DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 41 <-- 41 --> PDF |
PRIMJENA KEMIJSKIH METODA KOD UNIŠTAVANJA POTKORNJAKA U najnovije se vrijeme nastoji, da se i u borbi protiv patkornjaka, primijene kemijske metode. Glavnu zapreku primjeni tih metoda nailazimo u teškoći, da što sigurnije dođemo sa otrovnim sredstvima do štetnika, koji veći dio svog života — osim u vrijeme rojenja — boravi zaštićen pod korom, u drvetu ili drugom pogodnom skrovištu. To je i razlog, da će efikasno uništavanje biti moguće samo u kombinaciji pravovremenog ofoaranja lovnih stabala sa prikladnom kemijskom metodom. Na lovna stabla skoncentrirane štetnike, ne ćemo tada uništavati skidanjem i palenjem kore, već upotrebom prikladnog kemijskog sredstva, što bi, u slučaju, da takova kombinovana mehaničkokemijska metoda potpuno uspije, svakako imalo u mnogočem veliku prednost pred dosadašnjom metodom. U najnovije doba bavio se ovim problemom E. Schimitschek, pa je stečena iskustva objelodanio u članku »Iskustva kod primjene vapnene arsenove juhe za suzbijanje osmerozuboga smrekovoga potkornjaka«, odštampanom početkom ove godine u 1. i 2. broju II. sveska »Pflanzenschutzberichte«, koju izdaje Savezni zavod za zaštitu bilja u Beču. Rezultate tih iskustava iscrpno pe prikazao i František Gregor u članku »Použiti arsenove jichy k hubeni kurovce smrekoveho«. (Ips typographus). — Ceskoslovensky Les, Čislo 5—7 Ročnik XXVIII — Brno 1948. Kako je ovaj problem za zaštitu naših ugroženih četinjastih šuma od velike važnosti, a nemam pri ruci originalni Schimitschekov članak, prikazat ću postupak opširnije — onako kako ga je iznio u napred spomenutom članku Fratišek Gregor. Prigodom suzbijanja navale smrekovog pisara (Ips typographus) na smrekove sastojine u Donjoj Austriji, taj se štetnik tamo uspješno suzbio pomoću lovnih stabala, ali na taj način, da su se oborena lovna stabla poprskala sa 5°/o arsenovom juhom (5% As2 .. rastopljen u vodi). Uz potrebne mjere opreza (zaštitivši nos i usta maramicom u cilju otklanjanja opasnosti trovanja arsenom) naspe prvi — od potrebna 3 radnika — u prikladnu posudu arsenov prah, pa ga dobro izmiješa s vodom. Daljnjim se dodavanjem vode ta kaša tako razrijedi, da se s njom može nesmetano napuniti prskalica i izvesti prskanje stabala. Drugi radnik pripravlja oboreno stablo za prskanje i obrće ga, dok treći nosi prskalicu i vrši prskanje. Za taj posao upotrebljava se visokotlačna velika ili vinarska t. zv. peronosporska prskalica. Stabla se redovno prskaju, nakon što ih potkornjaci napadnu i ubuše se pod koru. Prskanje se obavlja za suhog vremena, ali i prskanje po kišovitom, no mirnom vremenu — nije štetno već naprotiv korisno, jer se otrovna tekućina bolje upija u koru i brže prodire prema kambiju. Ovo prodiranje otrova do kambija pomaže i pospješuje — osim kiše — još i rosa, te veća zračna vlaga. Otrov uništava ličinke potkornjaka, kada pronikne izravno do kambija, a to se događa tek nakon 2—3 tjedna. Ukoliko su se ličinke već zakukuljdle, onda se otruje kukac, koji se, nakon što se izleže, počme provlačiti kroz zatrovane slojeve kore. Stoga je u tom slučaju važno i odlučno, da se prskanje lovnih stabala provede svakako prije nego se mladi kukci počmu provrtavati. Gdje će takovi kukci poginuti ovisi o brzini njdhovog trovanja: jedni ostaju,mrtvi već u kori ili ugibaju vani, kada se, provrtavši koru, izvuku, dok drugi još dospiju, da se zabuše u zdrava ili lovna stabla, pa tu prije ili kasnije ipak uginu. 319 / |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Ova se metoda može primijeniti i na taj način, da se lovna stabla prskaju neposredno prije naleta kukaca. Mužjaci, koji nalete na takova stabla, počmu bušiti ulazne prohode za ženke — truju se i ginu. Ženke, koje nalijeću iza mužjaka, ulaze u prohode, koje su mužjaoi izbušili, pa se i one — kada počnu izgrizati matične prohode —> otruju i uginu. Opaženo je, da potkornjaci pri masovnoj navali napadaju sva lovna stabla bez obzira da li su poprskana otrovnom tekućinom ili nisu, dok u slučaju, kada se pojave u manjem broju, ipak ponekad izbjegavaju da napadnu otrovom već poprskana lovna stabla. Stoga je sigurnije, da se lovna stabla poprskaju onda, kada su ih potkornjaci već napali i zabušili se pod koru. Kontrola te metode obavlja se 14 dana nakon prskanja, t. j . kada arsen pronikne do kambija. Tada se sa poprskanih stabala skida kora i ustanovljuje broj uginulih Učinaka i mladih kukaca. Za ustanovljenje broja mladih kukaca, koji izlaze ispod kore, podmetne se pod stablo ljepenka, namazana gusjeničnim ljepilom, pa se prebroje kukci, kojd padnu na ljepenku i na njoj ugibaju. Stabla, poprskana prije naleta kukaca kontroliraju se brojenjem mrtvih kukaca u kori i liku. Najsigurnije mjerilo za uspjeh te arsenove metode jest intenzitet novog napadaja, koji slijedi iza njezine primjene. Tim se pokusima ujedno ustanovilo kako prodire arsenova rastopina u razne dijelove stabla, u kojim odsječcima vremena ona prožima slojeve kore različite debljine te proniče do kambija. Stabla, na kojima su vršena ta opažanja bila su izložena prirodnom atmosferskom uplivu. Iz tabelarno razvrstanih podataka vidi se, da između slojeva kore i lika postoji u pogledu sadržaja na arsenu znatna neravnomjernost. Uzrok tomu je raznolik intenzitet prskanja, duljina djelovanja otrova, učinak kiše, te množina i duljina ulaznih hodnika kukaca. Tako je na prvom pokusnom stablu ustanovljeno, da —> 64 dana nakon prskanja 35 g/dm2 kore sadrži 9,3 mg/dm2 As2 .., dok je kod drugog jednog stabla — 37 dana nakon prskanja — ustanovljeno, da 28 g/dm2 kore sadrži 37 mgdm2 As2 03. Kod trećeg, pak, pokusnog stabla je utvrđeno, da 30 g/dm2 kore — 17 dana nakon prskanja sadrži 39 mg/dm2 — As2 03. Prosječno je kora prvog stabla sadržavala 0,03°/o, drugog 0,13%, te trećeg također 0,13% As2 03 od njezine težine. Što se tiče dubine prodiranja arsena do slojeva lika, za prvo je stablo ustanovljeno, da slojevi kore i lika zajedno — 64 dana nakon prskanja — sadrže 297 mg/kg As2 Os, t. j . u liko je zašlo 7,4% od ukupne količine, koju je primila kora i liko zajedno. Kod drugog stabla liko je primilo 4,3%, a kod trećeg 1,4% As2 03 od ukupne količine, upšjene po kori i liku zajedno. Ovo pronicanje arsena do lika mnogo se brže vrši kod stabala, u kojima su likotoči liko provrtali, te načinili u njemu svoje prohode, nego kod stabala sa nepo\ rijeđenim likom. Ispitujući kemijskom analizom uginule kukce ustanovilo se, da je sadržaj arsena u njihovom tijelu iznosio 0,013 do 0,016% težine tijela. Sakupljeni su i podaci o djelatnosti 1 radnika u jednom danu uz 10-satno radno vrijeme, obzirom na razne dobne razrede. Tako je ustanovljeno, da jedan radnik može poprskati na mjestu iskomšćavanja dnevno 50—70 stabala III. dobnog razreda (na skladištu do 110), — 50—60 stabala IV. dobnog razreda (na skladištu 80—100), te 25—30 stabala V. i VI. dobnog razreda. Za prskanje 1 m3 stabala potrebno je lh 8´ do lh 15´, dok mehaničko uništavanje, t. j . skidanje kore iziskuje 2h do 2h 30´, što znači da je tu utrošaK vremena za .. do V« veći. 320 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Nia osnovu stečenog iskustva, (prigodom prve primjene suzbijanja potkornjaka po opisanoj arsenovoj metodi, autor ocjenjuje tu metodu ovako: Svuda tamo, gdje je ta metoda bila ispravno provedena — postignut je dobar uspjeh. Potkornjaci su se ponovno pojavljivali tek u neznatnom broju i samo lokalno. Čim potkornjaci napadnu stabla, treba ih odmah posjeći i čitava poprskati. Prskanje se obavlja po suhom vremenu — mirna kiša, koja pada nakon prskan ja pospješuje pronicanje otrova kroz koru. Uspjeh zavisi i o jakosti upotrebljene arsenove rastopine. Osobito treba paziti da se raspršivač ne začepi. Zimi se arsenova metoda ne može primijeniti. Glavna mana arsenovog prskanja leži u opasnosti trovanja arsenom. Međutim, ta opasnost, uz povećani oprez radnika, potpuno iščezava. Ta metoda ima pred kontaktnim i mehaničkim metodama tu prednost, što je za njezinu provedbu potreban manji broj radnika. Po mišljenju autorovom upotreba kontaktnih otrova, kao što su DDT-preparati nosi sobom iste tehničke poteškoće kao mehanička borba povezana sa skidanjem i palenjem kore. Ipak autor u svom zaključku dopušta, da opisana arsenova metoda nije konačno i najbolje riješenje u iznalaženju najefikasnijeg načina borbe protiv kalamiteta potkornjaka pa vjeruje, da će uspjeti arsen zamijeniti takovim otrovnim kemičkim sredstvom, koje će biti po kralježnjake potpuno bezopasno. Upotrebu arsena kod suzbijanja potkornjaka u austrijskim šumama oštro je kritikovao Kurir, pa, radi naše što ispravnije orijentacije o tom i za nas vrlo važnom problemu, prikazat ću ujedno i tu Kurirovu kritiku, odštampanu u austrijskom stručnom listu »Allgemeine Forst und Holzwirtschaftliche Zeitung«, Wien, 1947., pod naslovom: »Suzbijanje potkornjaka u području St. Valentin i Amstetten«. U tom članku kaže Kurir o primjeni te metode ukratko ovo: Činjenica je, da se u Zaštiti šuma u Austriji, primjerno kod suzbijanja potkornjaka arsen i to u praksi, kod suzbijanja na velikim površinama, bez da su se prije toga proveli pokusi u laboratorijumu i slobodnom prostoru — iako se kalcijev arsenat do sada nikada nije upotrebljavao u velikoj praksi za suzbijanje potkornjaka. Počam od god. 1942. pripada arsen, kao sredstvo za suzbijanje štetnika u praksi na veliko — historiji, jer se, za sva živa bića jako otrovni arsen zamijenio sa puno-vrijednim kontaktnim otrovima. Onaj, koji još danas u modernoj zaštiti šuma za suzbijanje štetnika preporuča ili naređuje da se upotrebljava arsen — nije samo neprijatelj štetnih insekata, nego je istovremeno i neprijatelj divljači, ptica, riba, domaćih životinja, neprijatelj svih živih bića, jer je arsen za sve jako otrovan, te može uzrokovati smrt. Danas se u naprednim zemljama arsen više ne upotrebljava u borbi protiv štetnika. Letalna doza arsena za čovjeka je 0.06 g, dok već 0,01 g arsena može uzrokovati akutno otrovanje. Arsen ne mora doći u tijelo kroz usta (oralno), već može doći- i kroz kožu, koja ga resorbira. Ni u znanosti, a ni u praksi nije se arsen nikada upotrebljavao za suzbijanje potkornjaka. Onako, kako se on upotrebljava u prostoru St. Valentin— Amstetten, t. j . da se kora stabala poprska s kalcium arsenatorn — ne može djelovati smrtno na smrekovog pisara, jer on ne ždere koru, već ju samo probuši, da se može zadupsti u zonu kambija — o tom svjedoči izbačena bušotina. 321 |