DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1947 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Prof. D. A. Popov u napred pomeirutoj brošuri, polazi od pretpostavke da drvo neće iskočiti iz točila pri zaokruženju konveksnog preloma u slučaju ako je to zaokruženje izvedeno krivinom na kojoj je centrifugalna sila 2 mv(z =—=-), koja dejstvuje na telo u krivini, manja ili ravna normalnoj komponenti težine tela N tj. pritisku tela na podlogu (N = G cosa = mg cos«). 2 mv Dakle iz —-— = m g oosa . 2 , , .. v dobij amo R (20) =gcosa v ´ Uzimajući da je ugao a srazmerno mali, a time se kosinus približava jedinici, prof. Popov dolazi do uprošćenog obrasca: V2 H = — .... (21) ili kako je autor protumačio ovu formulu ,u saglasnosti sa ranije rečenim, kao dvogubu brznu visinu u tački preloma uzdužnog profila točila, tj. R = 2 h . . . (22) gde je h brzna visina merena na profilu u prelomnoj tački C. Posle´dnja formula (21 odnosno 22), vrlo udobne za praktičnu primenu, daju približno jednake rezultate sa formulama (18 i 19) ing. Garanjana. No obe daju, što se i u praksi pokazalo, i suviše malo vrednosti poluprečnika. Ing. P. N. Korabljinov u svojoj knjizi »Derevjanije ljesospuski« od 1938. god. na strani 51 navodi rezultate eksperimentalnog istraživanja na točilima Kavkaza i pokazuje upoređenjem sračunatih poluprečnika po obrascima Garanjana i Popova da su oni skoro dva puta manji od stvarno upotrebijenih pri kojima je, uprkos i te veličine, drvo ipak iskakalo iz točila. Do istog zaključka o pogrešnosti obrasca (21) možemo doći i na taj način, ako analitički uporedimo ordinate parabole po kojoj bi drvo nastavilo kretanje posle tačke (Ai) prekida pada (si. 10) i ordinate kružnog luka sa polu 2 v prečnikom R =. — priključenog u tački Aa. Otuda smo mišljenja da obe formule treba zameniti novom tj. R = ili R = — odnosno R = 4 do 5 h g g gde je h = brzna visina u tački preloma nivelete. Do ove vrednosti poluprečnika dolazimo na sledeći način. Pretpostavimo da telo (trupac, cepanica) krećući se u točilu sa padom ii treba da pređe u tački C na pad iä (si. 11). Kada između te dve kosine ne bi umetnuli krivinu, telo bi, došavši u tačku (C) preseka padova, nastavilo da se kreće kroz vazduh, opisujući parabolu, ili, tačnije, balističku krivu. Umetanjem kružne krivine u prelomni ugao mi u stvari prekidamo pad h u tački Ai a nastavljamo kretanje po padu 12 u tački B. Ako zamislimo da, počevši od tačke Ai, telo slobodno leti kroz vazduh, ono će, kao što smo 210 |