DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 44     <-- 44 -->        PDF

zaobljena i pravilna, a donja čest debla ravna. Stablo je 1946. g. obilovalo
plodovima. Nalazi se na 520 m visine, na svježem pjeskovito-ilovastom tlu.
Cio kraj obiluje zračnom vlagom.


Medvjeđa lijeska raste kod nas od prirode u južnijim i istočnim
predjelima države.


U Bosni ima je obilnije na području kotara Rogatica. Prema
Maly-u (1930.) nalazilo se u Lijeski kod Oprašića (između Goražde i Višegrada)
na visini od 1060 m jedno stablo visoko 20 m i u prsnoj visini oko


1.80 m debelo. To je po svoj prilici najveća i najljepša medvjeđa lijeska kod
nas. Ima je obilnije na Volovici (kotar Vižegrad), na području kotara Foče, u
Bukoviku, Bjelašnici, Bić-planini i dr. U Hercegovin i ima njenih stabala
do 1300 m visine. Zabilježeni su jači primjerci na području kotara Konjica,
u Bokševici, kod Vilišta i dr. U Crnoj Gori bilo je — prema Hircu
(1912.) — između Crkvica (1097 m) i Orjena stabala debelih i preko 1 m. Od
prirode imade medvjeđe lijeske i u Srbiji kao i u Banatu.
Izvan svog prirodnog areala uzgaja se kod nas medvjeđa lijeska tu i
tamo kao parkovn o drvo. Prema podacima, kojima raspolažemo, uzgaja
se ta lijeska i daleko izvan svog prirodnog područja. Ima uzgojenih pojedinih
primjeraka u sjeverno-zapadnoj Evropi i do 54° s. š. Tako ima krupnijih stabala
ove lijeske ovdje-ondje sve do Berlina, Bremena i Hamburga.


Spomenuto stablo u Vuhredu daje nam poticaja, da se medvjeđ a
lijesk a može, pod sličnim ekološkim uslovima, i inače kod nas veoma
uspješno uzgajati kao parkovno, a također i kao voćno drvo.


Anić


PSEUDOLARIX KAEMFERII GORD. — 2 STABLA U MARIBORSKOM
PARKU


U jugozapadnoj česti novog mariborskog parka (između Vrazove i Trubareve
ulice) pokraj tamošnjeg spomenika nalaze se 2 stabla kinesko g
zlatno g ariša . Stabla su oko 20 cm debela i vrlo lijepa izgleda. Zaslužuju
posebnu pažnju, jer pripadaju među nar jede egzotično drveće
kod nas. To su zapravo jedini primjerci, koji su nam do sada poznati kod nas.


Kineski zlatni ariš raste u sjeverno-istočnom dijelu Kine kao visoko
šumsko drvo. U Evropi se uzgaja kao parkovno drvo od 1856. god., ali je vrlo
rijedak. Smatra se kao najrjeđa egzotična četinjača u Evropi.


Kineski zlatni ariš jest listopadne četinjavo drvo. Po iglicama i izbojcima
nalikuje na ariš. Na kratkim izbojcima čini po 15—20 iglica čuperak. Iglice su
šire i duže nego kod ariša: one su mekane, prema vrhu sužene i ozdo modrozelena
ruba. Iglice su u jesen zlatno-žute boje, a prije otpadanja posmeđe.
Kratki su izbojci zdepasti, ali mnogo duž i nego kod ariša. Oni su izrazito
k o 1 j e n č a s t i, te se na njima jasno luče godišnji priraštaji. Muški se cvatovi
stvaraju na neigličavim kratkim izbojcima. Ženski cvatovi nastaju također na
kratkim izbojcima, ali među iglicama. Češeri se raspadaju . Oni su do
6 cm dugi, jajoliki i crveno-smeđi. Pokrovne se ljuske ne vide.


Kineski zlatni ariš uspijeva na boljem, propusnom i pojednako svježem
tlu. Odgovara mu sunčani položaj.


Anić


186