DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4/1948 str. 23     <-- 23 -->        PDF

vjetrova, od kojih često ginu i otpornija maslina i smokva, a pogotovo manje
otporni agrumi (limuni, naranče i mandarine).


Na gore prikazane neuspjehe pokušaja pošumljavanja u Dalmaciji sa
eucaliptusom, kao i na jednake pokušaje u ostalim zemljama uz obale Jadrana
(Crnoj Gori, Albaniji, Istriji i Italiji) osvrće se i naš uvaženi botaničar, dubrovčanin
prof. Dr. Lujo Adamović u svojim stručnim djelima »Pflanzenwelt der
Adrialänder« od god. 1928 i kaže, da pokušaji sa eukaliptusom na obalama
Jadrana nijesu uspjeli s razloga, što on nema dovoljno otpornosti protiv studeni,
koja u tim zemljama vlada«.


Naravno da se sa takvim pesimističkim i preuranjenim zaključcima današnji
šumari neće složiti i to tim više, jer se naša savremena znanost o
biološkim i drugim individualnim osobinama eukalipta znatno proširila.


U pokuse, koji su se izvađali natrag 50 godina nemamo dovoljno povjerenja,
jer nemamo dokaza da su bili pravilno postavljeni. Iz gornjeg članka S.
Bulića nije nam posve jasno čime se rukovodilo Namjesništvo u Zadru kod
izbora vrsta i kakove je sve smjernice za izvedbu pokusa određivalo. Nemamo
dokaza da je izbor pokusnih parcela bio pravilan i da su dobivene sadnice
bile zasađene na terenima i u staništima, koja odgovaraju biološkim osobinama
pojedinih vrsta. Još manje imamo povjerenja u agrotehniku uzgajanja i njegovanja
eukalipta u ono doba. U tome da naši suptropski predjeli duž Jadrana
nisu podesni za uzgoj eukalipta ne može nas uvjeriti ni botaničar Dr. L. Adamović,
koji je taj zaključak stvorio još u godini 1922. Nije isključeno, da je
baš taj preuranjen zaključak uspavao aktivnost mnogih naših stručnjaka u
proučavanjima u oblasti uzgoja eukalipta.


Taj se zaključak u mnogome ne slaže sa najnovijim pronalascimä i zaključcima
stručnjaka u drugim zemljama Mediterana i Crnomorskog primorja,
iste geografske širine i sličnih uvjeta. A. P a v a r i i" A. D e Philip sis (1941)
donose slijedeće za nas utješne zaključke:


1.
S ekološke tačke gledišta pokusi su potpuno potvrdili, što se ranije predviđalo,
t. j . da se u Italiji povoljne prilike za uzgoj eukalipta, koje mogu dati
najveće jamstvo za uspjeh, nalaze samo u toploj podzoni Lauretuma.
2.
Ma da je i u Napulju u zimi 1939/40 bilo smrzavice i snijega izuzetno jakih,
nisu E. globulus i E. rostrata pretrpjeli spomena vrijednih šteta. Isto tako
bilo je i Kampanji, kao i ufanjem Laciju. Bilo je kod stabala velikih dimenzija
tih istih vrsta krošanja posve osušenih, koje su velikim djelom na proljeće
opet prelistale.
3.
Može se ustvrditi, da su do danas dvije najproširenije i najpoznatije vrste
E. globulusa i E. rostrata i jedne od najotpornijih i to ne samo protiv
smrzavice, nego i protiv naglih promjena temperature vjetrova i t. d. Za E.
rudis može se reći, da je čak otporniji proti hladnim i slanim vjetrovima.
Još bolje podnosi smrzavicu E. viminalis i E. amygdalma. , . ´."
.. i´.-;! )


4.
U otpornosti proti vjetru, pored individualnih osobina, igraju dakako ulogu
dimenzije, starost stabala, gustoća nasada i drugi faktori.
5.
Nekoje vrste eukalipta mogu dati dobre rezultate na pjeskovitim pa i
aridnim terenima, naročito ako im u početku pomognemo zalijevanjem.
121