DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Zakon o zaštiti šuma od požara u svome stavu 2 čl. 15 predviđa, da su
ustanove i preduzeća dužni dati svoje radnike i alate za gašenje požara, ali
ne predviđa, da bi te ustanove i preduzeća morala troškove oko toga sama
i da snose.


Istina je, da je taj zakon donijet mnogo kasnije, nego što se desio požar


o kojem je riječ, ali zakon u stvari rediguje stvarno stanje, koje je u tom
pogledu postojalo kod nas već mnogo ranije, pa svakako i ranije nego što je
spor među strankama i nastao.
Tužilačko preduzeće je državno-^privredno preduzeće, koje je bilo van
pogona, dok su njegovi radnici gasili požar, odnosno radilo se sa smanjenim
pogonom. Ako bi pored ovoga još tužilačko preduzeće trebalo snositi i troškove
gašenja požara, bilo bi otežano ili čak i onemogućeno kontrolisanje društvene
rentabilnosti tog preduzeća.


Vijeće smatra da troškove gašenja šumskog požara ima da snosi tuženo
Ministarstvo pod čijim se rukovodstvom i upravom dotična šuma nalazi.


Ovome se ima dodati, da tuženo Ministarstvo ima poziciju za zaštitu
šuma iz koje može da plati štetu koja je nastala od požara, pa može iz te
pozicije da pokrije troškove, odnosno da traži otvaranje vanrednih kredita.


cfe Struetu UH jiktoimsti


Domaća stručna štampa


Ing. Mihajlo Krstić : VAŽNIJE BOLESTI ŠUMSKIH BILJAKA U RASADNICIMA
(Zaštitne mjere)


Beograd 1947. Izdanje Instituta za naučna šumarska istraživanja Ministarstva šumarstva
NR Srbije. Str. 42.
Pošumljavanje površina predviđenih Petogodišnjim planom traži ne samo podizanje
novih šumskih rasadnika, nego i podizanje proizvodnosti i organizacije rada u
postojećim rasadnicima. Jedna od poteškoća, s kojom se bore šumarski stručnjaci
upravljajući radom u šumskom rasadniku je borba protiv zaraze na mladim biljkama,
što smanjuje proizvodnost kao i kvalitet sadnica. U tom nastojanju je autor namijenio
ovu knjižicu šumarskim stručnjacima u cilju upoznavanja sa primjenom savremenih
sretstava borbe protiv oboljenja na mladim biljkama u rasadnicima.
Prikazane su najvažnije bolesti šumskog drveća u rasadnicima i to: t. zv. polijeganje
ponika (fuzarioza), crvenilo borovih iglica (infektivno i fiziološko), hrastova
pepelnica i sive i crne plijesni. Sve navedene bolesti uzrokuju gljive.
Uz svaku vrstu zaraze je autor naveo i mjere za suzbijanje bolesti. Tako je
iscrpno prikazana zaraza polijeganja ponika, od koje najviše stradavaju borove;
smrekove, ariševe i bukove biljke u dobi od klijanja do jedne godine. Uzročnici te
pojave su gljive Fuzarium, Ptytophtora fagi Hart., Pythium de Baryanum (Hesse) i dr.
Pojava fuzarioze očituje se u tome da se na mladoj neodrvenjeloj stabljici, u prelazu
u korijen, razvije staničje micelija gljive a biljka se brzo zatim povine i ugiba. Autor
je fuzariozi poklonio veću pažnju, jer je ona česta i opasna i jer postoji stalna
mogućnost zaraze, budući da se Fuzarium-vrste razvijaju kao saprofiti u tlu. Prikazani
su također razvojni cikli pojedinih patogenih gljiva, a od praktičnog je značaja okolnost
da se zaraza očituje jače kod gušće sjetve.
Među ostalim mjerama autor je posebnu pozornost poklonio preventivnoj dezinfekciji
tla i sjemena, pdbrojivši nekoliko isprobanih fungicida, koji dolaze kod nas
u obzir (formalin, plavi kamen, sublimat, i t. d.). Napominjemo tek da se u
nekoj novijoj literaturi (Žuravjev 1947) preporučuje veća količina formalina za
dezinfekciju tla, t. j . 6^-12 1 na 1 m2 (već prema suhoći tla). Jednako se na istom
mjestu daje veća prednost Ka-hiperrraanganatu. Spomenuti autor kao preventivno
sretstvo preporuča analizu uzoraka sa svakih 4 cm dubine do 1.—20 cm.


191