DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Ing. PETAR ZIAN1 (Beograd)


O OSNOVAMA ORGANIZACIJE NAUČNOISTRA2IVAČKOG
ŠUMARSKOG RADA


06 ....... ........... ........ ................ ..... . ...........,


I


Promenom društveno-ekonomskih odnosa u našoj zemlji promenila se
uloga, cilj i organizacija naučno istraživačkog rada. To ne znači da je o toj
promeni ovisan na pr. metod ispitivanja tvrdoće aieke vrsti drva, ili sastav
tabela drvnih masa, ali se izbor zadataka naučnog rada, njihova funkcija i uloga
bitno razlikuju od naučnog rada u buržoaskim državama, pa su potpuno ovisni
cd novih društveno-ekonomskih uslova.


Razvitak nauke u buržoaskim državama bio je diktovan interesima vladajućih
klasa, dok se nauka u socijalističkim zemljama po Staljinovim recima:
ne ograđuje od naroda, ne udaljava od naroda i spremna je da služi narodu.«


Pobedom velike Oktobarske revolucije nauka je postala jedna od najvažnijih
karika sovjetske vlasti.
Naša narodna vlast pridaje također nauci izvanredno veliku važnost,
i čini sve napore da joj omogući potpuni i nesmetani razvoj.


Nauka u državama socijalističke izgradnje odlikuje se izvesnim osobinama,
koje nema nauka u buržoaskim državama; te osobine prema, akademiku
Vavilevu jesu:


1. Demokratizacija nauke. To znači da je nauka prestala da bude privilegij
vladajuće klase. Ona je izašla iz »hramova« akademija i imiverziteta u
fabrike i mase. Dalje to znači da je nauka postala dostupna širokim masama
putem obrazovanja u velikom broju raznih novih škola.
Na primer 1915. godine bilo je u SSSR-a 635.000 učenika srednjih škola,
dok je 1939. godine bilo 10,835.000 učenika srednjih škola.


2. Nerazdvojna veza teorije sa praksom i tehnikom jeste osobina koja
je posledica uloge i mesta nauke u socijalističkoj izgradnji.
Svaka nauka koja se logički dosledno razvija, razvija se radi toga što
je ona potrebna ljudskom društvu. Tzv. čista nauka odeljena od prakse, nauka
kao sistem u stvari nikad nije ni postojala. Takva bi se nauka ugasila radi
svoje nekorisnosti. Akad. Vavilov upotrebljava pojam čiste nauke da karakteriše
rad naučnih radnika koji beže od potreba života, prakse i tehnike i koji
se pokrivaju sa plaštem nauke radi nauke. *


Pred naukom stoji beskrajno mnoštvo zadataka. Jedni imaju danas odlučujuću
važnost za razvitak društva, njegove tehnike i industrije, dok su drugi
udaljeniji od potreba današnjice. Stoga se izbor zadataka odnosno plan istraživačkog
rada može različito sastaviti:


a) može biti sastavljen od zadataka koji su diktovani potrebom razvitka
društva u sadanjem momentu, i
b) plan može da proizlazi iz unutarnjeg razvoja neke nauke.


222




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 33     <-- 33 -->        PDF

A to su dva krajnja slučaja koji karakterišu prakticizam i tzv. »čistu
nauku. -I; ! i:´ I (


Naša nauka treba da bude daleko od tih krajnosti, ona treba da sadržava
u sebi zdravi i snažni prakticizam, određen zadacima socijalističke izgradnje,
sa takovom unutarnjom logikom naučnog mišljenja koja je potrebna za pravilno
postavljanje i rešavanje naučnih problema.


Ali to ne znači da nauka ne srne da tretira probleme koji nemaju mo-.
mentalnog´praktičnog interesa. Takva nauka bila bi sterilna.


Jedinstvo teorije i prakse u današnjoj nauci treba da znači, da naučni
radnici zanimajući se sa problemima ma koliko danas bili apstraktni, uvek
imaju u vidu cilj nauke: udovoljenje potreba društva, i radi su dužni da
nastoje, da postignu vezu svojih naučnih rezultata sa praksom. Naša narodna
vlast i ne traži ništa drugo od naučnih radnika.


3. Kolektivnost treba da bude daljna osobina naše nauke koja ju razlikuje
od nauke kapitalističkih zemalja.
Problemi koje su pre izučavali pojedini naučnici ili najviše uz pomoć
nekoliko asistenata, postali su na pi*, u sovjetskoj nauci predmetom masovnog
istraživanja velikih instituta i laboratorija i na kojima rade desetine i stotine
naučnih radnika.


4. Četvrta i osnovna osobina nauke u socijalističkoj državi jeste njena
dijalektičko-materijalistička osnova, koja joj daje potpuno jasan pogled na svet.
Razvoj nauke u cilju realne pomoći razvoja industrije, transporta i poljoprivrede
određuje glavnu liniju našega naučno-istraživačkog rada.


II


U novoj Jugoslaviji prelazimo na izvršenje takvih privrednih zadataka
koji se po svojoj društvenoj funkciji, kvantitetu i kvaliteti bitno razlikuju od
sličnih poslova pre rata i čije je izvršenje bilo diktovano rentabilitetom odnosno
profitom.


Ali rešavanje takvih privrednih zadataka ne srne ovisiti o slučajnostima,
ono je podvrgnuto posebnim privrednim zakonima koji ostvaruju izgradnju
novog društva, zakonima planske privrede. Sem toga izvršavanje tih radova
mora biti naučno pripremljeno i mora imati onaj stepen sigurnosti kojega nam
savremeno stanje nauke može da pruži. A za takav rad potrebno je dvoje:


a) specijalizovano stručno znanje i


b) poznavanje zakona društvenog razvitka, teorije marksizma-lenjinizma.


Bez poznavanja zakona društvenog razvitka stručno znanje može da se


pretvori u suvi prakticizam bez horizonta t. j . može da bude potpuno sterilno.


Takovi stručnjaci lako se povode jednostranim rešavanjem probleroai bez
obzira na njihovu povezanost i uslovljenost.


Uzmimo na pr. pošumljavanje goleti i krša. Dosada se ono obično sastojalo
od manjih površina u blizini gradova, često bez određene funkcije,
ili u bujičnim područjima gde se nije moglo ni efikasno provađati radi privatno-
pravnih odnosa. Neka od tih pošumljavanja su uspela i održala se
zahvaljujući slučajnim prilikama dok ih je većina propala. Izbor vrsti drveta
i način sadnje bili su uglavnom šablonski bez prethodnih opita izvršenih naučnim
metodama, pa je i nesigurnost uspeha bila velika. Pošumljavanje ve


223




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 34     <-- 34 -->        PDF

likih suvislih površina nije bilo moguće jer nije bilo osnove za rešenje pitanja
paše.


U novom društvenom uređenju mi treba da pređemo na pošumljavanje
velikih razmera sa jasno određenom funkcijom kultura: zaštitnom, ekonomskom
ili estetsko-higijenskom.


Ali takova se pošumljavanja ne mogu izvoditi bez prethodnog naučnog
poznavanja svih uslova o kojima ovisi uspeh pošumljavanja, u procentu kojega
će nam garantovati naša istraživanja,


Naše planiranje pošumljavanja je još daleko od toga stepena, ali baš
naučna istraživanja imaju zadatak da stalno dižu nivo planiranja.


III


Šumarska nauka je izvedena nauka osnovnih naučnih znanja. Kod nas
će se šumarsko-naučnim istraživačkim radom baviti šumarski fakulteti, instituti
ministarstava šumarstva i akademije nauka.


Naučni rad je kao i svaka druga društvena pojava uslovljena društvenom
ekonomikom. Stoga je potrebno da istražimo taj odnos jer će nam to biti
potrebno da postavimo rukovodeće principe organizacije naučnog rada. Osnova
za to će nam biti analiza privrede u svojoj međusobnoj uslovljenosti i povezanosti.
Takova organizacija i postavljanje zadataka dati će nam punu garanciju
za jedinstvo nauke i prakse.


Poljoprivreda i šumarstvo se nazivaju prvobitnom produkcijom. Ta produkcija
se razvija na izvesnim površinama pa je prema tome ta produkcija
i površinska. Između te produkcije i tla postoji izvestan odnos prema kojemu „
možemo celokupnu privredu da podelimo na dve velike zone, koje se na
svojim krajevima oštro i markantno razlikuju i zatim prelaze jedna u drugu
sa celim nizom postepenih prelaznih stanja. Te zone jesu:


1. Odnos privrede prema tlu je takav, da je tlo u stabilizovanom stanju,
odnosno očuvana je njegova trajna produkciona sposobnost.
2. Privreda vrši putem regresije vegetacije takav uticaj na tlo (uz pomoć
klimatskih faktora) da je ono postalo ili je na putu da postane pokretno i
sterilno.
Kako je i privreda u prvoj zoni poprimila relativno ustaljene oblike,
dok je u drugoj zoni u stalnoj regresiji, nazivaće se iz praktičnih razloga (i ako
to nije potpuno tačno) privreda prve zone stabilizovanom privredom, a druge
zone regresivnom privredom.


Zona stabilizovane privrede zauzima područje (kulturnih
zemalja na pr. Danske, Češke, Holandije i t. d., izvjesne poljoprivredne krajeve
kod nas u sjevernim dijelovima naše države, kao i šumske krajeve (na ...
Görski Kotar i t. d.) u kojima se sa šumama gospodari uredno i trajno. Prirodni
uslovi u ovim krajevima također su povoljni stabilizovanoj privredi.


Šumarstvo ove zone uglavnom nije direktno ovisno o poljoprivredi,
razvija se sa svojim specifičnim problemima koji se odnose na pomlađenje,
uređenje, eksploataciju i zaštitu šuma te transport i industrijsku preradu
drveta kao i ekonomiku tih problema.


224




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Zona regresivne privrede zauzima uglavnom planinsko i
brdovito područje mediteranskih zemalja kao i mnogih drugih krajeva. Ova


, zona je karakterisana:


a) regresijom vegetacije sa


fo) degradacijom tla kao posledicom.


Regresiju vegetacije prati regres poljoprivrede i šumarstva, tako da se


obe privrede u zadnjem stepenu regresa sastaju na ekstenzivnom pašnjačkom
gospodarstvu koze i ovce.
Degradacija tla ove zone deluje na poljoprivredne površine u nizinama
tako da ih odnosi, zasipava kamenim materijalom i pretvara u močvare.
Šumarstvo ove zone i njegovi problemi vezani su za poljoprivredu i stočarstvo
i njihovu ekonomiku.


Uloga šumarstva u ovoj zoni proizlazi iz saznanja da samo šuma može
trajno sprečiti degradaciju tla odnosno sačuvati njegovu pvodukcionu sposobnost.


U gazdinstvima regresivne zone, čovek da bi živeo uništava sam ili sa
svojom stokom izvore sredstava koja su mu potrebna za život, t. j . biljni
pokrov i produktivno tlo. Takvo gazdinstvo u odnosu: životinja — biljka
nazvao je Engels »pljačkaškim gazdinstvom«, koji odnos također važi i za
odnose: čovek-životinja-biljka i čovek-biljka.


Pljačkaško gazdinstvo međutim nije samo balkanski, odnosno mediteranski
specijalitet. Američki ekonomist Baker na internacionalnoj konferenciji
poljoprivednih ekonomista u Londonu 1935. godine podneo je referat iz
kojega se vidi da je usled nerazumne šumske politike i ekstenzivnog iskorišćavanja
tla za žitarice u SAD:


14,568.000 ha tla nesposobno za obrađivanje


40,000.000 ha tla izgubilo mekotu, a


50,000.000 ha useva je gubi, ili drugim recima:


XU čitave obradive površine SAD je izgubila svoju zdravicu a Vs je gubi
brzini koracima.


Seljačko gospodarstvo SAD u celosti uzevši — prema Santalovu — je
do sada još uvek ekstenzivno, bez obzira što ono u izvesnim reonima nosi
visoko intenzivni karakter.


Pljačkaško gazdinstvo ima svoje uzroke koji su društveno-ekonomske
prirode (kojima su se pridružili i nepovoljni klimatski uslovi) i sa kojima ćemo
se pozabaviti, radi velikog interesa koji oni imaju za nas, radi određivanja
uloge i linije naučno-istraživačkog rada u regresivnoj zoni naše primarne privrede,
s kojom se jedino i bavi ovaj članak.


IV.
U našoj državi regresivna zona privrede zauzima Istru, Hrvatsko Primorje,
Liku, Hercegovinu, deo Bosne, Dalmaciju, Crnu Goru, deo Srbije,
Kosmet i Makedoniju. Na tom području dolaze oaze stabilizovane poljoprivrede


u nizinama, mestimično već napadnute od bujica i poplava, kao i oaze šumske
privrede u planinskim krajevima, čija se površina konstantno smanjuje. Jedno
od glavnih vrela prihoda regresivne zone jeste ekstenzivno stočarstvo sitnom
stokom i primitivno ratarstvo.
225




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Zona regresivne privrede zauzima prema tome najmanje jednu trećinu
ćele Jugoslavije, pa ćemo radi toga razmotriti ukratko uslove njenog postanka
i razvitka u vezi sa stanjem vegetacije i tla kako bi se tim mogli rukovoditi
u naučnom istraživanju. A to je i potrebno s razloga što su društveno-ekonomske
promene najviše uticale na promenu metoda, funkcije, i kvantiteta rada
na melioraciji ovih krajeva.


Proces stvaranja regresivne privrede nije svugde jednak. Negde se nalazi
ü završnoj fazi a negde je tek počeo. O uzrocima iz historijskih perioda, koji
su delom prouzrokovali tvorbu goleti naročito uz morske obale i glavne komunikacije
neće se ovde raspravljati.


Nas zanimaju uzroci koji su uslovili stvaranje i proširenje regresivne
privredne zone u naše vreme. Oni se pojavljuju u kapitalističkom društvu:


1. Kao pojava relativne prenaseljenosti sela i
2. U vidu duple pljačke: seljačke produkcije i prirodnih uslova t. j .
a) vladajuća klasa pomoću ekonomskih makaza, fiskalnih tereta i gomilanje
seljačkog poseda u ruke veleposednika, pljačka seljaka a
b) pritistnuti seljak putem svoje produkcije pljačka prirodnu osnovu produkcije:
biljni pokrov
i tlo.
Stanje i razvoj poljoprivrede u bivšoj Jugoslaviji će nam to potvrditi.


Poljoprivreda u Jugoslaviji


Poljoprivreda je do danas ostala osnova celokupnog ekonomskog života
u Jugoslaviji pa će nam njene prilike pod kojima se razvijala do oslobođenja
naročito zanimati.


Prirast stanovništva u Jugoslaviji je jedan od najvećih u Evropi i kreće
se prosečno godišnje od 12,2—16,5%. Najmanji je u Sloveniji 8%, prošek pretstavlja
Crna Gora sa 16,27%, dok je najveći u Bosni 25%. Jugosloveni spadaju
prema tome u narod vrlo jake plodnosti.


Od ukupnog prirasta stanovništva 65% daje selo. Nastanjenost produktivne
površine u Jugoslaviji je vrlo velika i dolazi na treće mesto u Evropi:


Italija 91 zemljoradnik na 1 km2
Bugarska 90 zemljoradnik na 1 km2
Jugoslavija 82 zemljoradnik na 1 km2


Posledica prenaseljenosti jeste rasparčavanje seljačkog poseda na sve veći
broj manjih parcela. Od prirasta poljoprivrednih domaćinstava 1931. g. 80%
je stvoreno cepkanjem i deobom.


Od prirasta poljoprivrednog stanovništva u toku 10 godina (1921—1931>
porast izdržavanih lica je 4—5 puta veći od porasta lica koja privređuju i koji
su pretstavljali jednu znatnu armiju besposlenih.


Prema podacima PAB u Jugoslaviji je bilo 1932 godine 129 srezova sa
4,567.000 stanovnika, gde više od 50% seljačkih porodica nisu imali hrane do>
nove žetve, u Dalmaciji je bilo čak 74% a u Crnoj Gori 60% gazdinstva koja
se nisu mogla prehraniti do iduće žetve.


Poresko opterećenje u poljoprivredi je bilo vrlo veliko, naročito za vreme
kriza, tako da je u izvesnim krajevima isčezao svaki novčani dohodak, što je
imalo za posledicu masovno vraćanje naturalnoj privredi. Godine 1932 ostalo»


226




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 37     <-- 37 -->        PDF

/


je zemljoradnicima za kupovinu svih monopolskih i industrijskih predmeta,
za takse i t. d. 1.— dinar dnevno.


Sem poreskog opterećenja seljak je bio pljačkan još u obliku interesa na
kredit i otvorenih ekonomskih makaza t. j . visokih cena industrijskih proizvoda
a niskih poljoprivrednih.


U poslednje vreme počelo je bilo i prodiranje kapitalističkog sektora u
poljoprivredu u vidu najamnog rada i jačanja veleposeda. Inače veleposed
nije bio kod nas zastupan kao na pr. u Grčkoj i Albaniji.


Obično se držalo da je Jugoslavija bogata sa stokom, međutim to nije
tačno. Jugoslavija je po broju stoke na 100 stanovnika bila za:


goveda na 17 mestu
konje . U .
svinje A . »


ovce » 6 »
koze , ~ 8


Kako je 2/. našega prihoda do stočarstva otpadalo na goveda i svinje u
kojoj stoci smo bili na poslednj´m mestima, to se najbolje vidi nivo našega
stočarstva. S druge pak strane usled slabe kvalitete pašnjaka i slabe produkcije
stočne hrane i ekstenzivnog stočarstva ispada da su krajevi regresivne
privrede prenaseljeni sa stokom.


Regres ratarstva kretao se u tri pravca:


1. Iscrpljivanje tla usled nedostatka đubreta.
2. Cepkanjem poseda usled prenaseljenosti i
3. Erozijom, zasipavanjem i zamočvarenjem.
Iscrpljene oranice su ostavljane dugo pod ugarom, dok se potpuno ne
napuste kao oranice i iskorištavaju kao proletnji pašnjak. Takve bivše oranice
mogu se videti na podučju Krša obraštene Cardusom (duž kraških polja Livanjskog,
Glamočkog i t. d.). Regres ratarstva završio se na ekstenzivnom stočarstvu!
Usled svih napred navedenih faktora u krajevima regresivne privrede,
ekzistencija je u najvećoj meri ovisila od površina koje ne spadaju u oraču
zemlju :od pašnjaka, utrina, šuma, šikara i planinskih pašnjaka na kojima je
došlo usled prekomerne paše i drvarenja do regresije vegetacije i degradacije
tla, pa je tako regres poljoprivrede povukao i regres šumarstva.


V.
Regres šumarstva je bio još ubrzan direktno i indirektno kapitalističkom
eksploatacijom (odnosno devastacijom) naših šuma, što se najbolje vidi u Bosni.


Bosna kao glavna sirovinska baza za našu drvnu industriju zauzima posebno
mjesto u Jugoslaviji, i u kojoj je regres poljoprivrede i šumarstva uzeo
velike razmere i rapidnu brzinu. To je najmlađa zemlja pljačkaškog gazdinstva
na Balkanu. Sve što je do sada rečeno za Jugoslaviju važi i za Bosnu u
pojačanoj meri. Dva su faktora prema tome koja su naročito uslovili brzo
propadanje poljoprivrede i šumarstva:


227




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 38     <-- 38 -->        PDF

1. Prenaseljenost. Već je rečeno da prirast stanovništva u Bosni iznosi
25% prosečno godišnje, a to je rekordan prirast u Evropi. Za 10 godina
(1921—1931) povećao se broj stanovništva u Bosni za Vs i prirast je skoro 4
puta veći nego u Sloveniji. Posledice prenaseljenosti su bile: iscrpljenje postojećih
poljoprivrednih površina i njihovo delimično napuštanje i pretvaranje
u pašnjak, zatim devastacija i uzurpacije šumskog zemljišta kojih danas ima
oko 350.000 ha. Uzurpacije ne znače ništa drugo nego pomeranje poljoprivrede
u planine radi prenaselenosti i umanjenje produkcione sposobnosti poljoprivrednog
tla u nizinama.
2. Neracionalne seče velikih šumsko-industrijskih preduzeća. Danas se
smatra da u Bosni ima oko 600.000 ha suviše i nepravilno sečenih šuma.
Regres šumarstva po godinama vidi se iz niže tabele:


Godina: Suma ha: Šikara ha:
189519361945 .
2,073.718
1,754.573
1,702.436
442.229
690.874
721.700


Brzinu
toga procesa karakterisao je Ing. Matić sledećim recima:


»Mi se nalazimo još uvek u fazi uništavanja šuma. Smanjivanjem površina
obraslih šumom i pogoršavanjem kvalitete šuma uzelo je takve razmere
da bi ukoliko produžimo istim tempom za 30—50 godina postali deficitarna
zemlja na drvu. To nam je ostavština stare Jugoslavije i Austrije.«


VI


Biti će od interesa da razmotrimo regresiju privrede u susednim balkanskim
zemljama Grčkoj i Albaniji jer se društveno-ekonomski uslovi regresije
donekle razlikuju od naših, ali sa istim posledioama.


1. U Grčkoj kao zemlji antikne civilizacije, proces regresije vegetacije
i degradacije tla bio je na izvesnim površinama već odavna izvršen.
Razvoj poljoprivrede u Grčkoj je vrlo osebujan. Dve su sile uslovile deklasiranje
seljaštva: razvoj pomorstva i stvaranje veleposjeda, tako da je Grčka
danas (1930) trgovačko-industrijska zemlja sa svega 20,8°/o poljoprivrednog
stanovništva. Zemlja se i to ona najplodnija nalazi najvećim delom u rukama
neseljaka, a obrada putem najamne radne snage je skoro redovna. Kako je
podeljena zemlja u Grčkoj vidi se iz sledećeg podatka (1929. g.): . ,


171 veleposednik poseduje isto toliko zemlje koliko i ostalih


565.783 posednika,
od kojih polovica nisu imali plug radi mikroskopske
veličine poseda. :´´"«´:´-L ´´´« ´ ´
228




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 39     <-- 39 -->        PDF

\


I ako je stočarstvo u Grčkoj učestvovalo samo sa 11% u poljoprivrednoj
proizvodnji, ekstenzivno stočarstvo — uglavnom koza — rašireno na prostranim
površinama vrši daljnju regresiju i degradaciju tla i potpuno onemogućuje
bilo kakvu melioraciju i pošumljavanje, što je već i Engels u jednom svom
spisu opazio.


2. U susednoj i prijateljskoj Albaniji privredni regres se razlikovao od
onoga u Jugoslaviji i Grčkoj. Albanija ima 1,003.097 stanovnika ili 36 na km2.
Prirodni prosečni godišnji porast stanovništva jeste 12% pa prema tome
Albanci spadaju u narode jake plodnosti. Feudalni poredak dokinula je u
Albaniji Narodno-oslobodilačka borba.
Agrarna zona, obrađena ili koja se može obrađivati zauzima površinu od
oko 300.000 ha. Od toga 213.000 ha je bilo podeljeno na 165 begovskih familija
(albanska latifundija), a ostatak je pripadao seljačkoj masi.


Albanski pašnjaci zapremaju 30% ukupne površine zemlje ili preko


800.000 ha kojima treba dodati još 300.000 ha klasiranih kao »obradiva zemlja
kojia se iskorišćava kao pašnjak.« Pašnjaci su podvrgnuti jednom opštem,
bezobzirnom i divljem iskorišćavanju pa i ako ih ima dosta nisu dovoljni.
O stepenu regresije vegetacije i degradacije tla nisu nam potrebni nikakvi
posebni podatci: setimo se samo prošlogodišnjih bujičnih provala u brdima i
poplava u ravnicama.


Usled toga što se latifundija slabo iskorištavala napolicom i letnjom
pašom, penjale su se seljačke kulture kukuruza na visine preko 1.400 metara
(inače područje Castanetuma, Fagetuma i Abietuma), stvorivši tamo zajedno sa
pašom uslove za stvaranje bujica.


VII


Posmatrajući regresiju stočarstva krupnom stokom i šumarstva u planinskim
predelima naše regresivne privredne zone vidimo da je poslednji stepen
regresije zajednički za obe privredne grane t. j . ekstenzivno pašnjačko stočarstvo
sitnom stokom kozom i ovcom.


Primeri takve regfesije su naročito očigledni u Bosni (na pr. područje
planinskih lanaca Dinare, Šatora i Vitoroga).


Planinski pašnjaci su od velike važnosti za stočarstvo jer ne stradaju
od suše, pa nema letnjeg prekida vegetacije.


Na pomenutim bosanskim pašnjacima možemo pratiti sve stepene regresije
od bujnih livada i pašnjaka sa gustim sastavom prvorazrednih trava na
kojima je moguće alpijsko racionalno stočarstvo do potpune goleti. Uzroci tome
su prema mišljenju agr. Horvata prevelik broj stoke usled kojega je zimska
ishrana uvek oskudna pa se stoka isteruje odmah na proleće. Ta proletnja;
ispaša je od najštetnijih posledica za pašnjake.


Prema tome prevelik broj stoke i proletnja paša uzrokuju regresiju vegetacije
koja opet deluje na stočarstvo u pravcu regresa, dok se ceo proces ne
završi na goletima, sterilnim pašnjacima i ekstenzivnom stočarstvu.


229




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Proces regresije možemo pratiti na pr. na najraširenijem tipu planinskih
pašnjaka dinarskog sistema — asocijacija Festucetum pungentis — koji na
ravnijim i blažim položajima prelazi u sterilnu i privredno bezvrednu asocijaciju
Nardetum:


Regresija stočarstva Regresija vegetacije


Bujne planinske livade. Plan. asocijacija Festu


Vrst stoke: cetum pungentis, u sagoveda
i ovce. , stavu prvorazrednih
Košnja i paša krmnih trava


Košnja,
intenzivna Ispiranje tla.
paša.


.-


Lošiji pašnjaci.
Stoka sitna, isključiva Cista Festuca pungens
paša.


Povećanje


Ispiranje i


broja


acidifikacija tla.


stoke


Sterilni pašnjaci.
Ekstenzivno lutajuće


Nardetum


stočarstvo.
Sitna stoka.


230




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Vlašić planina je prema Filipoviću danas sva pod Nardusom koji prestavlja
najsterilniji tip pašnjaka. Nardus već osvaja Dinaru, a čvrsta uporišta
ima već na Šatoru i Vitorogu.


Prema profesoru Horvatu Nardetum pokriva danas i na Plješivici i
-severnom Velebitu velike površine i nastaje delimično direktno potiskivanjem
.šumskih zadruga a održava se pod uticajem paše i košnje.


Pašnjaci na dalmatinskom ostrvu Pagu također su primer privredne
regresije odnosno pljačke prirodnih uslova. Najprostraniji su pašnjaci na Pagu
assoc. Bromus-Chrysopogon na suvim i neslanim tlima. Pod uticajem intenzivne
paše prelaze u ekonomski potpuno bezvrednu assoc. Drypis.


Privredna regresija stočarstva u svom poslednjem stepenu: ekstenzivnom
pašnjačkom gospodarstvu završava se nekad na ovci nekad na kozi, a po nekad
na obe vrsti pomešane, prema vrsti regresije vegetacije.


Na goletima severne Albanije, oblast Skadarska zadržala se na poslednjem
stepenu regresije privrede i vegetacije jedna originalna balkanska rasa ovaca,
vrlo primitivna i osobito otporna tzv. skadarska ovca.


Pašnjaci ove oblasti su goli i kameniti sa vrlo slabom pašom. Pod uticajem
takvih uslova ishrane i klime izgleda da je prirodnom selekcijom stvorena
rasa skadarske ovce sa vrlo šiljatom i pokretljivom gubicom koja joj omogućuje
da pase i najkraću travu koju druga stoka nije u stanju da pase. Ta ovca
inače u svemu zaostaje za drugim ovcama i služi u prvom redu za produkciju
"vune grubog kvaliteta.


Uopšte uzevši pašnjačko gospodarstvo u planinskim krajevima je vrlo


labilna grana privrede. Ona može da se održi samo pod specijalnim uslovima


melioracije, zatim pedološkog sastava, inklinacije, umerenog broja stoke i


zaštite pašnjačkih površina po šumi.


Mogućnost produkcije stočne hrane pod takvim uglovima jeste osnova


za razvoj stočarstva dok zootehničke mere dolaze tek na drugo mesto. Una


pređenje stočarstva prema danom regresivnom stanju pašnjaka svakako je


nepravilno i negativno, jer vodi daljoj regresiji vegetacije i degredaciji tla.


Na pr. stanica za selekciju skadarske ovce koja je pre rata bila osnovana u


Skadru u cilju još boljeg iskorištavanja postojećih pašnjaka svakako je jedna


suvišna ustanova. Mnogo potrebnija bi bila ustanova za pošumljavsnje i meli


oraciju tih površina, kako bi se stvorila mogućnost produkcije stočne hrane


i zaštite tla.


Problematika stočarstva je od osobitog interesa za šumarske institute


regresivne privredne zone. Na osnovu proučavanja ekonomike stočarstva u


vezi sa fitosociološkim ispitivanjem mogu se odmah odvojiti površine koje se


više ni kao pašnjaci ne mogu iskorišćavati (na pr. assoc. Drypis i t d) i koje su


tako slobodne za melioraciju i pošumljavanje. Od osobite je važnosti također


produkcija stočne hrane u šumskim kulturama i pređkulturama u cilju pomoći


.stočarstva i oslobođenja devastiranih površina radi melioracije.


x vra


U ćelom dosadanjem izlaganju mogla se pratiti društvena uslovljenost
regresa poljoprivrede i šumarstva kao i njihova međusobna´ povezanost, u 3
balkanske zemlje.


231




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Pobedom radnoga naroda kod nas i u Albaniji stvoreni su sasvim drugi
uslovi za razvoj privrede u regresivnoj zoni. Zakoni novog društvenog razvitka
već deluju u pravcu progresije privrede:


1. Cene industrijskih proizvoda padaju, dok su cene seljačkih proizvoda
porasle t. j . ekonomske makaze se sklapaju.
2. Prelazom na plansku privredu i akumulacijom putem poreza na poslovni
promet, neposredni porezi ne pretstavljaju više osnovu državnih prihoda
t. j . fiskalni tereti seljaštva konstantno se smanjuju.
3. Zakonom o agrarnoj reformi privatni veleposjed je dokinut i akumulacija
seljačkog poseda u veleposednićkim rukama onemogućena.
4. Jedinstvena cena žitu omogućuje stočarskim rejonima nabavku žita
po utvrđenim cenama. Pre rata su stočarski krajevi plaćali žito dva put
skuplje od žitorodnih krajeva.
5. Industrijalizacija kao osnovni uslov razvoja naše zemlje, apsorbovatl
će suvišnu radnu snagu sela i time likvidirati prenaseljenost. Ona će također
usloviti razvoj poljoprivrede na novoj zadružnoj osnovi, koja će tako preći
na viši stepen racionalizovane obrade i produkcije i osloboditi degradirane i
devastirane površine od paše i drvarenja, koje će se melioracionim merama
postepeno stabilizovati i privoditi kulturi. A za takav razvoj nužno je potreban,
planski rad na naučnoj osnovi.
Letimičan pregledi uzroka regresije poljoprivrede i šumarstva kao i
ušlova njihove progresije bio nam je potreban da bi istakli:


1. Potrebu ekonomskog ispitivanja u okviru naučnih Instituta u opšte.
2. Potrebu društveno povezanog i uslovijenog gledanja na probleme
privrede i
3. Potrebu poznavanja onih reakcionarnih društveno-ekonomskih sila
koje još deluju kao ostatci razbijenog poretka i ometaju plansku izgradnju
naše zemlje.
IX


Podela naše površinske privrede na dve glavne zone: stabilizovanu i regresivnu
privredu uslovljena je odnosom produkcije prema svojoj osnovi biljnom
pokrovu i tlu. Prema tome takva podela je organska a ne formalna.


Takvoj podeli odgovara u glavnom i organizacija naše šumarske prakse
koja je organizovana u vidu:


državnih šumskih gazdinstava i
sektora za pošumljavanje i melioracije.


Problematika jedne i druge privredne zone je različita po svojoj ekonomici
pa je potrebno da se izvrši podela i specijalizacija naučnog rada šumarskih
instituta ministarstava šumarstva i koja treba da bude adekvatna organizacionoj
podeli šumarske službe, kojoj instituti moraju da daju naučnu osnovu za.
planiranje. i i


Dva sektora naše privrede podeljena su u nižim tabelimi na grupe zadataka
za naučno istraživanje:


232




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 43     <-- 43 -->        PDF

I Sektor II Sektor
Stabilizovana zona Regresivna zona


1. Podizanje i uzgajanje šuma. 1.
Inventarizacija.
2. Zaštita šuma. 2.
Semenarska služba i rasadnici.
3. Uređenje šuma. 3.
Određivanje i uvođenje vrsta.
4. Iskorišćavanje šuma. 4.
Osnivanje, nega i zaštita kul5.
Transport.
tura.
6. Industrijski prerada. 5.
Vezivanje i učvršćivanje tla.
7. Racionalizacija svih radova. 6.
Regeneracija šikara i pašnjaka.
8.
Ekonomika i politika. 7. Produkcija drveta, stočne hrane,
plodova i bilja.
8. Racionalizacija svih meliorativnih
radova.
9. Ekonomika regresivne zone.
O području krša


Na ćelom području regresivne zone posebno mesto zauzima Krš. Videli
smo kako je regres poljoprivrede i šumarstva kraških krajevi bio uslovljen
društvenim odnosima i međusobno povezan, pa je i problematika tih krajeva
komplikovana i njeno jednostrano rešavanje nije moguće.


U kapitalističkom poretku je komplikovanost i težina toga problema bila
tolika da je isti stvarno bio nerešiv. Međutim situacija je danas drukčija: one
osnovne sile koje su uslovile regres poljoprivrede i šumarstva ne postoje više,
na mesto njih deluju novi zakoni društvenog razvitka u pravcu socijalističke
izgradnje i progresa kako celokupne privrede tako i poljoprivrede i šumarstva.
Prema tome je danas problematika krša mnogo jasnija i određenija.


Poljoprivreda i šumarstvo kraških područja u poslednjem stepenu regresa
sastaju se na ekstenzivnom stočarstvu sitnom stokom. Znači da je usled te
povezanosti potrebna njihova saradnja i kod progresa.


Ali je najpre potrebno da se odredi konkretna sadržina i organizaciona
forma te saradnje u vezi sa organizacijom naše privrede, jer bi bez toga ona
prestavljala praznu formu.


Današnja poljoprivreda kraškog područja sem malog procenta seljačkih
radnih zadruga (koje su u stalnom porastu) i državnih poljoprivrednih dobara,
prestavlja masu neogranizovanog sitnog seljačkog poseda (u Hrvatskom Primorju
prosečna veličina poseda iznosi 0,09 ha obradive zemlje). Razume se,
da se saradnja sa poljoprivredom takove strukture ne može planski provesti
odnosno privreda kraškog područja ne može se još u potpunosti planirati jer
joj se izmiče taj privatni sitnosopstvenički sektor.


233




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Jedina dinamika naše privrede putem industrijalizacije i zadružne poljoprivrede,
omogućit će saradnju poljoprivrede i šumarstva, koja prema tome
i nije ništa drugo nego planiranje privrede kraškog područja.


Planiranje privrede je kod nas Ustavom i Zakonom u opštedržavnom privrednom
planu propisano i određeni su organi za planiranje: Planske komisije
i Planski sektori ministarstava poljoprivrede i šumarstva koji su prema tome
i organi te saradnje.


Opšti privredni plan će ostvariti saradnju poljoprivrede i šumarstva time
što će odrediti njihove zadatke. Ali jedan privredni plan za ćelo područje krša
koji bi bio izrađen prema jednom osnovnom melioracionom planu sa određenim
.sektorom zadataka za poljoprivredu, šumarstvo i druge grane mi još nemamo,
jer ne postoje još kako smo napred videli uslovi za takav plan.


Ali mi ne možemo na takav plan čekati. On se mora postići neprekidnom
berbom za plansku izgradnju i podizanjem nivoa planiranja.


Planski sektori ministarstava poljoprivrede i šumarstva i Planske komisije
nadležni su da ostvare plan i za područje krša, makar putem pojedinačnih
i regionalnih planova i da odrede zadatke poljoprivredi i šumarstvu, ma osnovu
inventarisanih površina.


Posebni Zakon o kršu čije donošenje se predviđa odrediće način i principe
inventarisanja krša.
Podizanje nivoa privrednih planova za područje krša postizavamo naučnim
istraživanjima, koja će poslužiti da se plan postavi na naučnu osnovu.


Problematika krša je dinamična, ona se promenila pramenom društvenoekonomskih
odnosa a još će se više menjati socijalističkom izgradnjom naše
zemlje odnosno ostvarenjem naših petogodišnjih planova. Težište problema će
se usled toga pomerati od ekonomskih uslova (koji su u staroj Jugoslaviji činili
rešenje pitanja krša nemogućim) ka tehničkim uslovima, jer naše šumarstvo
nije resilo na jedan egzaktno — naučni način tehnički problem krša. Mi nemamo
eksperimentalno — komparativnim putem u´.vrđene vrsti drva na tehniku
sadnje, moramo se stoga osloniti na sporadične i bez plana izvršene kulture
i baciti se na naučno istraživanje u toku plana. Važnost jednog specijalizovanog
instituta za pošumljavanje s tim još više iskače.


Takav naučno-istraživački institut za pošumljavanje i melioraciju krša
treba, kao specijalizovani šumarski institut, da preuzme šumarske eksperimente.
dok poljoprivredne eksperimente treba da izvrše poljoprivredni naučni instituti
koji već postoje i rade na području krša u obliku Poljoprivrednih stanica i specijalnih
poljoprivrednih instituta..


Najveće suvislo područje gologa krša, šikara, makija i devastiranih paš


njaka nalazi se uz obalu Jadranskog mora, omeđeno je otprilike vododelnicom


sliva jadranskih nadzenim i podzemnih voda te sa Istrom i Primorskim kršem


Slovenije ima oko 2,000.000 ha površine za šumske melioracije.


Izvan ovog užeg područja dolazi šire područje krša — šumoviti krš sa


znatnim površinama šuma (1,237.000 ha bez Slovenije) koje pretstavljaju glavnu


sirovinsku bazu naše drvne industrije. Površina šumskih melioracija (šikara,


neobraslog i goleti oko 783.000 ha) ne pretstavlja težak tehnički problem, jer su


prirodni uslovi za obnovu šuma ovoga područja povoljniji, dok je centralni


problem obnove tih krajeva za sada još uvek u prekomernoj paši i neracio


nalnim sečama drveta.


234




ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 45     <-- 45 -->        PDF

(Članak prema referatu održanom 22 aprila 1947. g. na konferenciji o
organizaciji naučno-istraživačkog rada u Ministarstvu polj. i šumarstva FNRJ).


UPOTREBLJENA LITERATURA


1. Goranović: Profesionalna i socijalna struktura sela u Jugoslaviji. Arh. MP V 1938.
2. Goranović: Poljoprivredni dohodak u Jugoslaviji. Arh. MP 1939.3.
Filipović: Dinarske planine, paša i mlekarstvo na njima. Zagreb 1938.
4. Horvatić-Mohaček: Tipovi livada i pašnjaka na otoku Pagu. Arh. MP 1934.
5. Ing. Horvat: Prilog poznavanju područja Vitoroga i Šatora. Arh. MP 1936.
6. Vavilov: Sovjetska nauka´ u novoj etapi (ruski), Moskva 1946. (po negde doslovno).
7. Craveri: Albania il paese e la gente. Milano 1939.
8. Frangeš: Problem relativne prenapučenosti u Jugoslaviji. Arh. MP V 1938.
9. Matić: Šumarstvo Bosne i Hercegovine. Š. L. 1—2, 1947.
10 Nikolić: Skadarska ovca u severnoj Albaniji. Prikaz. Arh. MP V — 1938.
11. Dr. Horvat: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama I. Rad J. A. 238.
12.
Sjedinjene države Amerike — Državni naučni institut »Sovjetska Enciklopedija«
1946. (ruski).
.......... : ......... .. ........, ............ ........... ...........
......... ....... .............) ........ ..... . ....... ....... ...., ............
...... . ........... ..... ........ ......... ............ ...... ..... .
....... ........ ......


..... ...... ........ ... ............. ...... ................. ..... . ...
...... .......


ŠUMARSKA BIBLIOGRAFIJA


izdana . Proslavi stote godišnjice šumarstva
i pred Prvo savjetovanje šumarskih inženjera i tehničara FNR Jugoslavije,
izašla je iz štampe. Knjiga sadrži preko 8.000 naslova radnji, članaka, rasprava
i bilježaka iz područja šumarstva i šumske privrede, koji su objelodanjeni
u proteklih 100 godina.


»Šumarsku bibliografiju« treba da nabavi svaki šumarski inžinjer i tehničar,
kao i stručnjak drvne industrije. Knjiga je štampana na srednje finom papiru
i obuhvata 265 stranica.


Cijena knjizi je 90.— dinara, sa poštarinom 100.— dinara i naručuje se kod:
Šumarske sekcije Društva inženjera i tehničara Hrvatske, Zagreb, Vukotino!
viceva ulica 2, ček: 4—704.578.


235