DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1947 str. 39 <-- 39 --> PDF |
i ORGANIZACIJA RADA KOD POŠUMLJAVANJA (Izvadak iz referata održanog u Šumarskoj sekciji DIT-a — Sarajevo) Da pošumljavanje ne bi postalo obična šablona, odnosno, da ono ne bi i nadalje ostalo kod nas na onom niskom stepenu, na kakvom je bilo u prošlosti, kada se je ovaj zadatak (jedan od najdelikatnijih zadataka šumarske struke) prepuštao polu- Icvalifikovanom ili čuvarakom osoblju, potrebno je u ovu našu stručnu djelatnost «nositi što više tekovina moderne i napredne nauke i iskustva. Na prvom mjestu trebamo preći na uzgoj većeg broja vrsta šumskog drveća, kojeg nalazimo i u našim šumama, pa i na one strane vrste, koje su pokazale neke prednosti ispred domaćih, bilo time što su otpornije protiv raznih bolesti (Ulmus pumila, Pseudotsuga), bilo da brže rastu, ili da daju vrednije drvo ili sporedne proizvode. Ne samo to, nego treba da koristimo i tekovine nauke o prirodnim biljnim zadrugama (fitosociologiju) i na osnovu nje, postepenim i temeljitim proučavanjem naših šuma i šumskog zemljišta pristupiti planskom pošumljavanju onim vrstama, koje najbolje odgovaraju određenom staništu. Radovi o značaju nauke o biljnim zadrugama za šumarstvo u ranijim godištima Šumarskog lista, Glasniku za šumske pokuse, pa i vrijedne upute i preglede koje nalazimo u I. dijelu Šumarskog priručnika, kao i na drugim mjestima u našoj i stranoj literaturi mogu nam u tu svrhu dobro poslužiti. Prema tome, kod pošumljavanja — ne samo krša nego i svakog drugog zemljišta — ne treba više raditi sa jednom ili sa dvije, tri »standardizovane« vrste, stvarajući tako neotporne i neprirodne monokulture, nego se mora ići za tim, da što bolje pogodimo put prirode u stvaranju mješovitih sastojina, u kojima osim visokog drveća i pojedine vrste grmova igraju određenu i značajnu ulogu. Na ovaj način stvaraćemo vrednije sastojine, otporne protiv bolesti i protiv drugih šteta. Zemljište ćemo isto tako najbolje iskoristiti, jer se ono često i na manjim površinama bitno razlikuje. Ovim putem obnove šuma pošle su gotovo sve napredne države, a ni mi ne treba da li tome zaostanemo. Istraživanja naših šuma kazaće o tome svoju riječ, a za sada ne trebamo ni kod tekućih radova izbjegavati pokuse, koji mogu, ako su temeljeni na sigurnim naučnim postavkama, uroditi vrijednim rezultatima. Navest ćemo jedan konkretan slučaj iz kojeg se može vidjeti, koliko stručne snalažljivosti treba da posjeduje pošumljivač i koliko su to odgovorni poslovi oko izvođenja pošumljavanja neke površine. . Jednu površinu stare paljike od nekoliko desetina hektara potrebno je postepeno pošumiti sadnicama. Paljika se pruža u raznim nadmorskim visinama, od uvale do gorske kose i preko nje. Na njoj se očituje nekoliko ekspozicija, a podloga nije svagdje jednaka, nego se izmjenjuje verfenski skriljac sa debljim naslagama zemljišta i pjeskulja sa plitkim humoznim zemljištem na podlozi trijadiekog vapnenca. Po strani paljike nalazi se manji izvor, koji svojom vodom natapa i zamočvaruje jedan dio površine. Iz ove slike, koja je uzeta samo kao primjer, vidi se da je raznolikost podloge i podneblja na ovoj relativno maloj površini takva, da bi pošumljavanje sa jednom, ili sa dvije do tri vrste šumskog drveća bila osnovna pogreška, koja bi dovela do možda težih posljedica. Prirodna šuma, koja je tu ranije rasla bila je sastavljena iz čitavog niza drveća i grmlja (o kojima mi često pogrešno mislimo, da su neke — glavni dijelovi sastojina — zato što ih najbolje možemo iskoristiti, a druge sporedni, manje vrijedni, korovi ili nepotrebne vrste). Radi ponovnog stvaranja šume potrebno je stvoriti sličnu smjesu pojedinačno ili grupimično izmješanih vrsta, vodeći računa o posebnim uvjetima staništa i o postepenosti sa kojom i sama priroda vrši, regeneraciju vegetacije šuma. Taj posao zahtijeva od šumarskog stručnjaka temeljito uživljavanje u svako pojedino pitanje pošumljavanja, smjelost u eksperimentisanju, a što je glavno, uvijek otvorene oči prema procesima koji se dešavaju u prirodi. Na ovakav plan pošumljavanja moraćemo preorijentisati i naše šumske rasad nike u kojima ne treba uzgajati samo nekoliko spomenutih »standard« vrsta ili uzgoj sadnica orijentisati na slučajnu nabavku sjemenja. U svakom rasadniku treba nastojati uzgojiti što veći broj vrsta sa odgovara jućeg područja, vodeći detaljno računa o porijeklu (provenienciji) sjemena (i ne klo nuti kod manjih neuspjeha), kao i drugih, koje se mogu koristiti za lokalno pošum ljavanje. Jedino iz takvog rasadnika, u kojem imamo uzgojen veći izbor raznih sad 397 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1947 str. 40 <-- 40 --> PDF |
nica, kombinirajući sadnju sa pretežnom sjetvom, zadovoljićemo najbolje zahtjeve buduće šume, koju želimo odgojiti. Kod samog rada na pošumljavanju moraćemo se poslužiti jednim smišljenim planom u smislu teritorijalnog grupisanja pojedinih vrsta sadnica ili sjetve. Za tu svrhu najbolje ćemo se poslužiti metodom koja je u upotrebi u šumama Prikarpatske Rusije. Tamošnje jednolične smrčeve šume nakon gole sječe pretvarale su se u mješovite sastojine raznog vrijednog drveća, koristeći sve osobine staništa i međusobnog odnosa drveća u sastojini. Išlo se je za postizavanjem vrednije šume, koja treba da bude, osim toga i otporna protiv raznih kalamiteta, pa i protiv šumskih požara. Sadnja odnosno sjetva vrši se tamo sa nekoliko desetina vrsta sadnica raznog drveća. Nakon detaljnog pregleda određene površine odredi se mjesto gdje će se sijati ili saditi pojedina vrsta, bilo pojedinačno ili u grupama. Odabire se najpovoljnije stanište za ariš, lipu, jasen, javor, a zatim za boi-, duglaziju, orah, johu, bukvu, jelu, grab, vajmutovac i t. d. Ne zaboravlja se ni na brekinju, jarebiku, brezu, jasiku, topole i vrste tako zvane »primjese« ili postojne sastojine. Nakon toga što se površina pripremi za sadnju (iskopaju rupe), ili za sjetvu (grabljama skine korov) pristupa se markiranju mjesta određenih za uzgoj pojedinih određenih vrsta. U tu svrhu služe do 1 metar duge motke obojene raznim upadljivim bojama. Svaka vrsta drveća imade jednu određenu (i već utvrđenu) stalnu boju, Letva, odnosno kolčić, određene boje pokraj jamice, ili na mjestu, gdje je zemljište pripremljeno za sjetvu znači, da tu treba sijati, odnosno saditi vrstu kojoj je ta boja oznaka. Da bi i to bilo lakše izvoditi — kod transportovanja sadnica iz obližnjeg rasadnika prenose se sadnice posudama napunjenim vlažnom humoznom zemljom (rjeđe muljem), a ove posude jednako su obojene kao i motke. Već u rasadniku pune se posude obojene odgovarajućom bojom određenom vrstom sadnica, kojoj odgovara ta boja, te tako, radniku, koji vrši sjetvu ili sadnju nije teško naći na terenu mjesta, koja po boji kolaca odgovaraju boji njegove posude. Tako se isto može izvesti posao sa sjetvom na taj način, što se sjeme drži u kesicama ili vrećicama odgovarajućih boja i onda sije tamo gdje je prethodno stručnjak — rukovodioc radova — pobadao istobojne kolčiće. Kod ove metode sadnje ili sjetve treba da rukovodstvo rada leži na šumarskom stručnjaku, a ne na početniku ili nekvalifikovanom osoblju. Pošumljavanje je, bez, svake sumnje, vrlo odgovoran posao i zahtjeva maksimum stručnog znanja i iskustva, pa kada se bude pošlo i kod nas tim pravilnim putem, da sam stručnjak njime rukovodi, a da ne prepušta rad bilo kome, sigurno će koristiti i ova metoda u organizaciji rada. P. F. PRETPLATNICU — Sarađujte u Šumarskom listu. Iznesite Vaše želje i o čemu bi trebali da pišemo, da naš list dobije sadržaj kakav svi želimo. 398 |