DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Na starim granama ili deblu sa brazdastom korom nastaju uzdužne pukotine, a kora je napuknuta i nadignuta. Pukotine su redovito uzdužne. I tu nalazimo obilje piknida, u kojima se nalaze piknospore (konidije) u žućkastoj želatinoznoj masi. Za vrijeme kiše izlazi ta žućkasta masa na površinu, te kad kiša prestane, na površini zasuši, itako da na površini raka nalazimo masu žućkastih roščića nepravilna oblika. To je vrlo karakteristično za tu bolest, te treba na to obratiti posebnu pažnju. Daljnjim razvojem parasita, koji svojim micelijem prorašćuje tkivo drveta, dolazi do odumiranja tkiva, te nastaje sve više otvoreni rak, sličan onomu na jabukama od Nectria galligena, jedino je kestenov rak više produžen, te nema toliko naboranu koru oko rakastog otvora. Bolest izaziva odumiranje drveta, koje počinje u krošnji, te silazi prema dolje. Karakterističnu sliku pružaju oboljela stabla u proljeće. Ispod rakaste tvorevine tjera velik broj izbojaka sa blijedim listovima, koji venu i otpadaju nakon nekog vremena. listovi, koji kasnije, ljeti, zasuše, ostaju na stablu visiti preko zime. Promotrimo li prerez rane pod mikroskopom, vidjet ćemo, da se radi o širokim piknidama, tipičnim za rod Cytospora (piknide udubljene u tkivo, sa mnogo komora, s izduženim vratom, pseudoparenhirnska mrežasta struktura peridije, sitne hijaline spore). Spore izlaze samo za kišnog vremena. Kasnije dolazi do razvoja stromatske baze sa duboko u tkivo uloženim peritecijima, koji imadu dugi vrat, pomoću kojega sežu na površinu (= Endothia parasitica, savršena plodna forma). Infekciju mogu uzrokovati obje vrste spora, ali i jedne i druge samo na odrvenjenim dijelovima. Gljiva je parasit rana, te prodire u drvo samo putem rana, koje izazivaju insekti ili koji drugi faktor. Prenosioci bolesti su u glavnom insekti, a u manjoj mjeri kiša (na strmijim položajima). J. F. Collins (Science, 1913.) je utvrdio, da se bolest može također prenositi i plodovima, te vanjskim ljuskama, kojima je plod kestena obavljen. Obrambene mjere, koje su se mnogo preporučivale, a sastoje se u izrezivanju rakastih tvorevina, odstranjivanju i spaljivanju zaraženih stabala, ne daju mnogo uspjeha. Prema tomu, ova bolest, dopre li do nas, predstavlja za nas veliku opasnost. Stoga je potrebno, da naši stručnjaci na terenu, prigodom rada u kesteniei´ma, obrate pažnju na sumnjiva i bolesna stabla, kako bi mogli utvrditi, nije li ta bolest i kod nas već raširena odn. unesena. Stoga molimo, da se sumnjivi materijal uputi u Zavod za fitopatologiju polj.-šum. fakulteta u Zagrebu. Jedini način suzbijanja te bolesti, kako po svemu izgleda, sastoji se u uzgoju odpornih sorata odn. vrsta. U USA, koja je najviše stradala, bit će C. dentata zamijenjen sa otpornim C. cremata i C. molissima. Kako je poznato, i u Italiji se vrše križanja C. sativa sa C. crenata radi bolesti crne truleži (Pythiacystis cambivora). U vezi s tom bolešću treba da spomenemo, da kesten i njegovi dijelovi predstavljaju karantinsku biljku, koja se uopće ne smije uvoziti. Kako se bolest nalazi u našoj blizini, potrebno je da se o tom povede računa, te da se k nama ne uvoze plodovi kestena (»maroni«), u koliko se na uvoz misli, jer se bolest može i plodom unijeti. Uvoz kestenovog drveta ne dolazi kod nas u obzir. Istovremeno je potrebno da stručnjaci na terenu, naročito u blizini Italije, obrate pažnju na kestenove sastojine, te pripaze, da na vrijeme zamijetimo oboljenje, u koliko se k nama proširi. Svaki sumnjivi materijal neka se pošalje u Zagreb na pregled. Dr. ing. J. Kišpatić 318 |