DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 34     <-- 34 -->        PDF

&L.$......


POLIRANJE DRVETA


Mi ne b\ prilazili ovom stručnom pitanju, da ono nije ovih dana bilo izneseno
pred široku nestručnu javnost. Povod tome da je pokrenuto pitanje
poliranja drveta dala je knjiga »Stolarski priručnik«, koju je napisao Ivan
Popp, nastavnik industrijske škole u Zagrebu, a izdao Nakladni Zavod Hrvatske.
Zagrebački dnevnik »Vjesnik« od 22. septembra o. g. donio je opširamprikaz knjige i učinio niz zamjerki. Ne ulazeći u analizu učinjenih zamjerki,
koje su uže stručne stolarske prirode, mi ćemo se zadržati samo na onoj,
koja se odnosi na poliranje. Zadržat ćemo se na toj zamjerci iz razloga, jer
je njom indirektno dodirnuta i naučna osnovica ovoga pitanja.


Korisno je da se kratke ocjene stručnih knjiga donose i u dnevnicima.
No mnogo je korisnije i važnije da se o stručnim pitanjima povede riječ u
stručnim glasilima. Ovo posljednje neophodno je potrebno naročito u slučajevima,
kad ni pravilno izlaganje ni potpuno razumijevanje nekoga stručnoga
pitanja nije moguće bez poznavanja njegove naučne osnovice ili bar načina,
kako nauka gleda na to pitanje.


Kako je poznato, poliranje je vrlo stara tehnika obrađivanja površine
kamena, metala, slonove kosti i drveta. Nas na ovome mjestu interesu je same
poliranje drveta. Sa egipatskih reljefa vidljivo je, kako se u dalekoj davnini
vršilo poliranje drveta (Knight-Wulpi, Veneers and Plywood). Tim načinom
Egipćani su polirali daščice, koje su služile za intarzije. Takove sam radove
vidio u zbirkama londonskog British Museuma.


Cilj tehnike poliranja u prvome je redu estetske prirode: obrađene i vid»
dostupne površine učiniti glatkima, sjajnima i uočljive teksture. Kod drveta
dolazi u obzir još i zaštićivan je od atmosferske vlage, mehaničkih povreda i
prljanja.


. ne namjeravamo na ovome mjestu ulaziti u prikazivanje tehnike toga
rada. Ona je opširno i stručno prikazana u knjizi Henč: »Politure i politiranje«.
Nama je na umu samo izvjesna načelna razlika između stručnog gledišta stolarske
prakse i naučnog gledišta tehnologije drveta. Stolarska praksa hoće da
u poliranju vidi dvije u osnovi različite tehnike: mehaničko poliranje, koje
da se primjenjuje samo za kamen i metal, i politiranje (poliranje šelakom),
koje se primjenjuje samo za drvo. Naprotiv, nauka govori samo o jednoj
tehnici, o poliranju. Poliranje drveta — kaže nauka — može da se vrši ili
samo mehaničkim načinom ili uz pomoć tvari, kojima se zapunjaju pore
drveta i njegova površina i presvlače tankim, tvrdim i prozirnim slojevima
šelaka. U posljednjem slučaju nauka govori o poliranju šelakom (Kollmann
663).


Zbog te razlike u gledanju moglo je doći do toga, da je bezimeni pisac
ocjene Poppove knjige iznesao tvrđenje, da je njen autor nekritički mimoišao
uobičajenu stolarsku praksu, jer da se polira samo kamen i metal a politira
drvo. Očito je da se stručni kritičar, koji je — sudeći po ostalim zamjerkama


— dobar stolarski stručnjak, nije osvrnuo na gledanje nauke ili mu je nepoznata
činjenica, da se i drvo ne samo može polirati mehaničkim načinom
već da taj način nauka obilno i primjenjuje.
312