DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Domaća stručna štampa DA LI NAM JE TAKVA POPULARNO-STRUČNA LITERATURA POTREBNA? Popularna stručna literatura imade u ovim prvim danima našega planskoga gospodarstva vrlo veliko značenje. Ona mora da posluži za odgajanje i izobrazbu nekvalifikovanih, polukvalifikovanih i kvalifikovandh radnika. Popularne stručne literature za izobrazbu stručnih kadrova, kod nas gotovo i nema. Shvativši ulogu i značaj popularne stručne literature naše su neke nakladne ustanove počele da izdaju brošure i priručnike za izobrazbu stručnih kadrova iz pojedinih područja privrede. Pored ostalih ovdje se naročito ističe aktivnost »Stručne biblioteke Jedinstvenih sindikata« u Beogradu, koja je do sada izdala nekoliko desetaka brošura iz raznih područja privrede. Popularna stručna literatura da bi ispunila svoj zadatak mora zadovoljiti ove uslove: 1. da je naučna t. j . da donosi istinit naučno provjereni materijal 2. da je popularna t. j . da je pisana lakim jezikom i stilom razumljivim našim radnim masama; 3. da je usko povezana sa našom privrednom stvarnošću t. j . da se temelji na poznavanju naše privrede, njenog sadašnjeg stanja i mogućnosti njenog razvoja; 4. da je metod izlaganja jasan i shvatljiv t. j . da je metod izlaganja podešen zadatku kojem treba popularna stručna knjiga da posluži. Ne ulazeći u ocjenu cjelokupnih izdanja popularne stručne knjige naših nakladnih ustanova mi ovdje želimo podvući da neka dosadanja izdanja iz područja drvne industrije ne zadovoljavaju nijednom od napred navedenih uslova. Evo nekoliko ocjena novije popularne stručne literature. 1. Miroslav Pintar, Tehnologija građevnog materijala, Zagreb 1947. Ovaj priručnik za izobrazbu stručnih kadrova imade zadatak da prikaže dvije važne grane naše privrede: drvnu industriju i industriju kamena i žbuke. Ovdje ćemo donijeti prikaz prvog većeg dijela »Drvna industrija« (98 stranica) dok u prikaz drugog manjeg dijela »Industrija kamena i žbuke« (64 stranice) kao nenadležni ne ullaizimo. Autor nam u predgovoru kaže da je knjiga namijenjena obrtnim, stručnoprodužnim školama, stručnim tečajevima i uopće svakome tko želi da stekne temeljno znanje na tom području. Ovome zadatku ta knjiga ne može poslužiti, jer autor uslijed nepoznavanja stručne literature mnoge pojmove tumači posve krivo, i jer je izlaganje materije potpuno nesistematsko. Autor ne poznaje našu´ domaću stručnu literaturu iz područja tehnologije drveta i zbog toga donosi niz netačnih formulacija i neistina. Evo nekoliko primjera: 1. Iz teksta na sitr. 8. vidljivo je da autor nezna što je srž a što bjeljika. On smatra da je srž ili jezgra samo drvo, koje se sastoji od prstenastih kolutova — godova. Bjeljika ili bakulja je po Pintaru »najmlađi god, onaj, koji se prislanja o liko«, 2. U poglavlju »Kemijski sastav drveta« autor dokazuje, da su mu posve tamni. osnovni pojmovi iz kemizma drveta. Za autora stamčevina ili celuloza je u stvari skup golemoga broja stanica, koje se zapažaju tek pod povećalom (mikroskopom)«. Autor ne vodi računa o našim prilikama, on piše o nekim sastojcima drveta koji za naše domaće vrste drveća nisu od važnosti (arapska guma, kaučuk, boje) umjesto da posvećuje više pažnje celulozi, ligninu, smoli i trijeslovinama. 94 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 57 <-- 57 --> PDF |
3. Na str. 13 autor navodi da »1 m3 bukovih cjepanica teži oko 350 kg, a 1 m3 hrastovih cjepanica teži oko 420 kg«. U tabeli iznad tih podataka donosi da teži 1 m* polusuhoga drveta (oko 25°/o vode): hrast 900 kg, bukva 720 do 740 kg! 4. Podaci o utezanju (stezanju) na str. 1117 posve su netaični. Autora ovdje opravdava što se podaci o utezanju ne slažu u mnogim stručnim knjigama. Da je autor provjerio svoje podatke sa podacima u novijoj stručnoj literaturi sigurno bi napravio mnogo manje pogrešaka. 5. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti poglavlju »Važnije vrste drveta«. Podaci o rasprostranjenju pojedinih vrsta nepotpuni su i netačni. Dovoljno je ovdje spomenuti podatke o prirodnom rasprostranjenju hrasta, bukve, jasenak i t. d. Za ariš autor navodi »kod nas ga ima u Bosni«! 6. U poglavlju »Dobivanje, prerada i obrada drveta« materija nije sistematski obrađena. Nakon što je ukratko prikazana sječa šuma i sortiranje drveta, autor prikazuje najprije dlijeta, makije, blanje, blanje ravnjače,, glodalice, lančaste glodalice i univerzalni stolarski stroj, a tek onda oruđe i strojeve za piljenje: ručne pile, jaramske pile, kružne pile i tračne pile. 7. 1 u poglavlju »Stolarski rad« materija je nesistematski obrađena. Autor opisuje najprije proizvodnju šperploča i panel ploča (i to površno i netočno), a tek iza toga proizvodnju furnira. Ovo su samo najvažnije greške koje sadrži priručnik Miroslava Pintara. On u uvodu navodi da je ovaj priručnik određen kao pomagalo za stručno uzdizanje širokog kruga radnika zaposlenih u drvnoj industriji. Naše je mišljenje, da je priručnik u ovakovome sastavu posve promašio svrhu. Priručnik ne daje dovoljno građe niti za jednu struku radnika zaposlenih u drvnoj industrijo. On nije dovoljan niti za pilanare, ni za stolare a ni za ostale struke drvne industrije. 2. Inž. Stevanović Milivoje, Anatomija drveta, Beograd 1947. Ova mala knjižica namijenjena je najširim radnim masama naše zemlje. Kod izibora građe i sastava te knjižice bilo je potrebno strogo voditi računa o svim naprijed pobrojanim uslovima, koje mora zadovoljiti popularna stručna literatura. Međutim ovdje je autor napravio grešku već na prvoj stranici t. j . u samom naslovu knjižice. Anatomija u najširem smislu je nauka o građi i sastavu tijela svih živih bića. Anatomija drveta dakle je nauka o građi i sastavu drveta. Ing. Stevanović Milivoje izgleda da nije na čistu sa tim osnovnim pojmom. IH je on proširio pojam anatomije drveta i na kemijski sastav drveta, kem. tehnologiju (celulozu, šećer, suha destilacija drveta), greške drveta, tehnička svojstva drveta i upotrebu drveta? O tome on ne daje nikakovo objašnjenje. Na daljnjim stranicama ing. Milivoje Stevanović stalno griješi i te greške rastu geometrijskom progresijom sa rednim brojem stranica. Predaleko bi nas odvelo da navedemo ovdje sve navedene učinjene greške, kriva tumačenja i neistinite navode. Neka ovih nekoliko primjera dokažu ing. Milivoju Stevanoviću kako se danas ne smije pisati popularna stručna knjižica: Ing. Milivoje Stevanović piše da drvo dobije »iz zemlje vodu i soli, a iz vazduha ugljen-dioksid i a z o t«. (str. 5). Borlbu za svjetlo posve krivo naziva »bonba sa suncem « (str. 6). Boju oboljelog trulog drveta ing. M. S. ovako tumači »Pri raspadanju drveta nastaju mrtv e boje koje se kreću između smeđe, crvene, plave i crne« (str. 15). O kemijskom sastavu stijenka drvnih stanica piše ing. M. S. »Zidovi ćelija se sastoje iz celuloze i ugljenog hidrata« (str. 21). Izgleda da piscu nije posve jasno što su ugljohidTati? Posve je konfuzno i netačno tumačenje odrvenjavanja stanica drveta. To pisac tumači ovako: »Uzimanjem materije lignina nastupa odebljanje i masa ,postaje drvena« (str. 21). Pisac prethodno ne daje objašnjenje što je lignin, a fiziološki proces odrvenjavanja, koji se u biti sastoji iz ispunjavanja micelamog celuloznog skeleta stijenke drvne stanice ligninom i drugim tvarima, pisac tumači nekim »uzimanjem materije lignina« i stvara predodžbu kod čitaoca da netko »uzima materiju lignin« i da uslijed toga »nastupa odebljanje i masa postaje drvena«. Celuloza listača za pisca »je po čvrstoći i mekoći slična pepelu«? (str. 22). 95 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1948 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Ostavimo po strani što pisac piše o nekim »lutkama« (str. 31) namjesto ličinkama, o »karakterističnom tupo m mirisu« (str. 33) kod oboljelog drveta; o sušnici sa prirodnom gravitacijom — promajom« (str. 43) i t. d., i t. d., ali se moramo zaustaviti kod slijedećih stavova. »Crveno truljenje izaziva obrazovanje sunđera između godišnjih prstenova, što opet dovodi do brzog i jakog razaranja drveta« (str. 52). Čitalac mora znati da pisac pod »sunđerom« misli jednu vrstu gljive, koja razara drvo. Pisac je ovdje pobrkao posljedicu sa uzrokom. Umjesto da kaže, da je »crveno truljenje« posljedica razornog rada gljive ili kako pisac kaže »sunđera«, on tvrdi da je »crveno truljenje« uzrok pojavi »sunđera«. Posve je tamna i nerazumljiva rečenica u stavu u ikojem govori o tome, da drvo sa vdlikom specifičnom težinom brzo tone u vodi. Ta rečenica glasi: »To je slučaj sa velikim brojem tropskih drveta; zatim tamnim delom završetka vegetacije kod smreka i t. d.« (str. 37). Što je »tamni dio završetka vegetacije kod smreka« to vjerojatno zna jedino ing. M. St.! Pisac brka pojmove prostorne (volunme) i specifične težine; njemu nije poznato, da je specifična težina drvnih stijenka za sve vrsti drveta gotovo najednaka i da iznosi oko 1,5 g/cm3. Naprotiv, on piše »Specifična težina materije zidova čelija nije kod svih vrsta podjednaka, ona je najveća kod gajakovine a najmanja kod balsamovog (?) i holanđskog (?) drveta« (str. 40). Ovdje pisac pod.balsamovim drvetom misli na balsa-drvo (Ochroma lagopus L.), a pod holandskim drvo vrste Bomfoax malabaricum DC; ali i ovdje greši, jer prostorna težina balsa-drva iznosi 0,13 g/cm3, a drva vrste ...... malatoaricum DC 0,34 do 0,35 g/cm8! Čitalac će čdtanjem ove rečenice »Sokovi koje drvo siše iz zemlje za vreme svoga rašeenja sadrže izvesne mineralne soli, a pored njih u izvjesnoj količini i za izvesno vreme šećer i štirak« (str. 43), zaključiti, da drvo crpe iz zemlje svojim korijenjem osim mineralnih soli otopljenih u vodi i »šećer i štirak«! Mogli bi nabrojiti još mnoge i mnoge greške, neistine i nejasno formulirane pojmove. Smatramo, da je ovo nekoliko primjera dovoljno dokazalo, da pisac prvo, na poznaje predmet kojeg opisuje, drugo ne poznaje jezik. Knjižica »Anatomija drveta« od ing. M. St. posve je promašila svoju svrhu t. j . radnici će čitajući tu knjižicu dobiti posve krivu nenaučnu i neistinitu predodžbu o drvetu, njegovim svojstvima i upotrebi. 3. Ing. Stevanović Milivoje, »Ukočeno drvo«, Beograd 1947. Ova je knjižica po svom opsegu, građi i načinu obrade gotovo iste kvalitete kao i »Anatomija drveta« istog pisca. Ova knjižica trebala je, da našim radnicima dade osnovno znanje iz proizvodnje furnira i ukočenog drveta. Materijal je u ovoj knjižici nedovoljno i nejasno obrađen. Iz svake stranice, iz svakog retka osjeća se da pisac nije stručnjak i da ne poznaje našu tehniku proizvodnje šperploča (ukočenog drveta), Evo ukratko nekoliko grešaka i iz te knjižice. Definicija šperploča je nejasna, nepotpuna i netačna. Ona je loš prevod, ili tačnije loš prevod prevoda definicije šperploča, koju su svojevremeno dali Knight i Wulpi (knjiga I, str. 19). Pisac definira šperploču ovako »Pod ukočenim drvetom podrazumijeva se veza pojedinih elemenata drveta lepljenjem u cilju, da ovako vezani elementi (konkretno furniri) uzajamno sprečavaju izvođenje nekog kretanja, koje bi moglo nastati promjenom vlage ili temperature, ili uslijed prirodne težnje drveta, da se pri ovim promenama širi ili skuplja« (str. 3). Ne ulazeći u analizu ove tehničke definicije, mišljenja smo, da pisac ne raspolaže sa osnovnim uslovom za prevod, a to je da dobro poznaje jezik sa kojeg prevađa i jezik na koji prevađa te da savršeno vlada sa materijom koju obrađuje. Da je pisac upoznat sa našom stručnom literaturom znao bi tada daleko jasnije i tačnije dati definiciju šperploča (vidi Ugrenović IV, str. 551). Pisac ne poznaje evropsku tehniku proizvodnje šperploča, što dokazuje na str. 4 kada govori o podjeli furnira po debljini. U poglavlju o načinu rezanja pisac daje dokaza (str. 16 do 22) da ne zna što je segment-pila. On kaže ovo »segment-testera za rezanje je najstariji način i po svoj prilici datira još iz najstarijih vretmena kad je ona bila još ručni alat. Pronalaskom cirkularne festere početkom XIX veka, stvorena je mogućnost izrade tanjih furnira. U 96 |