DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1947 str. 30 <-- 30 --> PDF |
bi se izbjegli padovi veći od 10"/o. Na strmim stranama mogu se upotrebitL i špic-keri. Širina planuma od 1 metar, kao i jeftinoća podizanja, čine ove izvorne naprave vrlo elastičnim u pogledu prilagođivanja terenu. Spoljnu stranu pruge trebalo bi, vjerojatno, malo izdignuti, kako bi seteret oslanjao više na unutrašnju šinu-vrljiku, položenu bliže prema vrhu. Prenosne drvene pruge najbolje je upotrebljavati za izvoz drveta od panja do šumskog stovarišta. Najpogodnija dužina te razdaline iznosi od 500 do 700 metara, no, kako smo vidjeli, dužina toga puta može da bude 10 pa i 15 puta veća. Što se tiče drvne mase, koja treba da se izveze drvenom prugom, pa da senjena izgradnja isplati, tu se pružaju vrlo široke mogućnosti. Glavni je uslov pri tome, da sirovi sortimenti budu što više koncentrisani. U koliko "je masa. manja, u toliko je potrebnije da bude koncentrisana na manjem prostoru. Konkretno, iskustvom je utvrđeno da za izvoz mase drveta od 350—450 m3: skoncentrisane na površini od 1,5 do 2 ha, a na gore navedenoj udaljenosti od šumskog stovarišta, ne isplati se podizati prenosnu drvenu prugu, no za veće mase i površine veće od 5 ha, njihovo podizanje se potpuno rentira. Optimalna veličina sječine može biti, prema tome, 40, 50, 75, 100, 200 ha» i t. d., što zavisi od veličine sječive mase, od terenskih prilika i od udaljenosti, na koju se drvo mora izvoziti. Postavljanje granica rentabiliteta za sve slučajeve uopštc, prilično jenesigurna stvar, za to je najbolje utvrditi za svaki konkretni slučaj posebno, da li će izgradnja prenosne drvene pruge biti rentbilna ili ne. Isto tako od umješnosti i organizatorskih sposobnosti stručnog rukovodstva zavisiće organizacija radova na sječini i njihov redosljed, t. j . kada će se drvena pruga podizati paralelno sa sječom stabala, a kada nakon izvršene sječe, kada će se otpočeti sa podizanjem magistralnog kolosjeka, a kada njegovih ogranaka. Najzad, da li će se sječa vršiti najprije duž postavljene trase glavnog kolosjeka, a iza toga tek da se pređe na sječu stabala duž prvog, pa drugog i t. d. opranaka. Ova posljednja kombinacija, imala je, kako izgleda, najviše uspjeha u praksi iskorišćavanja šuma čistom sječom. Stvar je stručnog" rukovodstva da prilagodi mjesne prilike i način rada iskustvu stečenom pod drugim uslovima. Bilo bi interesantno, a i važno, kada bi neko od naših stručnjaka, koji se bave praktičnim izvođenjem šumskih radova na terenu, izložio svoje mišljenje u »Šumarskom listu«, povodom ovoga načina izvoza drveta u našim prilikama. Možda bi se tim povodo mrazvila diskusija, koja bi u svakom slučaju urodila dobrim plodom, a to, zapravo, i jest cilj ovoga članka. (´........ : Bo ..... ....... ............. ..... ........... ...... ....... ....... . .... ............. ..... .........1. ............ ........ . .......... .............. ...... ........ .... ..... ......... ..... .......^ ....... ..... ............ ..... .......... . . .- .. .. .).......... LITERATURA Upotrebljena literatura: Šumarski priručnik, II dio. Ing. M. G. In j kov : Uprošćonnijc krugloležnjevije dorogi. V. I. Ga r uz o v: Beztreljovočnaja i bezperegruzočnaja vivozka lesa. Ljesnaja promišljennost. br. 10—12. za 1946 god. 328 |