DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1948 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Kaštela, pa duž glavnog puta u zaljevu M a d o n a. Sve su to, doduše, zaklonjena mjesta, ali je značajno, da je u njima velika žumara izdržala ljute zime 1929/30, 1939/40 i 1946/47. U Istočnoj Aziji ta se palma dosta kultivira radi vlakna , koje se dobiva iz dosta velikog predlišća listova i cvjetova. Njeno se vlakno rabi za vezanje, pletenje i tkanje. Ono se smatra kao najtrajniji biljni materijal za vezanje. Prema podacima iz literature (uglavnom iz »Mitt. d. Deutschen Dendrolog. Gesellschaft«) velik a žumar a dobro i bez zaštite uspijeva na južnim obalama. K r i m a, kao i diljem čitavog Sredozemlja. U Južnoj Italij i i Grčko j ona je vrlo česta na toplijim i u umjerenijim položajima. Egipat joj je, navodno, već odviše topao. U Španjolskoj je vrlo česta; u Aragoniji izdrži kraće studeni i do —14°C. Obilno je ima u Srednjo j i Sjevernoj Italiji. Uspijeva i u Lombardiji. Najbolje raste u području gorn jo-talij anskih jezera. Osobito ,joj pogoduje iklima G a r da-Jeze r a. Ondje je ona gotovo udomaćena. Uspijeva bez zaštite i plodovi joj gotovo svake godine dozru. U području G a r d a-J e z e r a raste velika žumara u mjestima sa srednjom godišnjom temperaturom oko 13,5°, srednjom temperaturom najhladnijeg mjeseca 2,5—3°, apsolutnim minimumom —10 do —11°, te gdje ljetne oborine iznose oko> 25°/o od ukupnih godišnjih oborina (de Philippi s dr. A.: Classificazioni ed indici del clima in rapporto alia vegetazione forestale italiana, Firenze, 1937). Velika žumara uzgaja se na prikladnim položajima i sjevernij e od G a r d a-Jez er a. Ima je u Bozenu i Meranu. Najsjevernije se susreće na otoku Mainau naBodenskomJezeru, gdje tvori drvorede, ali se mora zaštićivati od zime. God. 1929. uginulo je ondje mnogo stabala starih oko 60 god. i visokih do 12 m. Velika žumara dobro uspijeva i uz obale Engleske . Ova palma traži dobro tlo. Potrebno ju je po mogućnosti što prije presaditi na stalno mjesto. Ako se presađuju stariji primjerci, oni obično duže vremena künjaju, a često i propadnu. Takvi primjerci trebaju desetak godina, dok im se korijenje dobro učvrsti u zemlji, ali poslije toga — ako ostanu na životu — dosta dobro prirašćuju. Tako je po svoj prilici bilo i sa mnogim primjercima na Brionima. Chamaerops humilis´L., mala žumara, raste kao niska, grmar sta palma. Lišće joj je lepezasto , tvrdo i kožasto, a rub lista sa mnogo oštrih bodljika. Plodovi su u grozdovima, tamno-smeđasti do crvenkasti, oko 1 cm debeli. Mala žumara jedina je autohtona evropska palma . Raste od prirode u sjeverozapadnom dijelu Sjeverne Afrike, u Južnoj Španjolskoj, te u Sardiniji i Zapadnoj Siciliji. U Sjeverozapadnoj Africi izraste i do 3 m visoko. I u južnoevropskim nasadima može na pogodnom staništu izrasti toliko visoko. Inače je ona niski, do 1 m visoki grm . Mal a žumar a ima unutar svojeg prirodnog areala vrlo veliku životnu snagu. Tako se u Ma lag i u Španjolskoj ona smatra neuništivim korovom. Dobro podnosi brštenje. Duboko se ukorjenjuje. Obnavlja se, navodno i izbojcima iz žilja. U Južnoj Andaluziji raste potstojno u šumii primorskog bora (Pinus pinaster), a ima je i do 1000 m visine, tj. sve do područja andalušk e jel e (Abies pinsapo), gdje — doduše — još nema većih studeni ni dugotrajnijeg snijega. Mala žumara uzgaja se duž čitavog Sredozemlja, a prema Sjeveru uspijeva najdalje do uključivo gornjo-talijanskih jezera, gdje joj još plodovi dozru. Unutar prirodnog svog areala mala žumara smatra se industrijsko m biljkom radi vlakna, koje se dobiva iz njenog lišća, a koje dolaze u 428 |