DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1949 str. 14 <-- 14 --> PDF |
U posljednjem deceniju prošlog stoljeća šumar N. K. Cenko podigao je na vododelnicama bivše Voronješke, Samarske, Saratovske, Stavro poljske i Orenburške gubernije šumske pojase, širine 500 do 950 m. Du žina pojaseva iznosi 1 do 7 km. Ti pojasevi prestavljaju danas jake, polu vjekovne nasade. Pojase za zadržavanje vode treba također podizati usred padina, duž vodnih rezervoara, po jarugama i obroncima. Širina takvih pojasa neka je najmanje 50 m. Podizanje širokih pojasa za zadržava nje vode — rad je prvog reda za pošumljenje sjever n o-r uske uzvisine. U centralno-černozeinnoj zoni suhi vjetrovi, konačno, nisu tako jaki kao u Povolžju i u stepama Ukrajine. No, šumski pojasi za zaštitu od vje trova potrebni su i u ovoj zoni. To su srazmjerno uski nasadi1, koji su smješteni od sjevera k jugu, okomito na pravac istočnih i jugoistočnih vjetrova. Oni dijele polja na površine od 25 ha i naviše. Vjetrobrani šumski pojasi postizavaju svrhu već kod širine 10—20 m. Šumski pojasi za zadržavanje snijega na poljima pokazali su se korisnima a polažu se u pravcu istok-zapad, protiv vladajućih zimskih vjetrova. Ti pojasi mogu biti uži od vjetrobranih pojasa. Prijeratna istraživanja u Saratovskoj i Hersonskoj oblasti pokazuju, da čak dvoredni pojasi, sa razmakom između oba reda od 8—10 m, osiguravaju jednolično taloženje snježnih masa. Visina snježnog pokrivača dostiže pri tom 30 cm, kod čega na Jugo-istoku ozimine lako prezimljuju. Treba uočiti, da se za jednolično taloženje snijega po poljima mogu koristiti nasadi pojaseva ne samo drveća nego i grmlja. Razmak među takvim grmolikim pojasima znatno je manji negoli je običan razmak medu pojasima za zadržavanje snijega od vrsti drveća. Pošumljenje srednje-ruske uzvisine ima kao svoj glavni zadatak zadržavanje proljetnih voda pa trebaju u tu svrhu prije svega biti zasađeni šumski pojasi za zadržavanje vode na vođodjelnicama, okomito na pravac nagiba. Na redu su zatim vjetrobrani šumski pojasi protiv isušujućih ljetnih vjetrova, nadalje šumski pojasi za zadržavanje snijega protiv zimskih vjetrova, nasadi po jarugama i obroncima, nasadi u kolhoznim šumama, pošumljavanje pjeskova, nasadi na zemljištima državnih imanja. Shodno osnovnom zadatku — sačuvati za zemljoradnju dragocjenu vlagu — projekte radova na pošumljavanju srednje-ruske uzvisine treba sastavljati prema rječnim bazenima a ne prema granicama kolhoza. U tom slučaju postići će se pravilna organizacija poljoprivrednog područja, koja pretstavlja jednu od osnova nauke Dokučajeva-Viljamsa. Pri pošumljavanju srednje-ruske uzvisine treba za sadnju upotrebiti u stepi otporne i dugotrajne vrste drveća. To su hrast, jasen i breza a od četinjara bor i sibirski ariš. Kao primjesu možemo im dodati vrste, koje podnose zasjenu, u prvom redu lipu, zatim oštrolisni javor i vez, krušku i jabuku. Ne valja saditi u šumskih pojasima široko rasprostranjeni jasenolisni javor (tako zvani amerikanski), koji se u mladosti jako granadaje široku, razgranatu krošnju a bogatim naletom sjemena zakorovljuje susjedna polja. Od grmolikih vrsti treba ispitati u starim nasadima tatarski klen, kozju krv, žutu akaciju, lješnjak, jorgovan, šipak itd. 72 |