u tom slučaju njihova međusobna udaljenost 6 m. Time je isključeno svako ozbiljnije zasjenjivamje lužnjakovih biljaka odozgo. To se lijepo vidi iz profila takvog pojasa na poljima Instituta (1945), koji je sađen god. 1941, (vidi si. 1). . 3 -9´i 6 7%-9 *0´. ´S´ "J SI. 1 Da se istakne djelovanje koridora, Ključniko v iznosi slučaj sa uobičajenom nepravilnom sadnjom nekog drugog pojasa Instituta, gdje je hrast sve do 7. godine slabo uspijevao, dok je u prvom slučaju u 3.—4. godini imao prirast 60—70 cm u visinu, što pruža povoljne izglede u dalji razvoj. Da bi se stekao uvid u perspektivu ovog specijalnog načina sadnje poljozaštitnih pojaseva, dobro je pogledati kako danas izgleda pojas (br. 45), što ga je 1901 god. podigao Mor o zov. On je, u udaljenosti od 4,3 m u istom redu sadio biljke ovim načinom: žestilj — lužnjak — žesttilj — negundovac — kruška — negundovac itd. Uslijed brižljivosti i preciznosti kojom je podignut, pojas je, nedavno mjeren, pokazivao u svom poprečnom profilu smještaj hrasta u izvjesnom »koridoru«. Premda je tu hrast činio svega 16% od ostalih vrsta u plohi, ipak je to bilo dovoljno da za 45 godina, nakon uklanjanja ostalih vrsta iz plohe, tvori dobro sklopljeni pojas (43 m širok). Polazeći od pretpostavke da u prirodi nema konkurencije unutar vrste, Lisjenk o je dao ideju sadnje u međusobno odijeljenim grupama biljaka (gnjezdima). Rukovodila ga je želja da na taj način u razvoju mladim biljkama osigura uspješniju borbu protiv korova i suše. Takova grupa veličine 1—2 m2, sa 100—50 sadnica u svakoj grupi, trebalo bi na 1 ha postaviti oko 100—200. Prema mišljenju L i s j e n k a, takav način sadnje pretstavlja budućnost podizanja šuma u stepi. Premda još u tom pravcu treba vršiti eksperimente i zapažanja, Lisjenk o smatra da taj način 33 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 36 <-- 36 --> PDF |
sadnje osigurava uspješnu borbu mladih biljaka protiv korova, budući da se one sklope već u najranijoj mladosti i spriječe tako opasni razvoj korova. Bazirajući se na navedenim Lisjenkovi m eksperimentalnimteoretskim izvodima, N. K. Magnick i je na Karabalikskoj šumsko-gospodarskoj stanici u sušnoj stepi sjev. Kazahstana počeo podizati pojase na tom principu. Na to ga je navelo također i promatranje drveća i grmlja u stepi, koje od prirode samo čini omanje grupice, pružajući tako dobru zaštitu tlu. Izabiranje takovog puta diktiralo je pored toga i nezadovoljavajuće stanje poljozaštitnih pojaseva u kazahstanskoj stepi, podignutih pojedinačnom sadnjom u redove u udaljenosti od 0,7—1,0 m među pojedinim biljkama. Uslijed prosušivanja tla, prvih 5 godina pojasi su pored toga tražili vrlo intenzivnu njegu i otstranjivanje korova, što pretstavlja veliku poteškoću u radnoj snazi, koja je u to vrijeme zauzeta na poljskim radovima. Prema izvještaju M a g n i c k o g, stanica je podizala pojase, uske od 5—7 i široke od 21—27 redova., po slijedećoj shemi: 0 o o o jO C O O C C 0 ö O 0 o \ococ c o o 0 o o c °Lr~~ 3,0 m. -*o o o o 0 O 9 O 1-leci O O 0 O O o o a 0 o o o * Topolo-Vez 9 o o o o O O L> 0 n O O \ 2-iccL > o o o o o c c 6 * o o c o o o O I O O O i 5 0 o 0 o o o o o c Ü c e titer--7A»CV O O o 0 o o o o očno o o e> o 3. feci # 0 o c o o o o o o o o O O o O o O 0 0 0 c o o o o c o o o O o Jasca 0 O 0 o o t> o a o Tofota .... ö O o o 0 o o L. 7ecL 0 0 0 0 O . o O 0 O 0 O 0 O 0O o o o o o o 0 c o o o C O O 0 Vez. a o o o O O 0 o o o 0 O 0 0 O O 5. -tecC o Ö O O O O o o o o O er o o O 0 C1 O O 0 0 o 0 đ o o O ° O O . 0 Od,. — —-,—— — — SI. 2 Vidi se kako su razmještene grupe brzorastućih vrsta (topola, negundovac i dr.) u relaciji prema grupama osnovnih vrsta (vez, američki jasen, Mpa i dr.). U istom redu grupe su međusobno udaljene 3 m (što je bilo dovoljno za prolaz traktora s plugom). Grupe su poredane poput šaha. Na 1 ha treba oko 9.000—10.000 sadnica. Taj način sadnje i podizanja šumskog poljozaštitnog pojasa nema doduše tako dugu historiju kao naprijed navedeni, koji se prakticiraju u zapadnom evrop. dijelu stepe i njegovi rezultati još nisu definitivni, ali možemo vjerovati da će se Lisjenkov a nauka i1 ovdje afirmirati. 34 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 37 <-- 37 --> PDF |
^* f ."—^—^L^ f ´ 1 «X.«. r ^ 3 g . < . 3 35 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Takovo stanje naučnog iskustva i praktičnog rada zatekao "je plan 1949—65. On polazi od toga da je nauka dokazala, a praksa potvrdila, da je primjenom napredne agrikulture, kao i drugim kompleksnim mjerama moguća uspješna borba protiv suše u stepskim i šumsko-stepskim zonama evrop. dijela SSSR-a, da je socijalistička poljoprivreda dorasla do stepena visoke i intenzivne kulture, što su do sada najbolji kolhozi i dokazali. O planu poljozaštitnih šumskih nasada, uvođenja travopoljnih plodoreda, izgradnje jezera i vodosprema u svrhu obezbjeđenja visokih i stabilnih prinosa u stepskim i šumsko-stepskim rajonima evropskog dijela SSSRa Kako se ističe u uvodniku Pravde (od 24. X. 1948), Partija i Sovjetska vlada oduvijek su poklanjale pažnju primjenjivanju kompleksa Dokuča j e v-K o s t i č e v-V i 1 j a m s u socijalističkoj poljoprivredi. Velika se važnost i ozbiljnost pridaje radu na tom polju i nikada prije nije borba protiv suše vođena na tako širokom frontu. Mjere koje plan 1949—65 predviđa u borbi sa sušom, erozijom, pokretnim pijescima i si. jesu slijedeće: a) podizanje zaštitnih šumskih pojaseva na vododjelnicama, na međama plodoreda po poljima, po obroncima, jarugama, po obalama rijeka i jezera, oko prudova i vodosprema a također i pošumljavanje i učvršćivanje pijesaka; b) pravilna organizacija površina s uvođenjem travopoljnih poljskih i krmnih plodoreda te racionalnim korištenjem plodnog tla; c) pravilan sistem obradbe tla, njega usjeva i široka primjena crnih ugareva i zaoravanja strništa; d) dobar sistem organskog i mineralnog gnojenja; e) sjetva odabranog sjemena, koje je prilagođeno mjesnim uslovima; f) razvijanje navodnjavanja iskorišćavanjem lokalnih voda putem nasipa, vodosprema. O nesumnjivoj potrebi predviđenih mjera svjedoče prinosi žitarica na poljima Poljoprivrednog instituta centr. černozemske oblasti po imenu Dokučajeva, gdje je za sušne 1946 godine prinos ozime pšenice porastao na 16,5 c/ha, ozime raži na 15 c/ha, jare pšenice 10,6/cha, zobi na 15,8 c/ha, dok je prinos tih kultura u otvorenoj stepi bez pojaseva bio 3—4 puta slabiji a da prinosa od 20—25 c/ha nikada ni ne dostigne. Ü I. dijelu — Podizanje sistema velikih državnih zaštitnih šumskih pojaseva, tokom 1950—65 planiraju se slijedeći pojasi: U točki 3 donašaju se mjere o čuvanju postojećih šuma. Tehničke projekte za podizanje šumskih pojaseva izradit će Ministarstvo šumarstva SSSR-a i Svesavezna Akademija poljoprivrednih nauka. 36 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 39 <-- 39 --> PDF |
_ p s a a j 4 Gl ";.> . -u CS Naziv drž. šum. zaštitnog pojasa SM (u metrima] Površina pod pojasom (u tis. ha) Saratov-A strahan (po obalama Volge) 18,0 900 2 10O — Hrast, breza, ob. jasen; vez, brijest, žestilj, mliječ, Caragana arborescens, Lonicera tataricum, divlja ruža, vrba, Eleagnus anigustifolia tamarika, ribizla Penza-Ekaterinovka- Kamensk M,3 600 3 60 300 Hrast, breza, ob. jasen, sib, ariš mliječ, žestilj, lipa, vez, jabuka, kruška; Caragana arbor., kozokrvina, ribizla Kamišin-Sialjingrad 3,3 170 3 60 300 Hrast, boT, ob. jasen, vez, žestilj, jabuka; Caragana arbor., kozokrvina, ribizla Ćapajevskrovka Vladimi15,3 580 4 60 300 Hrast, breza, ob. jasen, vez, žestilj ; Caragana airborsc, stepska višnja, tamarika, Eleagnus an- gust, Lonicera tataricum, .- bilzla StaljingradStepnoj- Čerkesk 14,4 570 4 60 300 Hrast, grem; višnja; ob. jasen, topola, bakruška, žestilj, jabuka, tamarika, vrba, ribizla, Caragana arb. Gora Višnjeva- Kaspijsko more (po obalama r. Urala) 41,6 1080 6 60 200 Hrast, breza, brijest, topola, bor (na pijescima); žestilj, vez, vrba; Caragana arb., Lonicera tataricum, Eleagnus august, tamarika Voronjež-Rostov Hrast, breza, bor, ob. jasen, to( po obalama pola, sib. ariš; mliječ, žestilj, r. Don) 11,0 920 2 60 — vez, jabuka, kruška, višnja, lijeska; Lonicera tataricum, Caragana arborescens, vučji tm Belgotod-r. Don Hrast, breza, topola, jasen, vez, (po obalama mliječ, žestilj, kruška, jabuka, r. Sjeverni Donecj 3,0 500 2 30 — višnja; Caragana arborescens, kozokrvina Ukupno 1117,9 5.320 Točkom 5, rješava se pitanje izdvajanje zemlje kao i promjena vrsti kultura u kolhozima i drugim gospodarstvima. 37 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Da bi se riješilo pitanje teritorijalne raspodjele rukovodstva, podižu se u tu svrhu u Staljingradu, Saratovu i Uralsku teritorijalne uprave a za provođenje istraživanja i izradu projekata osniva se »Agrolesoprojekt«. Pored napred navedenih državnih poljozaštitnih pojaseva, planira se podizanje 5,709.00 ha pojaseva na poljima kolhoza i sovhoza, Od toga će kolhozi posaditi 3,592.500 ha uz pomoć države i pod nadzorom ministarstva šumarstva, a ostatak ministarstvo. Plan donosi razbijanje tih površina na oblasti, autonomne republike i krajeve. Točkom 9. i 10. regulirano je pitanje pošumljavanja jaruga, vododjelnica, pijesaka itd. Važna je točka 12., koja kaže: »U cilju podizanja trajnih poljozaštitnih pojaseva, koji će biti efektni već od mladosti, treba saditi vrste dugog vijeka kao i brzorastuće vrste drveća, odabirući ih prema mjesnim stanišnim uslovima. Osobitu pažnju treba obratiti uzgajanju hrasta u stepskim rajonima, kao najvrjednijoj i dugovječnoj vrsti. Kod sadnje poljozaštitnih šumskih pojaseva uvoditi 10—15% voćaka«. U planu su pojedinačno nabrojene vrste drveća i grmlja, koje dolaze v dbzir za sadnju u tim oblastima na kolhoznim i sovhoznim poljima. Posebno je naglašeno da je nepravilno podizanje uskih pojaseva u rajonima s jako razvijenim reljefom i velikim oticanjem nadzemnih voda, jer takvi pojasi nisu u stanju da pruže zaštitu tlu. Izričito se citira, da šumski pojasi u kolhozima i sovhozima za zaštitu polja u ravnicama od suhih vjetrova moraju biti 10—20 m široki. Oni pojasi, koji su smješteni popreko padina u svrhu sprječavanja odnošenja tla (pojasi sa zadaćom reguliranja vode) ,podižu se u širini od 20—60 m. Podizanje šuma na gredama u vidu pojaseva treba provoditi u širini od 20—50 m, a također je potrebno podizanje suvislih nasada na obroncima itd. Šumske kulture oko vodosprema podižu se u pojasu širokom 10—20 m. U Ukrajini širina pojasa može biti 9—12 i 17 m. Osnovne (dužinske) poljozaštitne pojase kolhoza i sovhoza treba razmještati po međama, granicama poljskih plodoreda a kod većih polja i unutar njih po granicama brigadnih čestica, predviđajući smanjivanje razmaka između pojaseva u stepskim rajonima. MTS će u svoj plan uvesti radove oko obradbe tla. Daljnim točkama regulirano je djelovanje rasadnika, računanje trudodana za rad u njima i tome si. Napominjemo kako se u članku, posvećenom pitanju rasadnika, u Pravdi od 24. X. 1948 ističe važnost osnivanja rasadnika i njihovo pravovremeno funkcioniranje. Za rasadnike treba izabrati najbolje tlo, kloniti se mrazišta, slanih terena. Veličina rasadnika treba da iznosi oko 50—100 ha, ali i preko toga ako pretstoje velike površine za pošumljavanje. Kod odabiranja mjesta za rasadnik treba misliti na kvalitet sjemenskih šuma, odnosno baza, čiji stanišni uslovi moraju odgovarati onima na kojima vršimo pošumljavanja. Rad oko podizanja rasadnika smatra se momentano kao osnovni jer se bez odgovarajuće proizvodnje sadnica ne može preći na ostale radove. Računa se da će za najbližu prvu ili drugu godinu trebati proizvesti oko 600.000 kom. sadnica listača i 1—1,5 mil. kom. sadnica četinjača po 1 ha. 38 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Za izvođenje plana, na poljoprivrednim tehnikumima kao i sovhozima, gdje je pitanje podizanja poljozaštitnih pojaseva dobro postavljeno, organiziraju se škole za osposobljavanje t. zv. agrolesomelioratora. Plan predviđa i druge mjere u vezi sa odgajanjem kadrova u tom pravcu. Radi osiguranja dovoljnog broja sadnica osniva se do 1950 god. još daljnjih 50 stepskih šum. gospodarstava i 200 šum. uprava. Ministarstvo šumarstva otvara šumarske škole itd., a odgovarajuća ministarstva i Akademija poljoprivrednih nauka zadužuju se za istraživalački rad po tim problemima, U glavi III. — Vezanje i pošumljavanje pijesaka planira se u detalje pošumljavanje pokretnih pijesaka uz rijeku Volgu, u sjev. Kavkazu, u centralnoj ćernozemskoj oblasti i Ukrajini i to do 1955 god. na površini od 322.000 ha. Za vezanje i pošumljavanje pijesaka preporučuju se slijedeće vrste: 1. u zoni stepskih šuma — ob. bor, breza, hrast, topola, sibirska karagana, Lonicera tataricum, iva; 2. u stepskoj zoni — ob. bor, krimski bor, bagrem, hrast, topola, kajsija, bijeli dud, uskolisna dafina, Lonicera tataricum, iva, amorfa; 3. u polupustinjskoj zoni — bagrem, hrast, topola, bijeli dud, kajsija, tamarika, iva, bor i dr, Glava IV. — Proizvodnja sadnica u državnim, kolhoznim i sovhoznim šumskim rasadnicima planira proizvodnju u državnim rasadnicima, posebno za 1949, 1950 i 1951-55. Ministarstvo šumarstva će podići još daljnjih 60 rasadnika, također i Ministarstvo poljoprivrede i niži operativni organi. Prema planu potrebno je izraditi toliko rasadnika, da u 1949 god. na 5—10 kolhoza padne po jedan rasadnik. 110 rasadnika imat će formu poduzeća. Plan daje također smjernice za odvijanje potrebne sjemenarske službe. Ujedno se tipizira potrebna tehnika za rasadnike (traktori, plugovi, sijalice, kultivatori itd.). U ostalim glavama rješavaju se pitanja uvođenja i usvajanja travopoljnog plodoreda u poljoprivredi. Zato ćemo navesti samo njihove naslove: V. glava — Uvođenje i usvajanjeRazvijanje navodnjavanja, izgradnjaMehanizacija poljoprivrednih radova, vodosprema. travopoljnog plodoreda. VI. glava — nasipa i vodosprema. VII. glava — šumske sadnje i izgradnje nasipa i Rezultati Već prva dva mjeseca, otkako je objavljen plan, pokazala su ne samo da su pripreme u toku, nego i da se odvija rad. Pokazala se susretljivost i polet kojim su mase dočekale plan i kojim su prišle njegovu ostvarenju. Kako se iz izvještaja Ministarskog savjeta SSSR-a i CK SKP(b) od 30. XII. 1948 vidi, na trase drž. poljozaštitnih pojaseva stigle su ekspedicije učenjaka i specijalista, vrši se rad da bi na proljeće 1949 moglo 94 šum, gospodarstava početi sadnjom pojaseva. 39 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Tokom 1948 god. kolhozi i sovhozi i šum. gospodarstva podigli su u stepi i zoni stepskih šuma oko 200.000 ha šumskih nasada. Proizvedeno je oko 2 milijarde sadnica, sabrano na tisuće tona sjemenja. Naučno-istraživalački instituti Akademije nauka SSSRa proučavaju pedogenetske uslove podizanja pojaseva, dvije grupe specijalista razmatraju pitanje pošumljavanja grupe jezera rijeke Sarpa. Prema stvorenom popisu, u ovim zonama imade danas 2,242.000 ha površine pod šumom! Proradile su teritorijalne uprave u Staljingradu, Saratovu i Uralsku, kursevi, tehnikumi počeli su radom, razmotreni su nastavni planovi i programi na agronomskim fakultetima itd. Svesavezna Akademija poljoprivrednih nauka, po im. L e n j i n a, razradila je uputstva o metodama sadnje. Pošumljavanju i podizanju pojaseva pristupili su i kolhozi, sovhozi i šumska gospodarstva i oni su u 1948 podigli oko 198.900 ha šumskih nasada. Kao dobar primjer rješavanja zadaće i razrađivanja jedinstvenog plana travopoljnog sistema i drugih mjera ističe se Novo-Anenski rajon Staljingradske oblasti. Na površini od 22.400 ha vrše se prethodna ispitivanja za pošumljavanje pijesaka (pretežno borom i rakitom). Ministarstvo poljoprivrede je osnovalo nove rasadnike u površini od 2885 ha, Ministarstvo sovhoza od 248 ha a Ministarstvo šumarstva u površini od 3562 ha. Priređeno je tlo za podizanje novih rasadnika u 1949 god. u površini od 9790 ha. Od 7.825,2 t sjemenja, sabrano je žira 6.225,3 t. Na travopoljni plodored prešlo je 60.553 kolhoza, 763 sovhoza (ođ postojećih 970). Pri akademijama i institutima uspostavljeni su stalni mjesečni kursevi za agronome. U 1948 god. su kolhozi podigli 2.812 nasipa i vodoprema itd. Tako je, dakle, počeo da se ostvaruje ovaj historijski plan, koji treba da kroz 15 godina promijeni lice stepskih zona. U tom pogledu značajne su riječi akademika Viljams a — »ako stepa nadire na šumu, ako klima postaje suša, ako je čovjek tome posve ili djelomično uzrok, onda je nužno izmijeniti proizvođačku djelatnost čovjeka, preustrojiti gospodarstvo, aktivno i neposredno ući u borbu protiv suše«. Te riječi odaju stil i gledanje sovjetske nauke ,a ovaj plan i njegovo provađanje u život osiguravaju puni uspjeh socijalističkog društva u borbi protiv prirodnih nepogoda. .... ........... B ...... .. ....1..... . ............ ........... ......... ......... .... lio ...... ....... a ........ ... ... ........... ....... . .......... ........... ..................... ....... . ....... . ....-....... ........ ...........: ..... ...., ........... ......... .............. . ..........(.) 20. X. 1948. r., ..... ....... ....... ..... ..... ............. . ...... ............ ...... . ............ ............ ........... .......... ...... . ......... ..... ...... . ...... ...... ......... .............. ..13.1...>1... ...... . ........ . .... .............. ........, ..... ..... ......1 ...... ...... .............., ...............1, .. ........... .... ........! ........ ............. ...... noma, ............ ......1 .......... ,. .. .. ........ .............. ...... .... .......... »....., a ..... ......! ...... .....1. . .............. ... .... ........, ........, ....... . ...... ........ 40 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 43 <-- 43 --> PDF |
................ ............ ...... ........ ......... .. ..... ......: ..... ..... ........... ........... .... ......... .. ........, ..... ... .. ............ ..... . ...... .., . .... ..... ........... ...... . 5—6 .... .........! .......... ..........1 ............ ....... ............. ......, .. nbicoTbi . ..... ,..... ........ . «..........., .......! ....... . .. .. . ..... .........1 .......... .....1. .... ....... ...... ............ . .... ............ ..........., ... . .... ....... ....... ..... . ........ ........... .......... ...., . ....... .. .., ... ................ ........ ..... . ..... ............ ... ........... ... ....... ..... ....... . ....... ........ THE ROLE OF THE FORESTRY IN THE STRUGGLE FOR THE INCREASED AND STABILE HARVEST OF THE AGRICULTURE IN THE SOVIET UNION In connection with the decision of the soviet govern e merit and of the Central Committee of Communist Party (bölshewik) dated on 20. October 1948 about taking measures in the aim of assurance of high and stabile harvest of the agricultur and forest-desert zone of the european part of the Soviet Union, the author described the principal traits of this decision, brought the history so as the problematic, which connects the forestry of the wich the tasks of this plan. In generally, the circumstances are described, which cause the appearance of the dryness and infertility of this fruitfttllst zones, and the experience of the struggle against the dryness, which he seas in the effective solution of the problem in building of fieldprotecting shelter-belts, in special methods of agriculture and so one. — The specifical role of some inquiry stations and a great number of scientific and researching men as are Dokutchaew, Wissotsky, Williams and many others. The äffest of the fieldprotecting shelter-belts was felt especially during the dryness, because the harvest is reduced only for cca 20%, but at same time it is on the unprotected fields in the deserts 5—6 times smaller. Some results of researches o fthe problem of the building of the shelterbelts are described, their highness and widts, the kinds of the trees and bushes, the manners of the plantation etc. After all the results of the work, in the first two months done in this direction, are cited. It is point out that in this question the russian science and practice have the priority in the world, and it is indicated that the socialistic soeiaty has all possibilities to solute such a problem eo complexed and so difficult. 41 |