DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 34 <-- 34 --> PDF |
PRESAĐIVANJE BUKOVIH BILJKI Bukove biljke su bile u prošlosti razmjerno malo upotrebljavane kod pošumljavanja. Obično se smatralo da se bukove sječine pošumljuju samo prirodnim putem. Svakako stoji da je taj put najsigurniji, što vrijedi kod nas ne samo za bukvu već i za većinu drugih vrsta. Međutim urod bukova sjemena rijetko uslijedi, pa prođe i više godina, a da uroda na stanovitim površinama nema. Osim toga bukove biljke su osjetljive, osobito u prvim godinama života, kada lako stradaju od raznih nepogoda. Ä i oplodne sječe su nekad prejakog intenziteta, u kom slučaju ostanu pojedine površine nezasijane ili su zasijane mekim vrstama, obraštene, jakim korovom i kupinom. I požari kod nas često sprže bukove mladike. Ako navedeni nedostaci prirodnog pomlađenja nastanu na toplijim ekspozicijama dosta je lako na takovima izvršiti pošumljenje onim vrstama koje imadu velik zahtjev na svjetlo, kao hrast, kesten, bor i t. d. Ali na hladnim ekspozicijama, u uvalama i oko dolina, osobito ako se radi o velikim površinama i nemamo četinjara koje bi se moglo na takovim položajima dobro upotrebiti, u neprilici smo i moramo pomišljati na upotrebu bukovih biljki. Da bukva nije do sada u jačoj mjeri primjenjivana kod pošumljavanja razlog je i u tome, što vlada izvjesno vjerovanje da pošumljavanje njome nije uspješno ili opet da se mogu uspješno saditi samo male. biljke sa busenom. To vjerovanje je skroz krivo. Još prije rata vršili smo na više mjesta pošumljavanje sa bukovim biljkama, u prvom redu na hladnim ekspozicijama, ali i na ostalima, gdje je tlo bilo duboko. Upotrebljavali smo biljke od najmlađih počam, pa do onih od 5, 6 pa i više godina. Sadili smo te biljke u jak korov, kupinu negdje pod ivu, topolu, a i na čistinama, na jednom mjestu u jošik na brežuljku, koji je jošik bio rijedak sa dosta kupine. Sve te biljke vađcne su iz prirodnih mladika. Imali smo priliku već prije rata vidjeti uspjeh tih sadnja. Uspjeh nas je zadovoljio svagdje, gdje su biljke bile ne samo valjano posađene, nego i za sadnju dobro priređene. Ove godine i prošle vidjeli smo ove biljke sađene prije rata. Ustanovili smo da je uspjeh sadnje potpun. U Sokolovcu (KNÖ Koprivnica) na starom deputatnom zemljištu, koje je bilo zasijano hrastovim žirom u 1935 god. naknadno je izvršeno unašanje bukve i graba sa nešto kestena. Tako stvorena nova sastojina danas je nalik sastojini koja prirodno nastane iz pomenutih vrsta, sklopila se je te ne izgleda da je umjetno nastala a bukove se biljke naročito lijepo razvijaju. U Virovitici je vršeno popunjavanje plješina oko puteva, a i pošumljavanje nekih čistina. I tu je uspjeh vrlo dobar, jedino su biljke na bivšim čistinama za vrijeme rata, a i poslije rata stradavale od stoke, obrštene su, dok one oko nekih puteva i na teže pristupačnim mjestima vrlo lijepo napreduju, pa ih ima i preko 2 m visokih. Naročito je lijep uspjeh u pomenutom jošikuja Petrovoj gori, nedaleko željezničke stanice Vojnić, gdje su već biljke preko 1 m visoke. Biljke, u zasjeni johe. stoka nije toliko napadala, pa su lijepog uzrasta i povisoke, samo im treba privesti više svjetla. Viđeno je već ranije i mnogo drugih sadnja, među kojima je bilo slučajeva koji nisu pokazivali dobar uspjeh. Slab uspjeh bio je tamo gdje biljke nisu bile valjano za sadnju priređene. Starije biljke, koje imadu više grančica, posađene onako kako su iskopane, pokazuju slab uspjeh. Grančice im se počam od vrhova suše, a može cijela biljka postepeno da ugine, ili razvija nove pupove, nekad čak kod zemlje. Za dobar uspjeh potrebno je da se biljke iz prirodnih mladika vade lopatom, a ne čupaju, zatim da im se korijenje nakon vađenja do sadnje protiv sunca i vjetra dobro zaštiti i utrapi u svježu zemlju. Prije sadnje treba u vezi sa prebrojavanjem i vezanjem u snopove, kod granatih biljki grančice ili odrezati ili prikratiti tako da im se ostavi 1 do 2 pupa. Visoke biljke treba još nešto prikratiti i konačno valjano posaditi. Ovi uslovi zapravo vrijede za sve listače, a kod bukve će naročito povoljno djelovati njihovo održanje. Obrezivanje i prikraćivanje treba da se vrši i kod drugih jakih granatih biljki, što je samo od koristi po uspjeh sadnje. Rad oko ovakovog obrezivanja biljki zahtjeva stanovitu spretnost i sposobnije radnike. Ovaj rad lako se vrši vinogradarskim škarama na mjestu po mogućnosti zaklonjenom, da korijenje ne stradava od sunca i vjetra, a obrezane, pobrojene i u snopove povezane biljke odmah stavljati u trap do sadnje. Poskupljenje rada ovakovim postupkom mnogo je jeftinije od popunjavanja koje je inače neizbježno, ako se sadnja obavi sa biljkama koje nisu priređene a opisani način, čemu dolazi još i gubitak na prirastu uslijed sporijeg napretka. Inače taj izdatak nije velik, a biti će još manji racionalizacijom radova oko sadnja uopće. 296 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Pomenuto obrezivanje i prikraćivanje vrlo dobro djeluju na dalnji razvoj biljke. Već prve godine ovakove biljke razviju veliko, tamno-zeleno lišće i daju lijepe nove mladice, što je i razumljivo kad se uzme u obzir da je broj pupova jako reduciran obrezivanjem, pa zimska rezerva u hrani služi manjem broju pupova. Dolazi i do pojačanja sistema korijenja, koje je stradalo prigodom makar i opreznog vađenja biljki, a kamo li ne nakon neopreznog vađenja ili čak i čupanja. Zapravo čim je korijenje jače stradalo kod vađenja tim je potrebnije jače reduciranje broja pupova, čime se uspostavlja povoljnija ravnoteže između krošnje i sistema korijenja, koja ravnoteža je od odlučnog upliva na razvoj biljke. Pupovi bukovih biljki su osjetljivi, i lako se lome. Radi toga je potreban oprez u tom pogledu sa strane onih koji biljke vade, prenašaju, obrezuju, vežu u snopove, trape i t. d. U jakom korovu se upotrebljavaju jake, visoke biljke i prikraćene toliko da im prikraćeni vrh bude po prilici u visini korova. Prikraćivanje se vrši u svakom slučaju neposredno iznad jednoga pupa. I na nezakorovljenim površinama valja rabiti 3 i više godina stare biljke. U vezi sa velikim zadacima u pogledu sječa za obnovu zemlje, kao i obzirom na zaostatke u pošumljavanju iz prošlosti, osobito na jako zakorovljenim površinama, u mnogo slučajeva će narednih godina svakako biti potrebno umjetno popunjavanje bukovim biljkama kada ćemo za hladnije položaje, i na jako zakorovljena mjesta moći dati iz prirodnih mladika biljke potrebite jakosti i visine. Osobito se dobro mogu upotrebiti snažne biljke na površinama gdje je kupina preotela mah, gusto prekrila površinu, obično oko svježih uvala. Tu će jake i prema gornjem uređene biljke vrlo dobro uspjevati i lako izdržati borbu sa kupinom, te će davati naročito jak prirast. Ranije su takove površine, redovito radi guste kupine, ostajale plješinaste i prema tome slabo ili nikako iskorištene, premda predstavljaju najplodnije tlo. Dakle prema upotrebi bukovih biljki kod naših pošumljavanja na staništima koja bukvi odgovaraju, a ta su vrlo prostrana, trebati će promjeniti držanje i svakako toj sadnji dati u buduće veću primjenu. Uzgoj takovih biljki u biljevištima nije potreban, jer ih u prirodnim mladićima ima u izobilju. Osim toga bukva nije više ona vrsta, koja ima sporedniju ulogu kao ranije, već joj je uporaba sve veća u industrijskim svrhama, pa će se sadnjom njenih biljki na mnogim površinama moći pojačati obrast naših šuma tim lakše, jer ona podnosi zasjenu. Svakako dodavanje ostalih vrsta, u svrhu stvaranja mješovitih sastojina kojima uvijek treba davati prednost, ne dolazi ovim u pitanje. Ing. Ilija Lončar PRVI POKUS ZAŠTITE SLAVONSKIH ŠUMA UNIŠTAVANJEM GUSJENICA IZ AVIONA POMOĆU D. D. T - PREPARATA Napadaji gusjenica leptira gubara, zlatokraja i suznika na naše nizinske hrastove šume periodički se ponavljaju već dugi niz godina. Osobito intenzivni napadaji zabilježeni su god. 1872.; 1878.; 1882.; 1888 do 1890.; 1898 do 1899.; 1908 do 1913.; 1914. do 1918. (istočni dio), 1921 do 1923.; 1927. i 1928.; 1930. do 1933 i 1938. do 1940., a mjestimično i u drugim godinama. Štete od tih napadaja očitovale su se u prošlom stoljeću jedino u većem gubitku godišnjih prirasta obrštenih sastojina. Ali od god. 1910, kada se tim napadajima pridružila pepelnica, počelo je i katastrofalno sušenje hrastova, tako da se do god. 1945. posušilo aproksimativno uzevši oko 3,700.000 kubika hrastovih stabala i tim nanesena našem šumskom gospodarstvu šteta od najmanje 740 mil. dinara. God. 1945. počeli su novi napadaji zlatokraja, pa su šume na velikim površinama bile opet do gola obrštene. Ti su napadaji god. 1946. i 1947. nastavljeni. Pridružio se gubar i suznik. Ove se godine kod zlatokraja primjećuje izvjesno opadanje i slabljenje, ali gubar je u jakoj gradaciji. Pošto su i klimatske prilike već nekoliko god. uzastopce nepovoljne, prijeti opasnost od napadaja pepelnice, krasnika i dr. štetnika, pa se predvidja daljnje sušenje velikog broja hrastovih stabala tako, da je prostrane površine hrastovih sastojina biti opet prorijeđene i dovedene još labilnije stanje od današnjeg uzrokovanog gotovo posvemašnjim isključivanjem brijesta po holandskoj bolesti. 297 |