DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 50 <-- 50 --> PDF |
. U knjižici opisana je bolest crvenila borovih iglica, razvoj uzročnika kao i tok zaraze. Tu ćemo naći potrebne mjere i detaljna uputstva o izboru i spremanju fungicida, o vremenu prskanja, organizaciji rada itd. Pored infektivnog oboljenja prikazao nam je autor i fiziološko oboljenje borovih iglica. Na isti način obrađena je pojava hrastove pepelnice te sive i crne plijesni. Borba protiv zaraza zahtijeva stalnu budnost i kontrolu mladih biljaka u rasadniku. Ističe se da Institut za šumarska istraživanja, Beograd, vodi evidenciju nad kretanjem i pojavom zaraza na osnovu evidencionih knjižica pojedinih rasadnika u našoj državi, koje se dostavljaju Institutu koncem godine. U prilogu dodan je naputak za pravljenje bordoške, kalifornijske i burgundske juhe, kao i kraći tabelarni pregled karakterističnih simptoma oboljenja od gljiva kod važnijih vrsta šumskog drveća, što će vrlo dobro poslužiti u radu praktičarima. > Knjižica je pisana za neposrednu praksu, sa potrebnim i konkretnim podacima i ona će dobro poslužiti svima onima, koji se bave proizvodnjom biljaka u šumskim vrtovima. B. ZIatarić Ing. Pavle F u k a r e k, RUSKA TRESKA, Sarajevo 1947. U periodu obnove kod nas odmah nakon oslobođenja osnovni je zadatak bio podići na zgarištima naših sela i naselja tisuće i tisuće novih kuća. Za te gradnje bilo je potrebno osigurati povrh drugog građevnog materijala dovoljne količine materijala za pokrivanje. Naša proizvodnja crijepa nije bila dovoljna da pokrije sve potrebe na materijalu za pokrivanje kuća. Za seoske zgrade upotrebljen je prastari način pokrivanja kuća sa sindrom. Upotreba šindre za pokrivanje krovova nije racionalna. Ona znači rasipanje materijala i zatiranje naših šuma. U cilju štednje materijala i sirovine u mnogim krajevima počela je izrada i upotreba tanke šindre tzv. ruske treske. Ruska treska imade cio- niz prednosti pred sindrom i ona bi trebala posve zamijeniti šindru. Ocjenivši pravilno sve prednosti ruske treske narodne vlasti nastojale su propagandom i kursevima, da prošire i učvrste upotrebu ruske treske. U okviru te propagandne akcije ing. Pavle Fukarek napisao je knjižicu o ruskoj treski. Ovu je knjižicu izdao Biro za propagandu i štampu Ministarstva šumarstva NR Bosne i Hercegovine. U toj je knjižici pisac na lijep, lak i jasan način opisao proizvodnju i upotrebu ruske treske. U uvodu je podcrtana važnost upotrebe treske u cilju štednje đrveta i sprečavanja daljnjeg uništavanja naših šuma izabiranjem cjepkih stabala za izradu šindre. Od prednosti ruske treske pisac naročito podvlači njenu trajnost, malenu težinu, lako izmjenjivanje, dobro pokrivanje krova, jednostavnu izradu, štednju na čavlima za prikivanje (po težini), mogućnost izrade iz stabala lošije kvalitete i slabijih dimenzija. Ruska treska izrađuje se u ovim dimenzijama: dužina 30 do1 50 cm, širina 8 do 20 cm i debljina 3 do 6 mm. Ona se izrađuje na posebnim blanjama. Ove su blanje jednostavne konstrukcije, mogu ih, izraditi seoski kovači. Na daljnjim stranicama pisac opisuje b lan ju, izradu treske i način pokrivanja krovova sa treskom. Ovaj se način razlikuje od načina pokrivanja krovova sa sindrom. U zaključku pisac iznosi nedostatke u akciji oko uvađanja treske u pojedinim kotarevima NRBiH i ponovno naglasuje važnost upotrebe treske svagdje tamo, gdje se ne može još doprijeti sa drugim materijalom za pokrivanje. Širenje upotrebe treske znači ispunjavanje zadataka petogodišnjeg plana izgradnje narodne privrede obzirom na štednju materijala i sirovine. Ova vrijedna knjižica dobro će poslužiti za daljnju propagandu upotrebe ruske treske u našim krajevima. 7. Horvat Strana stručna štampa IZ NOVIJE LITERATURE O KULTIVIRANIM TOPOLAMA U novije doba objelodanjeno je više radova o uzgoju topola koje se. odlikuju brzim prirašćivanjem. Uzgojem takvih topola nastoje se ostvariti velike drvne mase potrebne u građevinarstvu, industriji papira i drvnog vlakna, industriji furnira, šper-ploča, panel-ploča, žigica, kutija i sanduka, 192 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 51 <-- 51 --> PDF |
drvenih cipela, drvne vune i dr. Kultivirane topole mogu da u razmjerno kratko vrijeme donesu znatnu korist u mnogim nizinskim predjelima, gdje su izvršene naglije sječe i gdje je teren uslijed sušenja drveća i drugih razloga opustošen ili obrastao grmljem i malovrijednim drvećem. Topole su vrlo prikladne za intenzivniji uzgoj radi razmjerno brze produkcije velike drvne mase. Mnoge od takvih topola proizvedu već u dobi od 25—30 god. oko 1 m3 deblovine, po pojedinom stablu, odn. do te dobe prirašćuju godišnje po 10 i više m3 drvne mase na ha. Novija stručna literatura dosta se bavi proučavanjem najprikladnijih uzgojnih metoda topola. Nema topole koja bi odgovarala svakoj klimi i tlu. Potrebno je stoga da se uzgojem, i to bilo izborom, križanjem ili cijepljenjem, pronađu topole, koje će pojedinom, području najbolje odgovarati i s obzirom na klimu i s obzirom na otpornost protiv raznih bolestiju, a koje će brzo prirašćivati. Tako se pitanjima uzgoja vrijednih topola bave slijedeći radovi: Bogdano v P.: Selekcija topolej, Sbcrnik trudov, Leningrad, 1940, (Tekst 64 str. U tekstu 21 slika.) Na osnovu opsežnih pokusa vršenih u Centralnom institutu za šumarska istraživanja u Leningradu došao je autor u cezi sa uzgojem topola putem križanj a do slijedećih zaključaka: Križanje se najuspješnije vrši u staklenicima ili laboratoriju. Ono se može poduzeti već u zimi, ali cvjetni pupovi moraju prije toga biti izvjesno vrijeme izvrgnuti utjecaju niskih temperatura. Redukciono dijelenje teče pri tvorbi peluda kod sobne temperature vrlo brzo (kod trepetljike za 20—25 sati), a kod nižih temperatura mnogo sporije za 3—4 dana). Pelud zadrži klijavost 15—45 dana. Umjerene doze toplih eterskih para ubrzavaju tvorbu peluda. Križanjem raznih topola sa Populus tremula ne mogu se uzgojiti nikakvi vredniji križanci. Križanjem bijele topole sa trepetljikom uzgojem su brzorastući primjerci koji su u dobi od 4 godine bili visoki 3—9 m. Turanga-topole ne mogu se sa drugim topolama križati. Križanja sa crnim topolama daju redovno vrlo dobre rezultate. Dobri rezultati postignuti su i križanjem crnih sa balzamastim topolama . Elitni primjerci uzgojeni su križanjem topola: Populus nigra X P. balsamifera, P. nigra X P. tristis, P. canadensis X P. balsamifera, P. canadensis X P. suavolens, X P. nigra i dr. Elitni primjerci odlikuju se brzim rastom, otpornošću, kao i laganim razmnažanjem reznicama. Za njih je od važnosti da im potomci uzgojeni vegetativnim putem zadrže sva poželjna svojstva. Ovom prilikom vrijedno je spomenuti, da je Bogdano v na osnovu opsežnih pokusa izvedenih u Leningrad u do 1934. došao i do slijedećih zaključaka, koji su objavljeni u glasilu »Sbornik trudov« za 1934 u članku »Novij sposob vegetativnogo razmnoženija topolej« (str. 27—50): Topole kojih se reznice teško zakorjenjuju ili uopće ne zakorjenjuju mogu se uzgajati tako da im se reznice cijepe (običnom kopulacijom) na reznice topola koje se dobro zakorjenjuju (na pr. P. nigra na P. suaveolens). Od necijepljenih reznica P. nigra zakorijenilo se samo 14°/o, a prosječna visina izbojka iznosila je 13 cm. Od cijepljenih reznica te topole zakorijenilo se 82—90%, a prosječna visina glavnog izbojka iznosila je 64—105 cm. Kod tih pokusa pokazalo se da se reznice P. canadensis same od sebe vrlo dobro zakor 193 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 52 <-- 52 --> PDF |
jenjuju, ali da izbojci iz cijepljenih reznica mnogo bolje prirašćuju. Kod P. balsamifera procenat zakorijenjenih reznica i intenzitet prirašćivanja bili su pojednaki kod cijepljenih i necijepljenih primjeraka. Cijepljenje reznica P. tremula i P. alba na reznice P. suaveolens uglavnom nije uspjelo. Cijepljenjem reznica topola dugačke vegetacijske periode na reznice topola kratke vegetacijske periode uzgojene su nov e topol e kraće vegetacijske periode, dobrih tehničkih svojstava i otporne protiv zime. Time je omogućeno da se topole južnijih područja mogu u izvjesnoj mjeri pomicati prema sjeveru. Svobod a P.: 0 topclech — nejrychleji rostoucich dfevinäch, »Čs. Les«, 1939, č. 4—6. U ovo radnji ukratko je prikazana sistematska razdioba topola iz sekcija: Turanga, Trepidae, Albidae, Leucoides, Tacamahaca i Aigeiros . Istaknuta je nadalje važnost križanja u svrhu uzgoja novih topola, koje treba da odgovaraju podneblju, da su otporne protiv raznih bolestiju i da brzo prirašćuju. Naglašena je važnost križanaca unutar pojedinih sekcija, kao i križanaca nastalih iz vrsta i forma u različitim sekcijama. Radnji je bila svrha da probudi interes za uzgoj važnijih kultiviranih topola. Prema iznesenim podacima kanadska topola u Južnoj Slovačko j prirašćuje u dobi do 10 god. prosječno godišnje po 24 m3, a u dobi do 40 god. 8—9 m3, ili prosječno 14—18 m3 na ha. U 15-godišnjoj sastojini proizvede se oko 300 m3, a u 30-godišnjoj sastojini i do 700 m3 na ha. Populu s ro b u s t a u dobi od 15—20 god. dosegne ondje visinu od kojih 20 m i debljinu od oko 30 cm. Wettstein dr. W.: Die Vermehrung und Kultur der Pappel, Frankfurt am Main, 1943. (Tekst 49 str. U tekstu 23 crteža i fotografije. Izdano kao treće popravljeno izdanje.) U knjižici je ukratko istaknuta gospodarska važnost topola iz sekcije trepetljika (Trepidae), bijelih topola (Albidae) i crnih topola (Aigeiros). Opisan je postupak u vezi sa vegetativnim razmnažanjem , kao i postupak kod uzgoja novih topola križanjem . Naglašeno je da se najbolji uspjeh kod križanja dobiva kod topola iz srodstveno najbližih sekcija. U knjižici su sadržane i inače vrlo dobre upute iz područja uzgoja vrednijih kultiviranih topola. Upute se baziraju na rezultatima postignutim uzgojem takvih topola u Zapadnoj Evropi. Vincen t dr. G.: Topoly — dreviny bodouenosti, Brno. 1946. (Tekst 86 str., sa 12 tabela i 3 karte geografskog rasprostranjen ja važnijih evropskih, američkih i azijskih tipola (prema Schmuckeru), te 40 tofografija). U knjizi je iznesen pregled vrsta, forma i križanaca topola koje su od uzgojne važnosti u Srednjoj Evropi. One su svrstane prema sekcijama: Leuce, Aigeiros i Tacamahaca. Posebnu pozornost obratio je autor crnim topolama. Tu je naglašeno da »evropsku kanadsku topolu« u stvari čine križanci koji nastaju križanjem evropske crne topole i američkih crnih topola ili križanjem evropske crne topole i njenih forma sa križancima između tih topola i američkih crnih topola. Najvažnija američka crna topola jest Populu s delto id e s. Međutim, ona ne raste samo u Kanadi, nego i u velikom dijelu u USA. Obuhvata oko 14 topola, koje zapravo sve pripadaju trima njenim odlikama (P. d. var. monilifera, P. d. var. missouriensis i P. d. var. oceidentalis). Od topola 194 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 53 <-- 53 --> PDF |
iz skupine »kanadske topole« smatra autor da su na evropske nizinske predjele od najveće gospodarske važnosti križanci: P. sero ti na Hart., P. regenerata Henry, P. marylandica Bose. i P. Eugen ei Schelle. Knjiga ima veliko direktno praktično značenje, jer se u njoj tretira pitanje raspoređaja kultiviranih topola u vezi sa njihovim uzgojem u ČSR. U posebnom poglavlju obrađeno je pitanje vegetativnog razmnažanja topola reznicama, korjenjacima i izdancima iz žilja. Iznesena su uputstva o uzgoju sadnica iz reznica u šumskim rasadnicima. U knjizi su izloženi i pogledi u vezi sa uzgojem topolovih sastojina. Tu se zagovara uzgajati glavne vrste već od početka u većim razmacima (5—9 m), a međuprostore popuniti pomoćnim vrstama (joha, bijela vrba, topole nižeg rasta, jasen i dr.). U knjizi je istaknuta i važnost topola kod podizanja poljozaštitnih pojaseva, drvoreda duž cesta, uz vodotoke, željezničke pruge i t. d. Vincen t dr. G.: Rychle rostouci dfeveny v lesich Stfedni Evropy, Banska Štiavnica, 1946. (Tekst 65 str., popis literature 9 str. U dodatku 52 lista fotografija). Među raznim vrstama drveća, koje treba s obzirom na šumsko uzgojna i gospodarska svojstva uzgajati u evropskim šumama, osvrće se autor od topola na: Populus tremula, P. alba, P. nigra, P. nigra var. italica, P. deltoides var. monilifera, P. deltoides var. missouriensis, P. tacamahaca, P. candicans, P. angustifolia, P. trichocarpa i P. koreana. I u pogledu uzgoja topola u nizinskim krajevima konstantirano je da tereni gdje je za ljetnih mjeseci razmak između razine podzemne vode i površine tla manji od 60 cm nisu podesni za uzgoj takvog drveća. U knjizi je istaknuta važnost križanja u svrhu uzgoja novih topola. S time u vezi opisani su važniji topolovi križanci, koji se uzgajaju u ČSR. Radnja ima veliko praktično značenje, jer je u njoj izloženo koje vrste ili forme treba u pojedinim krajevima ČSR forsirati. Govoreći kod toga o nizinskim predjelima autor pridaje veliku važnost topolama, od kojih napose preporuča slijedeće: P. serotina, P. regenerate, P. mar i lan die a, P. deltoides var. missouriensis, P. deltoides var. monilifera, P. nigra, P. r o b u s t a, P. vernirubens, P. c a n e s c e n s, P. Bachelieri, P. Eugene i, P. berolinensis i dr. B i o 1 č e v dr. A.: Proizvodnja topolovih sadnica reznicama. Sa bugarskog preveo inž. K. Džoljić, Beograd, 1947. (Izdalo Ministarstvo šumarstva NR Srbije. Tekst 16 str. U tekstu 12 fotografija). U knjižici su sadržana u sažetom obliku i na vrlo jasan način iskustva i uputstva o proizvodnji topolovih sadnica iz reznica, Uputstva su napisana na osnovu naučnog istraživanja i praktičnog rada, koji je autor vršio od 1930—1942 u Šumarskom naučnom institutu u Sofiji. Iskustva i upute odnose se na rezultate u vezi sa uzgojem kanadske topole, jablana i prževalske topole (Populus prjevalski). Uputstva se odnose na izbor mjesta za rasadnik, pripremu zemljišta, izbor mladica prikladnih za reznice, uzgoj izbo jaka u matičnjaku, vrijeme rezanja reznica, način rezanja, čuvanje reznica do sadnje, razmak i način sadnje reznica, te njegu topolovih sadnica. it Anić 195 |