DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA
I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE


GODIŠTE 72. APRIL GODINA 1948.


INO, B. ČOP (Zagreb)


KAKO OSIGURATI RADNU SNAGU U ŠUMARSTVU


Pitanje radne snage u šumarstvu postalo je jedan od odlučujućih faktora
u izvršenju plana. Stihija u pribavljanju radnika nije valjda nigdje došla do
takvog izražaja kao baš u šumarstvu. Zato nije čudo da je čitav naš aparat
— od zadnjeg radilišta pa do Ministarstva — prožet mišlju kako planski i
organizovano osigurati potrebnu radnu snagu za izvršenje plana šumske proizvodnje.


Situacija u kojoj se u pogledu radne snage nalazimo na kraju prvog kvartala
u NRH je prilično teška. To važi prije svega za najkritičniji dio radne
snage, za onu koja nam treba da osigura sječu i izradu drvnih sortimenata.


Za izvršenje plana sječe u prvom kvartalu — potrebno je bilo 11,800 šumskih
radnika. Međutim u januaru i februaru bilo je na radilištu u šumi prosječno
7.300 ili mjesečni manjak od 4.500 radnika. Posljedica toga je bila
znatno podbacivanje plana sječe u I. i II. mjesecu i — radi nastalih zaostataka


— nerazmjerno uvećanje martovskog plana, za čije izvršenje se potreba radnika
za sječu popela na 20.000.
To znači: budemo li i nadalje rješavali pitanje radne snage na dosadanji
način i budemo li se zadovoljili sa dOsadanjim rezultatima, uslijediti će progresivno
nagomilavanje potrebnog broja radnika u svakom budućem mjesecu;
raspoloživi stručni aparat neće biti u stanju da tu radnu snagu obuhvati, sve
će više rasti potrebne investicije za smještaj radnika, što opet iziskuje novu
radnu snagu, narušit će se normalan odnos potrebne radne snage između pojedinih
privrednih grana, jednom rječju plan šumarstva bio bi neminovno
osuđen na neizvršenje.


Situaciju pogoršava okolnost, što je produktivnost rada šumskih radnika
koji su do sada radili na sječi šume bila preniska. Tako je prosječni učinak
po radniku i po radnom danu bio u I. i II. mjesecu 1.47 m3, dok je učinak
vještog šumskog radnika najmanje 3 m3. Ako pretpostavimo da je u šumi
radilo 3.500 stalnih i 3.800 aktiviranih šumskih radnika onda uz učinak od


2.4 m:! po stalnom šumskom radniku, odpada na jednog aktiviranog radnika
učinak od svega 0.75 m3 ili 3 puta manje.
Mala produktivnost rada dosada korištene radne snage na sječi šuma
pokazuje da znatan dio aktivirane radne snage nije išao s voljom na rad,
da je taj rad smatrao prisilom, a ne izvorom zarade, d´a je tratio dane a vrlo
malo pridonio proizvodnji. Uzmemo li u obzir da su, s obzirom na mali učinak,


101




ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 4     <-- 4 -->        PDF

izdane aktiviranim radnicima nerazmjerno velike količine hrane (3—4 kg kru


ha na 1 ma sortimenta), da je prebacivanje te radne snage na radilište bilo skop


čano S velikim troškovima,. da su često neradnici demoralizirali i one koji su


htjeli raditi, da je nepotpuno korištenje radne snage rušilo ugled državnog


sektora privrede, a da se je, osim toga, odlaženje srednjih seljaka u šumu,


jednim dijelom odrazilo ntepovoljno na poljoprivredu, može se s pravom


reći da nam je u mnogo slučajeva učinjeno sa takvom aktiviranom radnom


snagom više štete nego koristi.


Sve to nam pokazuje da se u buduće treba prvenstveno orijentirati na


stalne, kvalifikovane šumske radnike, poduzeti prije svega sve da se šumski


radnici s područja Gorskog Kotara, Primorja i Like zadrže u granicama Repu


blike i da se privuku na šumska radilišta. Na taj način mi bi bili u stanju osi


gurati u kratko vrijeme 4 do 5.000 stalnih šumskih radnika.


S druge strane kod aktiviranja novih radnika za sječu šume treba se
osloniti na onaj dio seljaštva koji je ovisan o zaradi, dakle na siromašnog
seljaka koji ne može živjeti od svog poljoprivrednog posjeda, pronaći mogućnosti
da se ga privuče na rad u šumu i da se iz njega postepeno stvori stalnog
šumskog radnika.


Ali da bi našli pravilan put za privlačenje novih radnika u šumarstvo i da
bi osigurali stalan kadar šumskih radnika, koji bi garantirao izvršenje plana
šumske proizvodnje, potrebno je uočiti one faktore koji koče priliv radnika u
šumu. To je prvo likvidacija nezaposlenosti i poboljšanje životnih uslova radnog
seljaštva kao rezultat novog društvenog uređenja FNRJ, čime je u znatnoj
mjeri smanjen interes seljaka za novom zaradom u Šumi. Drugo je nepotpuno
rješenje pitanja plaća, snabdjevanja odjećom, obućom i hranom, koji nije u
skladu sa težinom rada i vrlo nepovoljnim radnim uslovima šumskog radnika.
Treće je neriješeno pitanje smještaja šumskih radnika, primitivizam nastambi
u kojima žive i nedovoljna briga poduzeća za iskorišćavanje šuma da
se novo pridošla radna snaga pravilno prihvati, potpuno iskoristi, i da se na
radilištu osigura život dostojan čovjeka. Četvrto su nedovoljno politički pripremljene
i slabo objašnjene akcije za dobavljanje novih radnika na šumska
radilišta od strane KNO-a i frontovskih organizacija.


Prilikom dosadanjeg rada na aktivizaciji radne snage nije se vodilo dovoljno
računa o tim faktorima. Zato je ispadalo da se je pitanje radne snage
potrebne za šumska radilišta riješavalo uglavnom administrativnim mjerama,
pozivima, a u manjoj mjeri uvjeravanjem. Međutim taj način rada nije riješio
problem radne snage u šumarstvu i mi smo na polju aktivizacije radnika postigli
nezadovoljavajuće rezultate. Taj neuspjeh se ima pripisati prije svega
tome, što paralelno sa uvjeravanjem i adnimistrativnim mjerama nismo riješili
ekonomsku stranu pitanja, što privlačenje radnika u šumu nismo vezali na
ekonomsko stimuliranje, što šumskom radniku nismo osigurali takvu zaradu,
takvo snabdjevanje i takav smještaj koji bi ga privukao na, sječu šume. Danas
je jasno da bi za nas takvo rješenje bilo kudikamo jeftinije, nego na šumska
radilišta dovoditi onaj dio seljaka koji nema ni interesa ni volje za rad u šumi.
Bila bi štetna iluzija kad bi i nakon dosadanjeg iskustva očekivali, da će se
riješiti pitanje šumskih radnika uvjeravanjem i administrativnim mjerama
bez prethodnog riješenja ekonomskog položaja šumskih radnika.


Zato, da bi se poboljšala situacija u pogledu Mobave radnika za šumarstvo
u toku je čitav niz ekonomskih mjera.


102




ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 5     <-- 5 -->        PDF

U cilju reguliranja plaća šumskih radnika ovih dana ima da izađe Uredba


o plaćama šumskih radnika na bazi jedinstvenih normi za čitavo područje
FNRJ. Tom Uredbom bit će također riješeno pitanje odnosa plaća šumskih
radnika prema plaćama radnika ostalih privrednih grana, i to u korist šumskih
radnika.
Da bi se snabdjevanje šumskih radnika uskladilo sa težinom i uslovima
života — novi sistem snabdjevanja osigurava šumskom radniku povišene kontingente
hrane.


Uzimajući nadalje u obzir izvanredno trošenje odjeće i obuće na radilištu
u šumi, Predsjedništvo Vlade NRH odobrilo je dodatno snabdjevanje šumskih
radnika industrijskim proizvodima. Mimo onoga što je šumskom radniku osigurano
novim sistemom snabdjevanja, on dobiva izvan kontingenta godišnje
2 para cipela, 3 košulje, jedne gaće, jedan kaput i dvoje hlače.


Radi daljnjeg poboljšanja životnih uslova šumskog radnika počam od


1. maja o. g. uvode se kod Poduzeća za iskorišćavanje šuma u NRH službe
radničkog snabdjevanja, koje će imati zadaću da opskrbe radnike i namještenike,
zajedno sa njihovim obiteljima, kako sa racioniranim i neracioniranim
produktima sa tržišta, tako i sa dodatnim viškovima proizvedenim na ekonomijama
poduzeća.
Na putu je također da se donese rješenje za priznanje kvalifikacije šumskom
radniku.


Na bazi svih tih mjera bit će stvoreni potrebni uslovi za likvidaciju štetne
pojave bježanja radnika iz šume na druga radilišta, iz poduzeća u poduzeće,
iz Republike u Republiku, za zadržavanje postojećih i privlačenje novih radnika
u šumu, za stvaranje stalnog kadra šumskih radnika, za likvidaciju stihije
u dobavljanju i korištenju radne snage u šumarstvu.


Ali rješenjem pitanja plaća i snabdjevanja šumskih radnika nije još rješeno
pitanje radne snage za šumarstvo. Time su ispunjeni samo izvjesni preduslovi,
to je samo baza na kojoj poduzeća za iskorišćavanje šuma treba da
stalno usavršavaju životne uslove i konačno osiguraju šumskom radniku bogat
i kulturan život. Zato se upravo sada, kada je u osnovi rješeno pitanje plaća,
ishrane i dodatnih kontingenata industrijske robe, nameće poduzećima najodgovornija
dužnost da na toj bazi: prvo izgrade i usavrše sistem snabdjevanja,
da na vrijeme izgrade radničke nastambe i menze, te da šumskom radniku
osiguraju potrebnu higijensku zaštitu; drugo, da urede potrebne prostorije za
čitaonice i kulturne priredbe, da šumska radilišta snabdiju novinama i radio
aparatima, da potstaknu i pomognu uspješniji rad sindikalnih organizacija
i da putem njih uvedu na radilište usmene novine, kulturne priredbe i časove
za nepismene; treće, da nauče svoj aparat na nov odnos prema radniku i sindikalnoj
organizaciji, te da na taj način šumskom radniku osiguraju drugarski
i brižljiv prihvat.


Pri tom treba da imamo stalno na umu riječi druga Staljina:


»Ne smijemo se pozivati ni na to da je ranije snabdjevanje radnika bilo
kudikamo gore nego sada, i da zato možemo biti zadovoljni postojećim stanjem.
Samo pljesnivi i do srži truli ljudi mogu se zadovoljiti pozivanjem na
prošlost. Ne treba polaziti od prošlosti, nego od sve većih potreba radnika u
sadašnjosti. Treba shvatiti da su se životni uslovi radnika kod nas iz osnova
izmjenili. Radnik, danas nije ono što je bio ranije. Današnji radnik, naš sovjetski
radnik, hoće da živi tako da podmiruje sve svoje materijalne i kulturne


103




ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 6     <-- 6 -->        PDF

potrebe i u pogledu snabdjevanja hranom, i u pogledu stanovanja, i u pogledu
podmirivanja kulturnih i raznih drugih potreba. On na to ima pravo i mi smo
dužni da mu te uslove osiguramo.«


S druge strane izvanredno veliki zadaci koje pred šumarstvo postavlja
petogodišnji plan, u uslovima pomanjkanja radne snage na svim poljima naše
privrede, traže od nas nužno da pomanjkanje radne snage nadokandimo većom
produktivnošću rada. U tom se i sastoji značaj borbe koju naša poduzeća treba
da povedu za osiguranje kadra stalnih šumskih radnika, koji su jedino u
stanju da stalno dižu produktivnost rada, za primjenu nove tehnike, prije svega
motornih testera, dizalica i traktora u šumskoj proizvodnji. Zato su rukovodioci
naših poduzeća odgovorni danas više nego ikad da stalno stručno usavršavaju
šumske radnike, da putem kurseva i stalnim podučavanjem omoguće
radnicima da potpuno ovladaju tehnikom šumske proizvodnje, da sistematski
podstiču šumske radnike na veću produktivnost i kvalitetan rad proglašavanjem
i nagrađivanjem. Sa dizanjem proizvodnosti rasti će i zarada radnika,
te će i to postati sredstvo za privlačenje radnika u šumu.


S treće strane, novi odnosi proizvodnje u FNRJ traže i nov odnos prema
ljudima, prema dobavljanju radne snage. Stihijsko dobavljanje radnika na šumska
radilišta, koje je pravilo u kapitalizmu, ne odgovara više ni našem društvenom
sistemu ni tempu razvitka naše proizvodnje. Nesumnjivo je da mi
nećemo biti u stanju, da izvršimo» plan ako se budemo oslonili na spontani
priliv radne snage, ako budemo čekali da radnici sami dođu na radilište. Zato
je nužno da dosadanje stihijsko uposlivanje zamjenimo organiziranim dobavljanjem
radnika u šumarstvo, da pređemo na sistem ugovaranja, da radnika
vežemo ugovorom za poduzeće. Samo na taj način mi ćemo biti u stanju da
si obezbjedimo stalan kadar šumskog radnika, da kroz to visoko podignemo
produktivnost rada u šumi i snizimo proizvodne troškove. Samo na taj način
naša poduzeća će dobiti potrebnu sigurnost kako u primanju tako i u izvršavanju
planskih obaveza.


Sve to znači da će u buduće rješenje pitanja radne snage ovisiti prvenstveno
o samim poduzećima, o tome da li će poduzeća za iskorišćavanje šuma
stvoriti šumskom radniku takove uslove, koji će potpuno zadovoljiti njegove
materijalne i kulturne potrebe, i da li će uspjeti da radnika ugovorom vežu uz
poduzeće. Pošto je sudbina tih uslova vezana sa sudbinom plana, jasno iskače
odgovornost i obaveza svih rukovodilaca u šumarstvu, prije svega rukovodioca
u poduzećima, da se do krajnjih granica založe za riješenje problema radne
snage.


»Obraćam se našoj narodnoj inteligenciji po ustanovama
i u administracijama, da da sve od sebe u izvršavanju svoje
dužnosti i onemogući svaki birokratizam u našim ustanovama.
« (Tito — povodom Nove godine 1948).


104