DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 34 <-- 34 --> PDF |
karata. Sva njegova veća djela popraćena su odličnim kartografskim materijalom i to naročito radovi o vegetaciji Srbije, Makedonije i Bugarske. Poznato je i to da je Adamović ranije izradio po narudžbi tadanjeg Ministarstva poljoprivrede Kneževine Srbije — kartu raširen ja šumskog drveća u Srbiji, koja je bila 1900 godine izložena na svjetskoj izložbi u Parku.* Prema tome svemu što je naprijed izloženo nema sumnje da je Adamovićeva karta raširen ja šumskog drveća u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji neobično dragocjen i važan naučni dokumenat, bez obzira na to što sama po sebi kao unikat pretstavlja i posebnu vrijednost. * Iz materijala koji se nalazi u sačuvanim sekcijama (izuzevši sekciju Travnik, koja se još za sada nalazi u gazdinstvu Travnik) može se kazati nekoliko letimičnih primjedbi uz samu kartu. Prema legendi i konvencionalnim oznakama u karti može se zaključiti da je Adamović izvjesne vrste drveća naročito smatrao važnim i isticao njihovo raširen je posebnim znakovima. To su na prvom mjestu endemni elementi: munika, Pančićeva omorika i makedonski hrast. Isto tako posebnim znakovima prikazano je raširenje elemenata kraške šume i to crnog jasena, crnog graba, maljavog javora (javorca — Acer obtusatum) makljena, kukrike (Carpinus orientalis) i medvjede lijeske (Corylus Colurna). Isto tako i vrste primorskog zimzelenog drveća: česmika, rogač i lovor pa i primorski borovi imaju posebne znakove. Na osnovu ovih podataka mogla bi se vrlo dobro izraditi jedna posebna karta prostiranja zadruga šumskog drveća kraških i mediteranskih predjela, prema principima modene biljne sociologije. Jedan od osnovnih nedostataka karte je taj, što je za sve vrste listopadnih hrastova (osim makedonskog) uzeta jedna te ista oznaka. Na osnovu toga bilo bi znatno otežano razgraničavanje područja hrasta medunca, koji je glavni pretstavnik kraške šume, od područja hrasta kitnjafka ili cera, a naročito lužnjaka u Posavini, koji su opet pretstavnici posebnih zadruga šumskog drveća. Poznato je da pojedine vrste hrastova dolaze često u veoma različitim ekološkim prilikama, pa ih je nepravilno prikaizivati jednakim znakovima. Isto tako za južnu Hercegovinu značajno je i to, da u nekim hrastovima šumicama (Dubrave, Dcmanovići i t. d.) dolazi uz medunac i sladim (Quercus conferta ili Q. hungarica), što se međutim iz ove Adamovićeve karte ne može razabrati. Nadalje karta ne obuhvaća raširenje klekovine (krivulja — Pinus montana) na bosansiko-hercegovačkim i graničnim planinama i ako je ovaj podatak veoma važan upravo zbog toga, što klekovina označuje jednu, — naročitim ekološkim uslovima prilagođenu zadrugu šumskog raslinstva, vrlo značajnu za najviše planinske predjele i za gornju granicu naših šuma. Vrlo je značajno, da na nekim bosanskim i hercegovačkim planinama klekovina dolazi na velikim površinama, dok na drugim potpuno izostaje, Vrijedno bi bilo istražiti da li i ova karta još postoji negdje sačuvana. Nju b´. trebalo tražiti u starim arhivama Ministarstva šumarstva ili u kojem od botaničkih instituta u Beogradu, na univerzitetu ili u šumarskom muzeju. 176 |