DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Aproksimativni proračuni pokazali su, da za podmirenje guttom osnovih potreba Zemlje trebalo bi u predjelima SSSR organizirati cea 20 ovakovih gospodarstava. Pitanje teritorijalne raspodjele kurikovih gospodarstava u okviru Sovjetske Unije imalo bi se posebno proučiti. U glavnom bi se moglo preporučiti, da se ta gospodarstva osnuju u centrumu evropskog djela SSSR, ali to ne isključuje osnivanje istih i u pojedinim pokrajinama: u Sj. Kavkazu, Altaju, na Uralu i u USSR. Naročito se ističe, da organiziranje specijaliziranih gospodarstava kurike pored ubrzanja roka dobivanja sirovina, povećanje opće produkcije po ha, mehanizacije svih radova, koncentracije sirovine, omogućilo bi također rasterećenje radne snage. U sadašnjoj eksploataciji po šumama zaposleno je mnogo više radnika, nego što bi trebalo i to većinom radnika-težaka, koji su toliko potrebni u svom poljoprivrednom sektoru radova. Još u godini 1942 CNIILH praktički je proučio organizaciju jednog ovakovog gospodarstva u Altajskom kraju te je na osnovu stečenog iskustva sastavio konkretni projekat za organizaciju ovakovog gospodarstva. Prema tom projektu kuriko-kaučukovo gospodarstvo moralo bi temeljiti na slijedećem: 1. Prirodno-historijski i ekonomski uvjeti dotičnog rajona morali bi uvjetovati osnivanje jednog kompaktnog (ne rasparčenog) gospodarstva sa pvršinom od 800 do 1000 ha. 2. Gospodarstvo bi moralo da se sastoji od 3—4 revira sa prosječnom površinom od 200—300 ha svaki, 3. Gospodarstvo mora da ima otvorene plantaže na površini od 850 ha, saradnike sa površinom od 16 ha te sjemenarsku i selekcionu površinu od cea 9 ha. 4. Turnus gospodarstva se utvrđuje po starosti biljke, prema produktivnoj zrelosti. Za evropsku kuriku (Evonimus europea) u ekološkim uvjetima Altaja taj turnus je određen u trajanju od 10 godina. 5. Opća potreba u radnicima inženjero-tehničkom personalu »jednog ovakovog gospodarstva u punom pogonu proizvodnje i kod potpune mehanizacije radova iznašala bi cea 150 ljudi, a u svojoj početnoj fazi približno 100 ljudi. 6. Godišnji trošak proizvodnje ovakovog gospodarstva u punom pogonu iznosio bi cea 600.000 rubalja. 7. Jedno ovako gospodarstvo sa površinom od 900 ha produciralo bi godišnje 100 tona kore ili 10 tona gutte (gume). 8. Proizvodnja gutte u ovakovim gospodarstvima snizila bi proizvodne troškove za 50°/o. Organiziranje specijalnih gospodarstava kurike posve je nova i neprokušana akcija, nikakovog iskustva u tome nema ni u našoj Zemlji, niti u inostranstvu, a stoga ovaj aproksimativni proračun ima poslužiti samo za orijentaciju i tek kasnije će se isti razraditi, utanačiti i definitivno utvrditi. Po našem mišljenju organiziranje kurikovih gospodarstava jedino ispravno rješenje ovog pitanja, koje će u relativno kratkom roku omogućiti stvaranje nove produktivnije baze sirovine gutte, jer sadašnji izvor ove sirovine u našim šumama preveć e iscrpljen. Međutim, bilo bi neopravdano, da se potpuno napusti dobivanje gutte u prirodnim uvjetima u našim šumama. Naprotiv radove na obnavljanju istrošenih zaliha kurike našim šumama valja voditi uporedno sa kultiviranjem ovog grma na plantažama. IZ PROPAGANDNE PRAKSE Nedavno je negdje bilo govora, da je naša šumarska propaganda primitivnanaivna te da zbog toga ne daje željenih uspjeha. U čemu bi bila naivnost i primitivnost? Netko hoće da vidi te osobine u samim sredstvima propagande na pr. u poznatom plakatu J. Š. U. »Molitva šume« ili u plakatu ministarstva šumarstva NR Srbije »Gde se šume svode (sklapaju) — tu su dobre vode« i si. Ti plakati tobože previše idealiziraju i premalo naglašuju materijalnu korist šume. Zato što su plakati sa nekim pjesničkim tekstom, izgledaju nekome nerealni. -Međutim, baš izreka, da sklopljene šume davaju dobra vrela, biti će razumljiva osobito tamo, gdje su zbog nestašice šume presahla vrela. Sela Veliki i Mali Mokri lug kod Beograda nemaju više niti mokrine niti 347 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 50 <-- 50 --> PDF |
lugova. A takovih sela ima čitava Sumadija mnogo. Tu će baš ova izreka stalno pod sjećati narod na teškoću zbog nestašice šume te u njemu buditi volju za pošumljava nje. Jasno, da nije svaka ideja pa ni svaki plakat za svako selo. Jesu li takove vrste plakati naivni li primitivni? Nipošto. Ali bi naivno bilo misliti, da ćemo samim plakatima, bez najšire primjene svih sredstava propagande mnogošta postići. Sva su sredstva propagande dobra i potrebna, ali ne mogu dati uspjeha, ako se sva u pravo vrijeme i na pravom mjestu ne iskoriste. Prikazat ćemo konkretan primjer iz prakse: Na Kordunu seljaci već preko 50 godina popravljaju sa najboljim uspjehom svoja kisela zemljišta (podzole, koji oskudijevaj« na vapnu) pjeskanjem ili šodranjem pomoću prirodnog vapnenca O tome su mi u Lici pripovijedali mnogi Ličani. Kada bi ih upitao, da li su oni sami — pošto su već vlastitim očima gledali ovaj rad i njegove uspjehe — kušali isto to kod svoje kuće, odgovarali bi mi: »Nijesmo ni pokušali. Nijesu naše zemlje, što su nji´ove. Našijem zemljama nema pomoći.« Dakle ni primjer nije mogao da ih povuče, jer nije bilo paralelne propagandne akcije, koja bi pokretala tu novost. A zemlje i vapnenci isti su na Kordunu kao i u Lici. Godine 1946. trebalo je istu onakovu akciju pokrenuti u Sloveniji, gdje vladaju slične prilike u pogledu zemlje kao na Kordunu. U jesen otpočeli smo člancima kroz štampu o pjeskanju i njegovim uspjesima na Kordunu. Pomagao je i radio. Ministar stvo poljoprivrede i šumarstva NR Slovenije priredilo je dvodnevnu poučnu ekskurziju 50 seljaka i agronoma iz čitave republike na Kordun, gdje su mogli na mjestu da se uvjere o potrebi i koristi toga rada. Iza toga izdata je popularno pisana knjižica o pjeskanju na Kordunu sa mnogo slika uz prodajnu cijenu samih 5 dinara. Stvar je b´la za Sloveniju potpuna novost. Novinski članci, makar imade´ »Kmečki glas« 55.000 primjeraka naklade, nisu imali većeg uspjeha. Brošure je bilo prodato za 4 mjeseca tek 40. Kotarski agronomi i seljaci, koji su sudjelovali kod ekskurzije na Kordunu, bili su opterećeni svakodnevnim poslovima te nisu bili kadrj tu novost probaviti, kamo li je plasirati i propagirat dalje Od sve te akcije ne bi bilo mnogo koristi, da se nije pojavilo na pozornici drugo lice — agitator. Drug Karei Vrenk, laborant Poljoprivrednog znanstvenog zavoda nije bio na Kordunu ali je stvar shvatio kao svoju. Preuzeo je dužnost, da obiđe Sloveniju i da na sastancima sa seljacima nagovori pojedince, da izvrše pokus peskanjem. Na prvih 5 sastanaka išli smo zajedno, ostalih 145 obavio je drug Vrenk sam u toku četiri zimska i proljetna mjeseca, po čitavoj Sloveniji i Slovenskom Primorju. Na tim sastancima prijavilo mu se za izvršenje pokusa 840 učesnika. Svi prijavljeni pokusi iz raznih razloga nisu izvršeni ali iz svih strana Slovenije dolaze vijesti, da su izvršeni pokusi odlično uspjeli. Time je led probijen. Jeli sva prethodna propaganda (radio, članci, ekskurzija, brošura) bila suvišna? Ne. Bila je i te kako korisna i potrebna, jer je služila kao upozorenje na Vrenkovu akciju, koja je slijedila. No, bilo bi naivno> misliti, da bi ona samä od sebe mnogo postigla. Lični kontakt i objašnjenje doprinijeli su ogromno. Sada će biti lako ovaj novi rad omasoviti u narodu. Ljudi Vrenkovih sposobnosti, istina, nema na pretek, ali se nađu svuda. Suzbijati šumske požare i uništavanje šume plakatima nije dovoljno. Imade predjela, gdje su šumski požari česti, dok su drugdje skoro nepoznati. Bio bi šablonski postupak, kada bi plakate o šumskim požarima slali svuda podjednako. Plakati, koji sadrže otštampan čitav Zakon o zaštiti šume od požara nisu za selo. Što vrijedi za grad, ne mora uvijek biti dobro i za bosansko selo, gdje ga nitko ne će čitati. Za selo je potrebna efikasna slika šumskog ...... sa kratkim tekstom na pr.: .Tko šumu pali, neprijatelj je naroda! Zakon će ga strogo kazniti!« No, to još nije dovoljno! Iz statistike šumskih požara znamo, koji su predjeli redovito jače ugroženi od te Trste opasnosti. Te krajeve treba da obiđe specijalan agitator s isključivim zadatkom propagande protiv šumskih požara. Danas je lako postići uspjeh, ako je narodnom odboru i narodu prikaže, da njihov kraj nosi nimalo časno prvenstvo u uništavanju narodne imovine. Na ovo bi se ljudi ranije narugali ali danas ne će više. Ima načina, đa se u buduće spriječe šumski požari, odnosno ograniči njihov broj. Pojedinci ih prouzrokoju — narod će ih spriječiti, čim shvati to kao svoju stvar. 348 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Sa šumskim štetama i uništavanjem šuma je slično. I tu se ne smije zanemariti teren. Uzaludno je propagirati čuvanje šuma, dok postoje objektivni uzroci uništa vanju. Čim se ti uzroci uoče, treba nastojati ukloniti ih. Zatim će i lična propaganda moći uspjeti. Sva ranija propaganda protiv držanja kozjih stada do jučer nije dala skoro nika kovih rezultata. No, nije bila suvišna! To se osjeća danas, kada narod u Dalmaciji spontano ukida koze. O čovjeku ovisi sve. Zato i nije svejedno, tko agitaciju provodi. Ne mora to biti stručnjak niti imati neko veliko školsko obrazovanje ali mora poznavati problem, narod i njegov mentalitet. Mora imati i bogato životno iskustvo. Nije teško stvoriti dva tri čovjeka u birou za štampu i propagandu u ministarstvima, koji bi s voljom i uspjehom pomoću propagande na terenu rješavali jedan zadatak za drugim. Zato nije potrebna ni naročita šumarska stručna sprema. Agitatori moraju biti terenski a postavljene zadatke rješavati samo pojedinačno. Selo sa mnogo više kritike i nepo vjerenja doimlje i prihvaća nego gradska publika, koja je danomice navikla na novo tarije pa ih brže i sa manje skepse i prima. Izložba ministarstva šumarstva NR Srbije u Beogradu u maju 1947. g. prikazala je vrlo dobro važnost šume, upotrebu drveta, uništavanje šuma i njegove posljedice za Srbiju. Posjetioca bilo je 22.000. Trošak je možda iznosio 500.000 dinara. Nažalost izložba nije bila prenosma. Bez sumnje je postigla svoju svrhu te uloženi novac i trud nisu uzaludni. Potrebno je, da prestolnica shvati, šta Srbiji znači šuma. Bosna i Hercegovina poslala je svoju šumarsku izložbu po svim malo većim gra dovima svoje republike. Ići treba još dalje: U mnogim našim trgovištima i gradovima održavaju se nedjeljno sajmovi, na kojima učestvuju mnoga sela sa velikog područja. N. pr. u Karlovcu, Slunju, Požarevcu i t. d. Takova mjesta treba iskoristiti te prirediti izložbe sa lokalnom problematikom dotične pokrajine. U svakom gradu nađe se poneki trgovački izlog sa nekoliko m2 površine. (Problem bespravne sječe prikazati plastičnim grafikonima: selo N. vodi u bespravnoj šumskoj sječi. Hoće li tu »čaet« zadržati? i t. d.). Tko nije vidio na jednom sajmu tu izložbu, vidjet će je na drugom. Tako može jedna jedina izložba da se koristi čitavom pokrajinom. Takova je izložba jeftina, lako prenosna ne iziskuje mnogo truda. Važno je, da ne obuhvaća više od jedno g problema. Pređimo na konkretan slučaj: U godini 1946. uvađano je u Sloveniji po prvi put dobivanjem smole u borovim šumama. Kao kod svake nove stvari bilo je i tu skepse, nepovjerenja i protivljenja. U aprilu 1947. priredili smo na svega 6 m* površine u trgovačkom izlogu usred Ljubljane na vidnom mjestu izložbu »Smola — zlato naših borova«. Smolarenje je prikazano u raznim fazama sa 6 fotografija, borovim deblom sa lončićem, industrijskim trgovačkim proizvodima terpentina i kolofonija, smolarskim oruđem, 3 plastične tabele (proizvodnja smole u svijetu- rapidni razvoj smolarstva u SSSR te pregled smolarskih krajeva v Sloveniji) i plakatom za propagandu smolarenja u privatnim šumama. Uredništvo ilustrirane nedjeljne revije »Tovariš« iz vlastite inicijative prikazalo je upravo reprezentativno u jednome svome broju »Smola — zlato naših borov« na naslovnoj strani, jednoj čitavoj unutarnjoj strani, člankom i dvije vlastite skice. »Tovariš « je pobudio najveći interes i kod najviših mjesta za ovu novu granu šumskog gospodarstva. Izložba putuje sada i u ostala mjesta Slovenije. Ono, što je bilo još pred godinu dana nepoznato, danas je od svega šumarskog rada najpopularnije. I u privatnim borovim šumama ove godine obilno curi borova smoJa. U jednom filmskom žurnalu možete vidjeti »Dobivanje smole u Sloveniji«, što ga je vrlo rado snimilo filmsko poduzeće o svome trošku. Izložba o smolarenju nije koštala ni 3.000 dinara, tražila je vrlo malo truda i vremena a postigla je mnogo i mnogo je toga pokrenula. Naravnoi da su paralelno organizirani i tečajevi za smolarenje na terenu. Otsjek za štampu i propagandu ministarstva u Ljubljani ima u izradi reljef planinskog masiva Jelovica nad Bledom sa 4 žične željeznice u mjerilu 1 : 10.000 i model žičnice 1 : 300. Cilj ove izložbe jeste plasiranje tog prometnog sredstva u planinskom gospodarskom životu uopće. Kod hitnijeg ili aktuelnijeg problema može se izložbu izraditi u nekoliko kopija i smjestiti istovremeno u razna mjesta. 349 |