DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 50     <-- 50 -->        PDF

čela izložena pod A/l (O ceni robi uopšte), vrede u celosti i za drvo na
panju.


Tamo je rečeno, da kao prirodna baza za utvrđivanje cena, služe društveni
troškovi proizvodnje. Ili, cena drveta na panju, treba da odgovara, da
bude jednaka društvenim troškovima proizvodnje. Društven i troškov i
za proizvodnju drveta na panju, čine sve one troškove
šumske privrede i šumarstva uopšte, koje snosi država
da bi sačuvala šume kao trajan privredni ob jek at u najšire
m smislu . Prema tome, u ove troškove, ne dolaze samo troškovi redovite
administracije, nego i svi troškovi na obnovi i zaštiti šuma (pošumljavanja,
uređivanja bujica i slično).


Na ovaj način, cena drveta na panju, određuje se na osnovu društvenih
troškova potrebnih za proizvodnju tog drveta na panju kao robe.


Kao što se vidi, ovaj način određivanja cene drveta na panju, suprotan
je i nema nikakve veze sa načinom određivanja cene drveta na panju u kapitalističkom
sistemu privrede, kako je i kod nas rađeno pre rata.


Tamo se, kao što sam već naveo, polazi od prodajne cene tržišta i odbijanjem
svih troškova, dolazi do cene, drveta na panju. Pošto cene na neorganizovanom
tržištu zavise od ponude i potražnje, to one osciliraju, a tako oscilira i
cena drveta na panju, tako, da; je često puta dobijala i negativnu vrednost. Iz
toga se vidi, da cena drveta na panju, ne samo što nije morala da pokriva
društvene troškove učinjene za proizvodnju toga drveta kao robe, već je vlasnik
šume (t. j . država) često puta (za slučaj negativne vrednosti) trebala još i da
nadoplati kapitalisti što eksploatiše šumu. Iz toga se vidi, do kakvih se besmislica
dolazi prilikom kapitalističkog načina obračuna cene drveta na panju, na
bazi prodajnih cena neorganizovanog tržišta, i ujedno opravdanost i ispravnost
obračuna cene drveta na panju, na bazi učinjenih društvenih troškova za proizvodnju
tog drveta.


4. Cena drveta na panju po vrsti i sortimentima. U
prethodnom delu naveo sam, da je društveni trošak učinjen za proizvodnju
drveta osnova za određivanje cene drveta na panju. Ovo načelo treba sada tako
razraditi, da bude bliže praktičnoj primeni.
Godišnji društveni troškovi učinjeni za proizvodnju drveta na panju,
treba da budu jednaki vrednosti količine drvne mase na panju, koja odgovara
godišnjem etatu na bazi stroge godišnje trajnosti.


Kod ovog razmatranja imam u vidu jedino državu i njene šume, pošto
je ona najjači posednik šuma. Isto tako, napominjem, da se cena drveta na
panju, ne sme da određuje za pojedine šumske komplekse posebno, na bazi
troškova koji se odnose na te šume. Cene drveta na panju bile bi različite, a
kod nekih šuma, koje ne bi imale sečive mase, ili bi imale velike troškove radi
obnove šuma, ne bi se uopšte mogle odrediti, jer troškovi ne bi imali pokrića.
Ovakva nejednakosta postoji ne samo između pojedinih šumskih kompleksa,
između pojedinih gazdinstva, već i između šuma pojedinih narodnih republika.
Radi toga, iz istih razloga iz kojih su propisane jedinstvene prodajne cene
raznih drvnih sortimenata za ćelu zemlju, i cene drveta na panju treba da
budu jedinstvene. Cene drveta na panju biće samo onda jedinstvene, ako se
računaju na bazi ukupnih troškova kumulativno za sve narodne republike i
na bazi godišnjeg etata državnih šuma kao celine. Prema tome, cene drveta na


240