DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 56     <-- 56 -->        PDF

tično uzev jednako terete jedinicu mere pojedinog sortimenta. Jedino troškovi
prevoza i izvoza su različiti, osciliraju u dosta širokim granicama, što zavisi
od udaljenosti šuma od saobraćajnih veza, kakvim se saobraćajnim sredstvom
vrši prevoz i izvoz i t. d. U vezi toga, u pogledu udaljenosti šuma od saobraćajnog
sredstva, šume bi se mogle podeliti u tzv. razrede udaljenosti, tako, da bi
u prvi razred došla šume najpovoljnijeg položaja, a u krajnji razred šume najnepovoljnijeg
položaja. Šume najpovoljnijeg položaja imale bi najmanje
troškova prevoza i izvoza, a šume najnepovoljnijeg položaja imale bi najveće
troškove prevoza. To dalje znači, troškovi proizvodnje (t. 1 + t. 2 + it. 3
šeme za strukturu cena) postepeno bi rasli idući od šuma najpovoljnijeg položaja
tako, da bi kod šuma najnepovoljnijeg položaja dostigli svoju kulminaciju.
To isto vredi za cenu koštanja, za punu cenu koštanja, za cenu proizvodnje
i za prodajnu cenu proizvođača.


Promet sa ovakvim cenama bio bi ubitačan za nacionalnu privredu, jer,
očigledno, koristile bi se šume povoljnijih položaja i time manjih troškova
proizvodnje, dok bi one šume nepovoljnijeg položaja i time većih troškova
proizvodnje, ostajale. Među´tim proizvodi šuma samo sa povoljnijih položaja
nisu dovoljni za pokriće potražnje, za pokriće potreba. I radi toga moraju se
uzeti u obzir šume svih položaja. Ako bi pak uzeli drugu krajnost i prodajnu
cenu drveta svih položaja šuma, određivali prema troškovima proizvodnje
najnepovoljnijeg položaja šuma, t. j . na bazi maksimalnih troškova proizvodnje,
nastupilo bi poskupljenje drveta u šumama povoljnijih položaja.


U ovom slučaju cena proizvodnje drveta iz šuma najnepovoljnijeg položaja,
bila bi merodavna cena proizvodnje i za šume najpovoljnijeg položaja.


Ovde se radi o tzv. diferencijalnoj renti položaja šume, koja raste postepeno
idući od šuma najnepovoljnijeg položaja ka šumama povoljnijeg i najpovoljnijeg
položaja.


U uslovima kapitalizma, način određivanja cena proizvodnje u zemljoradnji,
na bazi najnepovoljnijeg položaja zemlje, ili na bazi najgoreg zemljišta,
bio je potpuno razumljiv, jer monopolisti zemljišta radili su na tome, da
dobijaju što veću zemljišnu rentu t. j . što veću diferencijalnu rentu.


Međutim, u našoj državi uslovi su se promenili u korist radnog naroda.
Iako postoji privatno vlasništvo zemljišta, šume i šumska zemljišta su pretežnim
delom u državnim t. j . narodnim rukama. Prema tome, državne šume
su jedan sektor u kojemu se sprovodi naša socijalistička ekonomika. Temelj
naše socijalističke ekonomike čine realne cene proizvoda socijalističke privrede,
sa tendencijom da te cene stalno idu na niže.


Cene će biti realne, ako se cene proizvoda određuju po istim principima.
Prema tome, i u šumskoj eksploataciji cene drveta treba računati na bazi
prosečnih troškova proizvodnje.


Iz toga izlazi, da se i kod određivanja cena šumskih proizvoda, nezavisno
od položaja i plodnosti šuma, može i mora primeniti Uredba Privrednog Saveta


o jedinstvenim cenama. Ova Uredba, u duhu naše ekonomske stvarnosti, propisuje
i jedinstvene prodajne cene drvnim sortimentima sa važnošću za ćelu
državnu teritoriju.
U članu 5 te Uredbe stoji da se jedinstvene cene određuju na osnovu
prosečne cene proizvodnje, odnosno prosečne pune cene koštanja, dodavanjem
prosečne planske dobiti, ako je predviđeno.


246