DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ing. A. RUŽIĆ: NEKOLIKO SMJERNICA ZA ŠUMARSTVO ISTRE . ......... ........, . ..... . ......, ........... ....... I. Opći pregled Pošumljavanje je u Istri jedan veliki općenarodni zadatak, koji bi iz mnogih svima poznatih razloga, trebalo da se što prije u potpunosti izvrši. Ono traži mnogo studija, napora i žrtava. To je bilo i razlogom, da ranije nenarodne i protunarodne vlasti tome pitanju nisu posvećivale svu onu potrebnu pažnju, koju ono zavrjeđuje. Tako nam je tek naše narodno oslobođenje omogućilo, da i ovo veliko i nadasve važno pitanje naše privrede sa svom energijom uzmemo u ruke i da ga temeljito riješimo. Od ukupne površine Istre 97,l°/o j e plodnih površina, od čega otpada 173.940 ha ili 48,6"/» na šume i šumska, odnosno jedino za pošumljenje sposobna zemljišta. Od ovoga je opet obilježeno 30.177 ha kao neobraslo, a 85.909 ha kao sitnom šumom ili šikarom obraslo šumsko zemljište. Prema tome ima u Istri, uglavnom na kršu, ništa manje nego 116.086 ha ih 66,7°A> takvih šuma i šumskih zemljišta, koja treba dijelom iznova pošumiti, a dijelom upotpuniti, meliorirati i privredno podići. No i one naše šume, koje imaju karakter pravih i punovrijednih šuma, bile su od strane okupatora prekomjerno iskorištavane, pljačkane i za vrijeme rata mnogo oštećene, dijelom i posve upropaštene. Računa se da u Istri ima oko 2000 ha ovako nanovo nastalih goleti. Zadnjih se godina na pošumljivanjima ništa nije radilo. Rasadnici za uzgoj biljki bili su zapušteni, neobrađeni i opljačkani. Sadnica, sposobnih za presađivanje nije bilo. Sve je to ono prvotno stanje šuma i šumske privrede samo još pogoršalo. Tako smo po oslobođenju zemlje morali na čitavom sektoru pošumljavanja doslovce sve početi iznova. II. Značaj šuma i šumarstva Istre , . Prvi osnovni zadatak šuma u Istri onaj je isti, koji imaju, u većoj ili manjoj mjeri, šume u svim kulturnim zemljama, a to je njihov blagotvorni upliv na opće terenske, klimatske i zdravstvene prilike kao i na opći optok vode na zemlji. Ovaj opći značaj šuma potenciran je u Istri na svim tim područjima geološko-petrografskim, geografskim, klimatskim kao i općim kulturno privrednim prilikama, više nego u mnogim drugim zemljama, do najvišeg stepena. Sa toga gledišta možemo mirno reći: što više i što savršenijih šuma u Istri, to bolje! — U tom je, rekli bi čisto idealnom pogledu, gotovo svejedno, kakve šume imamo, samo da one postoje i da na sve pobrojane faktore što pozitivnije uplivišu. Drugi glavni zadatak naših šuma jest: stalno pokrivanje svih potreba naroda i narodne privrede na drvetu i ostalim proizvodima šume na najprikladniji način i do najveće moguće mjere. 273 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Koje su dakle, kakve i kolike te potrebe naroda Istre na drvetu sada i u skoroj budućnosti, imajući stalno u vidu da je šuma za radni narod? Samo prividno škrta a uistinu bogata priroda Istre omogućuje razvoj ovih privrednih grana: poljoprivreda, u svim njenim granama i ograncima, industrija, pomorstvo sa bogatim ribolovom i turizam. U tom je pogledu mala naša Istra pravo prirodno čudo: ona je toliko obdarena prirodnim bogatstvima, da bi, kod uspostavljanja pravilne ravnoteže, bila posve u stanju ne samo da pruži narodu sve ono što mu je potrebno za privredni i kulturni život, nego da čak mnogo toga i izvozi iz zemlje, da postigne dakle punu aktivu a ponegdje i relativno znatne suficite. Tako mi imamo i šuma, po površini i po razvojnim mogućnostima, na pretek dovoljno, ali je njihovo stanje deklarisano i to u većoj mjeri nego kod ostalih privrednih grana, uslijed čega trpe prirodno i sve one. Krajnje je vrijeme, da se to popravi. Kroz duge vjekove se šuma kod nas na sve moguće načine iscrpljivala i upropaštavala, a naša je dužnost da to sada, prvi puta u slobodi, prvo obustavimo a zatim energično preokrenemo u napredak, koji je isto tako ne samo neophodan nego i moguć i to u relativno velikim razmjerima. Poljoprivredne su grane: opća biljna proizvodnja, stočarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, povrtljarstvo, živinarstvo, pčelarstvo, svilarstvo. Sve je to tek u povojima, sa velikim mogućnostima daljeg podizanja i usavršavanja. Za sve ovo šuma treba da stalno daje: ogrjev za domaćinstva, građu za podizanje i obnavljanje stambenih i gospodarskih zgrada i naprava, kolje, mljavice i pruće 2a vinograde i za povrtljarstvo, drveni ugljen te sitnu građu za kovački, kolarski i mali kućni obrt, zatim lisnik i pašu za ispomoć ishrane stoke, stelju za nastor i spremanje gnoja, kao i napokon ostale sporedne proizvode: lov, jagode i druge plodove, gljive, industrijsko i ljekovito bilje i t. d. Industrija ugljena treba rudničko drvo, fabrike, industrija cementa, bauksita, riba, ulja, spirituoza, voća, duhana, soli trebaju mješovite drvene građe za razno suđe i posuđe, industrija celuloze i papira sitniju mekanu građu, industrija i obrt pokućstva i šperploča kao i bačvarska industrija i obrt raznu tvrdu i meku, krupnu i sitnu probranu drvenu građu. Pomorstvo i ribolov trebaju specijalnu građu za sitniju obalsku i ribarsku brodogradnju. Turizam, koji sa našom Opatijom, sa Brionima, Pulom, Rovinjem i ostalom zapadnom obalom, sa Lošinjem, kao i sa Učkom i ostalom Ćićarijom te Klanom i njenom okolicom, pruža također neslućene mogućnosti daljeg razvoja i uspona, treba bujno zelenilo šume, prirodne i vještačke parkove, oporavilišta, savršeno organiziran i njegovan lov i ribolov, morski i slatkovodni, za zdravlje, oporavak i razonodu radnoga svijeta. Naše istarske šume mogu u punoj mjeri da zadovolje sve te najraznovrsnije potrebe i zahtjeve na drvetu i šumi. Naše godišnje potrebe Istre na drvetu iznose, kod najveće štednje, na ogrjevnom drvu 200.000 m3, na rudnom drvu 20.000 m3, na mekoj građi 18.000 m3, na tvrdoj građi 12.000 m3 i na sitnoj građi (kolje, pritke i t. d.) oko 50.000 m´ drveta, ukupno dakle 300.000 m3. Kad bi cijela šumska površina Istre bile zašumljena, dobro čuvana i njegovana, mogli bi računati sa poprečnim godišnjim prirastom svega drveta najmanje 2,5 m3 na 1 hektar, što bi iznosilo naj 274 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 13 <-- 13 --> PDF |
manje 430.000 m:i. Međutim, kako smo vidjeli, mi danas imamo tek oko 60.000 ha dobre šume u Istri, koja daje taj prirast, a sve je drugo ili golet ili manjevrijedna šikara te neuredna niska šuma, koju treba tek pošumiti odnosno urediti i podignuti. Mi moramo prema tome napeti sve naše snage, da čitavu našu šumarsku politiku aktiviziramo, da bi ovo teško stanje popravili i što prije postigli pravilnu ravnotežu u našem šumskom gospodarstvu, a zatim, postepeno ali sigurno, i one viškove preko naših današnjih potreba. Pogotovo to moramo i sa razloga, jer o stanju naših šuma, kako smo vidjeli, u velikoj mjeri ovisi uspjeh i onih ostalih grana narodne privrede, ovisi u znatnoj mjeri i sav život i napredak narodni. III. Vrst i tehnika radova Kako smo vidjeli zadaci, kojima trebaju da služe naše šume, najraznovrsniji su, pa moraju i šume biti takve. One to kod nas u Istri doista i jesu i nama nije potrebno drugo nego ispraviti grješke i nasilja, koja je u toku historije čovjek na njima počinio, te pomoći i poduprijeti prirodu u njihovom ozdravljenju i ponovnom podignuću. Prije svega mi trebamo da uzgajamo mješovitu šumu, sa svim onim raznim vrstama drveta, koje kako raznolikim staništima tako isto i našim potrebama najbolje odgovaraju. Za uzgoj kvalitetnog tehničkog drveta (građa meka i tvrda) potrebna nam je mješovita visoka šuma četinjara i listača sa ophodnjom od 80 do 100 godina, za rudno, okruglo (brzojavni i električni stupovi) i tesano građevno drvo od 40 do 60 godina. Za potrebe poljoprivrednih domaćinstava i gospodarstava najbolje odgovara t. zv. srednja, te niska šuma mješovite sastojine, dobro uređena i njegovana. Srednja je šuma ona, u kojoj se ljepša stabla vrijednijih vrsti drveta,´ osobito ona izrasla iz sjemena, ostavljaju pojedinačno po cijeloj površini da dalje rastu kao visoka šuma (150 do 300 na ha), a između njih raste raznovrsna niska šuma, ponikla iz panja.. Ova se niska šuma sječe bilo u pojasevima na čisto, bilo preborno, kad dozori za sječu (14 do 30 god.), dok se stabla visoke šume ostavljaju do pune dozrelosti za sječu (80 do 100 g.). Srednja i niska šuma, u kojima očekujemo glavno pomlađivanje iz panja, kao i uopće svaka preborna šuma, u kojoj se drveće neprestano prirodno pomlađuje, te napokon i visoka šuma sa čistom ili oplodnom sječom (puštanje pojedinih sjemenjaka) za vrijeme dok se pomlađuje, dakle sve prirodne kao i umjetne šumske kulture, moraju bezuslovno ostati pošteđene od prevelike paše blaga. To je osnovni uslov za opstanak i unapređenje naših šuma. Kako je poznato, najštetnije su u tome koze, koje su istina za sadašnjicu i za siromašni svijet potrebne i korisne, ali one u šumi pričinjaju mnogo puta veću štetu nego je korist od njih. Kad smo utvrdili te osnovne direktive po kojima treba da se upravljamo, možemo da pristupimo detaljnijem razmatranju naših zadataka, i to u ova tri smjera: 275 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 14 <-- 14 --> PDF |
1. štednja i racionalizacija naše šumske proizvodnje, 2. pošumljavanje starijih i novih goleti u Istri, 3. način i tehnika samog pošumljavanja. Ad I. U pogledu štednje i racionalizacije naše šum ske proizvodnje mi moramo da imamo stalno u vidu ove praktične pouke: Kako smo vidjeli, daleko najveća je potreba našeg naroda na ogrjevnom drvetu, koje je međutim, s općeg gledišta uzeto, najneracijonalnije, jer je svaka druga upotreba drveta danas s gospodarskog gledišta korisnija nego što je jednostavno sagorjevanje radi dobivanja potrebne toplote. Ovdje se može korisno upotrebiti samo još pepeo, koji je inače dragocjeno gnojivo. Zato moramo štednji s ogrjevom posvetiti najveću pažnju. Tu dolaze u obzir ove mjere: zavesti treba svuda, gdje još nisu, štednjake u kuhinje, dalje treba, naročito u gradovima, urediti kuhanje i grijanje upotrebom kamenog ugljena, električne energije ili plina umjesto drva, dalje, drvo se mora spremati na vrijeme tako da se upotrebljava samo u dobro prosušenom stanju, i, napokon, za ogrjev treba iskorištavati sve otpatke od sječa, sav sitni materijal od čišće nja i proreda šuma, ukoliko nije podesan za kolje i si., te sav istrošeni drvni materijal u poljoprivredi (dotrajalo kolje, šiblje i dr.). Od zdravog stojećeg drveća trebalo bi da se u ogrjev prerađuje samo eno, što nije sposobno za teh ničku upotrebu. Tim mjerama mi možemo da snizimo godišnju potrebu na ogrjevnom drvetu veoma znatno, možda čak i na polovicu, što bi veoma dobro došlo koliko oplemenjenju i obnovi samih šuma, toliko i upotrebi drveta za druge ekonomičnije svrhe. Niske šume podešene su uglavnom za uzgoj ogrjeva i sitnog materijala (kolje, pritke). Dalju veliku potrošnju drveta predstavlja i predstavljat će i u budućnosti kolje i pritke (mlavice, kolčići) za vingrade i za povrće (rajčice, fažol, grašak i si.). Možemo računati da u Istri (na oko 17.000 ha vinograda) trebamo godišnje do 20,000.000 kolaca, oko 8,000.000pijavica, te nemanje 50 milijuna pritaka i prutova za fažol i dr., u ukupnoj drvnoj masi od najmanje 50.000 ms i to mladog, nedozrelog i sitnog drveća i šiblja, računajući poprečno trajanje od 2 godine. Kako je poznato, bagremov i kostanjev kolac traje mnogo duže. pa bi trebalo na primjerenim mjestima podići t. zv. kolosjeke, to jest naročite niske šume bagrema i koštanja za dobivanje kolja. Ako ovakav kolac traje poprečno 10 godina, to. je potrebna samo ´/r, površine šume za uzgoj jednakog broja kolaca, a ostala bi šuma bila pošteđena. Isto se može postići i primješavanjem bagrema i u ostale šume, gdje postoje uslovi za to. Za »mljavice«, pritke i si., pa i za samo kolje, već se danas u Poreštini i Bujštini mnogo upotrebljava trska. Na 1 ha dobro njegovanoga trstika može da nam izraste godišnje do 30.000 ovakvih pritaka, koje se mogu i prodati (po 1—2 din, komad!) Ovakve kulture kolosjeka i trstika ( i sa nekim vrstama bambusa), koje bi se u vinorodnim krajevima mogle gojiti i na narodnim dobrima, veoma bi se rentirale a ujedno bi bile najveća blagodat za naše tamošnje šume, jer bi se one konačna jednom mogle opet podići i pretvoriti u urednu nisku ili srednju šumu. Za 1000 ha vinograda dostajalo bi 60 do 80 ha ovakvih kolosjeka i 2 do 3 ha trstika. Dalje se nanosi velika šteta našim šumama i šumskom drveću kresanjem — kljaštrenjem granja z» brst stoke, bilo u svježem bilo u prosušenom stanju 276 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 15 <-- 15 --> PDF |
(za zimu). Krmivo, koje se ovako dobiva od najobičnijeg šumskog drveća (hrast, jasen, klen, cer i dr.) loše je kvalitete a samo drveće često se upropaštava za drugu upotrebu. Ovdje treba da nam pomogne najintenzivnije uvođenje i rasprostranjenje kanadske topole. Saditi bi je trebalo svuda na pogodnim mjestima (uz jarke i potoke, na granicama livada, na pašnjacima i t. d.). Kanadska topola daje nam najbolje lisničko krmivo za stoku, i to obilato, dočim joj opsjecanje granja augusta mjeseca ne škodi. Ona veoma brzo raste i daje odlično drvo (osobito ga traže tvornice žigica, zatim za seosku građu, i dr.). Za uzgoj rudničkog i drugog okruglog drva služit će nam pošumljene površine krša, za meku tehničku građu naše visinske šume (smreka, jela, bijeli i glatki bor, ariš, cedar, duglazija, pačempras), a za uzgoj kvalitetnog tehničkog drva (hrast, bijeli jasen, brijest, kostanj, orah, murva, gledičija, javor, klen) naše nizinske šume. Dalje oplemenjivanje naših šuma postići ćemo sadnjom i ubacivanjem drveća-voćaka svuda na pogodnim mjestima (pitomi orah, kostanj, badem, menđula, pinjol, smokva, maslina, oskoruša, brekinja) kao i masovnim cijepljenjem postojećih divljaka (kruške, jabuke, trešnje, rašeljke, bijeli i crni glog i t. d.) u šumama i na pašnjacima. Ovako ćemo precijepiti i koštanje u marune. Za stelju (nastor) treba upotrebljavati, pored slame, lišće i iglice od posječenog drveća, bujad (paprat), a opalo suho lišće (veje) samo sa puteva i jaraka, gdje ga vjetar u masama unosi jer se. ovo iz naših oskudnih šuma, kao jedino prirodno njihovo gnojivo, ne bi smjelo odnositi. Nadalje mi trebamo da nastojimo da svim sredstvima pomognemo i pčelarstvo uzgojem i sadnjom odnosno sijanjem medonosnog drveća i grmlja: lipe, bagrema, katalpe, sofore i dr. Za turističke svrhe trebamo da čuvamo, obnavljamo i rasprostranjujemo parkovno drveće i parkove, da izgradimo turističke staze, provedemo markacije u planinskim krajevima, zaštitimo i unaprijedimo lov i t. d. Za vezivanje klizavih terena i bujičnih područja odlično će nam poslužiti bagrem, sa ostalim domaćim vrstama drveća sa dobro razvijenim korjenom (crni jasen, bijeli i crni grab i dr.), te razni borovi. Ad 2. Kod pošumljavanja goleti mi moramo načelno razlikovati pošumljavanje.novijih goleti, sječina i pa^ievina od pošumljavanja starog krša i goleti. One nove goleti nastale su na zemljištima, koje su nedavno bile pod šumom i na kojima su još sačuvani svi prirodni uslovi za ponovno pošum- Ijenje. Zato je ovo srazmjerno lako, ali je i najpreče potrebno, jer je zemljište izloženo brzom kvarenju (bolje: zakorovljenju i zatravljenju, lošije, osobito na strminama: zakrašenju). Ovakovih površina ostavio nam je prošli rat u Istri vrlo mnogo, računa se oko 2000 ha. Pošumljenje se može izvršiti sjetvom ili sadnjom ,a kod određivanja vrsti drveta možemo ovdje dati veću važnost općim gospodarskim nego li zaštitnim momentima, suprotno od pošumljavanja starog krša. Pošumljavanje starih goleti, kojih imamo u Istri prema ranijoj statistici 30.177 ha, te velikog dijela t. zv. niskih šuma, kojih ima 85.909 ha, u što su ubrojene i sve t. zv. šikare, najteži je problem našega šumarstva uopće. U to će trebati uključiti i stanovitu površinu pašnjaka, kojih navodi statistika 110.529 ha, i to ona pusta zemljišta, koja su već posve ogolila te predstavljaju više Lušte kamenjare nego pašnjake i prelaze u posvemašnju neproduktivnöst. 277 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ovdje podvlačimo i činjenicu, da je na suhim i vrućim kraškim terenima na zašumljenim mjestima u svako doba godine paša obilnija i bolja nego li na golim pašnjacima-kamenjarima. U ranija se vremena kod ovoga uzimao u obzir prvenstveno tehnički problem, bez obzira na potrebe i želje naroda. Danas je međutim taj tehnički problem već posve prečišćen, mi znamo kako i čime možemo uspješno pošumiti svaki ovakav teren, pa je zato od prvenstvene važnosti gospodarsko pitanje na kršu. Paša stoke na tim površinama gotovo je svuda glavni, a često i jedini način izdržavanja naroda, dok se na mjestima, koja se privode pošumljenju. mora za duži ili kraći niz godina zabraniti svaka paša. — Tamo, gdje ima inače dovoljno pašnjaka za stoku, ne će biti poteškoća. No tamo, gdje toga nema, moramo svakako misliti na punu nadoknadu paše. To će se postići intenzivnom melioracijom boljih djelova postojećih pašnjaka, koja se mora izvršiti prethodno ili bar istovremeno sa izdvajanjem djelova za pošumljavanje. U ove radove spada: čišćenje od mrtvog kamenja i od štetnog korova, zasijavanje plješina pogodnim travama, pognojavanje, izgradnja puteva, napajališta i skloništa za stoku, sadnja prikladnih stablašica na stanovitim razdaljinama kao i vjetrobranih pojaseva za što bi došle u obzir pored ostalog i divlje voćke, koje bi se poslije cijepile, kanadska topola, i dr., zatim organizacija stočarstva osnivanjem zadruga, selekcijom stoke, zavođenjem t. zv. kolobaienja, i dr. Prirodno je, da se ovo odabiranje — izdvajanje površina za pošumljavanje može vršiti samo u najužem sporazumu sa narodom i u saradnji poljoprivrednog i šumarskog stručnjaka. Tako će se, prema terenskim i klimatskim mogućnostima, morati uzeti u obzir želje i potrebe seljačkog svijeta i u pogledu izbora vrsti drveta, te načina i vremena pošumljavanja, osobito tamo gdje dolaze u red pošumljena i privatna ovakva zemljišta. Ovdje ćemo redovno morati već u početku odustati od uzgoja čistih, na pr. borovih kultura, kako se to ranije prakticiralo, već ćemo nastojati da dođemo do mješovitih šuma četinjara, četinjara i listača ili i samih listača, sa uprskavanjem pojedinih vrsta voćkarica i t. d. Tu će nam često vrlo dobro doći, kao putokaz, i ostaci ranijeg listopadnog drveća, te ćemo se njima koristiti putem t. zv. resurekcije, o kojoj će biti kasnije govora. Samo ovakvim radom i postupkom, sporazumno i uz svesrdnu pomoć naroda, mi ćemo uspjeti sa našim zadatkom: da se sve goleti Istre što prijer sigurno i sa što manje troškova i žrtava ponovno pošume. Ad 3. Kod izbora načina i tehnike samih tih velikih radova potrebno je da imamo u vidu ovo: Prva i glavna treba da nam bude metoda resurekcionih sječa, sa uzastopnim popunjavanjem sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena, zatim sjetvo m sjem e na, isto tako sa naknadnim popunjavanjem sadnjom sadnica ili sjetvom, te napokon sadnjo m sadnic a jedne vrsti, sa popunjavanjem sadnjom iU sjetvom drugih pogodnih vrsti drveta. Na ovaj ćemo biti način u stanju da sprovedemo sve te radove u kraćem vremenu, sa mnogo manje i truda i troškova i sa boljim uspjesima, a što je glavno, vodeći prema mogućnostima, koje nam diktira sama priroda, potpuno računa o željama i potrebama naroda. Samo na onim kamenjarima, na kojima nema više ni onih relikata — ostataka autohtonog — domaćeg drveća a niti dovoljno površinske 278 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 17 <-- 17 --> PDF |
zemlje, mi ćemo morati da postupamo po onoj staroj, šablonskoj metodi. No takvih površina u Istri nema još suviše mnogo, jer ćemo morati izuzeti već posve propala neproduktivna tla. a) Resurekcijom t. j. sječom (oštrim rezom) na panj (na čep) svih onih ostataka šumskog drveća i grmlja, koji su još, u obrštenom stanju, ostali na životu po krševitim goletima, postiže se to, da oni ponovno izbiju iz panja i izrastu u nisku šumu. Rez mora biti oštar, najviše 5 do 10 cm iznad zemlje ili panja. Uslovi su, da se to vrši u kasno jesensko ili rano proljetno doba, za vrijeme mirovanja životnih sokova u biljci, i da se ovakva površina bezuslovno očuva od svake paše blaga na stanoviti broj (6—10) godina. Dobro bi bilo da se ovakve površine ograde suhozidom. Druge jeseni treba zatim sva praznija mjesta popuniti sjetvom primjerencfg sjemena (hrast, cer, borovi i dr.) ili sadnjom sadnica. Ovim će se načinom moći obnoviti i podići sve naše zakržljale niske šume (šikare) te najveći dio i ostalih goleti, računamo svega do 80"/« površina. Ovo se može izvršiti besplatnom narodnom radnom snagom, pod vodstvom i nadzorom šumarskog stručnog osoblja. Dobiveni ogrjev ostaviti narodu besplatno za upotrebu. b) Sjetvo m sjemen a šumskog drveća mnogo se premalo ranije radilo i to uglavnom zbog prvotnih neuspjeha (sjetva u nepravo doba, na nepogodnim mjestima, sa nepogodnim sjemenom i dr.). Ovako će se moći zasijati sve novije sječine i paljevine i svi oni prostori, na kojima ima još dovoljno površinske zemlje i koji su koliko toliko zaštićeni od prejake pripeke i suhih jakih vjetrova (bure). Sijati treba na jesen (od početka rujna do kraja prosinca) i to ili »na krpe« ili »na ubod«, po uputama stručnjaka i pod njegovim nadzorom. Ovdje se na stručnost i savjesnost stručnjaka postavljaju veliki zahtjevi kako u pogledu pravilne ocjene svih elemenata zemljišta — staništa, klime i t. d. tako i u pogledu izbora i smjese vrsta drveta, kvalitete i provenijencije sjemena te metode rada. Nemoguće je da se za ovo, u okviru ovog članka daju bilo kakve detaljnije upute, jer su prilike toliko raznolike, da svako zemljište i svaki kraj zahtijevaju svoj poseban studij i postupak. Jedno je sigurno, ako se pravilno postupa, uspjeh će svugdje biti bar zadovoljavajući. Do godine treba na to izvršiti popunjavanje svih praznih, neuspjelih mjesta sadnjom sadnica, uzgojenih u šumskom saradniku. Ovakvom sjetvom, koja je mnogo jeftinija i lakša od sadnje sadnica, mi ćemo moći pošumiti veliki dio preostalih goleti. c) Za pošumljavanje sadnjom sadnica dolaze prema tome u obzir samo najteži kraški tereni, sa malo ili nimalo površinske zemlje, izloženi jakoj sunčanoj pripeei i jakim vjetrovima (buri). Računamo da će ovakvih površina u Istri sa otocima biti oko 3000 ha. Ovaj je način pošumljavanja goleti najteži i najskuplji, jer treba kopati dovoljno duboke ruke (40X30 cm) i donositi zemlju gdje ove nema dovoljno, da se iskopana rupa njome u potapšanom stanju napuni najmanje za */# dubine. Tehniku samoga rada ovdlje ne možemo izlagati, no ista je svakom stručnjaku dovoljno poznata. Tu troba također voditi računa o mnogim okolnostima, koje može samo stručnjak da na licu mjesta pravilno ocijeni. Zato se treba točno upravljati po uputama stručnjaka. Trošak pošumljavanja sadnjom sadnica na kršu danas se penje i do 5.000 Din po 1 ha, pa je zato odgovornost stručnjaka za uspjeh vrlo velika. Da bi se ovaj trošak smanjio, upotrebljavat ćemo svuda tamo, gdje ima dovoljno 279 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 18 <-- 18 --> PDF |
zßmlje, jedno novo oruđe, »polugu«, čime se prema iskustvima postizava dobar uspjeh a rad je za 2A jeftiniji i brži. Sadnje sadnica treba kod nas vršiti u pravilu u jesensko doba. U Primorju, gdje nema snijega ni jače smrzavice, može se ovo produžiti do kraja veljače, dočim se u visinskim položajima sadnja obično vrši u proljeće, do kraja mjeseca ožujka. Jesenska sadnja obećaje u pravilu sigurniji uspjeh. Pošumljavanje krša sadnjom vrši se uglavnom u svrhu popravljanja zemljišta. U zrelijoj dobi stabla se sama proređuju i među njih se unose podsijanjem ili podsadnjom druge vrednije vrsti drveta (hrast, jela, smreka, jasen i dr.). Za prvo pošumljavanje ovih 3000 ha pustih goleti trebat ćemo po 6 do 8 hiljada dobrih prebranih šumskih sadnica po hektaru, dakle u svemu 18 do 24 milijona sadnica, u prvome redu crnoborovih, pošto ova vrst najlakše podnosi sve tegobe krša i najbolje zaštićuje i popravlja tlo. No sadnice ćemo u velikiifl množinama trebati i za sva ona popunjavanja kultura, resurekcija, sjetava, za podsađivanje starijih borika kao i´kod melioracije pašnjaka i uređivanja bujica. Šumske se sadnice moraju veoma pažljivo uzgajati u šumskim rasadriicima, vođenim po vještim stručnjacima. Za uzgoj -sadnica potrebno je poprečno 2 godine vremena. Nekoje su vrsti (mnoge listače) dobre i sa 1 godinom, a neki četinjari trebaju 3 pa i više godina, dok su dovoljno razvijene za presad. Pored toga od najveće je važnosti za uspjeh sadnje pravilno i brižljivo vađenje sadnica u rasadniku, njihovo stručno pakiranje i brz i siguran prenos na mjesto sadnje. Sve to stavlja velike zahtjeve na znanje, savjesnost i vještinu šumarskih stručnjaka, po čijim se uputama moraju se ovi poslovi obaviti. IV. Plan pošumljavanja (Organizacija rada) Kako vidimo, na narodne šumare Istre postavljaju Se veliki zadaci, puni odgovornosti, u pogledu pošumljavanja krša i goleti, te obnove i unapređenja naših šuma i šumske privrede, a time posredno i ostalih grana narodne privrede, koje su usko povezane sa šumom i ovisne o njenim proizvodima. Među-´´ tim bez utvrđenja i izrade jednog jedinstvenog i dobro promišljenog plana kao i bez temeljite pripreme i organizacije sprovedbe toga plana mi nikako i nikada nebi stigli da sve te zadatke s uspjehom dovršimo. Taj plan treba da se izradi u sporazumu sa narodom da ga narod shvati, prihvati i konačno dosljedno i izvrši, u određenom periodu vremena, sa što manje troškova i ekonomskih žrtava. Sve je to postalo mogućim tek zahvaljujući narodnom oslobođenju od tuđinske vlasti. Svi napori ranijih nenarodnih vlasti, upravljani više drugim nego narodnim motivima, uz skupu primjenu šumarskog i šumsko-policijskog aparata i uz relativno velike troškove, ostali su bez većih rezultata. Pored nekih većih ili manjih krpa uspjelih borika u moru nepošumljenih goleti, još jedino pozitivno što nam je od toga ostalo, to je bogato stručno iskustvo, a i to u prvome redu u negativnom značenju: kako se u buduće ne bi smjelo raditi. Planovi o izdvajanju i pošumljavanju samo su djelomični, u zadnje vrijeme pronađeni, pa ćemo trebati tek ispitati ih, ukoliko ćemo se moći koristiti njima. 280 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Kod izrade toga generalnoga plana šumsko-kulturnih radova naši će se stručnjaci trebati upravljati po svim gore izloženim vidicima, pa bi njihove zadatke, pored intenzivnog staranja za očuvanje svih preostalih nam šuma i njihova stanja, mogli da svrstamo u ove tri grupe: 1. najintenzivnija saradnja sa Narodnim vlastima i kod svih narodnih masovnih organizacija, narodno prosvjećivanje i propaganda šumarstva. Reorganizacije Odbora za pošumljavanje u svrhu pripreme naroda za ove velike zadatke; 2. Istovremeno poduzimanje mjera za uređenje, unapređenje i oplemenjenje — racionalizaciju i melioraciju — naših postojećih šuma u gore označenim pravcima; 3. pošumljavanje krša i goleti, sa pravovremenim poduzimanjem svih pripremnih radova. Naš generalni plan pošumljavanja treba da konkretno obuhvati i razradi ovu 3. točku. Pri tome trebalo bi da se upravljamo po ovim načelima: 1. Plan treba da obuhvati sve šume i šumska zemljišta Istre, koja su već toliko degradirana, da ih jedino šuma može vratiti i sačuvati privredi, kao i ostale šumske i kraške goleti i nedovoljno zašumljene površine, bez obzira na njihovo vlasništvo, jer je njihovo pošumljenje -u velikom općem javnom interesu; 2. sva ta zemljišta, po kotarevima i poreznim općinama, treba popisati i stručno opisati sa svim onim katastarskim, terenskim, biološkim i ekonomskim momentima, koji su neophodno potrebni za izvođenje najracionalnijeg pošumljavanja, na jednoj strani, a na drugoj utvrditi šta, kako, kada, čime i uz čije ili kolike troškove, da se u svrhu pošumljenja uradi na svakom pojedinom od tih zemljišta. Ova zemljišta trebat će, ukoliko još nisu, i u terenu točno trajno obilježiti, kao i kartirati, a sve to opet ne šablonski, birokratski, već praktično samo u toliko, koliko je neophodno potrebno za sam rad u budućnosti. 3. kod izlučivanja pašnjaka za ovce trebat će, pored toga, jednako tačno fiksirati i opisati kako one arondirane, najbolje sačuvane i položene te najlakše pristupačne djelove, koji će i dalje ostati pašnjacima, u odnosu prema realnoj potrebi ispasišta, te propisati sve potrebne mjere za njihovu melioraciju, koja bi se morala sprovesti prije nego se pristupi pošumljavanju za ovo izdvojenih djelova, kao i ovih potonjih, ovo u smislu gornje tačke 2. Ovim se načinom mora narodu obezbijediti najmanje onoliko paše, koliko je imao na ranijoj cijeloj površini, a svakako bolje kvalitete, te nastojati da se ovi pašnjaci i pašarenje na njima što prije privedu na zdravu zadružnu osnovu. Kod toga će se morati uzeti u razmatranje i ograničenje broja sitne stoke kod onih gospodarstava, koja ovu drže prekobrojno na opći, dakle narodni račun u svrhu bogaćenja, kao i eliminiranje one, koju drže nepoljoprivrednici. Od presudne je važnosti kod ovoga najuža saradnja sa narodom kao i sa poljoprivrednim stručnjacima, naročito u ovoj osnovnoj, pripremnoj fazi radova. U tehničkom pogledu trebati će da´ se za pošumljavanje određene površine osiguraju obzidavanjem suhozidom, sa osiguranim pristupima stoke na pašnjake i pojila. Sve ovo: sa što manje utroška sredstava, kloneći se suvišnog i štetnog birokratizma. Jasno je da za to treba vrlo mnogo stručnoga znanja, mnogo požrtvovnosti, savjetovanja, danonoćnoga staranja rada i vrlo mnogo ljubavi. 281 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1947 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Cijeneći realno stanje stvari kao i sve one elemente, koji uslovljavaju ovaj posao, mi dolazimo do zaključka, da se u Istri sav ovaj rad može sprovesti u vremenu od četiri petogodišta, dakle u idućih 20 godina. U prvo petogodište došlo bi slijedeće: 1. Svi pripremni radovi, u što spadaju: a) osnivanje i osposobljavanje šumskih rasadnika za uzgajanje dovoljnog broja punovrijednih sadnica svih potrebnih vrsti drveta; b) Osiguranje izvora i dobave dovoljne množine prvovrsnog sjemenja šumskog i voćno-šumskog drveća kako za pošumljavanje na terenu tako i za šumske rasadnike; c) stalno stručno i praktično usavršavanje kadra osoblja, neophodno potrebnog za ove radove, d) najintenzivnija priprema čitavoga naroda a naročito narodne omladine za ovaj veliki zadatak privrednoga preporoda i obnove naše zemlje. 2. izbor i utvrđenje onih objekata i radova pošumljavanja, melioracije itd., koje treba prvenstveno izvršiti i koji se mogu, u okviru i skladu sa generalnim planom šumsko-kulturnih radova u Istri sprovesti u toku idućih pet godina. Kod izbora objekata rada za ovo prvo petogodište trebalo bi se upravljati po ovim općim smjernicama: a) radove treba predviđeti u svim kotarevima, a u istima naročito takve, koji su tipični za dotični kotar odnosno kraj, da bi se za dalje radove dobila potrebna iskustva i uvježbanost; b) ova radna mjesta ne suviše rasparčavati, već ih po mogućnosti koncentrirati na pojedine važnije i tipičnije objekte i radove; ´ c) kod pošumljavanja prvenstvo dati onim površinama, na kojima su bile ratom opustošene šume, kao i onim terenima koji su naročito izvrgnuti propadanju odronjavanjem, klizanjem, odnošenjem rodne zemlje, a to pogotovo na područjima bujica gdje treba zaštititi već podignute uređajne objekte. U isto vrijeme ne pustiti s vida podizanje vjetrobranih pojaseva, gdje su oni najpotrebniji (Čepić, Mrlera-osolica i druga slična mjesta), zatim sadnjom kanadske topole radi zamjene lisnika, cijepljenje divljaka i t. d. Kod svega toga moramo napokon da nas vodi ono poznato načelo:, prvo treba sačuvati ono što nam je dobara ostalo, drugo popraviti i ponovno podići oštećeno i upropašteno, i — na kraju, i jedno i drugo i sve ostalo unaprijediti i podići do najviših visina. .......... : ..... ........ . ........ ...... ....... ....... .................,, List nije štampan besplatno. Jesi li izvršio svoju obavezu i dostavio pretplatu? U koliko nisi učini to odmah! Treba da znaš da financijska sretstva lista čine jedino pretplate! 282 |