DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1948 str. 40 <-- 40 --> PDF |
O NEKOLIKO VRIJEDNIH, A MANJE POZNATIH EGZOTA PRIKLADNIH ZA PARKIRANJE U SJEV. PRIMORJU Prilikom proučavanja vegetacije otočja Briona u ljetu 1948. primijećeno je više vrlo vrijednih vrsta egzotičnog drveća i grmlja, koje su veoma prikladne za parkiranje bilo na Brionima ili inače u mjestima sličnih enoloških prilika (u Brionima1 srednja god. temperatura iznosi +14° C, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca +4° C, apsolutni minimum —12° C, godišnje oborine oko 750 mm; Brioni pripadaju hladnijoj oblasti zadruge Quercetum ilicis). Od tih vrsta ističemo: Sterculia Bowellii (S. platanifolia?), Lagerstraemia indica, Osrnanthus ilicifolius i Choisya ternata. Sterculia Bowellii (S. platanifolia?), sterkulija Sterkulija je tropsko, listopadno, do 20 m visoko drvo. Pripada rodu Sterculia i vrlo raširenoj porodici Sterculiaceae. Potječe iz Kine i Japana. U Evropu je unesena pred kojih 200 god. i uzgaja se na rivijeri. Ima je razmjerno malo. Poznati su primjerci iz Napulja, te na više mjesta u Lombardiji. Na Brionima nalazi se u cvjetnom vrtu jedno njeno stablo visoko oko 12 m i debelo oko 30 cm. To je — koliko nam je poznato — jedini primjerak toga drveta kod nas. Nakon oslobođenja prošli su onuda mnogi stručnjaci, koji su uočili to drvo, ali im nije bilo poznato. Za determiniranje tog zanimljivog drveta dugujemo hvalu Prof. Dr. I. Pevaleku. Sterkulija tvori krupnu i široko zaobljenu krošnju. Kora debla jest glatka, sivkasta i nalik na koru od lipe. I z b o j c i su debeli i smeđastozeleni. Pupov i su naizmjenični, smeđasto čokoladne boje i slabije pustenasti. Lik o i z b o j a k a jest žilavo, te se u domovini rabi za vezanje. Na Orijentu uzgajaju se — prema Mayru 2 — posebne kulture (iz reznica), koje se svake 2—3 godine porezu ražom zemlje. Kor a oljuštena sa izbojaka moči se u vodi i kalijevoj lužini, te raščihava udaranjem o kamenje. Daljnjom preradom dobiva se vlakno za šivanje i vezanje. Lišć e je jednostavno, prstoliko lapovito, veoma krupno, većinom preko 20 cm dugačko, a toliko je široko, na bazi srcoliko. Lapovi su usiljeni i čitava ruba. Lišće je ozgo uglavnom golo, a ozdo fino kratko baršunasto. Cvjetov i su razlučenih spolova, žućkasto-zeleni i čine vršne, do 30 i više cm dugačke metličaste cvatove. Ženski cvjetovi obično su pri vrhu cvata. Cvjetvo su bez latica, simetrični. U ženskom cvijetu nalazi se obično ispod pestića vijenac staminodija, a u muškom cvijetu rudimentarni pestić. Stablo je na Brionima cvalo u srpnju. Cvjetove obilno posjećuju kukci. Plo d je kožasti, do 6 cm dugački mjehur, koji se otvara dosta dugo prije dozrenja. Sjem e je poput graška veliko. Drv o je lagano i rabi se kao rezbarski materijal. Za uzgoj sterkulije potrebno je bolje i nešto deblje tlo, te zaštićeniji položaj. Potrebno ju je što više proširiti u primorskim nasadima. Lagerstremia indica, lagerstremija Lagerstremij a je listopadno manje drvce ili grm iz porodice Lythraceae. Potječe iz Japana, Koreje, Južne Kine, istočno-azijskog otočja, te iz sjeverno- istočnog dijela Australije. U domovini izraste do 8 m visoko drvo. Uzgaja 1 Dc Philippis dr. A.: Classificazioni od ihdici del clima in rapporto alia vcgctazionc forcstale Ataliana, Firenze, 1937., s. 126. 2 MayrH.: Fremdländische Walid und Parkbäume für Evropa, Berlin, 1906. s. 518. 382 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1948 str. 41 <-- 41 --> PDF |
se posvuda u tropskim i subtropskim krajevima. I kod nas se uzgaja kao osobito ukrasno drvce ili grm, ali samo u toplijim krajevima. Ima je u parkovima Rijeke, Opatije, Lovrane, Puie i Briona. U Puli vidjeli smo prošlog ljeta njenih stabala i do 28 cm debelih. Na Brionima nalazi se nekoliko njenih stabalaca. Izvan Primorja uzgaja se češće kao ukrasni grm, ali u staklenicima. U svrhe dekoracije proširena je u čitavom Sredozemlju, a imade je na zaštićenijim položajima i u Južnom Tirolu. Dobro uspijeva na Krimu, gdje je česta u Nikitsky parku. Lagerstremija ima gustu i duguljasto-zaobljenu krošnju. Kora je debla glatka i ljušti se u velikim ljuskama poput platanine, a ostaje mlada zelenkasta i sjajna kora. Izb o j ci su joj četverouglasti. Lišć e je u donjoj česti obično nasuprotno, a u gornjoj česti naizmjenično. Ono je jednostavno, duguljasto-eliptično, odnosno ovalno, kožasto, do 7 cm dugo i do 4 cm široko, uglavnom bez peteljke. C v a t e u vršnim, uspravnim, do 20 cm dugačkim metličastim cvatovima. Cvatne osi i stapke kratko su dlakavi. Cvjetov i su bijeli (var. a 1 b a), ružičasti ili purpurni, većinom 6-brojni. Časka im je gola, a latice na odužoj stapci, okruglaste, pri vrhu izverugane. U cvijetu su 36—42 prašnika i 3—6 pestića. Plo d je toibolac sa mnogo okriljenih sjemenaka. Lagerstremij a radi svoje osobite dekorativnosti zavrijeduje da je se što više proširi u naišm primorskim nasadima. Potrebna joj je bolja zemlja i zaštićeniji položaj. Osmanthus ilicifolius (O. aquifolium) To je do 6 m visoki vazda zeleni j apansk i grm ili manje drvce iz porodice Oleaceae. Lišć e mu je jednostavno, eliptično-duguljasto, do 6 cm dugačko i do 2 cm široko, na rubu više ili manje bodljikavo nazubljeno (na svakoj strani sa 1—4 gruba i u raznim pravcima usmjerena zuba). Lišće je ozgo sjajno i tamno-zeleno, a ozdo svjetlo-zeleno i redovno čitava ruba. Peteljk a je do 1 cm dugačka. Cvjetov i su bijeli, mirisavi, dosta sitni. Tvore vršne ili pazušne štitaste cvatove . Pojavljuju se u lipnju i srpnju. Plo d je plavkastocrna, jajolika, oko 1 cm dugačka jednosjemena koštunica. U kulturi postoji više odlika ove vrste1. Tako: var. variegatus Rehd. ima bjelkasto-šareno, a var. aureus Rehd. žuto-šareno lišće. Var. purpureus Rehd. je na mladim izbojcima crvenkastog, a inače tamno-zelenog lišća. Var. myrtifolius Mouillef ima eliptično-duguljasto lišće, koje je čitava ruba. Ovaj se grm već odavno kultivira u Južnoj Evropi. Vidjeli smo ga u parkovima Opatije, Lovrane, Pule i na Brionima. Na Brionima sačuvalo se nekoliko lijepih grmova u ranije parkiranom kamenolomu ispod brijega Saluge. Čini se da mu odgovara nešto zasjenjeniji i zaštićeniji položaj. Choisya ternata To je vazda zeleni, uspravni, do 1 m visoki i vrlo razgranati grm iz porodice Rutaceae. Potječe iz meksikanskog gorja, gdje ga ima do 2.600 m visine. Uzgaja se češće u staklenicima, a u području Sredozemlja ima ga uzgajanog i izvan staklenika, ali na zasjenjenijim i zaštićenijim mjestima. Kod nas smo ga vidjeli u parkovima Rijeke, Opatije, Lovrane i Briona. Na Brionima nalazi se par bujnijih primjeraka u ranije parkiranom kamenolomu ispod Saluge. 1 Krüssman n G.: Die Laubgehölze, Berlin 1937. 383 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1948 str. 42 <-- 42 --> PDF |
i z b o j c i su ovog grma okruglasti. Najnoviji izbojci su zelenkasti, a inače su oni sivkasto-zeleni. Lišć e je trolistićavo i nasuprotne Listić i su obrnuto jajoliki, duguljasti, kožasti, do 7 cm dugački i do 3 cm široki, čitava ruba, ozgo sjajni i tamno-´zeleni. Listići su providno punktirani. Peteljka je do 5 cm dugačka. Cvjetov i su u striješnjenim vršnim ili pazušnim paštitastim cvatovima, a ima ih po 3—7. Oni su bijeli, dvospolni, peterobrojni, 2—4 cm široki, sa 10 prašnika. Cvatu od svibnja do srpnja, a mirišu poput narandžinih cvjetova. Plo d je skupni, a sastoji se od 5 plodića. I ovaj grm potrebno je što više proširiti u našim primorskim nasadima. Za njega dolaze u obzir samo zasjenjeniji i topliji položaji, te dobro i propusno vapnenasto tlo. Prema T a r a u c i2 razmnaža se reznicama. M. Anić LL& st^uime ....&...... Strana stručna štampa Dr. Karl Mazek-Fialla: Die Harzgewinnung in Österreich. Wien 1946. Druck und Verlag der österreichischen Staatsdruckerei. Strana 232. Stručna šumarska bibliografija obogaćena je još jednom dobrom knjigom koja tretira oblast smolarenja. Autor knjige je dugogodišnji direktor smolarske zadruge u Piestingu i jedan je od eminentnih stručnjaka za smolarenje poznat i van granica svoje domovine. U knjizi je vrlo pregledno, temeljno i opširno izneto smolarenje u Austriji koje je razvijeno do zavidne visine. Knjiga je podeljena na poglavlja i obuhvaćen je sledeći materijal: I. Uvod, II. Upotreba smole, III. Proizvodnja smole u svetu, IV. Smolarenje u Austriji, V. Smolarenje i šumarstvo, VI. Metode smolarenja, VII. Smolarenje i njegov značaj u privredi, VIII. Prirodna područja i smolarenje, IX. Novi pravci smolarenja u Austriji, X. Smolarska terminologija i XI. Upotrebljena literatura. Knjigai je ilustrirana mnogobrojnim fotografijama što olakšava samo izlaganje materije. Za naše stručnjake ova knjiga ima osobiti interes budući da se u Austriji najviše radi na crnom boru koja je vrsta i kod nas najviše raširena i kod naše proizvodnje smole imat će najjači uticaj. U tom smislu svaki smolarski stručnjak bi trebao da nabavi ovu korisnu knjigu. ing. Bran. Pejoski H. C. ........: ...... ... ................ ....... 1947 ....... ..., 368. ..... ....... .... .. ....... ......... ....... ...... .......... ......... .... je .. ...... ........ .......... ......... .. .. ............ ........ je ........ . ..... ..... . ..: I. ...... ......, II. ............. . ...... ......, III. ........... .. ....... ......, IV. ........ ...... .. ....... ......, V. .... ......, VI. ............ ...... .. ....... ...... . VII. ............ . ...... ...... .. ....... ....... ..... je ........... ............ ..........., ......., ........, .... .. .. .. ... .... ......... ..... ....... .. ....... ......... ....... ......, .. ......... ......... .. .... ........ ..... ..... ....... ...... ..., ..... ....... ~ T a ranc a S.: Freiland Laubgehölze, Wien 1912, s. 179. 384 |