DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1947 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Polazeći od postavljenog osnovnog principa proizlazi, da treba sa svakom


šumom gospodariti isključivo samo kao sa delom opštenarodnog šumskog fonda.


Plansko rukovodstvo u šumarstvu treba da dobije.pun zamah, odbacivši krute


neprimenjive teorije potrajnog gospodarenja po gospodarskim jedinicama


u kraćim vremenskim periodima.


Brzi tempo industrijskog razvoja i ekonomskog poleta uslovljen je na
mobilizaciji sviju privrednih srestava i ekonomskih rezervi. Upravljači stare
Jugoslavije, tesno povezani sa stranim kapitalom, nisu ni pomišljali da dozvole
domaćoj industriji puni razvoj, već su ekonomske rezerve tj. i šumski fond
stavljali u službu kapitala tudjih zemalja. Jasno je, da nova Jugoslavija, sagrađena
na istinski demokratskom poretku i upravljana najboljim sinovima
svojih naroda, mobilizaciju privrednih srestava i ekonomskih rezervi pa i
šumskog fonda neće primenjivati za svrhe koje nisu direktno zasnovane na
interesima naroda, već će tu mobilizaciju da izvrši u cilju snažne industrijalizacije
i ekonomskog poleta svoje zemlje. Prema tome pravilno korišćen šumski
fond biće jedan od snažnih faktora na kome se bazira izgradnja naše industrije
a time u vezi i ostvarenje petogodišnjeg plana.


Vodeći računa o opšte ekonomskom značaju šume ne samo u užem, nego
i u širem prostornom i vremenskom okviru ,pitanje potrajnosti treba da nadje
odgovor ne kroz prizmu stroge potrajnosti bilo šumskog fonda, bilo prihoda,
već kroz ispunjenje neposrednih i posrednih zadataka, kojima svaka šuma,
gospodarska jedinica nižeg i višeg stepena,pa i šumski fond naše zemlje
treba da služi:


Određivanje površina, koje treba da služe šumskoj proizvodnji (šumskog
zemljišta) treba da bude zasnovano na dinamičkoj oceni proizvodne sposobnosti
zemljišta, upotrebe zemljišta na najkorisniji način po narodnu privredu
i po opšte interese te na oceni pravilnosti dosadanje primene izvesnog
zemljišta u šumskoj proizvodnji. Prema tome, dosadanji statički način utvrđivanja
zemljišta koje treba zadržati ili privesti šumskom gospodarenju, tj.
određivanje t. zv. apsolutno šumskog zemljišta posmatrano kroz uski okvir
lokalnih pa i regionalnih razmera, mora da ustupi svoje mesto ocenjivanju,
zasnovanom, na navedenim širim i dinamičkim pogledima.


Svojstva šume i šumskog zemljišta ne treba da budu
samo izvor drvne m.ase, već i važan faktor vodozaštitne,
poljozašt-itne, klimatske, zdravstvene, estetske i druge
primene.


Planom određene površine šumskog zemljišta treba trajno da daju šumske
proizvode i koristi najveće efektivnosti i upotrebe u pravcu stalnog poboljšanja,
povećanja i raznoobraznosti ekonomskih formi težeći ka sve novijim
i savršenijim oblicima u cilju snažnog razvitka narodne privrede. Kvalitativno
i kvantitativno poboljšanje šumske privrede treba da omogući puno intenziviranje
šumskog gospodarstva uzgojem vrednijih tj. potrebnijih vrsta i iskorištavanjem
svih proizvodnih mogućnosti.


Primena ovih principa daje s jedne strane mogućnost planskog geografskog
razmeštaja i obnavljanja šumskog fonda, punog iskorištavanja bioloških
osobina šume, omogućava pravilno manevriranje seča uvećavajući i smanjujući
ih u određenim planskim periodima skladno opštim privrednim zadacima,
a sa druge strane dozvoljava elastičnu primenu novih, boljih, potrebnih i stoga
odgovarajućih vrsta drveta i načina šumskog gospodarenja.


177