DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1948 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Dr. L. Adaniović se smatra uz Günthera Bečka, ......, Pančića, Malya, Jurišića, Košanina i plejade drugih istraživača jednim od najboljih poznavaoca flore i vegetacije Balkanskog poluostrva. Adamović je bio jedan od najneumomijih istraživača flore i vegetacije Balkanskih zemalja. Najviše ga je zanimala njegova uža domovina Dalmacija te je detaljno istražio i proučio primorske predjele, Krš i mediteransku vegetaciju. Službujući kao gimnazijski profesor u Zaječaru, Pirotu, Gornjem Milanovcu i Vranju, a kasnije u Beogradu, upoznao se dobro i sa vegetacijom gotovo cijele Srbije, Makedonije, Bugarske i susjednih zemalja. Adamović je vrlo rano počeo proučavati i upoznavati na terenu vegetaciju Bosne i Hercegovine. Tako iz jednog članka u prvom godištu »Glasnika Zemaljskog Muzeja u Sarajevu«* vidimo da je još godine 1888 ili ranije prošao od Foče Drinom, kroz dolinu Sut ješke (Suha, Tjentište), popeo se na Maglić, Volunjak i na Ploče u planini Zelengori, pa zatim preko Bosanske Zagore (Kalinovika), kroz dolinu gornje Neretve, preko Uloga, Morina i planine Crvnja spustio se u Nevesinjsko polje. Kao docent i profesor Bečkog sveučilišta dolazio je nekoliko puta na višednevne naučne ekskurzije u pojedine naše krajeve. Može se sa sigurnošću kazati, da je on našu zemlju proputovao uzduž i poprijeko. Iz izvještaja o svim tim ekskurzijama može se zaključiti i to, da je obišao i jedno prilično veliko područje Bosne, a naročito Hercegovine. Godine 1902. proputovao je i botanički istražio okolinu Bosanskog Broda, Zenice, Sarajeva, Konjica, Mostara, Gabele, Popovog Polja i Dubrovnika. Tom prilikom zadržao se dulje vrijeme na obroncima planine Prenja i Veleži u Hercegovini. Godine 1905, putujući Crnom Gorom i Dalmacijom obišao je obronke planina Lovćena, Bijele Gore, Jastrebice (Orjena) kao i okolinu Trebinja i Bileća. Tom prilikom proučavao je odnose vegetacije Štirovnika, Svitavca i Štedra u masivu Orjena. Godine 1907. ponovno dolazi u Dalmaciju i prolazi jednim dijelom Hercegovine i to okolicom Trebinja (Gljiva i Leotar). Godine 1908. (kada je u Šumarskom listu objavljena naprijed spomenuta bilješka o karti šuma Dalmacije) ponovno se nalazi na putovanju kroz Balkanske krajeve i tom prilikom obilazi i »neka na Drini i Uvcu ležeća granična brda sa Srbijom radi ponovnog pregleda lokaliteta Omorike.« Iz ovog površnog pregleda vidi se, da je Adamović bio sigurno jedan od onih, koji su našu vegetaciju mogli najbolje upoznati. Ne samo lično njegovo poznavanje velikog dijela Bosne i Hercegovine i gotovo cijele Dalmacije nego i saradnja šumarskih stručnjaka oko izrade karte šumske vegetacije, daje ovoj još jednu za nas naročitu vrijednost. Kao što se može vidjeti iz legende uz kartu, Adamović je imao prilike, da se kod izrade karte služi ne samo podatcima šumarskog otsjeka u Sarajevu (»departmana Zemaljske vlade za B, i H.), nego je uz to imao i za saradnika, u tadašnje vrijeme jednog od najboljeg poznavaoca šumarskih prilika u Bosni i Hercegovini, u osobi Karla Petrascheka, Prema tome izlazi, da bi podatci u ovoj karti morali biti ono najbolje i najtačnije, što se u to vrijeme moglo dati. Adamović je i od ranije imao velikog iskustva u izradi vegetacijskih *L. Adamović: Nakladno k »Flori južne Bosne i Hercgovine« — Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1889. I. Str. 44. 175 |