DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 41     <-- 41 -->        PDF

PRIMJENA KEMIJSKIH METODA KOD UNIŠTAVANJA POTKORNJAKA


U najnovije se vrijeme nastoji, da se i u borbi protiv patkornjaka, primijene
kemijske metode. Glavnu zapreku primjeni tih metoda nailazimo u
teškoći, da što sigurnije dođemo sa otrovnim sredstvima do štetnika, koji veći
dio svog života — osim u vrijeme rojenja — boravi zaštićen pod korom, u
drvetu ili drugom pogodnom skrovištu. To je i razlog, da će efikasno uništavanje
biti moguće samo u kombinaciji pravovremenog ofoaranja lovnih stabala
sa prikladnom kemijskom metodom. Na lovna stabla skoncentrirane štetnike,
ne ćemo tada uništavati skidanjem i palenjem kore, već upotrebom prikladnog
kemijskog sredstva, što bi, u slučaju, da takova kombinovana mehaničkokemijska
metoda potpuno uspije, svakako imalo u mnogočem veliku prednost
pred dosadašnjom metodom.


U najnovije doba bavio se ovim problemom E. Schimitschek, pa je stečena
iskustva objelodanio u članku »Iskustva kod primjene vapnene arsenove
juhe za suzbijanje osmerozuboga smrekovoga potkornjaka«, odštampanom početkom
ove godine u 1. i 2. broju II. sveska »Pflanzenschutzberichte«, koju
izdaje Savezni zavod za zaštitu bilja u Beču. Rezultate tih iskustava iscrpno
pe prikazao i František Gregor u članku »Použiti arsenove jichy k hubeni
kurovce smrekoveho«. (Ips typographus). — Ceskoslovensky Les, Čislo 5—7
Ročnik XXVIII — Brno 1948.


Kako je ovaj problem za zaštitu naših ugroženih četinjastih šuma od velike
važnosti, a nemam pri ruci originalni Schimitschekov članak, prikazat ću
postupak opširnije — onako kako ga je iznio u napred spomenutom članku
Fratišek Gregor.


Prigodom suzbijanja navale smrekovog pisara (Ips typographus) na smrekove
sastojine u Donjoj Austriji, taj se štetnik tamo uspješno suzbio pomoću
lovnih stabala, ali na taj način, da su se oborena lovna stabla poprskala sa
5°/o arsenovom juhom (5% As2 .. rastopljen u vodi).


Uz potrebne mjere opreza (zaštitivši nos i usta maramicom u cilju otklanjanja
opasnosti trovanja arsenom) naspe prvi — od potrebna 3 radnika —
u prikladnu posudu arsenov prah, pa ga dobro izmiješa s vodom. Daljnjim se
dodavanjem vode ta kaša tako razrijedi, da se s njom može nesmetano napuniti
prskalica i izvesti prskanje stabala. Drugi radnik pripravlja oboreno
stablo za prskanje i obrće ga, dok treći nosi prskalicu i vrši prskanje. Za
taj posao upotrebljava se visokotlačna velika ili vinarska t. zv. peronosporska
prskalica.


Stabla se redovno prskaju, nakon što ih potkornjaci napadnu i ubuše se
pod koru. Prskanje se obavlja za suhog vremena, ali i prskanje po kišovitom,
no mirnom vremenu — nije štetno već naprotiv korisno, jer se otrovna tekućina
bolje upija u koru i brže prodire prema kambiju. Ovo prodiranje otrova
do kambija pomaže i pospješuje — osim kiše — još i rosa, te veća zračna vlaga.
Otrov uništava ličinke potkornjaka, kada pronikne izravno do kambija, a
to se događa tek nakon 2—3 tjedna. Ukoliko su se ličinke već zakukuljdle, onda
se otruje kukac, koji se, nakon što se izleže, počme provlačiti kroz zatrovane
slojeve kore. Stoga je u tom slučaju važno i odlučno, da se prskanje lovnih
stabala provede svakako prije nego se mladi kukci počmu provrtavati. Gdje
će takovi kukci poginuti ovisi o brzini njdhovog trovanja: jedni ostaju,mrtvi
već u kori ili ugibaju vani, kada se, provrtavši koru, izvuku, dok drugi još
dospiju, da se zabuše u zdrava ili lovna stabla, pa tu prije ili kasnije ipak
uginu.


319


/




ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Ova se metoda može primijeniti i na taj način, da se lovna stabla prskaju
neposredno prije naleta kukaca. Mužjaci, koji nalete na takova stabla, počmu
bušiti ulazne prohode za ženke — truju se i ginu. Ženke, koje nalijeću iza
mužjaka, ulaze u prohode, koje su mužjaoi izbušili, pa se i one — kada počnu
izgrizati matične prohode —> otruju i uginu.


Opaženo je, da potkornjaci pri masovnoj navali napadaju sva lovna stabla
bez obzira da li su poprskana otrovnom tekućinom ili nisu, dok u slučaju,
kada se pojave u manjem broju, ipak ponekad izbjegavaju da napadnu otrovom
već poprskana lovna stabla. Stoga je sigurnije, da se lovna stabla poprskaju
onda, kada su ih potkornjaci već napali i zabušili se pod koru.


Kontrola te metode obavlja se 14 dana nakon prskanja, t. j . kada arsen
pronikne do kambija. Tada se sa poprskanih stabala skida kora i ustanovljuje
broj uginulih Učinaka i mladih kukaca. Za ustanovljenje broja mladih kukaca,
koji izlaze ispod kore, podmetne se pod stablo ljepenka, namazana gusjeničnim
ljepilom, pa se prebroje kukci, kojd padnu na ljepenku i na njoj
ugibaju. Stabla, poprskana prije naleta kukaca kontroliraju se brojenjem
mrtvih kukaca u kori i liku.


Najsigurnije mjerilo za uspjeh te arsenove metode jest intenzitet novog
napadaja, koji slijedi iza njezine primjene.


Tim se pokusima ujedno ustanovilo kako prodire arsenova rastopina u
razne dijelove stabla, u kojim odsječcima vremena ona prožima slojeve kore
različite debljine te proniče do kambija. Stabla, na kojima su vršena ta opažanja
bila su izložena prirodnom atmosferskom uplivu.


Iz tabelarno razvrstanih podataka vidi se, da između slojeva kore i lika
postoji u pogledu sadržaja na arsenu znatna neravnomjernost. Uzrok tomu
je raznolik intenzitet prskanja, duljina djelovanja otrova, učinak kiše, te
množina i duljina ulaznih hodnika kukaca. Tako je na prvom pokusnom
stablu ustanovljeno, da —> 64 dana nakon prskanja 35 g/dm2 kore sadrži
9,3 mg/dm2 As2 .., dok je kod drugog jednog stabla — 37 dana nakon prskanja
— ustanovljeno, da 28 g/dm2 kore sadrži 37 mgdm2 As2 03. Kod trećeg,
pak, pokusnog stabla je utvrđeno, da 30 g/dm2 kore — 17 dana nakon prskanja
sadrži 39 mg/dm2 — As2 03. Prosječno je kora prvog stabla sadržavala 0,03°/o,
drugog 0,13%, te trećeg također 0,13% As2 03 od njezine težine.


Što se tiče dubine prodiranja arsena do slojeva lika, za prvo je stablo
ustanovljeno, da slojevi kore i lika zajedno — 64 dana nakon prskanja —
sadrže 297 mg/kg As2 Os, t. j . u liko je zašlo 7,4% od ukupne količine, koju
je primila kora i liko zajedno. Kod drugog stabla liko je primilo 4,3%, a kod
trećeg 1,4% As2 03 od ukupne količine, upšjene po kori i liku zajedno. Ovo
pronicanje arsena do lika mnogo se brže vrši kod stabala, u kojima su likotoči
liko provrtali, te načinili u njemu svoje prohode, nego kod stabala sa nepo\
rijeđenim likom.


Ispitujući kemijskom analizom uginule kukce ustanovilo se, da je sadržaj
arsena u njihovom tijelu iznosio 0,013 do 0,016% težine tijela.


Sakupljeni su i podaci o djelatnosti 1 radnika u jednom danu uz 10-satno
radno vrijeme, obzirom na razne dobne razrede. Tako je ustanovljeno, da jedan
radnik može poprskati na mjestu iskomšćavanja dnevno 50—70 stabala III.
dobnog razreda (na skladištu do 110), — 50—60 stabala IV. dobnog razreda
(na skladištu 80—100), te 25—30 stabala V. i VI. dobnog razreda.


Za prskanje 1 m3 stabala potrebno je lh 8´ do lh 15´, dok mehaničko uništavanje,
t. j . skidanje kore iziskuje 2h do 2h 30´, što znači da je tu utrošaK
vremena za .. do V« veći.


320




ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Nia osnovu stečenog iskustva, (prigodom prve primjene suzbijanja potkornjaka
po opisanoj arsenovoj metodi, autor ocjenjuje tu metodu ovako:


Svuda tamo, gdje je ta metoda bila ispravno provedena — postignut je
dobar uspjeh. Potkornjaci su se ponovno pojavljivali tek u neznatnom broju
i samo lokalno.


Čim potkornjaci napadnu stabla, treba ih odmah posjeći i čitava poprskati.
Prskanje se obavlja po suhom vremenu — mirna kiša, koja pada
nakon prskan ja pospješuje pronicanje otrova kroz koru. Uspjeh zavisi i o
jakosti upotrebljene arsenove rastopine. Osobito treba paziti da se raspršivač
ne začepi. Zimi se arsenova metoda ne može primijeniti.


Glavna mana arsenovog prskanja leži u opasnosti trovanja arsenom. Međutim,
ta opasnost, uz povećani oprez radnika, potpuno iščezava. Ta metoda
ima pred kontaktnim i mehaničkim metodama tu prednost, što je za njezinu
provedbu potreban manji broj radnika. Po mišljenju autorovom upotreba
kontaktnih otrova, kao što su DDT-preparati nosi sobom iste tehničke poteškoće
kao mehanička borba povezana sa skidanjem i palenjem kore. Ipak
autor u svom zaključku dopušta, da opisana arsenova metoda nije konačno i
najbolje riješenje u iznalaženju najefikasnijeg načina borbe protiv kalamiteta
potkornjaka pa vjeruje, da će uspjeti arsen zamijeniti takovim otrovnim
kemičkim sredstvom, koje će biti po kralježnjake potpuno bezopasno.


Upotrebu arsena kod suzbijanja potkornjaka u austrijskim šumama oštro
je kritikovao Kurir, pa, radi naše što ispravnije orijentacije o tom i za nas
vrlo važnom problemu, prikazat ću ujedno i tu Kurirovu kritiku, odštampanu
u austrijskom stručnom listu »Allgemeine Forst und Holzwirtschaftliche
Zeitung«, Wien, 1947., pod naslovom: »Suzbijanje potkornjaka u području
St. Valentin i Amstetten«. U tom članku kaže Kurir o primjeni te metode
ukratko ovo:


Činjenica je, da se u Zaštiti šuma u Austriji, primjerno kod suzbijanja
potkornjaka arsen i to u praksi, kod suzbijanja na velikim površinama, bez
da su se prije toga proveli pokusi u laboratorijumu i slobodnom prostoru —
iako se kalcijev arsenat do sada nikada nije upotrebljavao u velikoj praksi
za suzbijanje potkornjaka.


Počam od god. 1942. pripada arsen, kao sredstvo za suzbijanje štetnika
u praksi na veliko — historiji, jer se, za sva živa bića jako otrovni arsen
zamijenio sa puno-vrijednim kontaktnim otrovima.


Onaj, koji još danas u modernoj zaštiti šuma za suzbijanje štetnika preporuča
ili naređuje da se upotrebljava arsen — nije samo neprijatelj štetnih
insekata, nego je istovremeno i neprijatelj divljači, ptica, riba, domaćih životinja,
neprijatelj svih živih bića, jer je arsen za sve jako otrovan, te može
uzrokovati smrt. Danas se u naprednim zemljama arsen više ne upotrebljava
u borbi protiv štetnika.


Letalna doza arsena za čovjeka je 0.06 g, dok već 0,01 g arsena može
uzrokovati akutno otrovanje. Arsen ne mora doći u tijelo kroz usta (oralno),
već može doći- i kroz kožu, koja ga resorbira.


Ni u znanosti, a ni u praksi nije se arsen nikada upotrebljavao za suzbijanje
potkornjaka. Onako, kako se on upotrebljava u prostoru St. Valentin—
Amstetten, t. j . da se kora stabala poprska s kalcium arsenatorn — ne može
djelovati smrtno na smrekovog pisara, jer on ne ždere koru, već ju samo probuši,
da se može zadupsti u zonu kambija — o tom svjedoči izbačena bušotina.


321