DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kozama i drugoj stoci, imade ogromnu prednost pred ostalim vrstama, koje se na ljutoj i siromašnoj kraškoj kamenjari vrlo brzo gube, nesposobne da se održe. Neobično teški ušlo vi kraške kamenjare stvaraju samo takve zadruge, koje po svojoj otpornosti nisu daleko od onih iz pješčanih pustinja. Ta opisana, otpornost koju posjeduje, daje prednost tilovini u toj mjeri, da uspijeva preživiti nakon uništenja svih drugih elemenata nekadašnje kraške šume. Ovo pitanje propadanja naših šuma nije još ni iz daleka dovoljno proučeno, da bi se moglo o njemu nešto više kazati, pa baš zbog toga, treba se u buduće posvetiti veća pažnja proučavanju svih momenata u ovom procesu., iz kojih će se dobiti mnogo pouke za naša pošumljavanja. Glede drveta tilovine treba kazati nekoliko riječi. Danas se u kraškim bezdrvnim krajevima osjeća velika nestašica ogrivjevnog drveta, pa tamošnje stanovništvo ne birai mnogo, pa ne štedi niti drvenaste stabljike ljekovite kadulje.1) Nije rijedak slučaj, da se za potrebe ogrijeva znade i tilovina potpuno iskorijeniti. Tako su na pr. seljaci iz Podveležja često dogonili na prodaju u Mostar tovare tankih, najviše 3—4 cm. debelih grana tilovine. Tilovina se mnogo cijeni kao ogrijevno drvo. Drvo imade nešto svijetlo žućkastu bijel i zlatno smeđu srčevinu, a sadrži neka eterična ulja i druge tvari koje pospješuju gorenje. Tvrdi se čak i to, da drvo gori sirovo isto tako dobro kao i suho i da samo upaljuje ostalo drvo, koje se oko njega nalazi, slično kao luč.3) Tilovina međutim ima veliko privredno značenje. U krajevima gdje ona danas raste, ranije je bilo, a i sada je još veoma razvijeno pčelarstvo. Hercegovački pčelari smatraju tilovinu uz vrijesak i kadulju jednom od najvrijednijih vrsta: medonosnog bilja. Tamo gdje je bilo svijesnih pčelara i do danas su se sačuvale njene sastojine. Međutim, u svim (meni poznatim) knjigama ili raspravama o pčelarskom drveću i grmlju nisam nigdje našao ni spomena o njoj, kao medosnoj vrsti, a niti u najnovijim člancima i knjižicama, koje se bave propagandom uzgoja medonosnog drveća i grmlja nije tilovina navedena. Mislim da bi to trebalo ispraviti i u buduće preporučivati pčelarima da isprobaju njen uzgoj i uspijevanje i izvan njenog prirodnog areala. Lišće i grančice tilovine sadrže alkaloid cytisin (Kušan 10), koji je vrijedan za naše ljekarstvo. Listovi, cvijetovi i plodovi su otrovni, omamljuju i podražavaju na bljuvanje, a isto to svojstvo ima i mlijeko koza, koje brste tilovinu. Seljaci oko Blagaja tvrde da i kozji loj dobije žutu boju, ako je životinja pasla tilovinu, a da mlijeko takvih koza opija. Ovo nekoliko nepotpunih napomena o tilovini smatrao sam za potrebno, da iznesem pred naše praktičare, koji se bave pošumljavanjem krša kao pobudu za njihov daljnji rad i to iz dva razloga. Prvi je razlog taj, što se mi kod pošumljavanja moramo učiti u školi prirode i prvo koristiti njeno iskustvo. Prema tome, valja nam što više prilaziti zašumljavanju krša sa onim vrstama ´) Vidi o tome Dr. F. Kušan — Kadulja Salvia affichialis — Vjesnik ljekarnika 1941. str. 400. 2) Slušao sam pripovijetku veoma raširenu među starim ljudima u Mostaru, prema kojoj je neki car u Stambolu, čuo za ovo neobično drvo, koje gori sirovo i kod toga upaljwje drugo drvo oko sebe, pa su morali nabaviti ravno iz Hercegovine breme tilovine i on se tome čudom čudio, videći kako ovo drvo »silno« sagorijeva. 288 |