DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 62 <-- 62 --> PDF |
( Za sadnju upotrebljavaju se dvo do trogodišnje školovanje biljke gloga, koje je najbolje zasaditi u jesen ili u rano proljeće na međusobnoj udaljenosti od 15 cm. Nakon sadnje se sadnica nešto podreže. Ispod podrezanog mjesta iz pupova izbijaju u toku prvog ljeta više kraćih ili duljih izbojaka. Ni ovi se ne ostavljaju nego se slijedećeg proljeća ispod prošlogodišnjeg reza odrežu, da bi baza biljke bila što gušća. Posljedica toga je, da se u drugom ljetu iz osnove sve više razvijaju mnogobrojne šibe. Dvije najjače se u trećem proljeću skrate do na trećinu ili četvrtinu svoje duljine, a sve se ostale odrežu ili sasvim ili do na nekoliko okanaca (pupova). Obje ostavljene šibe stvaraju u »trećoj godini mnoge postrane grančice. Sve se one opet u četvrtom proljeću jako prikrate, a samo se dvije glavne šibe odrežu na oko 90 cm od zemlje i isprepliću unakrst sa susjednim šibama. Tako se u četvrtoj godini na dobrom zemljištu stvori jaka ograda, koja se u slijedećim godinama sa strane i odozgor stalno podrezuje (šiša) sa vrtljarskim ili naročitim makazama. Na slabijem zemljištu i u višim položajima biljke se tek u drugoj godini podrežu nakon sadnje u vremenu izmedju riovembra i aprila na oko 15 cm visine. Često se griješi u tome što se biljke tek počimlju podrezivati kad postignu visinu gotove živice. Na taj se način sadnica dovoljno ne razgranjuje u svom donjem dijelu, te se tako dolazi do živica, koje su u donjem dijelu šupljikave. Neki preporučuju sadnju biljaka u širem razmaku od 20—30 cm. i savijanje na dolje najjačih izbojaka koji se razviju u prvoj godini, a da se svi ostali izbojci podrežu. U drugoj godini ostavlja se onda 4 izbojka, koji se onda unakrst provuku i isprepletu. Ovaj način je vrlo povoljan jer daje relativnu usku i čvrstu živicu. Umjesto da se biljke sade u jednom redu na udaljenosti od 15 cm može se provesti i trokutna sadnja u dva reda sa 30 cm razmaka izmedju biljaka. Ovakva živica zauzimlje nešto više prostora. U prvoj godini biljke se podrezuju vinogradarskim (voćarskim) makazama, a kasnije se za održavanje živice u jednakoj visini upotrebljavaju veće naročite makaze za živice ili kosijer, kojim se otsjecaju grančice koje strše iz živice i dotjeruju tako, da uvijek živica zadrži busenasti oblik i odredjenu visinu. Sadnice se moraju prvih godina uzgojiti pod zaštitom propisne ograde, koja se drži sve dok se živica ne sklopi. Najpovoljnije vrijeme za sadnju je kasna jesen. Uspjeh razvoja glogove živice ovisi o mjestu i položaju. Glog traži tople, sunčane položaje i dobro tlo. Uspjeva samo do u visinu bukove šume. Grabova živica Dobru i gustu živicu daje i obični grab (Carpinus betulus), a vjerovatno u južnim predjelima i kukrika (Carpinus orientalis), samo što ova posljednja sporo raste. Bjelograb, i^ko ne posjeduje trnje i zbog toga životinjama čini manju prepreku, ipak," pošto ušpjeva na siromašnijem zemljištu, podnosi kresanje bolje od gloga te zadržava, i manje štetnih insekata, vrijedan je svake pažnje. Uzgoj i njega živice obavlja se na isti način kao kod gloga. Pošto glog i obični grab uspjevaju dobro samo do donje granice bukve to se u većoj nadmorskoj visini od 1000 m slabo razvija od njih izgradjena živica. Tu se mogu razvijati samo na zaklonjenim i veoma povoljnim staništima. Ranije su za veće nadmorske visine preporučivali živicu od jele ili smrče (omorike), no ova živica s obzirom na opasnost, od šjetnin insekata, naročito sitnih potkorhjaka koji prvenstveno traži potišteni i oslabljeni materijal, ne preporučuje se na svakom mjestu. Izuzetno se može oko rasadnika podići živica smreke, ali ona´ je ne samo kratkotrajna, nego i slabo sprečava prodiranje u rasadnik zbog sušenja niskih potištenih grana. Na kraju treba još dodati da se razni uredjaji kao vrata i slično mogu isto tako dobro izgraditi uz suvoziđe ili živice, kao i kod ostalih uobičajenih ograda. (Kod obrade ovog referata upotrijebljena su iskustva poljoprivrede, iz knjige Stebler — Alp. und Weidewirtschaft kao i naša iskustva* na kršu)^ Ing. P. F. 156 |