DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Prema tome od zadane količine oblovine 7.100 m3 pilana je u drvnoj
masi ostvarila 4.917 m3 gotove robe, što znači da je postigla iskorišćenje
sirovine sa 69% i povećala iskorišćenje sa 4°/o u odnosu prema normativu
(64%), a plan količine proizvoda sa cea 8°/o (4.917 m3 mjesto planiranih


4.555 m3).
No usporedbom vrijednosti planiranog produkta 4.090 sa postignutih
3.090, jer je pilana proizvela robu manje vrijednosti, vidimo da je dotična
pilana u proizvodnom planu podbacila za 1.000 jedinica ili za 24.5%.


Ovakva kontrola evidencije nam daje stvarno izvršenje plana, kako
u količini tako i u vrijednosti produkta.


Dobra organizirana pogonska evidencija pokazat će nam uvijek pravi
uspjeh poduzeća, samo onda ako u sebi sadrži ne samo količinu proizvoda,
nego i njegov kvalitet, te vrijednost izraženu koeficijentom vrijednosti.


Zaključak


Ovaj prikaz ima za cilj da rasvijetli pitanje normiranja rada i evidencije
normi u drvnoj industriji.


Radne norme i norme uopće treba da u svim granama djelatnosti
drvne industrije donesu poboljšanje organizacije rada, da postanu garancija
za izvršenje naših privrednih planova te samim time da dadnu doprinos
industrijalizaciji i elektrifikaciji naše zemlje, o kojim faktorima ovisi životni
standard naroda.


Radne norme, kako smo već napomenuli treba da budu stimulans za
povećanje produktivnosti rada, a to mogu biti samo onda, ako su postavljene
na tehničku osnovu. To postavljanje bio je i cilj ovoga prikaza,


Ing. Z. Tomašegović i Ing. N. Lovrić (Zagreb):


KOMPARATIVNA ISPITIVANJA NEKIH PADOMJEBA


Uvod.


Svaki geodetski rad mora biti kontroliran kako se ne bi uvukle grube
pogreške. Najveća dozvoljena odstupanja obično su propisana. Prijeđe li
konkretno odstupanje maksimalno dozvoljeno, smatra se, da mjerenje
(opažanje) ne zadovoljava, t. j . vrlo vjerojatno se uvukla gruba pogreška.


Maksimalno dozvoljena odstupanja izgrađena su na osnovu srednjih
pogrešaka (M). Trostruke srednje pogreške (..) imadu po teoriji vjerojatnosti
toliku malu vjerojatnost, da se obično uzimaju kao maksimalne.
Naprotiv najveća dozvoljena razlika između dva mjerenja uzima se 3M\/2.


Razni padomjeri su također geodetske sprave i rad s njima geodetsko
mjerenje. Naročito se mnogo upotrebljavaju danas u obnovi i izgradnji naše
zemlje. S njima se brzo i jednostavno nalazi kod trasiranja nul linija
(šumske željeznice, ceste, putovi), pa je njihova važnost za šumarstvo
neosporna.


230




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Ako neku varijatnu nul-linije iznađemo i izmjerimo padomjerom, pa
pri tom započnemo i završimo na visinski poznatim točkama, pita se, koliko
smije biti završno odstupanje, pa da možemo rezultate mjerenja smatrati
zadovoljavajućim? Ili trasiramo li jednu varijantu odozdo prema gore,
pa se drugom varijantom vratimo na istu točku obratnim putem odozgo
prema dolje pitamo se kolika smiju biti odstupanja?


Kod mjerenja se moramo okaniti diletantizma i nezasnovanih odstupanja.
Za praksu moramo znati koliko smijemo i možemo u našim prilikama
s pojedinim spravama griješiti. Prilikom radova na terenu pokazala se za
to potreba.


Preduzeli smo si stoga da provedemo komparativna ispitivanja točnosti
nekih padomjera te da razmotrimo i vrijeme potrebno za rad. Takva će
nam ispitivanja dati osim uvida u točnost i podatke za dozvoljena odstupanja,
a donekle i podatke za rješavanje pitanja ekonomičnosti trasiranja
s pojedinim spravama, što smatramo, da je od važnosti za praksu.


Ako su na pr. dvije sprave, jednako točne, a prva traži više vremena
nego druga, dati ćemo prednost drugoj. Ili ako obe traže uglavnom isti


vremenskiprvoj itd.
utrošak, ali je prva točnija od druge, dat ćemo prednost
Način ispitivanja
Uzeti su u i$pitivanje po jedan padomjer Roubiček, Rost, Starke i


Kamerer. (Prva dva su vlasništvo Kabineta za geodeziju na Polj. šum.
fakultetu, a treći Zavoda za gradnju šumskih prometnih sredstava istog
fakulteta). Osim toga je ispitivana i metoda vizirnih križeva.


Opažanja su provedena od 24. X. do 24. XI. 1947. na području parka
Zelengaj u Zagrebu uz pomoć nekolicine studenata Polj. šum fakulteta u
Zagrebu.


Između stalnih točaka A i B (si. 1.) koje se nalaze u međusobnoj
udaljenost od otprilike 1100 metara, sa visinskom razlikom od 27,807 m


SI. 1.


položene su četiri različite trase sa gore spomenutim spravama. Pojedine
točke poligona stabilizirane su prilikom pokusnog trasiranja kolčićima, na
koje je stavljana naizmjenično sprava i signalna pločica. Duljine s poligonskih
stranica izmjerene su lancem dva puta. Nagibi N u promilima
pojedinih strana mjereni su u oba pravca da bi se izbjegla eventualna
sistematska pogreška sprave. Iz dužina s i nagiba N izračunate su visinske
razlike N . s kako pojedinih poligonskih strana tako i ukupna visinska razlika
točaka A i B. Te iste visinske razlike određene su i nivelacijom (visinske
razlike A h). Ova se, obzirom na metodu rada (rektificiran instrument,


231




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 34     <-- 34 -->        PDF

niveliranje iz sredine, u dva smjera), te obzirom na dobivene rezultate
može smatrati, u odnosu na određivanje visina padomjerom, bespogrešnom.
Iz odstupanja


v = ±h — N-s (1)


određene su po teoriji najmanjih kvadrata pogreške jedinice težine za pojedine
sprave. Za svaku od gornjih sprava utvrđeno je i potrebno radno
vrijeme za određivanje nulte linije između točaka A i B, dakle za uglavnom
jednak potez. Kod padomjera Roubiček, Rost i Starke Kammerer određen
je svaki pojedini nagib uvijek i u pravcu i u protopravcu radi eliminiranja
sistematske pogreške indeksa. Iskazano radno vrijeme odnosi se na određivanje
nagiba između točakaA i B u samo jednom pravcu.


A. Padom jer Roubiček
Građen na principu viska (si. 2.). Stavlja se pomoću malenog kuglastog
završetka u udubinu metalne konzole, koja se učvrsti na motki tako,


da diopteri padomjera budu u visini marke signalne pločice. Viziranje
pomoću dioptera. Okrugli okulairni prorez
ima promjer od oko 0,5 mm što je prema
Stampferu u optimumu po točnost viziranja.
Točnost određivanja visinskih razlika
uz pomoć dioptera kod mirnog zraka iznosi
prema iskustvu (Doležal: Niža geodezija
1921. II — 83) uglavnom -*„ - . Po istom
500
(^ )
autoru debljina niti objektivnog dioptera
nije od tolike važnosti ako se vizira tako,
da je cilj simetrično obuhvaćen (bisekcija).
Jedna oveća mana ovog padomjera leži
u njegovoj tromosti. Padomjer ostaje naime
u ravnoteži ako se za male iznose pomakne
u vertikalnoj ravnini prema naprijed
ili natrag od zamišljene vertikale. U namjeri
da smanjimo ovu pojavu podmazali
smo uljem ležaj padomjera (kuglastu udubinu),
ali ni time nije bila uklonjena. Utjecaj
ove tromosti na određivanje vertikalnog
kuta, ispitan je na jednoj poligonskoj stranici
dužine oko 32 m. Mjerenjem vertikalnog
kuta na toj stranki u oba pravca (svako
u 15 ponavljanja) dobili smo očitanja koja
su kolebala u granicama +1° 30´ do + 2°
05´ (nagibi) dotično u granicama —2° 00´ do
o, 2*
—2° 45´ (protunagilbi). Odavle se ujedno vidjelo
da sprava pokazuje izvjesnu sistemat


sku pogrešku te da će biti potrebno, radi eliminiranja iste, izvršiti mjerenja
nagiba u oba smjera za sve poligonske stranice.


232




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Prva varijanta trase od A do B položena padomjerom Roubičeka bila
je dugačka 1167,41 m. Prosječna duljina strana 40 m. Utrošeno 58 minuta
radnog vremena jednog inženjera i jednog pomoćnika (za jedno opažanje).
Radi eliminiranja sistematske pogreške indeksa obavljeno je opažanje nagiba
u oba pravca i to neovisno po dvojici opažača. (Sistematska bi se pogreška
indeksa mogla eliminirati i samo iz jednog stajališta — dakle primjenom
reverzije sprave — jer su diopteri dupli).


Pomoću odstupanja v = A . — N´ s formirana je srednja pogreška
jedinice težine


^.^1 . . . . . . (2)


Pri tome je uzeto da su v odstupanja od pravih vrijednosti pojedinih visinskih
razlika. Težine pojedinih opažanja p uzete su obratno proporcionalne
kvadratu duljina, kao kod trigonometričkog mjerenja visina naime


P - 7. (3)


Duljine s uzete su ovdje u hektometrima tako, da se srednja pogreška
jedinice težine odnosi na duljinu vlaka od 100 m kao jedinicu. Broj opažanja
. = 30.


Srednja pogreška jedinice težine izračunata po formuli (2) iznosila je


. = * 0,208 m


što se vrlo dobro slaže sa gore navedenim iskustvenim podacima po Doležalu.
Na potezu od 1200 m mogli bismo zamisliti 12 poteza duljine 100 m.
Po zakonu o nagomilavanju pogrešaka mogli bismo u tom slučaju očekivati
na kraju ovakvog vlaka zaključnu srednju pogrešku od


* 0,208 V72~= * 0,720 m
Ako se uzme da je maksimalno dozvoljena pogreška trostruka srednja,
onda bi na tom potezu od 1200 m ova iznosila ± 3 0,720 = * 2,160 m.


Maksimalno dozvoljeno odstupanje za potez od 1 km izračunalo bi se


prema gornjem sa iznosom * 3 V 2 0,208 ´ V10 « * 2,790 m.
Za konkretnu varijantu određenu padomjerom Roubičeka završna pogreška
(ukupna visinska razlika dobivena nivelacijom minus ona dobivena
po formuli N´ s, dakle pomoću padomjera) iznosila je + 0,940 m.


Tablica br. 1 daje pregled o frekvenciji (broju) pogrešaka svrstanih
po veličini u stepenice od po 10 cm. Ove su pogreške svedene množenjem


sa faktorom — na neku zajedničku fiktivnu duljinu od 50 m. Duljina od 50


m dobro odgovara, jer je bliza prosječnoj duljini poligonskih stranica kako
u ovoj tako i u ostalim varijantama. Pojedina ovako izračunata odstupanja


| ikoja su se pojavila kod rada sa ovim padomjerom kretala su se


od 0,007 m do 0,237 m.


233




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Tablica 1.


preko


0—10 10—20 20—30


30 cm
16 8 4 0


Odatle se ima izvjestan uvid da nije bilo grubih pogrešaka te da je raspored
stvarnih pogrešaka bar uglavnom udovoljio teoriji vjerojatnosti, naime
da. je bilo najviše po broju pogrešaka malih iznosa.


B. Vizirni križevi
predstavljaju razmjerno jednostavnu spravu koja može naći svoju primjenu
naročito ondje gdje nema dovoljno stručne radne snage (inženjeri, tehničari).
Za rad su potrebna tri drvena križa. U si. 3. prikazane su dimenzije


SI. 3. SI. 4.


i


križa kakvog smo primijenili pri našem ispitivanju. Pojedine točke poligona
između već ranije spomenutih A \ B bile su i ovdje stabilizirane kolčićima.
Križ preko kojega je opažač vizirao, tražeći iduću točku određenog nagiba,
stavljen je uvijek na kolčić (križ br. 1). Drugi križ (br. 2) postavljen je
u udaljenosti od 4 m, pomoću letve odgovarajuće dužine i zidarske libele
u isti visinski nivo. Zatim je križ broj 2 prislonjen uz trasirsku, podignut
uz centimetričku podjelu jednog preciznog koštanog lineala, za iznos .


koji odgovara željenom nagibu N


N = tgcc=T t. j.


. -4N


234




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Vizirajući preko križeva br. 1 i 2 na križ br. 3 tražena je po terenu
slijedeća točka nulte linije koja leži u određenom nagibu spram izlazne
točke. Taj je isti postupak ponovljen do kraja varijante. Ova je bila dugačka
1143,35 m sa 31 poligonskom stranom. Prosječna duljina poligonskih
strana iznosila je dakle 37 m.


Viziranje se preko križeva, po dobivenim rezultatima, pokazuje razmjerno
nesigurno. Izračunata srednja pogreška jedinice težine po formuli
(2), a uz pomoć odstupanja određenih po formuli (1) iznosila je


Težine p uzete su i ovdje sa iznosom —r- gdje je s ušao u račun, u


hektometrima kao jedinici.
Dakle na potezu od 100 m može se prema izvedenom očekivati srednja
pogreška od ± 0,570 m. Uzmemo li dužinu od 1200 m, dakle teoretski uzevši
12 poteza od po 100 m, moglo bi se prema gornjem očekivati srednja pogreška
od


* 0,570 ./.2 = ± 1,972 m
ili maksimalno


* 3-1,972 -* 5,917 m
Za našu drugu varijantu (križevi) iznosilo je odstupanje (nivelacija minus
padomjer) na kraju vlaka + 0,533 m. *


Utrošeno radno vrijeme 95 minuta četvorice pomoćnika.
Maksimalna dozvoljena razlika dvostrukog mjerenja poteza dugačkog
1 km izračunala bi se sa 3 V 2 0,57 V 10 = 7,65 m.


Ova je sprava dala prilično grube rezultate, a uz ulog većeg radnog
vremena. Razlog ovim pogreškama je ponajviše nesigurnost viziranja preko
razmjerno široke ivice križeva. Pogreške opažanja (v = A A — N´ s) sve


50


dene su i ovdje na dužinu od 50 m, dakle množene faktorom— . Ovako do


s


bivene pogreške mogu se svrstati po frekvenciji kako je to pokazano u
tablici br. 2.
»
Tablica 2.


preko


0—10 10—20 20—30 30—40 40—50


50 cm


11 6 5 3 5


1


Ove su se kretale u granicama od 0,006 do 0,785 rn.


235




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 38     <-- 38 -->        PDF

C. Padomjer Rost (Abney)
Varijanta koja je služila za ispitivanje ovog padomjera bila je dugačka
1096,45 m sa 25 poligonskih stranica. Prosječna duljina poligonskih stranica
44 m. Opažanje je izvedeno u pravcu prema gore dva puta i prema
dolje jedamputa. Da bismo mogli iskoristiti sva tri opažanja, izračunata
je sistematska pogreška indeksa kao obična aritmetska sredina iz opažanja
dolje minus gore sviju poligonskih stranica. Zatim su polovicom ovog iznosa
popravljene spomenute tri serije opažanja. S tim podacima izračunate su
pojedine visinske razlike N´ s, a potom odstupanja po formuli (1). Kod
padomjera Roubiček imali smo po dva opažanja u pravcu od A prema B
i dva u protupravcu od B prema A, pa su iz tih opažanja bile formirane
obične aritmetske sredine.


Srednja pogreška jedinice težine (jedinica = 100 m) izračunata po
formuli (2) iznosi


.. = ± 0,223 m


Za potez od 1100 m, dakle za 11 poligonskih stranica od po 100 m
mogla bi se prema tome očekivati srednja pogreška od
± 0,223 .~..= * 0,740 ..
ili maksimalno


* 3 0,740 . ± 2,820 m
Za ovu varijantu iznosila je pogreška na kraju vlaka — 1,225 m.
Utrošeno radno vrijeme (za jedno opažanje) 60 minuta jednog inženjera
i jednog pomoćnika. Tablica br. 3 daje frekvenciju pogrešaka u stepenicama
od po 10 cm.


Tablica 3.


preko


0—10 10—20


20 cm


13 12 0


Ova odstupanja v svedena su i opet na dužinu od 50 m, a kretale su
se u granicama od 0,012 do 0,195 m.
Kao maksimalnu razliku dvaju mjerenja 1 km dužine izračunalo bi
se 3,0 m.


D. Padomjer Starke i Kammerer
Građen na principu viska (si. 4.). Kao i padomjer Rost daje u pogledu
viziranja, obzirom na durbin (Stampferov durbin povećanja p = 1)
izvjesnu sigurnost u radu. Dodatkom durbina spravi, pa makar i sasvim
primitivnog, stvara se jasnija slika cilja pa prema tome i sigurnije viziranje.
U durbinu ovog padomjera nalaze se dvije leće jednakih fokalnih udaljenosti.
Sam durbin je zapravo biaksialan t. j . obje njegove strane mogu
služiti kao okular dotično objektiv. Na jednom kraju durbina nalazi se
pomični prsten — koji služi ujedno kao indeks — a klizi preko postotnog


236
\




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 39     <-- 39 -->        PDF

\


podjeljenja. Pomakom ovog prstena po durbinu mijenja se težište pokretnog
dijela sprave i time dobiva željeni nagib koji se očitava na durbinu uz
prsten. Podjela omogućuje direktno očitavanje i namještanje do na 2,5%»,
a procjenjivanjem tih manjih intervala i do I0/"0.


Sprava se postavlja na lagani tronog čime se može postići veća točnost
opažanja. Radi razmjerno laganog viska sprave ova je teško primjenjiva
na otvorenom terenu kod jačeg vjetra. Naša su opažanja izvršena kod
uglavnom mirnog zraka.


Opažanja su izvršena u pravcu prema gore i prema dolje. U račun
su ušle aritmetske sredine ovako opažanih nagiba.


Sprava je ispitana na četvrtoj varijanti između točaka A i B dugačkoj
1091, 53 m za 70 minuta radnog vremena jednog inženjera i jednog pomoćnika.
Prosječna duljina poligonskih strana 55 m. Srednja pogreška
jedinice težine (100 m) za ovu spravu iznosila je


li -´* 0,092 m
Stvarno odstupanje na kraju vlaka — 0,589 m spram maksimalno dozvoljenoga
(izvedenoga pomoću gore navedene srednje pogreške jedinice
težine)


±3 . V H . ± 0,916 m


Tablica 4. daje pregled o frekvenciji pogrešaka v — . Ove su se kretale


u granicama od 0,001 do 0,128 m.


Tablica 4.


preko


0—10 10—20


20 cm


19 1 0


Maksimalna dozvoljena razlika između dva mjerenja jednog kilometra
dužine izračunala bi se sa 1,24 m.


Ekonomičnost


1. Ako se ekonomičnost traži samo u odnosu obavljenog posla, dakle
u odnosu duljine D položene nulte linije i uloženog radnog vremena f
onda bi nam faktor ekonomičnosti e mogao biti izražen kvocijentom
D
* -T - (4)


U tablici 5. izražene su veličine D u km, t u satima, faktor e u km/satu.


2. Ako se traži ekonomičnost osim toga i obzirom na točnost rada,
onda bi nam kao neki komparativni faktor ekonomičnosti možda mogao
poslužiti izraz
E=4± = ž (5)


t li fti


237




ŠUMARSKI LIST 7/1948 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Po toj bi formuli ekonomičnost bila obratno proporcionalna uloženom vremenu
i srednjoj pogreški jedinice težine, a upravno proporcionalna duljini
D položene trase u vremenu r. Kod računanja faktora ../. (vidi tablicu 5.)
uzet je ovaj za spravu Starke i Kammerera jednak 100%.


Tablica 5.


Sprava D/km ±!./.1 t/s e E E°/o
Roubiček 1,167 0,208 0,97 1,20 5,77 57
Rost 1,096 0,223 1,00 1,10 4,93 49
Starke i Kamerer 1,092 0,092 1,17 0,93 10,11 100
Vizirni križevi 1,143 0,570 1,58 0,72 1,26 12


Formula (4) vodi dakle računa samo o kvantiteti rada (produktivnosti)


dok formula (5) vodi osim toga računa i o kvaliteti.


Izvodi u ovoj raspravi nemaju nipošto neki apsolutni, normativni karakter.
Oni nam mogu poslužiti samo kao neka ilustracija o odnosu točnosti,
odstupanjima i ekonomičnosti sprava, koje smo ispitali.


Konačno se u praksi postavlja pitanje, koji je zapravo padomjer »najbolji
«. Smisao »najbolji« ovisi o okolnostima pod kojima radimo. Na pr.
vizirni križevi, koji prema izvršenim ispitivanjima ispadaju relativno neekonomični
mogu i pod izvjesnim okolnostima (u pomanjkanju stručnog
osoblja i boljih sprava) biti ekonomični. Prema gornjim ispitivanjima ekonomični
padomjer Starke i Kamerer (vidi formulu 5) postaje u predjelima
izloženim jakom vjetru gotovo neekonomičan. Gornji podaci pokazuju također
opravdenost velike primjene u praksi padomjera Roubičeka i Rosta.


Q-z. tiale prfiUsi


NEKI PROBLEMI ISKORlSCAVANJA ŠUMA GRAVITACIJE HRVATSKOG
PRIMORJA (NOVI — SENJ — SV. JURAJ)


Iskorišćavanje šuma gravitacije Hrvatskog Primorjia ima neke svoje osobite
momente, koje ćemo u kratko nastojati prikazati, ne upuštajući se u ostale
probleme njihovog iskorišćivanja. To su:


1. Knaiški karakter i kupiranost terena tih šuma, razvijen vrtačama, ponorima
i dolcima.
2. Nadmorska visina šuma koje sačinjavaju gravitacionu zonu Hrv. Primorja
kreće se od cea 800 pa do 1.400 i više metara, dok pojedini prijevoji
kao-nal pr. Krečelj u Apatišanu dosiže 1.515 m. Sume leže u glavnom na hrptu
Velebita i Kapele. Prilaz u iste omogućen je tek sa nekoliko cesta koje prolaze
prirodnim prevojima.
238