DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Kurir dalje preporuča, da se to suzbijanje smrekovog pisara provede sa DDT-preparatom u kombinaoiji sa starom metodom lovnih stabala na stojećem i ležećem materijalu. Kontaktni otrovi su živčani otrovi, njihovo je djelovanje specifično, t. j . oni uništavaju samo štetne insekte, dok su za zdravlje čovjeka, divljači, ptica i riba bezopasni. Kako je ova Kurirova kritika objavljena prije nego što je Schimitschek opširno prikazao naprijed opisani postupak, trebati će ju donekle ispraviti i ublažiti, ali nikako ne smijemo preko nje preći. Svakako se arsenova metoda kod nas nebi smjela upotrebiti kod suzbijanja potkornjaka na velikim površinama bez prethodnog ispitivanja i ocjene svih okolnosti, koje bi pri tom poslu mogle štetno djelovati. Za zaštitu naših — u posljednje vrijeme od potkornjaka jako ugroženih četinjastih šuma — od odlučne je važnosti, da se što prije ustanovi efikasna i sigurna metoda suzbijanja tih štetnika. Treba pronaći metodu, kod koje neće trebati sa lovnih stabala skidati koru i paliti ju i kod čije će izvedbe biti zaposleno što manje radnika — a da se ipak čitav posao oko suzbijanja obavi što brže i sigurnije. Držim da je najracionalnija kombinacija obaran ja lovnih i prskan ja tih stabala s takovim, po štetnike otrovnim sredstvom, koje sigurno prodire kroz koru sve do lika, a da ne izlaže druge organizme opasnosti od trovanja, kao što je to slučaj sa arsenovim otrovima. Moguće bi najpogodnija bila mješavina tekućeg dodirnog otrova sa kakovim želučanim otrovom, koji je u manjoj koncentraciji po više organizme neškodljiv. Ili bi bio dovoljan i sam kontaktni otrov, sastava DDT-preparata, koji ima u stanovitoj mjeri i svojstva želučanih otrova. Ta bi sredstva ujedno morala posjedovati i svojstvo da se lako i što dublje upijaju u koru i liko, da je njihova djelatnost što trajnija, te da su što jeftinija. Ukoliko bi došlo do upotrebe takovih sredstava u svrhu obrane i spašavanja pojedinih napadnutih stojećih stabala, to ona nebi smjela biti štetna po život i rast kambijalnih stanica, što sve treba prethodno utvrditi. Zaštita naših, od potkornjaka ugroženih šuma, traži, da do takovog sredstva što prije dođemo, pa će trebati i naš rad u tom pravcu usmjeriti. Dr. Z. Vajda JEDAN SPECIJALNI NAČIN PRIRODNOG POMLAĐIVANJA SMREKE U literaturi se je već dugo poznata pojava zakorjenjivanja smrekovih grana. Tako se već 1838. u djelu Arboretum et fruticetum britanicum (1) navodi slučaj izbijanja i po 30 mladih egzemplara (Engleska). Slične navode srećemo kod Schuebelera (2) za Norvešku. Koncem prošlog vijeka Conwentz (3) je zapazio tu pojavu u smrekovim šumama na Harzu, Krkonošama, na otoku Oeselu, u sjev. Rusiji i Finskoj. Za francusku Juru navodi Moreillon (4) obilno pomlađivanje smreke tim putem, a Kirchner-Loew-Schreter (5) opisuje tu zanimivu pojavu iz područja Njemačke (Senkerfichte). Mayr (6) ističe, da kod svih Mstača i četinjača postoji mogućnost zakorjenjivanja grana ako dulje vremena leže u vlažnom tlu. Čest je slučaj odjeljivanja novih individua od matičnog stabla. .... ističe, da je ta pojava na smreki, u gornjim regijama rasprostranjen ja, češća nego što se to misli. Dengler (7) navodi takav način pomlađivanja, ističući napose smreku, u visini alpinske granice drveća u vidu grupa sa jednim jačim i višim stablom u sredini, oko kojega je nikao pomladak 322 |