DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Izgleda da se naramčavanju pristupilo prvo tamo, gde su zakresna drveta na vrletnim mestima, na mestima gde se stoka preko zime ne može lako zgoniti. Te je čovek, hteo — ne hteo, morao prenositi lisnik s drveta gde je zdenut do mesta gde će se stoci polagati. Sto bi značilo da je prvobitno vezivanje listoseka u denjkove došlo iz transportnih razloga, pa tek docnije i iz ekonomskih. A kad se razvila i jača ekonomija s đubretom, ovome prenošenju pristupilo se i stoga da se ne bi rasturalo đubre, da ne bi ostajalo neiskorišćeno tamo gde je lisnik. Milorad Milošević-Brevinac RAK NA KESTENU (Nova bolest u Evropi) Nedavno je izašla u stručnoj engleskoj literaturi bilješka, da je od strane engleskih i američkih fitopatologa za vrijeme okupacije Italije konstatirana u sjevernom dijelu zemlje najopasnije bolest kestena, kestenov rak, Endothia parasitica (Mur.) Anders. Obzirom na to, da u našoj zemlji jmade kestenovih sastojina, u nekim dijelovima sa razmjerno velikom površinom (Banija, Medvednica i t. d.), to ova bolest, koja je na taj način doprla do naše blizine, predstavlja i za naše šume veliku opasnost, u koliko prodre k nama. si. i. Rak na mladim granama. (Po Baxter-u) Foto prof. Munk Historija kestenovog raka nam jasno pokazuje, koliko može bolest jedne kulture utjecati na čitavu ekonomsku strukturu neke zemlje ili pokrajine. Kestenov se je rak prvi put javio 1904. god. u okolici New Yorka, odakle se je rapidno proširio po svim saveznim državama USA, gdje imade kestena (Castanea dentata), te doveo do potpunog propadanja kestena. Može se reći, da ni jedna bolest nije tako rapidno napredovala i dovela do tako naglog 316 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 39 <-- 39 --> PDF |
propadanja jedne biljke, kao što je to slučaj sa kestenovim rakom. Kako je čitava industrija u nekim državama bazirala na kestenu (Pensilvanija) odnosno taninu, morala je nastupiti čitava preorijentacija iste. Iako je bolest radi svoje velike štetnosti mnogo izučavana, nije do danas uspjelo naći uspješnog načina sprečavanja njezine štete, kao ni liječenja oboljelih stabala. U Americi nije autohtona, nego je utvrđeno, da je prenesena iz Azije, gdje dolazi na C. molissima (Kina) i C. crenata (Japan). Interesantno je, da na tim Castanea vrstama ne izaziva velike štete. Slučajevi, da neki parasit, neznačajan u svojoj domovini, prenesen u strani kraj, gdje napada drugu vrstu, čini velike štete, nije osamljen u fitopatologiji. Treba se samo sjetiti Cronartium ribicolae, koji je prenesen u Ameriku i tamo devastirao šume borovca. Razlog takovih šteta leži u samom karakteru i biti parasitizma. Svi speciesi, koji nisu imali dodira sa dotičnim parasitom, nemaju izdiferencirane otporne ibiiotipove (varijante), jer s dotičnim parasitom nisu dolazili u doticaj. Takav je bio slučaj i s američkim kestenom, a sudeći po izvještaju u »Rewiew of applied mycology« i naš evropski kesten u punoj mjeri stradava od uzročnika raka. Simptomi bolesti. Simptomi ovise o mjestu infekcije. Na mladim i bujnim izbojcima javljaju se žućkaste pjege, koje se dobro razlikuju od normalne maslinastozelene boje kore. Pjege su upale, na rubu nešto nadignute, pravilnog ili nepravilnog oblika. Ispod kore na rubu, izdignemo li koru, naći ćemo bjelkast m´ieelij. Na tim upalim mjestima javljaju se kasnije piknide u obliku malih prištića žućkaste boje. si. 2. Rak na starijim granama (lijevo karakteristične, uzdužne pukotine prije stvaranja otvorenog raka; desno otvoreni rak) Na slabijim izbojcima ili na glatkoj kori starijih grana ili debla infekcija je teže uočljiva. Na njima opažamo samo promjenu boje i malo udubljenje sa nadignutim rubom. Rana-pjega širi se sve više i kad zaokruži čitavu granu ili deblo, sve što se nalazi iznad nje, osuši. Na ovakövim ranama javljaju se piknide mnogo ranije nego na mladim granama. 317 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Na starim granama ili deblu sa brazdastom korom nastaju uzdužne pukotine, a kora je napuknuta i nadignuta. Pukotine su redovito uzdužne. I tu nalazimo obilje piknida, u kojima se nalaze piknospore (konidije) u žućkastoj želatinoznoj masi. Za vrijeme kiše izlazi ta žućkasta masa na površinu, te kad kiša prestane, na površini zasuši, itako da na površini raka nalazimo masu žućkastih roščića nepravilna oblika. To je vrlo karakteristično za tu bolest, te treba na to obratiti posebnu pažnju. Daljnjim razvojem parasita, koji svojim micelijem prorašćuje tkivo drveta, dolazi do odumiranja tkiva, te nastaje sve više otvoreni rak, sličan onomu na jabukama od Nectria galligena, jedino je kestenov rak više produžen, te nema toliko naboranu koru oko rakastog otvora. Bolest izaziva odumiranje drveta, koje počinje u krošnji, te silazi prema dolje. Karakterističnu sliku pružaju oboljela stabla u proljeće. Ispod rakaste tvorevine tjera velik broj izbojaka sa blijedim listovima, koji venu i otpadaju nakon nekog vremena. listovi, koji kasnije, ljeti, zasuše, ostaju na stablu visiti preko zime. Promotrimo li prerez rane pod mikroskopom, vidjet ćemo, da se radi o širokim piknidama, tipičnim za rod Cytospora (piknide udubljene u tkivo, sa mnogo komora, s izduženim vratom, pseudoparenhirnska mrežasta struktura peridije, sitne hijaline spore). Spore izlaze samo za kišnog vremena. Kasnije dolazi do razvoja stromatske baze sa duboko u tkivo uloženim peritecijima, koji imadu dugi vrat, pomoću kojega sežu na površinu (= Endothia parasitica, savršena plodna forma). Infekciju mogu uzrokovati obje vrste spora, ali i jedne i druge samo na odrvenjenim dijelovima. Gljiva je parasit rana, te prodire u drvo samo putem rana, koje izazivaju insekti ili koji drugi faktor. Prenosioci bolesti su u glavnom insekti, a u manjoj mjeri kiša (na strmijim položajima). J. F. Collins (Science, 1913.) je utvrdio, da se bolest može također prenositi i plodovima, te vanjskim ljuskama, kojima je plod kestena obavljen. Obrambene mjere, koje su se mnogo preporučivale, a sastoje se u izrezivanju rakastih tvorevina, odstranjivanju i spaljivanju zaraženih stabala, ne daju mnogo uspjeha. Prema tomu, ova bolest, dopre li do nas, predstavlja za nas veliku opasnost. Stoga je potrebno, da naši stručnjaci na terenu, prigodom rada u kesteniei´ma, obrate pažnju na sumnjiva i bolesna stabla, kako bi mogli utvrditi, nije li ta bolest i kod nas već raširena odn. unesena. Stoga molimo, da se sumnjivi materijal uputi u Zavod za fitopatologiju polj.-šum. fakulteta u Zagrebu. Jedini način suzbijanja te bolesti, kako po svemu izgleda, sastoji se u uzgoju odpornih sorata odn. vrsta. U USA, koja je najviše stradala, bit će C. dentata zamijenjen sa otpornim C. cremata i C. molissima. Kako je poznato, i u Italiji se vrše križanja C. sativa sa C. crenata radi bolesti crne truleži (Pythiacystis cambivora). U vezi s tom bolešću treba da spomenemo, da kesten i njegovi dijelovi predstavljaju karantinsku biljku, koja se uopće ne smije uvoziti. Kako se bolest nalazi u našoj blizini, potrebno je da se o tom povede računa, te da se k nama ne uvoze plodovi kestena (»maroni«), u koliko se na uvoz misli, jer se bolest može i plodom unijeti. Uvoz kestenovog drveta ne dolazi kod nas u obzir. Istovremeno je potrebno da stručnjaci na terenu, naročito u blizini Italije, obrate pažnju na kestenove sastojine, te pripaze, da na vrijeme zamijetimo oboljenje, u koliko se k nama proširi. Svaki sumnjivi materijal neka se pošalje u Zagreb na pregled. Dr. ing. J. Kišpatić 318 |