DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Pomenuto obrezivanje i prikraćivanje vrlo dobro djeluju na dalnji razvoj biljke. Već prve godine ovakove biljke razviju veliko, tamno-zeleno lišće i daju lijepe nove mladice, što je i razumljivo kad se uzme u obzir da je broj pupova jako reduciran obrezivanjem, pa zimska rezerva u hrani služi manjem broju pupova. Dolazi i do pojačanja sistema korijenja, koje je stradalo prigodom makar i opreznog vađenja biljki, a kamo li ne nakon neopreznog vađenja ili čak i čupanja. Zapravo čim je korijenje jače stradalo kod vađenja tim je potrebnije jače reduciranje broja pupova, čime se uspostavlja povoljnija ravnoteže između krošnje i sistema korijenja, koja ravnoteža je od odlučnog upliva na razvoj biljke. Pupovi bukovih biljki su osjetljivi, i lako se lome. Radi toga je potreban oprez u tom pogledu sa strane onih koji biljke vade, prenašaju, obrezuju, vežu u snopove, trape i t. d. U jakom korovu se upotrebljavaju jake, visoke biljke i prikraćene toliko da im prikraćeni vrh bude po prilici u visini korova. Prikraćivanje se vrši u svakom slučaju neposredno iznad jednoga pupa. I na nezakorovljenim površinama valja rabiti 3 i više godina stare biljke. U vezi sa velikim zadacima u pogledu sječa za obnovu zemlje, kao i obzirom na zaostatke u pošumljavanju iz prošlosti, osobito na jako zakorovljenim površinama, u mnogo slučajeva će narednih godina svakako biti potrebno umjetno popunjavanje bukovim biljkama kada ćemo za hladnije položaje, i na jako zakorovljena mjesta moći dati iz prirodnih mladika biljke potrebite jakosti i visine. Osobito se dobro mogu upotrebiti snažne biljke na površinama gdje je kupina preotela mah, gusto prekrila površinu, obično oko svježih uvala. Tu će jake i prema gornjem uređene biljke vrlo dobro uspjevati i lako izdržati borbu sa kupinom, te će davati naročito jak prirast. Ranije su takove površine, redovito radi guste kupine, ostajale plješinaste i prema tome slabo ili nikako iskorištene, premda predstavljaju najplodnije tlo. Dakle prema upotrebi bukovih biljki kod naših pošumljavanja na staništima koja bukvi odgovaraju, a ta su vrlo prostrana, trebati će promjeniti držanje i svakako toj sadnji dati u buduće veću primjenu. Uzgoj takovih biljki u biljevištima nije potreban, jer ih u prirodnim mladićima ima u izobilju. Osim toga bukva nije više ona vrsta, koja ima sporedniju ulogu kao ranije, već joj je uporaba sve veća u industrijskim svrhama, pa će se sadnjom njenih biljki na mnogim površinama moći pojačati obrast naših šuma tim lakše, jer ona podnosi zasjenu. Svakako dodavanje ostalih vrsta, u svrhu stvaranja mješovitih sastojina kojima uvijek treba davati prednost, ne dolazi ovim u pitanje. Ing. Ilija Lončar PRVI POKUS ZAŠTITE SLAVONSKIH ŠUMA UNIŠTAVANJEM GUSJENICA IZ AVIONA POMOĆU D. D. T - PREPARATA Napadaji gusjenica leptira gubara, zlatokraja i suznika na naše nizinske hrastove šume periodički se ponavljaju već dugi niz godina. Osobito intenzivni napadaji zabilježeni su god. 1872.; 1878.; 1882.; 1888 do 1890.; 1898 do 1899.; 1908 do 1913.; 1914. do 1918. (istočni dio), 1921 do 1923.; 1927. i 1928.; 1930. do 1933 i 1938. do 1940., a mjestimično i u drugim godinama. Štete od tih napadaja očitovale su se u prošlom stoljeću jedino u većem gubitku godišnjih prirasta obrštenih sastojina. Ali od god. 1910, kada se tim napadajima pridružila pepelnica, počelo je i katastrofalno sušenje hrastova, tako da se do god. 1945. posušilo aproksimativno uzevši oko 3,700.000 kubika hrastovih stabala i tim nanesena našem šumskom gospodarstvu šteta od najmanje 740 mil. dinara. God. 1945. počeli su novi napadaji zlatokraja, pa su šume na velikim površinama bile opet do gola obrštene. Ti su napadaji god. 1946. i 1947. nastavljeni. Pridružio se gubar i suznik. Ove se godine kod zlatokraja primjećuje izvjesno opadanje i slabljenje, ali gubar je u jakoj gradaciji. Pošto su i klimatske prilike već nekoliko god. uzastopce nepovoljne, prijeti opasnost od napadaja pepelnice, krasnika i dr. štetnika, pa se predvidja daljnje sušenje velikog broja hrastovih stabala tako, da je prostrane površine hrastovih sastojina biti opet prorijeđene i dovedene još labilnije stanje od današnjeg uzrokovanog gotovo posvemašnjim isključivanjem brijesta po holandskoj bolesti. 297 |