DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 36 <-- 36 --> PDF |
tako, da se može u njima gotovo tačno utvrditi granice prostiranja glavnih zadruga šumskog drveća, pa i njihova unutrašnja struktura. Tako se na primjer u tim kartama jasno može uočiti zona i đopiranje hrastovih i grabovih šuma, a iznad ovih čistih bukovih, pa jelovo-bulkovih, te pretežno čistih smrčevih sastojina. Kod naše karte (odnosno kod sačuvanih sekcija) nije isti slučaj. Adamović je ovdje upotrebljavao oznake za glavnu vrstu sastojine često u istom omjeru kao i za vrstu, koja je samo primješana kao pojedinačno stablo ili u manjim grupama. Naročita sklonost botaničara da ističe rijetke vrste i tamo gdje one nisu za cjelinu od velikog značaja, daje na izvjesnim mjestima ovoj karti nešto netačan izgled. Nedostatak karte je i u tome, što je ona rađena na generalštabnim kartama u mjerilu 1 :200.000, pa se radi toga malog mjerila nisu mogli izraziti svi potrebni detalji i postići ona tačnost kao kod karata u većem mjerilu. Osim toga u kartu su ucrtane i šumske kuće, lovačke i druge kolibe i to prilično grubim i velikim crvenim pačetvorinama tako da karta uslijed toga gubi ponešto na vanjskom izgledu. Raširenje četinjara obrađeno je u karti dosta dobro i detaljno. S obzirom na to da je crni bor dobio različiti znak od bijelog bora, u kompletnoj karti bi se mogli naći vrlo vrijedni podatci o raširenju ovih dviju važnih vrsta šumskog drveća na koje se danas polaže velika pažnja u vezi sa smolarenjem. Neki podatci o raširenju jele u konjičkom srezu međutim nisu potpuno tačni, a isto tako i raširenje smrče na planini Prenju. Ovakve i slične ispravke došle bi do izražaja prilikom detaljnjeg stručnog pregleda cijele karte u Šumarskom institutu. O raširenju munike na hercegovačkim i bosanskim planinama daje nam Adamović u karti dosta proizvoljne podatke. Uz tačno obilježavanje mjesta gdje munika doista i raste, na sekciji Sarajevo označen je u okolici Konjica i velik broj mjesta na kojima nije bilo toga drveta niti za vrijeme sastavljanja karte niti mnogo ranije. Tako je na pr. uz staništa munike na Hranisavi, Pješevcu, Preslici i Bijelim Stijenama (Visočica planina) u karti označeno u istom području još 9 predjela na kojim niti danas niti za vrijeme izrade karte nije bilo niti je moglo biti nijednog njenog stabla. Izvan svake je sumnje da munike nije bilo u neposrednoj okolini Konjica kod sela Donje iBjele u području vinograda i kraških šikarica kukrike. Na planini Prenju gdje munika dolazi pretežno u većim i manjim grupama, a samo na nekoliko mjesta u prostranim čistim sastojinama izgledalo bi, prema mnogobrojnim znakovima na karti, da je ima više nego sveg ostalog šumskog drveća. Međutim, tu postoje i vrlo prostrane bukove sastojine (Crno Polje) i mnogobrojne manje sastojine i šikare graba, hrasta i crnog jasena na južnim nižim padinama, a one nisu u kartu uuešene. I ovdje smanjuje tačnost karte izostavljanje oznake za mjesta na kojima je raširena klekovina. Nadalje, netačna je i oznaka raširenja pitomog kestena u bližojdaljnjoj okolini Konjica. Adamović bilježi pitomi kesten, ne samo u dolini rijeke Trešanice (oko sela Šunji i Brđjani) nego i kod sela Gakića na Neretvi, kođ sela Dolova iznad Boračkog Jezera i na obali Neretve suprotno 178 |