DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1948 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Najveći zahtjev na svjetlo medu navedenim tvrdim listačama imade jasen. Iza njega hrast. Ove vrste su ujedno najvrednije, ali one za povoljan. razvoj trebaju pomenute pratioce. Manji zahtjev na svjetlo ima brijest, bagrem, pa am, jasen, a još manji lipa, zatim klen i konačno grab. Potonja dva su u pogledu zahtjeva na svjetlo najskromniji, te mogu da se dobro razvijaju i pod krošnjama ostalih, a naročito pod jasenom ili hrastom, dok obrnuto, hrast i jasen pod njihovim krošnjama neminovno propadaju. Treba uvažiti i svojstvo graba i klena da u prvoj mladosti brzo rastu i da su u stanju nadvisiti, te tako ugroziti opstanak jasena i hrasta. Ovo se u stvarnosti često i događa. U koliko su oni korisni kao primješane i podstojne, u toliko mogu biti štetni, ako prerastu vrste koje trebaju više svjetla. U tom slučaju, gušenjem ostalih vrsta, dolazi do stvaranja- čistih grabika, čiji prirast je slab i u pogledu kvantitete i kvalitete. U pogledu zahtjeva na svjetlo meke vrsti osim lipe stoje ispred tvrdih listača. Uzev u obzir i jedne i druge, počam od najosjetljivijih prema svijetlu redosljed bi bio približno ovaj: topola obična i kanadska, vrba, joha, jasen, hrast, bagrem, brijest, lipa, klen, grab. Da polučimo uspjeh u radu oko pošumljavanja i stvaranja mješovitih sa stoj ina moramo biti na čisto sa zahtjevom pojedinih vrsta na svijetlo, ali i sa time, da čim koja vrst traži više svijetla, tim je manje sposobna za stvaranje čistih sastcjina, tim je potrebnije da su njihove krošnje rastavljene vrstama koje njihovu zasjenu podnose ili mogu biti stiješnjene, pa i podstojne. Meke vrsti, kao obično sa velikim zahtjevom na svjetlo, brzo rastu i ne podnose ni manju zasjenu krošnje, One će pokazati povoljaa uspjeh razvojem jakog debla samo u slučaju, kad mogu razviti jaku krošnju. To će biti samo onda kada je krošnja pojedinog od ovih stabala potpuno slobodna i nije sa strane stiješnjena krošnjama iste vrsti, brzog rasta. Ovo kod mekih listača naročito vrijedi za topole, vrbe, johe, a kod tvrdih listača osobito za jasen, pa hrast. Ako promatramo čiste sastojine navedenih vrsta, u kojima si krošnje stalno konkuriraju, vidjet ćemo, da one ne pokazuju nigdje u razvoju povoljan uspjeh. Ukoliko nastojimo da takovim sastojinama razmicanjem krošanja kod proreda pomognemo, obično nećemo polučiti uspjeh koji bi nas mogao dosta zadovoljiti, tim manje čim odnosna vrsta ima veći zahtjev na svijetlo. Naročito je slab uspjeh ako to razmicanje uslijedi tek kad ta stabla imadu velike visine i kad im je već krošnja nerazmjerno malena prema visini, zapravo već zakržljala. Obično je prirodna posljedica zakašnjeloga razmicanja, da se tlo još jače zakcrovi, nego li je bilo zakorovljeno do tada, a uslijed propuštanja još više svijetla kroz i onako rijetke krošnje. Unatoč razmicanja, krošnja će ipak slabo napredovati ili će čak nazadovati i sušiti se počam od vrha, dok će postrani izdanci i grančice (hrast, kan. topola) učestvovati u transpiraciji vlage, a na štetu ne samo krošnje, nego i kvalitete debla. Za prvi tip mješovite sastojine, kod kojeg se obraća naročita pažnja na hrast i jasen, zamišljamo si povoljnim po prilici ovakav raspored vrsta. Iza tri reda hrasta slijede dva reda graba i klena, a pokraj njih opet tri reda jasena sa primiješanom lipom, brijestom, bagremom odnosno johom. Osim ovakcvog poretka u redovima, grab i klen treba unijeti dosta gusto i u redove hrasta i jasena gdje će stvarati potstojnu sastojinu. Razmak redova je po prilici 1 m. Za dobar napredak hrasta i jasena često je od presudne važnosti da se upotrebe za sadnju jake biljke, lijepo razvijene, 290 |