DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 42 <-- 42 --> PDF |
nije pucala i kada na njoj više nije bilo pokorice. Umesto toga zemlja je postala sipka a za zalevanje nije trošila ni treći deo vode, koja je ranije trošena. Mnogo bez potrebe naše zemlje na Kršu pate od suše! Važnost kreča u šumskom zemljištu nije ništa manja nego u poljoprivredi. Uz ispravno gajenje šume t. j . gajenje vrsta drveća na staništima, na kojima po svojim zahtevima spadaju, ne može doći do kisele »reakcije u zemljištu. Bukva i grab najbolji su čuvari plodnosti zemljišta, jer svojim lišćem vraćaju zemljišnoj površini uz ostala hraniva i kreč, koga voda neprestano ispire i odnosi. U delu Becker-Dillingen »Die Ernährung des Waldes, Berlin 1939. nalazimo na mnogo mesta obrađeno pitanje kreča u šumskom zemljištu: »Zapažamo, da se kreč lako ispire pa čak i potpuno ispere iz zemljišta, koja su se razvila iz čistog krečnjaka, a koja se nalaze na podlozi iz krečne stene. Voda s lakoćom odnosi raskrojeni kreč pa giai i u celosti oduzimlje zemljištu, tako da se kreč izlučuje iz cedeće se vode u donjim slojevima. Ipak je gomilanje kreča u donjim slojevima na račun gornjih u našim prilikama tako retko i iznimno, da možemo to lako zanemariti pa moramo da upamtimo činjenicu, da svaki litar vode, koji se cedi kroz naša zemljišta odnosi sobom kalcij, magnezij i ostale soli, koje na taj način propadaju a moramo ih nadoknaditi. Kalcifikacija dobiva tako sasvim drugu sliku: ona nije samo naknada za količinu kreča, što ga je drveće oduzelo, već neminovna protumera protiv raskrajanja i gubitka kreča. Pogoršanje zemljišta česta je posljedica nastupajuće oskudice kreča.« (str. 31). »Uređenje pitanja kreča u zemljištu. Samom kalcifikacijom još nije sve uređeno: potrebno je ne samo kalcificiraiti već »ispravno kalcificirati«. Primena velikih doza kreča odjedanput, dakle iznenadna, nasilna i duboka promena reakcije zemljišta, retko godi. 20 mtc paljenog kreča na hektar je najveća mera, koju mogu da zagovaram kod kalcifikacije zemljišta. Pogotovo ne smemo odjednom kalcificirati siromašno, na kreču oskudno i jako kiselo peskovito zemljište.« (str. 552). »Iz temelja je naopako mišljenje, da šumsko drveće — za razliku od ostalih kulturnih biljaka — za svoje uspevanje ne traži dobra, zdrava zemljišta. Razlika između poljoprivrede i šumarstva jeste u tome, da se kod poljoprivrednika gresi nad zemljištem osvećuju odmah nad samim grešnikom, kod šumara međutim tek kod njegovog sina, ali zato još teže i strasnije. Jasno je, da šumar ne može od siromašnog peska stvoriti zemljišta I. boniteta,, dok može lošim gospodarenjem od I. boniteta lako postići vr-ednost loših peskovitih zemljišta. Šumar ne srne nikada zaboraviti, da se loše gospodarenje zemljištem, uz polagano raspadanje humusa i stvaranje kiselog humusa, u samome početku ne pokazuje u padu prirasta. Obratno: pad prirasta već znači kronično obolenje zemljišta. To je već alarm a ne više opomena. Preostaje nam jedino to, da ovakove pojave unapred sprečimo. Srećom nam je priroda i ovde dala vanredno budnog i sigurnog stražaira. Ko ovde ume da čita, imaće lagan posao. Bolje od svih hemijskih reagencija pokazuje flora sliku o prilikama, koje vladaju u zemljištu.« (str. 72). »Današnja" šumska zemljišta u mnogome više nisu »prirodna« već u velikim prostranstvima »kulturna« zemljišta, svakako pomoću »kulture« pokva 340 |