DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKIH SEKCIJA DRUŠTAVA INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 72. APRIL GODINA 1948. INO, B. ČOP (Zagreb) KAKO OSIGURATI RADNU SNAGU U ŠUMARSTVU Pitanje radne snage u šumarstvu postalo je jedan od odlučujućih faktora u izvršenju plana. Stihija u pribavljanju radnika nije valjda nigdje došla do takvog izražaja kao baš u šumarstvu. Zato nije čudo da je čitav naš aparat — od zadnjeg radilišta pa do Ministarstva — prožet mišlju kako planski i organizovano osigurati potrebnu radnu snagu za izvršenje plana šumske proizvodnje. Situacija u kojoj se u pogledu radne snage nalazimo na kraju prvog kvartala u NRH je prilično teška. To važi prije svega za najkritičniji dio radne snage, za onu koja nam treba da osigura sječu i izradu drvnih sortimenata. Za izvršenje plana sječe u prvom kvartalu — potrebno je bilo 11,800 šumskih radnika. Međutim u januaru i februaru bilo je na radilištu u šumi prosječno 7.300 ili mjesečni manjak od 4.500 radnika. Posljedica toga je bila znatno podbacivanje plana sječe u I. i II. mjesecu i — radi nastalih zaostataka — nerazmjerno uvećanje martovskog plana, za čije izvršenje se potreba radnika za sječu popela na 20.000. To znači: budemo li i nadalje rješavali pitanje radne snage na dosadanji način i budemo li se zadovoljili sa dOsadanjim rezultatima, uslijediti će progresivno nagomilavanje potrebnog broja radnika u svakom budućem mjesecu; raspoloživi stručni aparat neće biti u stanju da tu radnu snagu obuhvati, sve će više rasti potrebne investicije za smještaj radnika, što opet iziskuje novu radnu snagu, narušit će se normalan odnos potrebne radne snage između pojedinih privrednih grana, jednom rječju plan šumarstva bio bi neminovno osuđen na neizvršenje. Situaciju pogoršava okolnost, što je produktivnost rada šumskih radnika koji su do sada radili na sječi šume bila preniska. Tako je prosječni učinak po radniku i po radnom danu bio u I. i II. mjesecu 1.47 m3, dok je učinak vještog šumskog radnika najmanje 3 m3. Ako pretpostavimo da je u šumi radilo 3.500 stalnih i 3.800 aktiviranih šumskih radnika onda uz učinak od 2.4 m:! po stalnom šumskom radniku, odpada na jednog aktiviranog radnika učinak od svega 0.75 m3 ili 3 puta manje. Mala produktivnost rada dosada korištene radne snage na sječi šuma pokazuje da znatan dio aktivirane radne snage nije išao s voljom na rad, da je taj rad smatrao prisilom, a ne izvorom zarade, d´a je tratio dane a vrlo malo pridonio proizvodnji. Uzmemo li u obzir da su, s obzirom na mali učinak, 101 |
ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 4 <-- 4 --> PDF |
izdane aktiviranim radnicima nerazmjerno velike količine hrane (3—4 kg kru ha na 1 ma sortimenta), da je prebacivanje te radne snage na radilište bilo skop čano S velikim troškovima,. da su često neradnici demoralizirali i one koji su htjeli raditi, da je nepotpuno korištenje radne snage rušilo ugled državnog sektora privrede, a da se je, osim toga, odlaženje srednjih seljaka u šumu, jednim dijelom odrazilo ntepovoljno na poljoprivredu, može se s pravom reći da nam je u mnogo slučajeva učinjeno sa takvom aktiviranom radnom snagom više štete nego koristi. Sve to nam pokazuje da se u buduće treba prvenstveno orijentirati na stalne, kvalifikovane šumske radnike, poduzeti prije svega sve da se šumski radnici s područja Gorskog Kotara, Primorja i Like zadrže u granicama Repu blike i da se privuku na šumska radilišta. Na taj način mi bi bili u stanju osi gurati u kratko vrijeme 4 do 5.000 stalnih šumskih radnika. S druge strane kod aktiviranja novih radnika za sječu šume treba se osloniti na onaj dio seljaštva koji je ovisan o zaradi, dakle na siromašnog seljaka koji ne može živjeti od svog poljoprivrednog posjeda, pronaći mogućnosti da se ga privuče na rad u šumu i da se iz njega postepeno stvori stalnog šumskog radnika. Ali da bi našli pravilan put za privlačenje novih radnika u šumarstvo i da bi osigurali stalan kadar šumskih radnika, koji bi garantirao izvršenje plana šumske proizvodnje, potrebno je uočiti one faktore koji koče priliv radnika u šumu. To je prvo likvidacija nezaposlenosti i poboljšanje životnih uslova radnog seljaštva kao rezultat novog društvenog uređenja FNRJ, čime je u znatnoj mjeri smanjen interes seljaka za novom zaradom u Šumi. Drugo je nepotpuno rješenje pitanja plaća, snabdjevanja odjećom, obućom i hranom, koji nije u skladu sa težinom rada i vrlo nepovoljnim radnim uslovima šumskog radnika. Treće je neriješeno pitanje smještaja šumskih radnika, primitivizam nastambi u kojima žive i nedovoljna briga poduzeća za iskorišćavanje šuma da se novo pridošla radna snaga pravilno prihvati, potpuno iskoristi, i da se na radilištu osigura život dostojan čovjeka. Četvrto su nedovoljno politički pripremljene i slabo objašnjene akcije za dobavljanje novih radnika na šumska radilišta od strane KNO-a i frontovskih organizacija. Prilikom dosadanjeg rada na aktivizaciji radne snage nije se vodilo dovoljno računa o tim faktorima. Zato je ispadalo da se je pitanje radne snage potrebne za šumska radilišta riješavalo uglavnom administrativnim mjerama, pozivima, a u manjoj mjeri uvjeravanjem. Međutim taj način rada nije riješio problem radne snage u šumarstvu i mi smo na polju aktivizacije radnika postigli nezadovoljavajuće rezultate. Taj neuspjeh se ima pripisati prije svega tome, što paralelno sa uvjeravanjem i adnimistrativnim mjerama nismo riješili ekonomsku stranu pitanja, što privlačenje radnika u šumu nismo vezali na ekonomsko stimuliranje, što šumskom radniku nismo osigurali takvu zaradu, takvo snabdjevanje i takav smještaj koji bi ga privukao na, sječu šume. Danas je jasno da bi za nas takvo rješenje bilo kudikamo jeftinije, nego na šumska radilišta dovoditi onaj dio seljaka koji nema ni interesa ni volje za rad u šumi. Bila bi štetna iluzija kad bi i nakon dosadanjeg iskustva očekivali, da će se riješiti pitanje šumskih radnika uvjeravanjem i administrativnim mjerama bez prethodnog riješenja ekonomskog položaja šumskih radnika. Zato, da bi se poboljšala situacija u pogledu Mobave radnika za šumarstvo u toku je čitav niz ekonomskih mjera. 102 |
ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 5 <-- 5 --> PDF |
U cilju reguliranja plaća šumskih radnika ovih dana ima da izađe Uredba o plaćama šumskih radnika na bazi jedinstvenih normi za čitavo područje FNRJ. Tom Uredbom bit će također riješeno pitanje odnosa plaća šumskih radnika prema plaćama radnika ostalih privrednih grana, i to u korist šumskih radnika. Da bi se snabdjevanje šumskih radnika uskladilo sa težinom i uslovima života — novi sistem snabdjevanja osigurava šumskom radniku povišene kontingente hrane. Uzimajući nadalje u obzir izvanredno trošenje odjeće i obuće na radilištu u šumi, Predsjedništvo Vlade NRH odobrilo je dodatno snabdjevanje šumskih radnika industrijskim proizvodima. Mimo onoga što je šumskom radniku osigurano novim sistemom snabdjevanja, on dobiva izvan kontingenta godišnje 2 para cipela, 3 košulje, jedne gaće, jedan kaput i dvoje hlače. Radi daljnjeg poboljšanja životnih uslova šumskog radnika počam od 1. maja o. g. uvode se kod Poduzeća za iskorišćavanje šuma u NRH službe radničkog snabdjevanja, koje će imati zadaću da opskrbe radnike i namještenike, zajedno sa njihovim obiteljima, kako sa racioniranim i neracioniranim produktima sa tržišta, tako i sa dodatnim viškovima proizvedenim na ekonomijama poduzeća. Na putu je također da se donese rješenje za priznanje kvalifikacije šumskom radniku. Na bazi svih tih mjera bit će stvoreni potrebni uslovi za likvidaciju štetne pojave bježanja radnika iz šume na druga radilišta, iz poduzeća u poduzeće, iz Republike u Republiku, za zadržavanje postojećih i privlačenje novih radnika u šumu, za stvaranje stalnog kadra šumskih radnika, za likvidaciju stihije u dobavljanju i korištenju radne snage u šumarstvu. Ali rješenjem pitanja plaća i snabdjevanja šumskih radnika nije još rješeno pitanje radne snage za šumarstvo. Time su ispunjeni samo izvjesni preduslovi, to je samo baza na kojoj poduzeća za iskorišćavanje šuma treba da stalno usavršavaju životne uslove i konačno osiguraju šumskom radniku bogat i kulturan život. Zato se upravo sada, kada je u osnovi rješeno pitanje plaća, ishrane i dodatnih kontingenata industrijske robe, nameće poduzećima najodgovornija dužnost da na toj bazi: prvo izgrade i usavrše sistem snabdjevanja, da na vrijeme izgrade radničke nastambe i menze, te da šumskom radniku osiguraju potrebnu higijensku zaštitu; drugo, da urede potrebne prostorije za čitaonice i kulturne priredbe, da šumska radilišta snabdiju novinama i radio aparatima, da potstaknu i pomognu uspješniji rad sindikalnih organizacija i da putem njih uvedu na radilište usmene novine, kulturne priredbe i časove za nepismene; treće, da nauče svoj aparat na nov odnos prema radniku i sindikalnoj organizaciji, te da na taj način šumskom radniku osiguraju drugarski i brižljiv prihvat. Pri tom treba da imamo stalno na umu riječi druga Staljina: »Ne smijemo se pozivati ni na to da je ranije snabdjevanje radnika bilo kudikamo gore nego sada, i da zato možemo biti zadovoljni postojećim stanjem. Samo pljesnivi i do srži truli ljudi mogu se zadovoljiti pozivanjem na prošlost. Ne treba polaziti od prošlosti, nego od sve većih potreba radnika u sadašnjosti. Treba shvatiti da su se životni uslovi radnika kod nas iz osnova izmjenili. Radnik, danas nije ono što je bio ranije. Današnji radnik, naš sovjetski radnik, hoće da živi tako da podmiruje sve svoje materijalne i kulturne 103 |
ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 6 <-- 6 --> PDF |
potrebe i u pogledu snabdjevanja hranom, i u pogledu stanovanja, i u pogledu podmirivanja kulturnih i raznih drugih potreba. On na to ima pravo i mi smo dužni da mu te uslove osiguramo.« S druge strane izvanredno veliki zadaci koje pred šumarstvo postavlja petogodišnji plan, u uslovima pomanjkanja radne snage na svim poljima naše privrede, traže od nas nužno da pomanjkanje radne snage nadokandimo većom produktivnošću rada. U tom se i sastoji značaj borbe koju naša poduzeća treba da povedu za osiguranje kadra stalnih šumskih radnika, koji su jedino u stanju da stalno dižu produktivnost rada, za primjenu nove tehnike, prije svega motornih testera, dizalica i traktora u šumskoj proizvodnji. Zato su rukovodioci naših poduzeća odgovorni danas više nego ikad da stalno stručno usavršavaju šumske radnike, da putem kurseva i stalnim podučavanjem omoguće radnicima da potpuno ovladaju tehnikom šumske proizvodnje, da sistematski podstiču šumske radnike na veću produktivnost i kvalitetan rad proglašavanjem i nagrađivanjem. Sa dizanjem proizvodnosti rasti će i zarada radnika, te će i to postati sredstvo za privlačenje radnika u šumu. S treće strane, novi odnosi proizvodnje u FNRJ traže i nov odnos prema ljudima, prema dobavljanju radne snage. Stihijsko dobavljanje radnika na šumska radilišta, koje je pravilo u kapitalizmu, ne odgovara više ni našem društvenom sistemu ni tempu razvitka naše proizvodnje. Nesumnjivo je da mi nećemo biti u stanju, da izvršimo» plan ako se budemo oslonili na spontani priliv radne snage, ako budemo čekali da radnici sami dođu na radilište. Zato je nužno da dosadanje stihijsko uposlivanje zamjenimo organiziranim dobavljanjem radnika u šumarstvo, da pređemo na sistem ugovaranja, da radnika vežemo ugovorom za poduzeće. Samo na taj način mi ćemo biti u stanju da si obezbjedimo stalan kadar šumskog radnika, da kroz to visoko podignemo produktivnost rada u šumi i snizimo proizvodne troškove. Samo na taj način naša poduzeća će dobiti potrebnu sigurnost kako u primanju tako i u izvršavanju planskih obaveza. Sve to znači da će u buduće rješenje pitanja radne snage ovisiti prvenstveno o samim poduzećima, o tome da li će poduzeća za iskorišćavanje šuma stvoriti šumskom radniku takove uslove, koji će potpuno zadovoljiti njegove materijalne i kulturne potrebe, i da li će uspjeti da radnika ugovorom vežu uz poduzeće. Pošto je sudbina tih uslova vezana sa sudbinom plana, jasno iskače odgovornost i obaveza svih rukovodilaca u šumarstvu, prije svega rukovodioca u poduzećima, da se do krajnjih granica založe za riješenje problema radne snage. »Obraćam se našoj narodnoj inteligenciji po ustanovama i u administracijama, da da sve od sebe u izvršavanju svoje dužnosti i onemogući svaki birokratizam u našim ustanovama. « (Tito — povodom Nove godine 1948). 104 |